Iako smo ovih dana navikli na grmljavine kao grom iz vedra neba pogodila nas je objava na službenoj stranici ŽKK Zrinjski 2010 da ovaj uzorni i uspješni klub iduće sezone neće igrati u najvišem rangu ženske košarke. U objavi je i objašnjeno zašto su se Plemkinje odlučile na ovaj čin. Nažalost bilo je pitanje ne dana, nego sata kada će se to dogoditi jer malo tko je u ovom gradu i državi našao za shodno da pokuša pomoći najuspješniji ženski klub u Mostaru i HNŽ-u.
Od društva gdje sve funkcionira na principu bruto-neto i lapo-lapo ništa se ne može bolje ni očekivati. Nakon najuspješnije sezone u povijesti kluba tijekom koje je sve završilo na obećanjima i tapšanjem ramena i nikakvom ili gotovo nikakvom potporom Plemkinjama nije preostalo ništa drugo nego napustiti društvo najboljih. Vjerujte da Plemkinje to nisu uradile bez borbe jer one se nikada ne predaju. Dokazale su na parketu da se ni s kakvim proračunom i sa isključivo domaćim kadrom može igrati najveći rang ženske košarke i to nikome do sada nije uspjelo ni u jednom sportu.
Teško je sada nabrojati sve medalje i odličja koje su Plemkinje osvojile, to ionako u ovome gradu ništa ne znači. Ne znači ni činjenica da su članice kluba reprezentativke Hrvatske i BiH. U ovom slučaju je to vjerojatno otežavajuća okolnost. Kada je klub osnovan 2010. godine svi su mislili da će trajati kratko, ali kada je u nepunih 15 godina postao ono što jeste postao je teško breme gradu. Da je postojao bilo kakav izlaz ovo sa istpanjem il lige se ne bi dogodilo, ali jednostavno klub se našao u slijepoj ulici.
Od silnih obećanja se ne može živjeti. U ovo predizborno vrijeme grad se šminka i ima para za sve osim za sport. Plemkinjama ne treba šminka. One su takve kakve jesu i u stvarnom i u sportskom životu. Rijetkost je sresti jedan takav zdrav i uspješan sportski kolektiv i sve što su Plemkinje postigle, postigle su zahvaljujući svom trudu, radu i odricanju.
Ovih dana intenzivno se radi i na izgradnji dvoranu, a opet po tko zna koji puta nameće se pitanje tko će to u njoj igrati ako se ikada i napravi? Svaka normalna sredina i grad bi se ponosili da imaju sportašice kao što su košarkašice ŽKK Zrinjski 2010. i njihova trenerica Nikolina. Najveća slabost ovoga kluba je to što rade i pokušavaju egzistirati u ovom gradu koji nema sluha za sport i sportaše. Grijeh je valjda i što su sve igračice koje brane boje kluba iznikle iz vlastitog pogona i postale vrhunske sportašice Vjerojatno bi svaki grad u okruženju objeručke prihvatio ovaj klub kao svoj i pružio mu sve što Mostar nije. Možda je to i jedini izlaz za ŽKK Zrinjski 2010. Tko zadnji ode iz ovoga grada neka ugasi svjetlo i upali svijeću za sport koji je umro u Mostaru.
Za kraj porula našoj Nikolini i našim Plemkinjama: Cure pokazale ste kako i koliko se može bez da ste dio ovoga sustava i biti ćete u srcima svih nas koji vas cijenimo naše Plemkinje bez obzira u kom se rangu natjecale. Nakon ove objave na službenim stranicama Plemkinjma stiže potpora od brojnih klubova i sportskih djelatnika, ali naravno ne i od sredine u kojoj žive i rade. Na sramotu i obraz ako ga imaju onima koji odlučuju o sportu u Mostaru.
HERCEGOVINA.in
