Najljepša ljubavna priča iz ratnog Mostara: “Zašto mama vazda plače”

Kad je mlada Mostarka Karmen Obrdalj prije nekoliko godina pohađala Dramski studio mladih u Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru, nije mogla ni sanjati da će postati jedna od najmlađih uspješnih redateljica i producentica u BiH. Iako je još studentica filmske i TV režije na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Banjoj Luci, njezin film “Zašto mama vazda plače” već je osvojio 11 međunarodnih nagrada.

Ovog petka upravo se taj film, koji govori o ljubavi i traumi tijekom rata u BiH, prikazuje u HNK Mostar, a Obrdalj kaže kako je neizmjerno radosna i zahvalna na projekciji filma domaćoj publici i suradnji za koju vjeruje kako će biti plodonosna.

“Mislim da je HNK jedno od najpozitivnijih stvari vezane za kulturu i umjetnost koje se događaju u gradu. Iznenadilo me kada su me pozvali za suradnju. Drago mi je da jedna takva kulturna institucija prepoznaje rad mladih ljudi. To stvarno ulijeva nadu. Još od malih nogu sam pohađala Dramski studio mladih u HNK i nedavno sam održala jedno malo predavanje u vezi pisanja filmskog scenarija. Vrlo sam zahvalna na projekciji i drago mi je da je HNK omogućio da Mostarkama i Mostarcima prikažem ‘Zašto mama vazda plače’”, izjavila je Obrdalj.

Najljepša ljubavna priča iz ratnog Mostara

Film prati Enu koja otkriva roditeljska ljubavna pisma. Dopisivanje je trajalo dok su bili razdvojeni na beznadnom mjestu u Bosni i Hercegovini u kojoj je bio rat. Redateljica otkriva kako joj je za ovu tešku i dramatičnu priču inspiracija bila nemoguća ljubav.

“Bila sam uvjerena da moraju postojati neka ljubavna pisma koje su razmjenjivali ljudi iz Mostara dok je trajao rat. Krenula sam u istraživanje i pronašla sam najljepšu ljubavnu priču koju sam ikada čula. I što je najbolje, to nije samo priča o ljubavi, već i o majčinstvu, požrtvovnošću, nostalgiji, domu itd.”

Ipak, Obrdalj naglašava kako rat nije glavna tema ovoga filma.

“Tko god pogleda film, shvatit će kako rat nije uporište filma, već samo okolnost. Naravno, to je vrlo važna okolnost, ali mene su konkretno zanimali osjećaji. Nisam se htjela baviti ratom, uistinu je dosta priča ispričano o temi rata. Vidjela sam ovaj film kroz drugu vizuru, a to su osjećaji i nedostajanje.”

Recept za uspjeh: manje ‘šuplje priče’, a više rada

Slike pune čežnje dirnule su gledatelje, ali i žiri na brojnim festivalima na kojima mlada Mostarka ne prestaje osvajati nagrade. Kaže kako nekog posebnog recepta za uspjeh nema, sve što je potrebno prema njezinom mišljenju su rad, trud, odricanje, posvećenost i najbitnije – ljubav.

“Jedna jako po meni bitna stavka koja nam nedostaje na Balkanu je manje ‘šuplje priče’, a više djelovanja. Mislim kako mladi u BiH imaju velikog potencijala i da mogu uspjeti, ali nemaju dovoljno mjesta za razvijanje. To treba pod hitno mijenjati, država treba prepoznati potencijal i talent, kako bi nam pravi ljudi ostali tu.”

Dobiti priznanje za svoj rad za Obrdalj je neprocjenjiv osjećaj, iako priznaje kako ni ona ni njezin tim na početku nisu očekivali ni prolazak na festivale, a kamoli nagrade.

“Osjećaj je neprocjenjiv, ne samo za mene već i za moje kolege koji su davali svoj maksimum, to je naše zajedničko veselje i priznanje. Gura nas dalje.”

