Na poziv župnika župe Der Weg Jesu – Puta Gospodinova i upravitelja Crkve don Bosco u Beču don Ivice Stankovića, koji je ujedno i župnik za Hrvate toga dijela Beča, HKUD „Bijelo Polje“ Mostar, sa svojim župnikom don Rajkom, posjetili smo Beč, u subotu i nedjelju, 3. i 4. svibnja 2025.
Krenuli smo autobusom nas 40-ak, u petak, 2. svibnja iz Bijeloga Polja u 22,00 sata, nakon generalne probe. Na Bijači ulazimo na autocestu, zatim na granicu, nema zadržavanja, redovita kontrola i ulazak u Hrvatsku. Putovanje ugodno i lijepo, na odmorištima osvježenje i odmor, putujemo preko Zagreba, ulazimo u Sloveniju u Macelju, atmosfera u autobusu dobra, idemo preko Maribora i Graza i evo nas u Beču oko 12,00 sati. Tu nas u svojoj župi, čeka naš domaći sin don Ivica Stanković, koji je sve ovo naše putovanje lijepo organizirao. U župnom dvorištu odmor i ručak.
Nakon osvježenja i rekreacije krećemo u obilazak Beča. Idemo U-Bahnom, podzemnom željeznicom, nekima prvi put u životu, koja dnevno preveze po 1.300.000 putnika, a Beč broji 1,8 milijuna stanovnika, izlazimo u centru grada kod bečke katedrale sv. Stjepana, obilazimo katedralu, čiji je zvonik visok 169 metara, a po 365 stepenica penje se do visine od 68 metara. Don Ivica tumači i priča o povijesti Beča pod čiju smo carevinu i mi u BiH-u pripadali 40 godina, pokazuje nam zimske dvore bečkih careva, posebno cara Franje-Josipa u centru grada, koji je vladao 68 godina. Dajemo pola sata slobodno da se može, tko želi, uslikati, kupiti suvenir i što popiti. Obilazimo dalje centar Beča i njegove znamenitosti, te posjećujemo hrvatsku katoličku Gospinu crkvu gdje se nedjeljom slave sv. Mise za Hrvate, a preko 40.000 Hrvata nastanjeno je u Beču.
Nakon lijepog ugođaja i zanimljive šetnje Bečom, vraćamo se opet podzemnom željeznicom pred župnu crkvu, gdje nas čekaju naši domaćini, koji nas srdačno primaju u svoje obitelji na večeru i prenoćište, a naš župnik odsjeda u don Ivice. Dogovorismo se ujutro u nedjelju svi u narodnim nošnjama pred crkvu u 11,00 sati, a sv. Misa za Hrvate je u 12,00 sati, dogovoreno-izvršeno.
U domaćina je bilo lijepo i nezaboravno, dolazimo pred crkvu na vrijeme, ulazimo u crkvu i zauzimamo mjesta označena za nas blizu orgulja, Luka sjeda za orgulje, Jure raspoređuje po glasovima, djevojke dijeli note, psalmisti Roko i Iko zauzimaju svoja mjesta uz orgulje, čitači Josip i Mia uzimaju misna čitanja, Marko i Petra Molitvu vjernika, a naš župnik priprema se za sv. Misu. Naroda puna crkva, pet-šest stotina Hrvata katolika, odmah se vidi kako se naši ljudi probijaju do oltara kako bi nas što bolje vidjeli, sve ovo lijepo snimili, uslikali i ovjekovječili sebi i svojima za trajnu uspomenu.
U 12,00 sati zazvoniše zvona, ulazi svečana procesija iz sakristije na oltar: ministranti, među kojima je i naš Luka, don Ivica i naš župnik kao predvoditelj misnoga slavlja. Mi zapjevasmo ulaznu pjesmu: „Spasitelju dobri Isukrste“, a prihvati čitava crkva, svi u jedan glas, ma divota! Don Rajko započinje sv. Misu, te na početku i on vidno radostan izjavljuje: „Kako je lijepo i Bogu ugodno kad se braća i sestre iz Domovine i svijeta nađu zajedno oko Kristova oltara, mi dolazimo iz Hercegovine, sve vas srdačno pozdravljam, pozdravljam i preko našeg HKUD-a „Bijelo Polje“, donosimo vam pozdrave bjelopoljske župe, grada Mostara i cijele Hercegovine, zahvaljujem svima vama i vašem cijenjenom župniku na pozivu i prijateljskoj dobrodošlici, svima pozdrav i blagoslov“, a čitavom se crkvom prolomi prijateljski pljesak kao znak radosnog susreta i srdačne dobrodošlice, zatim sve poziva na sabranost i kajanje i započinje sv. Misa.
