Već 31 godinu u katedralnoj župi Marije Majke Crkve slavi se sveta misa za pokojne vjeroučenice Antoniju Sesar i Danijelu Vidović koje su smrtno stradale od neprijateljske granate 11. studenoga 1994. na ulazu u kriptu katedrale. Uz njih je tada teško ranjeno još osam djevojčica. Dogodilo se to kad su djeca izlazila iz kripte nakon završenog sata vjeronauka. Nažalost, toga su dana dva mlada života prerano ugašena, a za taj ratni zločin dosad još nitko nije odgovarao iako postoje svjedoci događaja.
Svetu misu na blagdan sv. Martina, 11. studenoga, u 18 sati, predvodio je katedralni župnik don Josip Galić u suslavlju s don Davorom Berezovskim čija je tema maturalnoga rada bila upravo ovaj događaj i don Gabrijelom Pavlovićem, katedralnim vikarom. U kratkome obraćanju na početku svete mise, župnik Josip je kazao kako je taj 11. studenoga prije 31 godinu promijenio lice obitelji Vidović i Sesar, kao i cijele župne zajednice i naglasio kako je uvjeren da su naše vjeroučenice mučenice te uživaju u vječnoj slavi jer su svoje haljine oprale u krvi Jaganjčevoj.
Nakon mise vjernici su se u procesiji uputili do mjesta pogibije gdje je župnik izmolio prigodne molitve za pokojnice, a vjernici upalili svijeće. Liturgijsko pjevanje animirao je katedralni Dječji zbor „Slavuj“.
U kratkoj izjavi za medije, svjedok događaja, don Dragan Filipović kazao je sljedeće: „Djevojke su izlazile s vjeronauka, to je bilo točno 15 do 4, kao da je tempirano, naciljano. A momci koji su došli na vjeronauk, a bilo ih je tridesetak, sjedili su tamo na zidiću. Da je ta granata išla kojim slučajem samo metar udesno, promašila bi zid i pokupila bi te momke.“ Granata je nažalost bila kobna za Antoniju i Danijelu. Ostaje pitanje zašto je granata ispaljena kad je u proteklim mjesecima na terenu vladalo pravo primirje.
Don Dragan je prvi pritekao u pomoć stradaloj djeci. „Čuo sam, izlaze djeca s vjeronauka… Krenuo sam ih pozdraviti. U tom trenutku granata je eksplodirala, a ja sam se spasio jer sam bio za zidom. Kad sam tu došao, imao sam što vidjeti, volio bih da nikad to nisam vidio u životu. Djevojke su bile na hrpi, a krv je tekla na jednu i drugu stranu“, prisjeća se on.
cnak.ba
