Europski revizori upozoravaju na propuste u provedbi projekata, nepravilnosti s bespovratnim sredstvima te izostanak učinkovitog financijskog nadzora Europske komisije.
Izgradnja autoceste na Koridoru Vc u Bosni i Hercegovini neće biti završena do 2030. godine, što je posljedica ozbiljnih problema pri samoj provedbi projekata unutar BiH, ali i pojedinih odluka Europske komisije koja je pružala podršku projektima koji zapravo nisu bili spremni za realizaciju.
Ovo je ključni zaključak iznijet u specijalnom izvješću Europskog revizorskog suda, u kojem je detaljno analizirana provedba projekata na području regije zapadnog Balkana vođenih u okviru Investicijskog okvira za zapadni Balkan od 2016. godine pa sve do danas.
Kada se analiziraju odluke Europske komisije, iznimno je zanimljivo da revizori ne navode navodnu uključenost Komisije u bilo kakve koruptivne radnje. Umjesto toga, ukazuje se na to da je Komisija, očigledno vodena dobrom namjerom, pomagala domaćim akterima u BiH da kandidiraju projekte koji objektivno nisu ispunjavali uvjete spremnosti za realizaciju.
Pojednostavljeno rečeno, Europska komisija je u Bruxellesu i među međunarodnim donatorima aktivno zagovarala dionice Koridora Vc, predstavljajući ih kao potpuno spremne za gradnju i ističući važnost njihova financiranja kako bi se pomoglo BiH.
Iz samog izvješća nije sasvim jasno je li Europska komisija bila u potpunosti upoznata sa stvarnim stanjem na terenu, no navodi se kako izaslanstva Europske unije u zemljama regije nisu bila informirana o svim tehničkim aspektima projekata. To ujedno otvara pitanje je li Europska komisija bila nedovoljno aktivna u prikupljanju točnih informacija ili od samih investitora nije dobivala potpune i vjerodostojne podatke.
Nadalje, europski revizori utvrdili su značajne nepravilnosti pri dodjeli bespovratnih sredstava (grantova). Pojedine dionice dobivale su novčane grantove iako, u formalnom smislu, uopće nisu ispunjavale propisane uvjete za njihovo dobivanje. U izvješću se tako navodi konkretan primjer dionice za koju je već bila u potpunosti zatvorena i osigurana kompletna kreditna konstrukcija, ali joj je naknadno svejedno odobren bespovratni grant.
Nakon toga je banka, koja je prvotno trebala financirati projekt, jednostavno povukla dio svojih planiranih sredstava. Čini se da je osnovna namjera bila pomoći BiH u izgradnji Koridora Vc uz manje financijske troškove, no takvo postupanje u formalnom pogledu nije u skladu s pravilima dodjele grantova čija je primarna uloga pomoći u situacijama kada investitor ne može samostalno osigurati kredit za cjelokupno financiranje.
Iako u tekstu nije precizirano o kojim je dionicama riječ, iz priloženih opisa i materijala dâ se pretpostaviti kako je riječ o dionicama koje se protežu od Maglaja prema Sarajevu. Inače, mediji u Federaciji BiH u više su navrata već izvješćivali da se dio tih projekata nalazi pod lupom europskih tužitelja zbog velikih kašnjenja, mogućih pronevjera i sumnjivih poslovnih odluka.
U revizorskom izvješću izdvojeno je i nekoliko spornih primjera u kojima investitor – što su po svemu sudeći Autoceste FBiH – nije ispunio ugovorne obveze koje su u projektnoj dokumentaciji službeno navedene kao u potpunosti realizirane. Na jednoj od dionica investitor je naveo da je uloženo više od milijun eura u pošumljavanje terena koji je ranije služio kao gradilište.
Primjerice, tijekom službenog posjeta toj konkretnoj lokaciji, revizori su uočili da je cesta izgrađena, no nigdje nisu mogli vidjeti posađeno drveće niti prateću vegetaciju. Nositelj projekta to je opravdao tvrdnjom da su sadnja i obnova vegetacije bile izvedive samo na ograničenim područjima, predočivši račune u iznosu od svega 35.000 eura, što čini oko tri posto ukupno predviđenog proračuna od 1,05 milijuna eura.
Ostatak od čak 97 posto proračuna namijenjenog sadnji, nositelj projekta objasnio je utroškom na financiranje mreža za stabilizaciju kosina. Nastali problem naknadno je „korigiran” tako što je drveće posađeno na izrazito malom prostoru bez ikakvih realnih izgleda da preživi, čime se stječe dojam da su investitori zbog mogućih posljedica pokušali problem riješiti na kreativan način.
Na koncu, europski su revizori uputili oštre kritike i na račun nedovoljno rigoroznog financijskog nadzora, ističući da se Europska komisija uvelike preslabo oslanjala na vlastite provjere, a previše na informacije dobivene od domaćih partnera.
U zaključku izvješća navodi se kako je Europska komisija bila samo djelomično uspješna u osiguravanju odgovarajućeg nadzora financijskih institucija te u uspostavljanju djelotvornih mehanizama praćenja i izvješćivanja. Takav manjkav pristup izravno je ograničio njezinu sposobnost da pravodobno i učinkovito reagira na uočene rizike u provedbi, učestala kašnjenja te otvorene probleme održivosti projekata.
