Domagoj Duvnjak : Dosta mi je Njemačke, planiram se vratiti u domovinu
Legendarni kapetan hrvatske rukometne reprezentacije Domagoj Duvnjak vratio se u Slavoniju, gdje će sa svojim THW Kiel igrati protiv RK Nexe u važnom europskom dvoboju.
Uoči prve utakmice četvrtfinala Europske lige u Našicama, Duvnjak je u razgovoru za RTL govorio o emocijama, izazovima koji ga čekaju, ali i o planovima za budućnost te uspjesima svojih nasljednika u reprezentaciji.
“Moram biti iskren i reći da mi je drago što sam se vratio ovdje, u moju Slavoniju. Osjećam se kao doma, zapravo i jesam doma. Što se tiče utakmice, mislim da će biti jako teška. Mi nismo u nekoj bajnoj formi. Prije dva dana imali smo tešku utakmicu protiv Leipziga, posljednjeg na tablici, i odigrali smo doma neriješeno. Nadam se da ćemo sutra izgledati bolje. Oni igraju dobro i zasluženo su u četvrtfinalu. Ovo je tek prva utakmica i mislim da će se sve odlučivati u uzvratu u Kielu”, najavio je Duvnjak.
Sve će se odlučiti u Kielu
Od posljednjeg susreta Kiela i Nexea prošlo je godinu i pol, a Duvnjak smatra da su se okolnosti znatno promijenile.
“Mislim da je to sada drugačija ekipa, došao je i novi trener, tako da jedino što se može izvući iz te utakmice jest to da moji dečki, naš klub i igrači poznaju ovu dvoranu. To je jedino što može biti pozitivno. Utakmica će biti potpuno drugačija nego prije godinu i pol. Tada je to bilo u grupnoj fazi, sada je četvrtfinale i veliki ulog – Final Four u Hamburgu”, pojasnio je.
Bliži se kraj karijere
Na pitanje hoće li ga navijači u budućnosti gledati u dresu nekog hrvatskog kluba, Duvnjak je bio jasan.
“Produžio sam ugovor ovdje u Kielu na još jednu godinu, tako da ću po isteku ugovora imati 39 godina. Bliži se kraj karijere. Nikad ne reci nikad, ali jako, jako teško”, izjavio je.
Potvrdio je i planove o povratku u domovinu nakon završetka igračke karijere.
“Meni i mojoj obitelji plan je vratiti se i živjeti u Hrvatskoj. Dosta je bilo Njemačke, 17-18 godina smo gore. Nedostaje nam Hrvatska. Kakav ću posao imati nakon karijere, to ćemo vidjeti. Naravno da bih volio ostati u rukometu, ne nužno kao trener – to mi je jako teško – ali biti uz igrače i svoje prijatelje, vrlo rado.”
