Pravu noćnu moru doživjela je jedna Mostarka koja će vječno pamtiti jednodnevni izlet u Makarsku. Na nagovor prijateljice odlučila je nedjelju provesti u Makarskoj, a nije ni slutila da će preživjeti pravu dramu. Evo njene priče koju prenosimo u cijelosti:
Prijateljica me dugo nagovarala da odemo malo do mora. Nisam za gužve, niti volim ciku na plaži. U djetinstvu sam svake godine ljetovala u Makarskoj i nisam je baš željna, ali moja prija je htjela baš tamo. Nagovarala je da odemo negdje drugo. Prvo sam joj predložila Klek jer je najbliži.
-A moja ti ta ću u Kleku? Znaš da nema hlada, ta nisam mahnita da se cvarim na suncari.
Ajde onda da odemo u Gradac i to nam je blizu.
-Kakav crni Gradac? Kada se sjetim svih onih iz Mostara koji idu u Gradac zlo mi dođe.
Pa najbolje da idemo na one puste plaže u Živogošću.
-Ta ću u pustari? Idem na more da nekog vidim i da i mene vide. Za tu pustu plažu nisam trebala ni kupovat kostime, mogla sam u starim. Čuj nje, na pustu plažu a dvi stoje dala za kostime. Idemo u Makarsku moja ti, pa tamo je uvijek drama, drama.
Na kraju sam popustila , a i sad mi zvoni u ušima ono njeno drama, drama. I baš mi je bila drama. Kad smo pošle nagovarala sam je da idemo na Prud zbog gužve, a ona ko blentava navalila na Gabelu i normala tamo stani u kolonu i čekaj. Sat i po vremena smo ćamile čekajući na toj prokletoj granici. Ona ljuta ko ris, policajac je na granii pitao gdje idemo ona mu odbrusila:
-U guzicu, pa đe ću ić nego nego na more u Makarsku.
Sreća bio neki čovjek normala pa se nasmijao i pustio nas. U njoj vrije, ko u onim crtanima kada se mačku iz glave dimi. Kontam u sebi bolje mi je šutit, a ona ni pet ni šest nego ode u Lidl. Ženo šta ćemo ovdje sada, ionako kasnimo na plažu neće bit mjesta.
–Bona moram svratiti u Lidl, ako ne svratim ko da nisam ni bila u Hrvatskoj, a ko zna šta ima na onoj XXL akciji. Ako neš ti sjedi i dreži u autu. I što si vazda nadrkana bona?
Opet sam joj prešutila. Ako se posvađamo poseri se na more i plažu. Vrati se za dvaes minuta i vuče kese ko da je u fasungu bila. Jadna ne bila đeš s tim kesama?
–Bona na akciji svašta nakupovala, aj ne mitinguj mi nego ajmo polako.
I tako smo stigle u Makarsku. Parkira ona auto na nekom proširenju. Ja joj rekla da tu ne parkira mogu nas kazniti, bolje platit parking.
-Ćuj plaćat parking? Ne plaćam ga ni u Mostaru, pa ne dan ni ovim Špercima da me oderu za 100 kuna. Moja ti volim pojest sladoled i popit kavu na plaži. Nego samo sada ponesi ručnik da se smjestimo, pa ćemo poslije doći po stvari. Moja ima ovdje lopova na plaži pa da prvo izvidimo da ne ostanemo bez mobitela i novčanika.
Nisam bila odušvljena, ali sam skontala da je u pravu zbog lopova. Zgrabila sam ručnik i pod sic gurnula torbicu. Ona ko na iglama da što prije dođe pa me požuruje.
–Ajde bona požuri, eto te ko mala kazaljka na satu. Akcija sestro akcija.
I mi tako sišle na plažu i tamo vrije ko u košnici. Nemaš gdje ručnika stavit. I lutale smo malo i ugledale mjesto taman za dva ručnika.
-Koji bi kostim moja ti? Ovaj crveni ili ću ipak žuti koji mi ističe sve?
