ČUDESNO OZDRAVLJENJE NAKON STRADAVANJA U RATU ‘Bog mi je vratio mogućnost da mogu hodati i iz zahvalnosti sam osnovao udrugu da pomažem potrebitima’.
Ispovijest Zvonka Jambrešića, osnivača i voditelja humanitarne udruge Savao.
Četrdeset sam dana bio u komi i liječnici su me otpisali, ali nije dragi Bog. Nakon što sam se probudio iz kome krenuo sam putem vjere, počeo sam istraživati tko je Bog, stanje mi se poboljšalo, ali sam još uvijek nosio posljedice ranjavanja, bio sam u kolicima, zaboravio sam čitati i pisati, prema liječničkim prognozama nikad više neću hodati. 2011. godine ponovno sam obolio, pukla su mi tanka i debela crijeva. I opet se dogodilo čudo. Kao što vidite živ sam i ovdje sam. Kroz svoju sam bolest upoznao živoga Boga i shvatio da je on stvaran i prekrasna osoba. Godine 2012. prvi sam put hodočastio u Međugorje, tada sam već bio na štakama. Kad se sada susretnem sa svojim liječnicima oni to ne mogu objasniti već i sami priznaju da je to čudo. Krenuo sam na Sustavni studij duhovnosti kod otaca karmelićana te 2015. godine prvi sam puta došao u ovo Svetište. Zanimljivo je da sam tada ovdje nabavio kip svetog Josipa i darovao joj dragoj osobi koja je u međuvremenu preminula. Njezina obitelj je taj kip nakon njene smrti vratila meni. Od mog prvog posjeta svetom Josipu molim mu se svaki dan. On je zapravo cijelo vrijeme prisutan u mojem životu. Pred nekoliko dana osjetio sam žarku želju da dođem ovdje, a onda je slijedio vaš poziv da baš ovdje u Josipovu svetištu svjedočim svoju vjeru. Vi mene niste ni poznavali, a ja nisam znao da me kanite zvati. I eto me ovdje, zar nije divan taj sveti Josip. Zahvaljujući dragom Bogu i po uzoru na Majku Tereziju, a iz zahvalnosti što mi je povratio mogućnost da mogu hodati, da sam živ osnovao sam udrugu Savao, a sjedište nam je kod sestara Majke Terezije.
Najzanimljivija aktivnost ove udruge, jest izlazak na područje Glavnog i Autobusnog kolodvora u Zagrebu (prvi nam je izlazak bio 22. 11. 2017). kako bi beskućnicima u noćne sate pružili okrjepu prije teške noći. Rad udruge se ustalio kao putujuća pučka kuhinja. Svakog utorka i petka, bez iznimke na vremenske pogodnosti, izlazimo i u 20 sati se nalazimo ispred Hrvatske Pošte u Branimirovoj 4, na otvorenom, na klupicama. Tamo se susrećemo s beskućnicima, te im podijelimo sendviče, čaj, kavu te odjeću, obuću, deke ili vreće za spavanje, ovisno o primljenim donacijama, a potom ostajemo u druženju i razgovoru s njima. Njima je najpotrebnije topla riječ. Sjećam se jednog beskućnika do kojega sam došao baš na 30 rođendan tajnika Udruge. Prišao mi je tada, taj beskućnik, pozvao me na stranu zagrlio me, te mi kazao: ja nema nikoga jedino što moga biti u tvom zagrljaju i plakati. Hvala ti! Bilo je to posebno iskustvo.
Priča je to Zvonka Jambrešića, osnivača i voditelja humanitarne udruge Savao koji je svoju vjeru svjedočio ovoga tjedna na kraju misnoga slavlja Velike pobožnosti svetom Josipu koje je predvodio mons. Jorge Ramos, poznati ispovjednik Zagrebačke katedrale.