Ljudi kao neiscrpna inspiracija

Ljubav prema filmu i duboka ljubav prema ljudskim bićima i životu, dvije su stvari koje Karmen Obrdalj tjeraju na snimanje filmova, a oni su za nju hvatanje trenutaka ljudskog postojanja.
“Film je predivan medij za izražavanje. Ne znam kako se točno dogodi da se izabere određen smjer, to dođe nekako organski. Jednostavno mislim da sam razmišljala nekim ‘filmskim jezikom’, počele su mi se stvarati slike u glavi i kada sam osvijestila to sve ostalo je došlo prirodno. Mislim da je na kraju najbitnije: ‘ono što te radi – radi’.”

Odrastanje, ljubav, seksusalnost, nostalgija, prijateljstvo, neke su od tema koje se najčešće vrte u filmovima pod palicom Karmen Obrdalj, ali naglašava kako problematika kojom se bavi varira ovisno o fazi u kojoj se njezin život nalazi. Ipak, dodaje kako su joj ljudi najveća i neiscrpna inspiracija.

“Često sjednem sama u kafić, promatram ljude i maštam kakve borbe vode. Nekada vidim neku zanimljivu scenu u stvarnom životu, zapišem je i kasnije ona postane film. Također određene lokacije me jako inspiriraju, baš po energiji nekog mjesta možete osjetiti kakvi ljudi žive u njemu. Glazba. Slike. Fotografije. Drugi filmovi. Bol. Ma život je neprekidni film i to treba iskoristiti.”

BiH: Talentirani ljudi, loši uvjeti

Iako je radila šest igranih filmova i jedan dokumentarni, Obrdalj ne može izdvojiti omiljeni film, a najdraži joj je uvijek onaj posljednji na kojem radi jer joj je tada, kako kaže: “duša i tijelo u projektu”.

Opisujući fimsku scenu u BiH, mišljenja je kako je dobro stanje s obzirom kakvi su uvjeti.

“Bosni i Hercegovini je hitno potrebna neka vrsta filmskog centra kako bi dobili uvjete za rad i kako bi filmovi dobili veći, ozbiljniji produkcijski nivo. Volim kulturnu scenu BiH, volim je gledati kako se razvija. Postoji gomila pretalentiranih, predivnih ljudi koji imaju svoj glas. Nije lako, ali nije nam ni teško. Sve je to na kraju krajeva individualno. Još uvijek postoji neka vrsta slobodnog stvaranja i u tome uživam.”

Svoju budućnost Obrdalj vidi kao jako puno rada, kako bi u starosti mogla, kaže kroz smijeh, piti koktele negdje u Italiji s pogledom na more. Sličan savjet daje i drugim mladim ljudima u BiH.

“Budite hrabri, istražujte, čitajte, preispitujte, nemojte biti na autopilotu! Svaki dan je dan za učenje, ljubav i osluškivanje svoje okoline. Također, jednu konkretnu stvar koju sam naučila koja mislim da je bitna: pozorno slušanje ljudi s više iskustva na čijim uspjesima i greškama učimo”, poručuje Karmen Obrdalj.

Film “Zašto mama vazda plače” osvojio je nagradu za najbolji studentski film na Mostar Film Festivalu u Mostaru, nagradu za režiju i montažu na Liburnia Film Festivalu u Opatiji, nagradu za najbolji dokumentarni film na Star Film Festivalu u Sisku, Grand Prix na FUSE – Film Under Severe Experiment Festivalu u Karlovcu, nagradu za najbolji kratki dokumentarni film na TIFF ODA Destivalu u Tetovu, nagradu za najbolju kameru na Her International Film Festivalu u Killarneyju, nagradu za najbolji studentski dokumentarni film na Blue Danube Film Festivalu u Budimpešti, glavnu nagradu na Youki Festivalu u Welsu, nagradu za senzitivnost na Bosnia-Herzegovina Looks Around Festival u Bottropu i istu nagradu na International Film Festival Bosnia and Herzegovina Looks Around u Parizu.

Najnovije:

spot_img