Poštovana Redakcijo portala Hercegovina.in odlučila sam Vam uputiti ovo pismo putem e-mail.
Naime, nakon što sam odgledala emisiju Provjereno u četvrtak, ostala sam doslovno zaprepaštena na koji je način voditeljica odjavila prilog o gospodinu Damiru Škari.
Otvoreno je pozvala “sve Škarine žrtve” (kao da je on već višestruko osuđivani seksualni manijak i nasilnik) da se jave i svjedoče protiv njega.
Da me ne razumijte pogrešno, ja kao žena osuđujem oštro svako nasilje, a naročito seksualno.
Želja mi je da nikada nijedna žena na svijetu ne doživi tako nešto strašno i da se svaki počinitelj takvih gnjusnih dijela najoštrije kazni.
Ali ovdje se radi o strahovitom medijskom pritisku gdje se na svaki način nastoji “uništiti” do srži i osuditi prije suda gospodina Damira Škaru.
Razmišljala sam kome da pošaljem svojih par riječi o gospodinu Škari kad se već javno poziva da se jave sve žene.
Kako sam vidjela da ste jedan jedini portal koji je objavio jučer realnu objavu od nekog Vašeg čitatelja, odlučila sam da Vas i ja kontaktiram.
Vjerujem da će te objaviti ovo i dokazati kao i do sada kao nepristran portal na kojemu ima pravo svatko reći svoju istinu.
Radi se o sljedećem:
Prije 5 godina sam iz Hercegovine došla u Zagreb studirati.
Jednom prigodom na rođendanu od sestre moje prijateljice s fakulteta u zagrebačkom restoranu gdje je ona proslavljala rođendan upoznala sam slučajno gospodina Damira Škaru. Sestra od prijateljice je bila malo starija od nas i poznavala je dobro gospodina Škaru.
On se kratko to večer zadržao u našemu društvu jer je sjedio sa svojim društvom za stolom do našeg.
Nakon par mjeseci moja majka je trebala izvršiti neke pretrage u privatnoj klinici u Zagrebu koje nisu bile baš jeftine.
Zapravo za nas je u tom trenutku to bilo jako skupo jer se uz taj trošak trebao dodati trošak putovanja majke iz Hercegovine.
Povjerila sam se svojim prijateljicama i tražila način kako da mami omogućim dolazak i pregled.
Tražila sam i neke mikrokreditne organizacije.
Tada mi je moja prijateljica rekla da će pitati svoju sestru da li nam gospodin Škaro može pomoći jer je već čula da je više puta pomagao ljudima.
Bilo mi je neugodno tražiti pomoć od čovjeka kog sam jednom slučajno upoznala, ali to je bio nekako jedini izbor tog trenutka.
Već sutradan ujutro sam kontaktirala gospodina Škaru pozivajući se na sestru od prijateljice koja mi je dala broj.
Tražila sam da se vidim s njim i objasnim kakvu pomoć želim.
Međutim,on je rekao da već ima sastanke planirane za naredna dva dana i da nema vremena za susret,ali da mu telefonski kažem o čemu se radi.
Nakon što sam ispričala, gospodin Škaro je rekao da će me kontaktirati kada se čuje s liječnicima i dogovori preglede.
Iskreno, nisam vjerovala da će išta napraviti jer nije želio ni susret sa mnom.
Sutradan ujutro oko.9 h je zazvonio mobitel i s druge strane je bio gosp.Škaro.
Tražio je moj e-mail da mi pošalje termine liječnika za mamu i pitao s čime će mama doći u Zagreb.
Počela sam plakati u nevjerici i pokušala objasniti da nemamo toliko novca.
Međutim, gospodin Škaro me je ljubazno prekinuo i rekao da on preuzima sve troškove.
Riječi zahvale su bile malo tog trenutka.
Mama je već za tri dana došla u Zagreb s autobusom.
Zovnula sam gospodina Škaru da mu još jednom zahvalim i potvrdim mamin dolazak taj dan.
Na moje veliko čuđenje on je rekao da će osobno pričekati mamu nakolodvoru i odvesti je na kliniku ,te pozvao i mene.
Prihvatila sam rado i zajedno smo dočekali mamu na kolodvoru.
Ostavio nas je pred klinikom i rekao da se javimo, kada sve bude gotovo.
Nas dvije smo se u klinici zadržale malo više od tri sata .
Po završetku su nas na klinici obavijestili da će račune poslati osobno na ime gospodina Škare jer je on tako pri narudžbi termina kazao i naglasio na njegovo ime, a ne na račun njegove firme.
Bile smo sretne što su Bogu hvala svi nalazi bili u redu i potom sam nazvala gosp.Škaru da mu zahvalim još jednom.
Pitao me kada mama ima bus za povratak i kako je ostalo još par sati do istog, on nas je pozvao na ručak.
Ja sam se zahvalila i rekla da imam nekih obveza oko fakulteta, ali da može mama jer ionako čeka bus, a i željela mu je osobno još jednom zahvaliti.
Za cca.pola sata je došao po mamu pred kliniku i odveo je u jedan lijepi zagrebački restoran.
Po završetku je odvezao na kolodvor.
Zašto ovo pišem možda se pitate!?
Zato što ni tada, a ni nikada kasnije gospodin Škaro nije pozvao ni mene, a ni moju mamu, a kamo li nas na bilo kakav način uznemiravao ili tražio bilo što.
Naglasit ću da i moja mama izuzetno lijepo izgleda za svoje 43 godine.
Nijednog sekunda dok su sjedili sami u restoranu gosp.Škari nije izustio bilo kakvu neprimjerenu riječ ili bilo što da asocira na neugodnost.
Moja majka je čak rekla da je to najpristojniji muškarac i gospodin kog je upoznala u životu.
Sigurna sam da se tako ne ponašaju silovatelji i zlostavljači.
Ovo pismo nije nikakav pokušaj obrane gospodina Škare već samo iskaz naše istine.
Kada se već javno pozivaju sve ” žrtve ” gospodina Škare, onda osjećamo i moralnu ljudsku obvezu reći svoje iskustvo koje je smo imali s gospodinom Škarom.
Hercegovka iz Zagreba