Stranka demokratske akcije i Demokratska fronta ostaju u čvrstom političkom savezu. Kako su potvrdili državni poslanici DF-a, njihovu koaliciju neće poljuljati ni američke sankcije uvedene jednom od najmoćnijih funkcionera SDA, delegatu u Domu naroda BiH, bivšem šefu Kadrovske komisije ove stranke i, prema vlastitom priznanju, „prvom do Bakira“ Asimu Sarajliću.
Korupcijske afere
Izetbegović mlađi, znakovito, još nije javno komentirao američki „odstrel“ svog bliskog i povjerljivog saradnika, držeći se oprobanog recepta guranja glave u pijesak dok ne prođe oluja. Pritom predsjednik SDA, vjerovatno, računa i na kratku pažnju i nezainteresiranost običnog puka zatrpanog vijestima iz Ukrajine, svakodnevnim egzistencijalnim problemima i grčevitom borbom s drastičnim poskupljenjima hrane, režija i energenata.
Mada nema racionalnog objašnjenja za takav mazohizam, Izetbegoviću na ruku ide i situacija u kojoj gelere od eksplozije koju izazove SDA u pravilu pokupe i Željko Komšić i Demokratska fronta – što zbog naviknutosti ovdašnje javnosti na korupcijske „nestašluke“ SDA, što zbog vječno otvorene dileme šta u koaliciji s takvom SDA rade stranka i čovjek koji se godinama predstavljaju kao navodno neupitne moralne vertikale.
Tako je i sarajevska trojka, nakon objave o sankcijama uvedenim Asimu Sarajliću, ekspresno zatražila od DF-a da napusti koaliciju sa SDA, naivno pitajući šta još treba da se dogodi pa da Komšić i družina progledaju i shvate da im nije mjesto u društvu sa strankom čiji su prvi ljudi duboko uvaljani u korupcijsko blato.
Politički profit
Nermin Nikšić i Edin Forto, kao lideri SDP-a i Naše stranke, svoj su zahtjev Komšiću podebljali podsjećanjem da su oni nedavno bili pod istim pritiskom DF-a da napuste koaliciju s Pokretom demokratske akcije u Tuzlanskom kantonu jer su protiv lidera PDA Mirsada Kukića, također, uvedene američke sankcije.
Uglavnom, odgovor Željka Komšića je poznat, što je iznenađenje samo za zanesenjake poput Vojina Mijatovića koji još vjeruju u ljevičarske ideale zajedništva i solidarnosti i u toj zaslijepljenosti ne prepoznaju one kojima je to samo korisna krinka za osobni politički profit.
Komšić je, uostalom, ostao nijem kod svih dosadašnjih afera povezanih sa SDA. Šutio je o Bakirovoj izdaji kod obnove tužbe protiv Srbije za agresiju i genocid, šutio je o lopovlucima kod Novalićeve milijunske nabavke respiratora u vrijeme pandemije koronavirusa, šuti o slučajevima spornih diploma Sebije Izetbegović i Osmana Mehmedagića Osmice, supruge Bakira Izetbegovića i obiteljskog direktora Obavještajno-sigurnosne agencije. Zašto ne bi, mrmljajući tek u bradu, prešutio i američke sankcije za Asima Sarajlića?
Desno ili lijevo
Držeći se Makijavelijevog pravila da cilj opravdava sredstvo, Komšić procjenjuje da mu jedino populistička mantra o vlastitoj nezamjenjivosti u ulozi „spasitelja države“ te ostanak u Vijeću ministara i nekim županijskim vladama sa SDA povećavaju šanse za još jedan mandat u Predsjedništvu BiH. Zato mu i ne smeta za svakog istinskog socijaldemokratu i liberala kompromitirajuća slika jednog „ljevičara“ koji pretendira na hrvatsko mjesto u kolektivnom šefu države, u zagrljaju s desničarskom, nacionalnom strankom Bošnjaka. Naprotiv!
Nije, dakle, pitanje s kim će i kako će Komšić i šibicarski DF dalje, hoće li nastaviti desnim ili lijevim putem, koliko Komšićeve političke piruete objektivno štete ili pomažu BiH, hoće li s Nikšićem ili s Izetbegovićem…
Jednostavno, on će s onim ko će mu postaviti „lopovku“ da još jednom zasjedne u fotelju u Musali 9. Nekad su to bila Lagumdžijina, danas su to Bakirova ramena.
