Podno zgrade u izgradnji Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, ondje gdje su se nekoć sudarali koraci stotina Mostaraca svakog jutra, i dalje tiho odolijeva vremenu stara – danas zapuštena – fontana ispred nekadašnje robne kuće HIT. Nekad središnje mjesto gradskog života, osvježenja i susreta, danas stoji kao nijemi svjedok promjena koje su preoblikovale srce Mostara.
Sjećanje na jedno drukčije vrijeme
Tko god je u Mostaru odrastao prije devedesetih, sjetit će se kako je taj kutak grada, između Korza i Musale, vrvio životom. Ovdje se, nedaleko od robne kuće HIT, sastajalo „na fontani“ – jer dogovor preko mobitela tada nije ni postojao. Ljudi su dolazili po navici, čekali prijatelje, simpatije ili poznanike s posla, a djeca su u ljetnim mjesecima osvježenje nalazila upravo u prskanju njene hladne vode.
Fontana je, jednostavna a lijepa, bila mali urbani simbol dobro uređenog Mostara – grada koji je disao punim plućima. Tu se gasila žeđ, rashlađivalo čelo i dijelile priče koje bi danas nestale u kakvom digitalnom chatu.
Fontana pod kazališnim sjenama
Na mjestu gdje je nekada stajala robna kuća HIT, danas raste monumentalna zgrada Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru – projekt započet još 1996. godine s nadom da će jednom postati središte kulturnog života mostarskih Hrvata, ali i svih građana grada na Neretvi
Fontana, nekad ponosna i čista, danas je skromna kulisa uz gradilište – obrasla travom, s razbijenim rubovima, bez vodenog mlaza. Ipak, mnogi prolaznici zastanu, kao da provjeravaju: „Hoće li opet poteci voda kad konačno nikne kazalište?“
Nadati se da hoće – jer Mostaru, gradu osobite ljepote i suživota, trebalo bi vratiti takve simbole. Fontane nisu samo ukras, već i mjesta susreta, poveznice između prošlog i današnjeg Mostara.
Zapuštena fontana ispred novog HNK Mostar danas je više od betonskog bazena – ona je simbol čekanja. Čekanja da grad ponovno udahne onaj stari duh povezanosti, spontanosti i ljudskosti. Kada jednoga dana zasja pročelje nove kazališne zgrade i kada se iz mlaznica ponovno prolomi šum vode, možda će Mostar opet imati svoje mjesto sastanka – mjesto na fontani, gdje se ne žuri, ne tipka, nego jednostavno – živi.
