(‘Ko na tvrdoj stini svoju povist piše
Tom ne može ni’ko prošlost da izbriše…)
Kažu da svaka generacija ima neku ‘svoju’ utakmicu generacije. Za navijače mostarskog Zrinjskog svih generacija, posljednjih godina svaka je europska utakmica nekako ta ‘utakmica generacije’. Vole nas te ‘utakmice’ generacije, reći će kroničari kluba koji možda pamte i važnije susrete. Za nas koji smo se kao klinci valjali u blatu pomoćnog terena, Zrinjski je oduvijek predstavljao nešto više od kluba. Više od kluba. Da. Jedan simbol. No, danas ćemo o utakmicama.
Još se sjećam 2000. godine jer sam svog zemaljskog oca nekako izmolio da me odvede na jednu od prvih ‘utakmica generacije’, onu protiv švedske Frölunde. Na pamtim to toliko zbog utakmice, nego mi je to ostalo u sjećanju jer me otac nije toliko vodio na utakmice. Otac je radio puno. No, za ljude na stadionu i tuće Mostaraca i ljubitelja nogometa i Zrinjskog taj susret bio je tada ‘utakmica generacije’. Odigrao je naš Zrinjski do današnjeg susreta desetine ‘utakmica generacije’, ali današnji susret odnosno ovaj dvomeč s Islanđanima meni je osobno – utakmica generacije. Vjerujem i mnogim navijačima koji će večeras pohoditi stadion pod Bijelim Brijegom.
Pobjeda u ovom dvomeču ne znači samo plasman u Play-off drugog po jačini europskog klupskog natjecanja, nego ujedno i ‘jesen u Europi’. Nekad smo sanjali pobjede, pa titule, a danas sanjamo europsku jesen. U od švedske Frölunde do danas klub je u ovih 20-ak godina napravio puno, osvojio je titule, postao najtrofejniji u državi u kojoj se natječe, ostvario je i značajne europske pobjede. Sada je došao red na onaj konačni iskorak, na onu famoznu jesen u Europi. Ostavit ćemo po stranu financijsku injekciju koju taj plasman nosi, koja je svakako važna, ali – ima nešto važnije.
Pobjeda u ovom dvomeču bila bi konačna potvrda pobjede Zrinjskog, kluba u kojem je Luka Modrić počeo svoju profesionalnu karijeru, kluba koji je odgojio generacije kvalitetnih igrača i momaka. Kluba koji je s mostarskih ulica spasio mnoštvo djece. Zašto konačna pobjeda? Zato što će ime Zrinjskog napokon zasjati na europskom nogometnom nebu. Tamo gdje i pripadamo. Pobjeda u ovom dvomeču znači i otvaranje jedne potpuno nove stranice u povijesti kluba. Bila bi to i pobjeda Mostara, pobjeda Hercegovine, svih ljudi u klubu i oko kluba koji su marljivo radili posljednjih godina, pobjeda svih navijača, pobjeda Ultrasa koji su pratili klub i u blatu Banovića i u dalekom Yerevanu i na kraju, a ne manje važno i pobjeda igrača.
Zašto igrača na kraju? Zato što se iskreno nadam da razumiju koliko njima samima profesionalno znači ovaj prolaz, a koliko nama navijačima znači Zrinjski. Danas ne igraju samo za sebe, nego za stotine tisuća navijača Zrinjskog diljem svijeta, za Mostar, za Hercegovinu, za one koji su se godinama borili da imamo prvo HŠK Zrinjski pa onda i za sve one koji su se borili da klub dođe do današnjeg susreta. Borite se i za one koji su sanjali današnji dan, a nisu među nama. Za Ketu, za Pipu, za sve one koji su imali svoje mjesto na tribinama, a danas nas bodre s nebesa. Danas se borite i za tisuću novih mladih naraštaja kojima će pobjeda u dvomeču zauvijek ostati u sjećanju. Borite se i za na kraju krajeva i za vlastite karijere i obitelji jer današnjim susretom osiguravate najmanje još osam susreta protiv europskih momčadi. Zato istrčite danas bez straha, ali s respektom. Danas posebno branite boje časnog plemićkog kluba, ali izginite na bojišnici jer samo tako možemo do pobjede. Tko god da danas istrči mora ostaviti dušu i srce na terenu. Opravdanja nema. Protivnik vam je uz dužni respekt po mjeri. Budite ponizni, ali budite ustrajni. Vi to možete – mi vjerujemo!
I navijači zato, i Ultrasi i Zapad, i sektor F i svi drugi. Bodrite večeras. Budimo 12 i 13 igrač. Igračima će trebati vjetar u leđa. 90+ minuta. Stadion nije udoban, nije ni kazalište, zato navijajte. Podržavajte. Ne psujte im.
Vidimo se večeras pod BB!
(Blistaj u igri k’o mostarsko sunce za tebe kuca…)
Robert Pandža
