Tijekom prvenstvene stanke u Mostaru su se redovito organizirali različiti turniri na kojima bi sudjelovali svi mostarski klubovi. Jedan od redovitih i dobro posjećenih turnira bio je Uskrsni turnir na komu su se klubovi natjecali za pokal HŠK Zrinjski.
Spomenuti turnir odigravao bi se tijekom dva dana, s tim da bi najveću pozornost privlačila finalna utakmica koja se igrala drugog dana turnira. Pojedinih godina Plemići bi podbacili što bi im bio poticaj i motivacija da se naredne godine prikažu u puno boljem izdanju, sve za radost svojih brojnih navijača. Jer osvojiti Uskrsni turnir Plemićima je bio imperativ, a navijačima dodatni razlog za slavlje i ugodniji nastavak blagdanskog ozračja.
Tako je za Uskrs 1937. godine HŠK Zrinjski upriličio turnir na komu su sudjelovali mostarski klubovi. Polufinalne utakmice su igrane prvog, a finalna drugog dana Uskrsa. Pobjedniku Uskrsnog turnira, kao što je to bio običaj uručen je pokal Zrinjskog. Dogovoreno je da se utakmice igraju u skraćenom vremenu odnosno dva poluvremena u trajanju po 30 minuta.
U prvoj polufinalnoj utakmici koja je počela u 15 sati J.Š.K. je rutinski svladao Jedinstvo rezultatom 2:0. Po završetku spomenute utakmice odmah je na teren istrčao drugi par, Zrinjski i Velež. U ovoj drugoj utakmici koju je sudio g. Kojo Zrinjskom je sve polazilo za rukom tako da je na koncu deklasirao RŠK Velež rezultatom 5:0.
Prvih 15. minuta igra je bila ravnopravna, a onda je Zrinjski preuzeo inicijativu. U 20. minuti susreta Mile Komljenović jakim udarcem dovodi Plemiće u vodstvo, a ubrzo na 2:0 iz jedanaesterca povisuje Berislav Komljenović. U 25. minuti već je 3:0, a zgoditak udarcem po zemlji s 30 metara postiže, tko drugi do Ivan Šarac-Ćana.
U nastavku Zrinjski ponovno napada vrata Veleža pa u 15. minuti drugog poluvremena na 4:0 povisuje Džeba lobujući vratara Veleža. U samom finišu susreta Šarac II lijepim zgoditkom postavlja konačan rezultat 5:0.
Ova utakmica ostala je u pamćenju i po tomu što je na poluvremenu predstavnik HŠK Zrinjski igraču Mirku Buhaču uručio zastavicu i tabakeru kao priznanje za dugogodišnji rad u klubu. Naime, Mirko Buhač je dugi niz godina predstavljao strah i trepet za sve protivničke vratare zbog čega mu je uprava kluba na ovaj način iskazala priznanje.
Sutradan je uprilična finalna utakmica između HŠK Zrinjski i J.Š.K.-a. Plemići su na teren istrčali u slijedećem sastavu: Mirko Rebac, Milićević, Ivan Rebac, Konjevod, Berislav Komljenović, Rotim I, Džeba, Mile Komljenović, Šarac I, Brajković i Šarac II. Susret je sudio g. Jovo Oborina.
U oštroj igri pobijedio je Zrinjski rezultatom 3:1 i to zgoditcima koje su postigli: Šarac I (6. minut prvog poluvremena), Brajković (5. minut drugog poluvremena) i Šarac II (6. minut drugog poluvremena). Zrinjski je tako pružio najbolju igru sezone na radost svojih navijača.
Inače Zrinjski je tih 30-tih godina imao niz simpatizera i u dnevnom tisku od kojih ćemo istaći novinara Antu, ponegdje navedenog kao Anto Dujmović. Radi se o Mostarcu koji je pripremao izvješća sa utakmica žarom i elanom kako je to u novije vrijeme činio pokojni Ivan Ćubela-Ćubi.
Čak što više, redovito je pisao te objavljivao vrlo iscrpna i detaljna reagiranja ukoliko bi koji sudac dijelio pravdu na štetu Zrinjskog. Pomagao je i kod verifikacija određenih nogometaša koji bi stupili u redove Plemića.
Nažalost, zbog čestog imena i prezimena karakterističnog za grad Mostar detalji iz života spomenutog novinara još su uvijek ostali nepoznati. Stoga se nadamo da će se ipak javiti netko od njegovih potomaka ili srodnika, kao što se također nadamo da životni put igrača Zrinjskog Filipa Primorca i Pavao Kordića također neće ostati nerazjašnjena.
povijest.plemici@gmail.com | Hercegovina.in
