Kao organizatorica izbora „Hercegovac godine“, na kojem je Igor Štimac osvojio „Kamenog Oscara“, osjećam potrebu napisati nekoliko riječi, pogotovo što se ovih dana spominje u pojedinim komentarima da je nagradu dobio od neke političke stranke, što je u najmanju ruku smiješno. Kod nas se nagrade osvajaju, a ne dobivaju!
Veliki ne pitaju za nagrade – Štimac je to još jednom dokazao
Krenut ću od samog prijedloga za nominaciju koji smo dobili za Štimca. Budući da je kod nas pravilo imati suglasnost kandidata, sjela sam sa suradnicima i kontaktirala s Igorom Štimcem te ga pitala je li suglasan sudjelovati u natjecateljskom dijelu. Ovdje smatram važnim istaknuti da ni u jednom trenutku nije pitao tko su ostali kandidati, jesu li „u njegovu rangu“ i slično, a kamoli da je spomenuo nagradu. Moram priznati da nas je to iskreno iznenadilo – čovjek takva statusa bez ikakvih zahtjeva i pitanja.Ovo nitko nije očekivao od Štimca – potez koji je sve ostavio bez riječi
Na kraju je samo dodao da se stavlja na raspolaganje za promociju Hercegovine.
To je bio kraj razgovora uz potvrdu suglasnosti.
Moram kazati i to da mi do zadnjeg trenutka ne znamo pobjednika jer se on dobiva zbrajanjem glasova, što svi znaju koji godinama prate naše manifestacije. Ipak, odlučila sam uime Organizacijskog odbora kontaktirati sa svojim prijateljem Čedom Paićem u Nizozemskoj da naslika portret Štimca. Gospodin Paić je inače radio portrete kompletne nogometne reprezentacije Hrvatske, kao i mnogih svjetskih ličnosti, uključujući kraljevske portrete i grupu ABBA. Jednostavno smo mislili – ako kojim slučajem ne bude imao dovoljno glasova (jer uvijek razmatramo sve opcije), da mu ostane uspomena s natjecanja u obliku ulja na platnu.
Kada je natjecanje došlo do finalne faze, obavijestili smo Štimca o mjestu održavanja i pozvali ga. Ni tada nije pitao hoće li dobiti nagradu, čime je još jednom potvrdio svoju veličinu kroz jednostavnost.
U Neum je stigao u pratnji svojih divnih roditelja i brata, šaljući jasnu poruku o važnosti obitelji i obiteljskih vrijednosti. Iako su njegovi roditelji navikli na odličja, medalje i priznanja svjetskog ranga koje im je Igor donio svojom briljantnom sportskom karijerom – kao i drugi sin koji je također uspješan i priznat sportaš, upisan u Kuću slavnih – ova manifestacija ima poseban karakter. Upravo zato njihova prisutnost daje dodatnu težinu i pečat cijelom događaju.
Toliko o toj temi.
Kada sam ga jučer kontaktirala i zamolila za kratak poslovni susret, tijekom kojeg je nastala ova fotografija, samo je rekao:
„Raspored mi je zgusnut i nemam puno vremena, ali ako je bilo što vezano uz moj narod, a da mogu pomoći – vrijeme ću izmisliti.“
Nakon ove izjave još jednom je potvrdio da, što god netko rekao, ovaj čovjek sve što radi – radi srcem. Njega doista ne zanima ničije mišljenje niti bilo što radi da bi se dopao nekome, već se jednostavno ponaša onako kako se osjeća i govori ono što misli. A takvi ljudi su danas zaista rijetkost. I takvi se danas najviše mrze.
Ne glumi veličinu – Štimac je živi dokaz što ona jest
U svijetu koji njeguje isključivo interes, gdje svaka trećerazredna i nerangirana „influencerica“ ili „influencer“ glumi veličinu, bez prave veličine i rezultata, i misli da je bitna faca.
Oni koji to jesu, poput Štimca, nemaju potrebu glumiti jer iza sebe imaju toliko rezultata da mogu biti točno ono što žele, odnosno mogu uživati u luksuzu da su ono što jesu.
Štimac je oduvijek bio spoj naizgled nespojivoga – gospodin, mangup i frajer s briljantnom sportskom karijerom.
Kao što reče moj kolega s portala: „Kakav moraš biti fajter da uzdignute glave i dostojanstveno trpiš uvrede prije meča, tijekom cijelog meča – i onda s nekoliko inteligentnih rečenica zapališ društvene mreže.
Nije koristio psovke kakve su njemu upućivane, nije reagirao primitivno ni malograđanski, nego upravo onako kako dolikuje njegovu stilu – mangupski i s mjerom. Ta razina je nešto čemu mnogi nisu dorasli.”
Istina je jednostavna – oni koji su zaista veliki, to ne dokazuju glumom. Njihovi rezultati govore umjesto njih. Nećete ih prepoznati po isticanju bogatstva, nego po iskrenosti i jednostavnosti.
A to je najteže biti – onda kada imaš baš sve!
Daniela Škegro/Hercegovka.net
