15.5 C
Mostar
Četvrtak, 28 ožujka, 2024

Zinedin Zidane: Imao sam samo jednog idola, bio je to Blaž Slišković

Bio je vrhunski velemajstor, no svi se slažu u jednom – s obzirom na raskoš svoje nadarenosti, morao je postići više. Riječ je, dakako, o nogometnom geniju, Mostarcu Blažu Sliškoviću, koji je opčinjavao publiku svojim maštovitim nogometnim kreacijama, ali je i šokirao svojim, katkad, nakaradnim ponašanjem, piše sportska.revija.hr.

- Oglas -

Kako bilo, Slišković je bio ona vrsta igrača koji danas, u razdoblju najnapornijeg fizičkoga nogometa, polako nestaju. Slišković je bio fini, plemeniti vezni igrač koji je u svojim nastupima koristio maštu kao glavno oružje. Uostalom, pročitajte izjavu o njemu, kasnije jednog od najboljih igrača svih vremena, Francuza Zinedina Zidanea:

“U djetinjstvu sam imao svog idola, velikog. Riječ je o Blažu Sliškoviću koji je tada igrao za Olympique iz Marseillea za kojeg sam navijao.”

Zidane, koji je francusku reprezentaciju doveo do naslova svjetskog prvaka, a ostavio blistav trag u Juventusu i madridskom Realu i danas voli pričati o Sliškoviću:

- Oglas -

“Uživao sam gledati Sliškovića, vjerujte mi. On je bio čudesan igrač, koji je na zadivljujući način zabijao golove, čak i izravnim udarcem iz kornera. Bila je to momčad Olympiquea koja je uz Sliškovića imala Papina, Francescolija, Forstera, Mozera, no meni je ipak Slišković bio broj jedan. Danas su djeci idoli Messi i Ronaldo, a meni je idol bio Slišković.”

Francuski novinari dali su mu čak i nadimak – “balkanski Maradona”.

- Oglas -

Nogomet je počeo trenirati u rodnom Mostaru gdje je pružao sjajne partije za Velež, sve dok se najjači klubovi bivše Jugoslavije nisu zainteresirali za njega. Najuporniji, a i zacijelo dovoljno izdašan, bio je splitski Hajduk koji ga je i doveo u svoje redove.

Uistinu, kad je iz Veleža dolazio u Hajduk 1981. godine, o njemu se govorilo i u Saboru Republike Hrvatske, jer bilo je skandalozno da jedan transfer toliko vrijedi u ondašnjem socijalističkom okružju – na glas se govorilo o njegovoj plaći, odšteti Veležu, stanu i zemljištu u Brelima.

U Hajduku je igrao izvrsno i u europskim kupovima, ali nažalost zbog stalnog osipanja momčadi nije s Hajdukom osvojio niti jedan naslov, tek Kup 1984. godine. U finalu protiv Crvene zvezde, tada je beogradskom klubu u prvoj utakmici zabio gol iz kornera. Na vratima je bio Tomislav Ivković. U prvoj finalnoj utakmici bilo je 2-1 za Hajduk, dok u drugoj u Beogradu nije bilo pogodaka.

Sliškoviću su predviđali blistavu karijeru, iako nije ni ovako bila loša, no splet okolnosti, od njegovog nediscipliniranog ponašanja, pa do teških ozljeda, stajale su ga većih uspjeha. Svakako, najgori trenutak karijere mu je bio lom noge u utakmici za Hajduk protiv Beograda u gostima.

Izvjesni Dimitrijević i Serpak divljački su startali na “Baku”, kakav je bio nadimak Sliškoviću i slomili mu nogu. Bez da su dobili i žuti karton. Zbog te ozljede i dugog oporavka Slišković nije otputovao s reprezentacijom na Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj 1982. godine.

Slišković je slovio kao pravi boem – pravila sportskog života za njega nisu postojala. Često je bježao iz karantena, te s priprema za jugoslavensku reprezentaciju za koju je upisao tek 26 nastupa i zabio samo tri gola. Njegova utakmica života za reprezentaciju bila je protiv Italije 1984. u kvalifikacijama za Olimpijske igre u Los Angelesu, kada je od pet pogodaka postigao dva, a za još dva gola je asistirao.

Unatoč sjajnim nogometnim preddispozicijama, Slišković je imao svoje mušice – često je zalazio u kafane, kafiće, restorane, casina, imao je ljubavnih afera, a znao je reći da nije otišao na put s momčadi jer se – “zaključao u stanu i potom zaboravio gdje je ključ”.

Nakon transfera iz Hajduka, igrao je u talijanskoj Pescari, francuskim klubovima Olympiqueu, Lensu i Mulhouseu, a nakon osamostaljivanja Republike Hrvatske postao je član Hrvatskog dragovoljca, da bi karijeru završio u Mostaru u svom Zrinjskom.