Ma reko joj da je ona tip top u oba pa vesela ode do kabine. Ja sam sjedila da je sačekam, a kako me požurivala i cigare mi ostale u torbici. Eto nje dođe i pravac u vodu. Sve korak naprijed pa se okreće da vidi gleda li iko u nju. Pukla cura ko kokica, đe me đavo natjera da sa njom krenem. Dođe ona nakon 5 minuta i kaže da ja idem sada u vodu, a ona će čuvat stvari. Kakve stvari kontam sve nam u autu, ali pošto je ters ušutim i odem u vodu. U vodi mi prijalo, pa nisam ni skontala da sam bila malo duže i da me more malo odnijelo. Izađem iz vode i niđe nje na vidiku. Ne mogu se ni orjentirati gdje smo bile. Već sam počela paničiti. Pomislim u sebi gdje se stuha izgubila sada. Prođem jednom prođem dva puta onako ko siroče samo u kupaćim niz plažu, ali nema je nigdje. Aj kontam otišla do auta da uzme stvari pa i ja krenem tamo. Na proširenju gdje smo parkirale nema auta. Odmah me obli hladan znoj iako je vani ćelopek pravi. Tek tada sam se uspaničila. Kuku jadna ja stojim na po Makarske u kostimu bez igdje ičega. Vidim čovjek sjedi u nejoj stolici preko puta pa kontam odo ga pitat.
Oprostite gospodine jeste li vidjeli opel corsu koja je bila ovdje parkiranu i curu u žutom kostimu?
On se nasmija i reče: Ahojjjj ja Irži iz Češke.
Kuku meni naletila sam na nakovog čeha, možda je i manijak. A ko zna šta je i pomislio kada sam ja njemu prišla polu gola. Odmahnula sam i okrenula se da vidim ima li iko drugi, ali po belaju samo neka baba starija od Pape. Pitala je isto, a ona nit vidi, a niti čuje. E jesam baksuz, mjesto da sam ostala kući pod klimom pržim se po hebenoj Makarskoj.
Vratila sam se do plaže. Već sam i gladna i žedna, a i vruće mi je. Odem do kafića da se malo umijem i napijem vode u nadi da ću neđe onu stuhu ugledat. Od svega žutog vidim samo onu žutu kuću. Proklinjala sam i nju, i kuću i more i Makarsku. Onako smantana odem u more da se skvasim. Okupam se malo i gledam po plaži ima li moje nesretnice. Mogu mislit kako će po gradu tračat da sam se izgubila na plaži u Makarskoj. I već sam izgubila svaku nadu kad me neko ošinu po leđima. Okrenem se kad ona. Ne znam bi li je ošamarila ili zagrlila.
-Pa đe si ti? Nema te dva sata. Kontala sam da si našla nekog zagondžiju?
Bona ja tebe tražim, niđe ručnika a ni tebe!!!
-Moja ti našla ja mjesta u hladu, a tamo našla onog dečka što motorom dostavlja pizze pa me pozvao na piće. Moja moja baš je legenda dečko, dala sam mu broj i rekla da mi pozvoni. Moram ga odma upisati u telefon.
Pa gdje ti je telefon bona ne bila?
-U auti bleso blesava, odo po njega i po pare.
Auta nema tamo ženska glavo!!!
-Kako nema? Evo ključa u mene.
Ne znam kako ali ga nena. Hajde da vidiš.
I mi polako tamo auta nema. Na našem mjestu neki talijan sa svojim autom. Ona se tad uspaniči i poče vrištati ko da je kolju. Skičala je tako da je neko nazvo policiju, a ubrzo dođe i policajac u bijelom na skuteru i upita kakvi su problemi.?
-Ukrali su nam auto. Zovite pravu policiju da ga traže!!!
Kaže joj čovjek da je on pravi policajac, i da niko nije ukrao auto nego ga je pauk odnio jer je parkiran na pogrešnom mjestu, te da će morati platiti 400 kuna da ga uzme.
-Šta vi mislite da sam ja Rokfeler? Kakvo je to ponašanje pun Mostar tabla iz Makarske i svi parkirani po zelenim površinama i niko ništa. Vi meni ovdje 400 kuna uzimate, sram da vas bude i stid, dere se ona.
Čovjek vidi s kim ima posla, odmahnu rukom i doda gas i ode. Nas dvije tako u kostimima odemo do postaje koja nije baš blizu. Tamo opet problem, prvo pare traže pa onda auto. Nikao ih ubjedit da su pare u autu i na kraju pametniji popusti i pustiše nas do auta. Ona dade karticu koja nikako da prođe i na kraju ja dam svoju i ostado bez 400 kuna. Izašle mi tako iz policije i ne bi nam druge nego na brzinu pokupit ručnike s plaže i krenuti nazad. Tako je i bilo, do granice moja prija nije progovorila i tek kada smo ušli u BiH reče:
-Moja ti nikom ni riječi o ovom. Ovo je blamaža, i ko bi osto u Mostaru da se sazna o ovome. Drugi put ćemo pametnije, reče i namignu mi onako šanerski ko da sam joj ja švalerka. Namiguj ti samo kontam ja, šutit ću dok se ne dočepam tastature i pošaljem na HERCEGOVINA.in.
