Tisuće kilometara Atlantika, neprospavane noći zbog vremenske razlike i čežnja koja godinama tinja u prsima sve je to stalo u jedan jedini dan.
Željko, čovjek koga navijači znaju isključivo kao Franza, ponovno je došao pogledati svoj Zrinjski. Kao dugogodišnji stup i istinski simbol foruma Zrinjski.info, pod nickom Franz Ferdinand godinama je živio klub kroz ekran, ali srce je stalno kucalo na stadionu pod Bijelim brijegom.
Dan je protekao točno onako kako je Franz sanjao u dalekom svijetu. Mostarske ulice, kava i pivo s ljudima koji dijele istu strast i navijački žamor koji je grijao dušu prije utakmice protiv Valura. Svaki stisak ruke i zagrljaj s navijačima Zrinjskog brisali su mu godine provedene preko oceana.
Nogomet zna biti okrutan. Utakmica protiv Valura nije završila onako kako su se svi nadali. Plemići su upisali nepovoljan rezultat, a gorki okus poraza na trenutak je utišao grad.
Za istinskog navijača ljubav prema Zrinjskom nikada ne staje na semaforu. Zato je Franzova mostarska priča morala dobiti svoj savršen epilog.
U atmosferi kultne mostarske pizzerije Roma, tuga zbog rezultata potpuno je isparila jer se tamo dogodio susret koji je vrijedio svakog prijeđenog kilometra. Franz je konačno upoznao svog najdražeg igrača Mateja Šakotu.
Bilo je to više od običnog fotografiranja. Ugodan razgovor i iskreno druženje s mladim nogometašem vratili su mu onaj prepoznatljivi sjaj u očima.
Franz je obećao da će opet doći tamo gdje pripada, makar opat na jedan dan kada Zrinjski bude igrao s nekim drugim protivnikom, a njemu nisu bitni protivnici jer čovjek iako je tisućama kilometara daleko istinski živi za Zrinjski.
A Franz ne bi bio Franz kada u svom stilu ne bi prokomentirao svoj boravak u Mostaru. “Nakon prisotojno “navodnjene” mostarske noći … i sreća pa nas istjeraše iz lokala. Rukovao se, zagrlio i poljubio sa milion ljudi, nirvana baš. Volio bih zapamtiti sva imena, al pivkica to ne dozvoljava. Ljubav koju sam osjetio, nema dalje, hvala svima!!! Još mamuran”.
