U predizbornoj kampanji koja je danas službeno počela u Mostaru, gdje izbora nije bilo 12 godina, očekuje se žestoka utrka za vlast.
O kampanji koja bi, sudeći prema velikom interesu domaće i svjetske javnosti, mogla biti najveća u lokalnoj jedinici od kada postoji Bosna i Hercegovina za Klix.ba otvoreno govori akademik Slavo Kukić, sociolog i politički analitičar.
“Ne vjerujem da će kampanja biti prljavija nego inače. Zapravo, i HDZ-u i SDA odgovara što manje talasanja, jer su za prethodnih 12 godina odgovorni oni, nitko drugi. S druge strane, jezik silnih optužbi i prozivanja i nije neko svojstvo koje je imanentno ostalima, strankama Bh. bloka prije svega. I za pretpostaviti je, ako se poneka optužba i nađe u javnom prostoru, HDZ i SDA će ih ignorirati kako zbog njih ne bi kopale jamu sebi samima. Dakle, ne predviđam nikakva strašna odstupanja od predizbornog ‘puškaranja’ kakvo se i inače zna pojaviti u Mostaru, možda čak i s nešto sniženim intenzitetom”, kaže Kukić.
Govoreći o načinu vođenja političke kampanje koja se već zahuktava, smatra da opet HDZ-u i SDA korona-kriza i sve mjere ograničenja idu na ruku.
“Hipotetski, bili bi najzadovoljniji ako bi bilo kakva okupljanja bila apsolutno isključena, a kampanja se vodila isključivo posredstvom medija – tradicionalnih i novih – pa čak ako bi i ona bila reducirana isključivo na kratka saopćenja stranaka i koalicija. Jer, time bi štošta od prljavog veša iz prethodnih 12 godina ostalo izvan domašaja najvećem dijelu Mostaraca. I stoga ne treba isključiti ni mogućnost da u kola predizborne kampanje budu upregnuti čak i krizni štabovi – i na nivou HNK i na nivou Federacije kako bi se glasnost, ako već ne apsolutno isključila, onda barem svela na najmanju moguću mjeru”, otvoreno će Kukić.
U očekivanju poštene i fer političke utrke ili niskih udaraca političkih subjekata kaže kako osobno nije daleko od uvjerenja da će HDZ i SDA učiniti sve da priče o njihovih 12 godina bude što manje.
“Ako talasanja i bude, ono može biti samo posljedica pojačanih prozivki iz opozicije i procjene dvaju stranački izbornih štabova da se mora reagirati kako bi se obranili za prozivke koje bi ih mogle značajnije koštati potpore biračkog tijela. A i u tom slučaju reakcije ovih dviju partija je logično očekivati budu li prozivane za izdaju nacionalnih interesa. Na sve ostalo, kriminal stranačkih vrhova, koji je u vezi s trošenjem gradskog budžeta, s privatizacijom, a i koridorom 5C, vrlo sklon sam povjerovati, reagirat će samo u najekstremnijim situacijama. I ovaj put, usput, glumeći evropske kulturno-komunikacijske vrijednosti kao dio svojih vlastitih. Osobno, da se razumijemo, ne priželjkujem situaciju da im u tu klopku ulete stranke političke opozicije. Naprotiv, na njima je da tih 12 godina i ‘borbu’ za vitalne nacionalne interese dviju nacionalističkih oligarhija ogole do srži”, kaže Kukić.
Očekivati da će Međunarodna zajednica držati pod kontrolom regularnosti u provođenju kampanje i samog izbornog procesa opisuje narodnom izrekom “Bože, kćeri, da te beg uzme”.
“Uostalom, ta ista međunarodna zajednica, što god pod njom podrazumijevali, posljednjih desetak godina ovdje ne čini bukvalno ništa, ni ono na što se sporazumom iz Daytona obavezala, a kamoli još što. Ne vjerujem da će se, prema tome, prekinuti i u kontroli izbornog procesa u Mostaru – i onog u vezi s predizbornom kampanjom, ni onog koji se odnosi na sam dan izbora, posebice na izborni inžinjering kojeg je u Mostaru, kao i u BiH, u posljednjih dvadesetak godina uvijek bilo, a bit će ga i danas. Jer, iole temeljitija analiza bi pokazala da su barem tri petine biračkih odbora stranački ljudi dviju etnonacionalističkih družina, a u toj situaciji mogućnost konstruiranja, koja je daleko od stvarne volje biračkog tijela, je i više nego realna”, ustvrdio je Kukić u razgovoru.
On smatra da bi ovogodišnji izbori u Mostaru mogli biti prekretnica na političkoj sceni ako priznaje da je po tom pitanju sve vrijeme bio pesimista.
“Rezultati izbora u drugim dijelovima BiH, posebice u najvećim gradovima, otvaraju prostor nadi da bi sve to moglo utjecati i na građane Mostara da se definitivno istrgnu iz kandži nacionalističkoga zagrljaja onih koji ih decenijama zastrašuju, prijete opasnošću biološkog nestanka i pozivaju na zbijanje nacionalnih redova kako bi uopće opstali – i usput i pljačkaju kako ih nitko stoljećima nije pljačkao. Hoće li proraditi čip otpora prema ljudima i političkim konceptima koji su građanima Mostara uništavali pravo na život, a danas uništavaju i budućnost njihove djece, ostaje za vidjeti. Iskreno, priželjkujem da se to dogodi. Iskustvo Sarajeva i Banje Luke, uostalom, sugerira kako ništa, pa ni takvu mogućnost, ne treba isključiti. Dogodi li se to, onda je izvjesno da je vrijeme etnonacionalističkog terora, a i krađe onoga što je generacijama stvarano, na izmaku. I da bi se to moglo dogoditi već za dvije godine, na sljedećim parlamentarnim izborima”, pojašnjava Kukić.
No, kako ističe, treba sačekati 20. decembar pa će štošta biti jasnije.
Razmatrajući mogućnost da nacionalne stranke ustupe vlast socijaldemokratskim provenijencijama on govori šta bi to značilo za političku scenu u Hercegovini i BiH.
“Vlast stranaka građanskog bloka – ne onih koje se, poput DF-a, još uvijek takvima pokušavaju prodati, nego onih koje građanske istinski i jesu, SDP i Naša stranka, ali i Platforma za progres i neke lokalne inicijative – imala bi višestruki politički, ali i civilizacijski iskorak. Jer, ta vlast, i na nivou Mostara i na nivou države, stvara pretpostavke za ubrzanije usvajanje vrijednosnih standarda evropskih naroda, za reforme koje ubrzanije primiču BiH Europskoj uniji, posebice u pravnom, segmentu zaživljavanja pravne države. No, nacionalisti će, posebice vrhovi etnonacionalističkih oligarhija, učiniti sve da do toga ne dođe, da se zadrži status quo, da BiH ne napreduje prema društvu evropskih naroda, da se koprca u balkanskom blatu u kojem se valja desetljećima. Jer, dogodi li se taj civilizacijski iskorak, u stanje brige za vlastitu budućnost će doći veliki dio, posebice iz vrhova ‘zaštitnika’ nacionalnih interesa, zbog onoga što su činili desetljećima, zbog kriminala zbog kojeg se svugdje u svijetu, u Europi posebice, završava na istom mjestu – u zatvoru”, zaključio je Kukić.
