„Prema hrvatskoj tradiciji, kad se par vjenča, svećenik im ne govori da su pronašli savršenu osobu. Naprotiv! Umjesto toga, on im kaže: „Našli ste svoj križ.
Križ je voljeti, nositi ga sa sobom, križ koji nije za baciti nego za blago.”, piše Pravo na život.
U Hercegovini Križ predstavlja najveću ljubav, a raspelo je blago kuće.
Kada mladenka i mladoženja uđu u crkvu na dan vjenčanja, sa sobom nose raspelo. Svećenik blagoslovi raspelo. Kada dođe vrijeme za razmjenu zavjeta, mlada stavlja desnu ruku na raspelo, a mladoženja svoju ruku na njezinu, tako da se obje ruke spoje na raspelo. Svećenik prekriva ruke svojim ruhom dok razmjenjuju zavjete, prema obredu Crkve, da budu vjerni jedni drugima, u radosti i tuzi, u bolesti i zdravlju, dok ih smrt ne rastavi.
Zatim, umjesto da se poljube, mlada i mladoženja ljube prvo raspelo. Oni koji svjedoče ceremoniji razumiju iz nje da ako jedan od njih napusti drugoga, on ili ona ostavlja Krista na Križu.
Nakon svečanosti mladenci nose raspelo u svoj dom i stavljaju ga na počasno mjesto. To će zauvijek biti referentno mjesto i mjesto obiteljske molitve. U teškim vremenima obitelj ne ide odvjetniku ili psihijatru, već zajedno klekne pred raspelom u potrazi za pomoći Isusa Krista. Pokleknu a možda čak i plaču i otvore svoja srca moleći Gospoda i jedni druge za oprost. Odlaze na spavanje sa mirom u srcu jer su dobili oprost od jedinog koji ima snagu da spasi.
Muž i žena učit će svoju djecu da ljube raspelo svaki dan i da ne idu spavati kao pogani, a da se prvo ne zahvali Isusu. Oni znaju da ih Isus drži u svom naručju i nemaju se čega bojati.”
Svjetski portali navode kako je ovo možda jedan od razloga zašto je niska stopa razvoda u ovim dijelovima, a Široki Brijeg navode kao mjesto s 30 tisuća stanovnika gdje nije zabilježen niti jedan razvod. NC Register kaže: U Širokom Brijegu ljudi nisu shvatili brak kao doživotnu kaznu. Njihovo zajedništvo je plod čvrstog stava slobodne i potpune podložnosti Isusu Kristu, čiji Križ ujedinjuje na najdubljoj razini svaki aspekt njihovih života.
