Naslovnica Kolumna: Dnevnik jedne ljubavi Ultras Zrinjski Mostar: Zajedno smo stajali istu pjesmu pjevali najljepšu baladu o...

Ultras Zrinjski Mostar: Zajedno smo stajali istu pjesmu pjevali najljepšu baladu o tebi

Prođe evo četvrt stoljeća od kada su osnovani Ultrasi. Od tada pa do danas Ultrasi su bili uz svoj Zrinjski. Zajedno su stajali istu pjesmu pjevali, najljepšu baladu o klubu koji je danas najuspješniji u državi. Svi uspjesi HŠK Zrinjski, uspjesi su i Ultrasa i u sve osvojene pokale Zrinjskog utkani su Ultrasi kao neraskidivi dio svog kluba.

U vrijeme osnivanja Ultrasa nije bilo pokala. Tih prvih godina jedva da je bilo nogometa. Rat je bjesnio ovim prostorima. HŠK Zrinjski je podignut iz pepela i izvučen iz ladice prošlosti, a ubrzo su se okupili i navijači. Godine su prolazile, HŠK Zrinjski je jačao, a s njim su jačali i Ultrasi. Stigle su i prve titule, koje su se poslije redale kao na traci. Stigla titula opet prvak ja često se orilo na ulicama Mostara i s kultnog stajanja stadiona pod Bijelim brijegom.

Danas nakon svega mora se istaći da nije bilo lako na početku. Te godine kada su se okupili navijači nogomet nije bio najvažnija sporedna stvar na svijetu u Mostaru. Te godine valjalo je sačuvati živu glavu i čekati da završi nesretni rat.
Nakon rata krenulo se s natjecanjima , prvo u Ligi Herceg-Bosne u kojoj nije bilo nikakve kvalitete, a uvjeta za igranje normalnog nogometa još manje. Igralo se po raznim travnjacima i pašnjacima koji su pretvoreni u igrališta, ali to nije smetalo Ultrasima da prate svoj klub. Tko nije preživio ta gostovanja teško može shvatiti o čemu pišem. Nakon toga krenulo se u osnivanje zajedničkih liga, a Ultrasi se mogu pohvaliti da su prvi organizirano išli na gostovanja u drugi entitet. Godine su prolazile, a s njima su Ultrasi rasli, kako brojčano, tako i organizacijski. Gdje su igrali Plemići, išli su Ultrasi, daljine gazili, titule slavili., jer životni smisao im Zrinjski.

Jedini moto Ultrasa bila je njihova: Bio zadnji ili prvi Ultrasi tvoji prestati neće pratit će tebe i na kraj svijeta jer ti si naša svetinja. Klub se voli i kada pobjeđuje i kada gubi. Tako je bilo i tako će biti uvijek dok je Zrinjskog i Ultrasa.

To je i zalog onima koji više nisu s nama a koji su sebe ugradili u Ultrase. Vjerujem da sada negdje gore s neba Pipa, Damac, Slađo, Padre, Daba i ostali Ultrasi slave ove titule, kao što ih slave oni koji su preuzeli njihova mjesta na stajanju.Jednoga dana kada prođe sve s neba bodrit ću te, jednoga dana s neba čut ćeš moj glas volio te jedan Ultras.

Zrinjski je stvoren i voljen da živi vječno, a Ultrasi su tu da ga sačuvaju za neke buduće generacije. Prođe evo ovih 25 godina, iza Ultrasa je na tisuće i tisuće kilometara i nebrojeni broj neprospavanih noći. Za Zrinjski daju sve od Zrinjskog ne očekuju ništa, samo zalaganje i borbu onih koji nose sveti dres. Možeš li voljeti ili nevoljeti, ali Ultrasi su ponos grada mog. Pred njima je još puno kilometara i još više besanih noći posvećenih Zrinjskom.

Nema dalje još za kraj stihovi s početka priče: Zajedno sve ove godine, kroz pobjede i kroz poraze, zajedno smo stajali istu pjesmu pjevali, najljepsu baladu o tebi!!!!! VREMENA SE MIJENJAJU OSJEĆAJ OSTAJE ISTI!