Osjećaj iscrpljenosti unatoč dovoljnoj količini sna i stalna preopterećenost obvezama svakodnevnica su mnogih majki.
Takva stanja često se pogrešno tumače kao prolazni umor ili normalan dio roditeljstva. Međutim, često se radi o sindromu roditeljskog izgaranja, odnosno ozbiljnom stanju koje pogađa sve veći broj roditelja, čiji su simptomi dugo zanemareni.
Roditeljsko izgaranje potrebno je razlikovati od stresa. Dok je stres povremena i prolazna reakcija na izazove, izgaranje je kronično stanje fizičke, mentalne i emocionalne iscrpljenosti. Nastaje kao posljedica dugotrajne izloženosti zahtjevima roditeljstva bez dostupnih ili dodatnih resursa za oporavak.
Stručnjaci ga opisuju kroz četiri dimenzije, i to potpunu emocionalnu iscrpljenost, osjećaj emocionalne distance prema djeci, gubitak zadovoljstva u roditeljskoj ulozi i jaz između trenutnog stanja i prethodne slike o sebi. To je postupan proces u kojem osoba iscrpljuje svoje resurse do te mjere da počinje mehanički obavljati svakodnevne zadatke, bez osjećaja radosti i povezanosti.
Rano prepoznavanje simptoma ključno je za sprječavanje ozbiljnijih posljedica. Iako se manifestacije razlikuju, određeni znakovi su zajednički većini slučajeva. Na emocionalnoj razini postoji stalna razdražljivost, gdje čak i najmanje pogreške mogu izazvati nesrazmjerno snažnu reakciju, što je popraćeno intenzivnim osjećajem krivnje. Osim toga, može se javiti osjećaj utrnulosti ili cinizma prema aktivnostima koje su osobi prije pružale zadovoljstvo.
Fizički simptomi uključuju kronični umor koji se ne ublažava snom, česte glavobolje, probavne probleme i oslabljen imunološki sustav. Na kognitivnoj razini postoje problemi s koncentracijom i pamćenjem te nemogućnost donošenja jednostavnih odluka.
Najvažniji korak u procesu oporavka je priznavanje postojanja problema i shvaćanje da izgaranje nije odraz slabosti. To je posljedica neravnoteže između visokih zahtjeva i nedovoljne podrške. Ključno je da zatražite i prihvatite pomoć od partnera, obitelji i prijatelja. Razvijanje suosjećanja, odnosno njegovanje blagog stava prema sebi, smanjuje razinu stresa i ubrzava oporavak.
U slučajevima kada simptomi potraju, stručna pomoć psihoterapeuta može pružiti korisne alate za upravljanje stresom i jačanje osobnog identiteta izvan roditeljske uloge.