Pod sv. Misom čitaju naši mladi, don Ivica navješćuje Evanđelje, a naš župnik drži vrlo prikladnu i zapaženu propovijed koja se pažljivo slušala i dobro pratila. Pod sv. Misom dosta se svijeta pričestilo i lijepo se i složno pjevalo, a na kraju župnik domaćin uzima riječ i zahvaljuje pjevačkom i folklornom zboru iz Bijeloga Polja, posebno zahvaljuje našem župniku na dolasku i lijepoj i praktičnoj propovjedi, te nam daruje prigodnu Isusovu sliku i poziva sve nazočne da ostanu poslije sv. Mise na kulturnom programu naših mladih prijatelja iz Hercegovine. Naš župnik uzvraća na pozdravima i još jedanput zahvaljuje, a Božo i Veronika prinose darove Spomen-sliku naše župne crkve u znak trajnog prijateljstva ovih dvaju župa, a onda predaju našu neizostavnu domaću župnu lozu i misno vino žilavku, a naš župnik nakon zahvale upućuje svima poziv da nas posjete u Bijelom Polju, što su domaćini sa zadovoljstvom prihvatili, te napominje da nakon Mise ostanemo svi u crkvi gdje će naši mladi prirediti prikladan duhovno-kulturni program koji odgovara crkvi, zatim će pred župnom crkvom izvesti splet pjesama i kola pod nazivom „Hercegovačko sijelo“.
Na kraju sv. Mise primismo završni blagoslov i svi zajedno zapjevasmo: Kraljice neba“, nakon čega nas domaćini nagradiše dugim i prijateljskim pljeskom. Sada izlazi naša Sara za ambon, pozdravlja cijenjeni skup, predstavlja naše društvo i najavljuje duhovno-kulturni program odmah poslije sv. Mise u crkvi, uz napomenu da smo pripremili bogat program s pjesmama, bećarcima, kolom i trusom, koji ćemo izvesti vani pred crkvom. Odmah poslije Mise nastup u narodnim nošnjama pred oltarom. Narod oduševljeno prati program, u mnogih suze u očima.
Poslije duhovnog-kulturnog programa u crkvi izlazimo vani i nastavljamo s kulturno-umjetničkim programom „Hercegovačko sijelo“, Jure nas raspoređuje na prikladne pozicije u dvorištu, dok narod izlazi iz crkve, a onda zaoriše, k’o u davna, lijepa vremena: pozdravni, ženski i muški bećarci, narodne i rodoljubne pjesme, kolo, pleteno kolo i trusa, a nakon službenog programa, odmah krenu pučko slavlje u koje se uključi većina okupljenog puka Božjega. Iko uze gitaru, a Roko usnu, ma pjesmi, kolu, igri, veselju, i raspoloženju nema kraja, čitavo vrijeme i u crkvi i pred crkvom snimaju mobitelima, kamerama, foto-aparatima i na kraju dugi i srdačni pljesak svega puka.
Eh, sada slijede slikanja, pitanja, upoznavanja, čestitanja, suze radosnice, pozivi na ručak, na čašćenje, dolaze naši zemljaci: Bjelopoljci, Mostarci, Stočani, Duvnjaci, Livnjaci, Posavljaci, Slavonci, Zagorci, naši studenti u Beču…., svi na okupu kao jedna obitelj. Bože hvala ti na ovom predivnom susretu.
Odlazimo u dvoranu na ručak, don Rajko zahvaljuje svima i blagoslivlje jelo i piće, biramo šta tko želi, zatim slijedi presvlačenje u civilnu robu, odmor, pozdravi s domaćinima, a s don Ivicom opet idemo u obilazak grada. Sada krećemo autobusom na brdo-vidikovac usred Beča, odakle puca vidik na sve strane, Beč kao na dlanu, slikanje, don Ivica priča o povijesti Beča i borbama s Osmanlijama, koji uza sva nastojanja ipak nikad nisu osvojili Beč i idemo natrag u bus, pa u ljetnikovac bečkih careva Schönborn, obilazimo ga uzduž i poprijeko, prigodno slikanje i ulazak u bus, pozdravi s don Ivicom i zahvaljujemo mu na svemu što je učinio za nas na ovom susretu i polazak za Bijelo Polje. Župnik moli Pozdrav Gospin, zahvaljuje Bogu na svim dobrima koja nam je udijelio na ovom putovanju i blagoslivlje put na koji krenusmo iz Beča prema Hercegovini u nedjelju u 18,00 sati.
U busu u oba pravca izmolismo krunicu i druge molitve koje su predmolili sa župnikom naši mladići i djevojke. Uz ugodno putovanje, molitvu, lijepe komentare, rekreativne odmore, pjesmu i šalu dođosmo u Bijelo Polje u ponedjeljak ujutro u 6,00 sati. Župnik zahvali vozačima na vožnji, a s nama su u Beč osim župnika i Folklora išli: časna sestra Monia, fotografkinja Antea, naš Luka, a u Beču su nam se pridružili i sve ovo lijepo zabilježili i ovjekovječili foto-aparatom i kamerom naši prijatelji Josip i njegov sin Petar iz Neuma. Bogu hvala na svemu!