Neki njegovi pogoci su antologijski, pa su još i danas, nakon više od 30 godina, hit na društvenim i internet video mrežama – poput spomenutog gola iz kornera Crvenoj zvezdi. Kako onda ne spomenuti i Sliškovićev gol protiv Torina u drugoj utakmici drugog kola Kupa Uefe 1985. godine, jedan je od najatraktvnijih u povijesti nogometa. Slobodan udarac s tridesetak metara, “felšan” suprotno zakonima fizike i – delirij! Hajduk je naposljetku prošao Torino – u toj drugoj utakmici slomio ga je s 3-1. U prvom dvoboju bilo je 1-1 i Torino je bio eliminiran.

Slišković je driblao koga je htio i kada je htio – i Dossenu i Schafnera i Brazilca Ceresa. Dodavao je kome je htio, pucao otkud je htio. U svim je utakmicama pokazivao talent kojeg je godinama potvrđivao i golovima iz kornera Crvenoj zvezdi u finalu Kupa, lobovima i još kojekakvim štosevima što današnji majstori nogometa ne mogu.

Možda je najpoznatiji Sliškovićev pogodak onaj protiv češke Sparte, u zadnjoj minuti produžetka u utakmici četvrtfinala Kupa Uefa 1984. godine. U prvoj utakmici bilo je 1-0 za tada jaku Spartu, ali je u uzvratu u Splitu pred 55 tisuća gledatelja Hajduk poravnao ukupan omjer golom Gudelja. Moralo se u produžetke, pa je došla i zadnja minuta dodatnog dijela igre.

Hajduk je izborio slobodan udarac posve s lijeve strane, nešto kao skraćeni korner. Kad su svi očekivali centaršut, Slišković je sjajnim udarcem prevario vratara Olejara i na sveopće iznenađenje i oduševljenje postigao pobjedonosni zgoditak koji je Hajduka lansirao u polufinale Kupe Uefa protiv engleskog Tottenhama, gdje je Hajduk na koncu nesretno eliminiran.

Zahtijevao od igrača – disciplinu!?

Nakon nogometne karijere, postao je dobar, ali i kontroverzan trener. Kao izbornik reprezentacije Bosne i Hercegovine bio je na pragu plasmana na SP 2006. u Njemačkoj. Jednu sezonu bio je trener splitskog Hajduka s kojim je bio prvi na prvoligaškoj tablici, dok ga osam utakmica prije kraja te sezone nije smijenio i naslijedio Igor Štimac. Zbog neisplaćenih plaća i premija tužio je Hajduk i uspio naposljetku naplatiti se sudskim putem. Bio je i trener mostarskog Zrinjskog, kao i Širokog Brijega.

Kao trener, Slišković je slovio kao oštar, beskompromisan i autoritativan stručnjak koji najviše voli disciplinu kod nogometaša. Disciplinu koja je najviše kao igraču nedostajala upravo njemu!

“Valjda je to zato, ponekad si razmišljam”, govorio je Slišković čija objašnjenja događaja u suvremenom nogometu doista znaju biti veoma zanimljiva:

“Veliki transferi ugrožavaju nogomet u više slojeva, ne samo što je sve preraslo u biznis, već sve pomalo gubi draž sportskog natjecanja. Recimo, za Balea je madridski Real dao 100 milijuna eura, a njegovog trenera Carla Ancelottija plaćaju, primjerice, sedam ili osam milijuna. Kako će onda Ancelotti imati autoritet nad njim? A upravo zbog toga što pojedinim nogometašima novac udari u glavu, često se događaju sukobi s trenerima.”
Na kraju Slišković tvrdi:

“Dobro, većina igrača je normalnog karaktera, što je sreća za mnoge trenere. No, kada imate preplaćene, sujetne igrače u svlačionici, onda ste u nezavidnom položaju. Ne možeš ih nikako obuzdati. I onda se dogodi da ili ti ili on morate napustiti klub. U većini slučajeva je to trener, jer pojedini igrači iskorištavaju još i svoju moć i popularnost. Znate kako je – ako jednom igraču pustiš prst, onda će ti sigurno uzeti cijelu ruku…”
Blažu Sliškoviću, nedostaju nam tvoje nogometne maštarije…

- Oglas -

Povezani članci

Ostanite povezani

25,468ObožavateljiLajkaj
416SljedbeniciSlijedi
1,170PretplatniciPretplatiti
spot_img
spot_img
spot_img
spot_img
spot_img
spot_img
spot_img
Mostar
isprekidani oblaci
10.5 ° C
10.9 °
10.5 °
87 %
1kmh
75 %
Čet
12 °
Pet
18 °
Sub
20 °
Ned
19 °
Pon
20 °

Najnovije

spot_img