Dobrog radnika treba i platiti, doktrina je koja se ponavlja posljednjih godina, međutim, i dalje se teško odrješuje vreća za dobre radnike, pa mnogi dižu sidro i sreću pronalaze ondje gdje će se njihov rad i financijski vrednovati, piše Večernji list BiH.
Predsjednik Sindikata građevinarstva i industrije građevinskog materijala BiH Mahir Semić rekao je kako je samo u prošloj godini 13.600 osoba, a od toga je, kako tvrdi, 70 posto njih iz građevinskog sektora, otišlo u Sloveniju.
– To je strašan podatak, deset tisuća osoba otišlo je u jednu državu – ističe Semić i kaže da ih je barem još toliko otišlo u Hrvatsku. Nažalost, problem odlazaka sve više analiziraju, osim demografa, i psiholozi.
Ogorčenje i “kuknjava”
Tako se u jednoj studiji ističe kako je sve podređeno razočarenju, ogorčenju i “kuknjavi”, a premalo tome da se traže konkretna rješenja.
– Da uzmemo jedan primjer svih nas. Sjedi se na kavi i svi pričamo kako nam je loše, kako smo nezadovoljni ovim ili onim, ali ništa ne činimo da bismo popravili situaciju, a jedini izlaz vidimo u inozemstvu. To može biti jedno od rješenja, ali ne smije biti jedino i ne može se satima pričati samo o negativnim stvarima. To psihički uništava ljude – govori nam jedan hercegovački psiholog koji i zbog odlazaka ima sve više posla.
Kaže da je to težak korak i da ni onaj tko se na njega odlučuje nije svjestan kako on djeluje na njegovo psihofizičko zdravlje. Kada se govori o konkretnim rješenjima, bit je u tome da se poveća plaća i da se kompletno ozračje u društvu promijeni.
Problem odlazaka
– Egzodus radnika je izražen ne samo u Hercegovini i ne samo u građevinskoj industriji već u cijeloj Republici Srpskoj, odakle ipak najviše odlaze građevinci. Egzodus je jedino moguće zaustaviti dobrim plaćama, ali poslodavci ne dopuštaju sindikalna organiziranja radnika, što je osobito izraženo u ovom sektoru – kazala je Dragana Vrabičić, predsjednica Sindikata građevinskih radnika u RS-u.
Istaknula je i kako je problem odlazaka lako riješiti.
– To rješenje je u odgovarajućim plaćama, ali i u svakoj drugoj vrsti zaštite, počevši od zaštite na radu u smislu odgovarajuće radne opreme, da ne padaju sa skela i da ne gube živote, pa sve do pružanja svake druge sigurnosti kako bi ljudi ostali na ovim prostorima – kazala je Vrabičić.
Problem je i rad na crno, kao i radno vrijeme koje traje od 12 do 15 sati ponekad. Analizirajući priču od početka do kraja, u njoj se kriju i razlozi zbog kojih su ljudi nezadovoljni, kao i rješenja koja bi promijenila stanje i zadržala radnike ovdje, samo je pitanje koliko volje imaju svi akteri u priči da se ovakva situacija riješi i da se okrene u korist i dobrobit onih koji ovdje ostaju.
