Čelik je u Mostar stigao bez velikih ambicija, ali je na kraju bio bliže remiju nego što je itko očekivao. Goran Karačić spasio je Zrinjski u nekoliko navrata, a pred Rožmanom je očito još mnogo posla.
HŠK Zrinjski jučer je otvorio novu sezonu WWin lige BiH. Protivnik u prvom kolu bio je novajlija u ligi, zenički Čelik. Mnogi su očekivali da će Plemići sezonu otvoriti uvjerljivom pobjedom, možda i golijadom, te nastaviti tamo gdje su stali prethodnih sezona. No, to se nije dogodilo.
Čelik je u Mostar stigao s, realno, vrlo jasnim ciljem – ne obrukati se. Zeničani nisu došli igrati otvoren nogomet i nadigravati se sa Zrinjskim, nego pokušati što duže ostati u utakmici i iskoristiti eventualnu priliku. Na kraju su, međutim, bili puno bliže remiju nego što je većina prije utakmice mogla očekivati.
Da Zrinjski nije ostao praznih ruku, velikim dijelom može zahvaliti svom vrataru Goranu Karačiću. Čuvar mreže Plemića u nekoliko je navrata sjajnim intervencijama zaustavljao vrlo dobre prilike Zeničana i bez ikakve dileme može ponijeti epitet igrača utakmice.
I upravo tu dolazimo do problema koji se u igri Zrinjskog ponavlja.
Čovjek koji promatra utakmicu ima osjećaj da svaki put kada protivnik uspije prijeći na polovicu Zrinjskog, gotovo automatski stvara ozbiljnu priliku. To je nešto što će stručni stožer morati vrlo brzo analizirati i pokušati ispraviti. Protiv Čelika je takav pristup mogao skupo koštati Plemiće, a protiv kvalitetnijih momčadi takve se stvari još teže opraštaju.
S druge strane, Zrinjskom se mora priznati i da ga posljednjih utakmica jednostavno ne ide gol. Nakon europskih utakmica, slična se priča ponovila i protiv Čelika. Prilike su tu, bilo je i vrlo izglednih situacija, ali lopta jednostavno nije htjela u mrežu.
Ipak, ono što je možda najvažnije jest činjenica da Zrinjski sada, za razliku od razdoblja kada je momčad vodio Igor Štimac, ima igru.
Za vrijeme Štimca često smo gledali utakmice u kojima je Zrinjski teško stvarao prilike. Igra je znala biti prilično negledljiva, a rezultati polovični. Kod Simona Rožmana slika je ipak drugačija. Ruku na srce, tek smo na početku njegova mandata i još nije imao priliku protiv sebe imati dovoljno kvalitetnog protivnika da bismo mogli donositi konačne zaključke, ali ono što se vidi jest da Zrinjski stvara prilike.
Stvara ih dosta.
Protiv Čelika bilo je situacija iz kojih se mora postići pogodak, bilo je zicera i dovoljno prostora da utakmica bude riješena puno ranije. Problem je što ih Zrinjski nije iskoristio.
No, upravo zato ova utakmica otvara i jedno puno ozbiljnije pitanje – je li igrački kadar koji Rožman trenutno ima dovoljno kvalitetan za borbu za naslov prvaka?
Po mišljenju autora ovih redaka – nije.
Zrinjskom u ovom trenutku, barem kada se pogleda kompletna momčad, nedostaje pet ili šest kvalitetnih igrača kako bi bio potpuno ravnopravan Borcu u borbi za titulu. Ne govorimo pritom da Zrinjski nema kvalitetu. Ima je. No, za osvajanje prvenstva potrebna je širina, kvaliteta i mogućnost da se tijekom duge sezone nadomjeste ozljede ili pad forme.
U ovom trenutku Borac, barem na papiru, ima nešto kvalitetniji igrački kadar.
A onda dolazimo i do onog drugog dijela priče – onoga što nema puno veze s nogometnom kvalitetom, ali što smo već jučer mogli vidjeti u utakmici Banjalučana i Veleža.
To su one nenogometne stvari koje također mogu imati svoju težinu u prvenstvenoj utrci.
Zrinjski zato mora nastaviti raditi. Rožman mora pronaći rješenja za probleme koji su vidljivi, posebno u trenutku kada protivnik prijeđe na polovicu Plemića. Istovremeno, netko mora početi i zabijati ono što Zrinjski stvara.
Jer nije problem kada momčad ne stvara prilike.
Problem je kada ih stvara, a ne zabija.
A Zrinjski ih trenutno stvara.
Zato ova pobjeda protiv Čelika ne treba biti razlog za paniku, ali ni za euforiju. Sezona je tek počela, ali je već pokazala neke stvari koje se ne smiju ignorirati.
Rožman ima igru koju Štimac nije imao. Sada mu treba još nešto – igrači koji će tu igru pretvoriti u pobjede i, ako je cilj titula, u trofej.
