ŽKK Zrinjski 2010 ne treba brinuti za budućnost jer svaku sezonu klub iz omladinskog pogona izbacuje nove talentirane košarkašice. Na turniru Balkanske lige za prvi tim je debitirala i postigla prve koševe Jelena Cigić.
Evo na početku čestitke na nastupima za prvi tim.
“Hvala na čestitci”.
Hoćeš li nam reći kada si počela s treniranjem košarke?
“Košarku sam počela da treniram sa 8 godina. Prije toga sam trenirala gimnastiku i shvatila sam da to nije sport za mene i odlučila sam da nešto moram mjenjati.Izbor je pao na košarku i tako je sve to krenulo i nastavilo se do danas”.
Zašto si pored svih sportova izabrala baš košarku?
“Košarku sam izabrala jer mi se jako sviđa taj sport.Inače od malena sam upoznata sa košarkom jer moj otac voli košarku i često je na televizoru i uživo gledao košarkaške utakmice pa sam se i ja uz njega upoznavala sa svjetom košarke. Kako sam rasla ljubav prema košarci je bila sve veća i odlučila sam da treniram u ŽKK Zrinjski 2010 i zakoračim početnim koracima u svjet košarke”.
Kako uspijevaš stići trenirati košarku pored svih ostalih obveza?
“Učenica sam 9. razreda Osnovne škole Petar Bakula u Mostaru. Usklađivanje školskih obaveza i treninga je nekad za mene teško a nekada lagano. Trudim se dadobro isplaniram svoje vrijeme kako bih mogla sve uskladiti. Ukoliko dobro isplaniram svoje vrijeme, pronađem vremena pored škole i treninga da se družim sa prijateljima i odem na zajedničke izlete sa obitelji”.
Imaš li nekog idola u svijetu košarke?
“Ima mnogo igrača i igračica u svjetu košarke kojima se divim, ali je moj idol Caitlin Clark”.
Kako tvoja obitelj gleda na tvoje igranje i treniranje košarke?
“Moja obitelj mi je velika podrška u bavljenju košarkom i uvjek su tu uz mene i svaku moju utakmicu isprate na tribinama i srcem navijaju za našu ekipu”.
Protiv Leotara postigla si i svoje prve koševe za prvi tim. Kakvi su osjećaji nakon tih koševa?
“Sama pomisao na to da me trenerica izabrala da budem dio prvog tima me pomalo činilo napetom jer su tu bile igračice koje su starije od mene, koje duže treniraju i pitala sam se hoću li se uspjeti uklopiti u igru. Prepustila sam se igri na terenu i dala sam sve od sebe. Na kraju je ispalo dobro. Postigla sam prve poene za prvi tim i osjećaj je bio dobar i bila sam sretna i zadovoljna”.
Koliko ti znači to što ti je Nikolina trenerica?
“Za veliki dio mog uspjeha u košarci zahvaljujem se trenerici Nikolini Pandža koje me je od prvog dana treniranja prihvatila u klubu i naučila me mnogo stvari o košarci. Uz nju sam naučila osnovne košarkaške poteze, način ponašanja pravog sportaša kao i kako biti pravi prijatelj u igri u sportu. U svakom trenutku ona čvrsto vjeruje u nas, mada ima i situacija i dana kada nismo baš najbolji, ali i tada je ona tu s nama i bodri nas da ne odustanemo”.
Kakve planove imaš za budućnost što se tiče košarke?
“U budućnosti planiram i dalje da igram košarku jer jednostavno volim taj sport i on me ispunjava. Nastojati ću da dam sve od sebe, da budem bolja i bolja i da uživam u svakoj minuti provedenoj na terenu. Možda jednog dana budem dio neke druge sportske priče, ali defintivno košarka je sad za mene veoma bitna”.
