Legendarna bura ponovno u akciji – knjige lete, ljudi hodaju unatrag, a stare šale dobivaju novo značenje.
Kad u Hercegovini zapuše onaj pravi, “domaći” vjetar, nema tog prognozera koji ga može do kraja objasniti – niti čovjeka koji mu može pobjeći. Posebno u Mostaru, gdje se već generacijama prepričava ona stara: kad puhne kako treba, vraća učenike iz trećeg razreda ravno u prvi.
I dok se ostatak svijeta bori s laganim povjetarcem, Hercegovina ima svoju kategoriju – vjetar koji briše sjećanja, okreće kišobrane naopačke i testira karakter svakog prolaznika. Nije rijetkost vidjeti kako ljudi hodaju pod kutom od 45 stupnjeva, držeći se za sve što im dođe pod ruku – od prometnih znakova do prijatelja koji su jednako iznenađeni situacijom.
Mostarske ulice tada postaju prava mala avantura. Kava na terasi? Moguća, ali uz dodatnu opremu – uteg za šalicu i refleksi dostojni sportaša. Konobari razvijaju posebne vještine balansiranja, dok gosti instinktivno štite svoje espresse kao da je riječ o posljednjem gutljaju na svijetu.
Stanovnici Hercegovine, naravno, sve to dočekuju s osmijehom. Navikli su da vjetar “preuredi” frizure, presloži odjeću i ponekad odluči da vam je kapa ipak višak. Oni iskusniji tvrde da se po jačini udara može procijeniti hoće li dan završiti s pričom za prepričavanje ili legendom za idućih deset godina.
A učenici? Njima je, kažu, najteže. Tek što savladaju gradivo, zapuše vjetar i – evo ih opet na početku. Profesori, s druge strane, šute i potajno se nadaju da će ih koji nalet možda vratiti i na godišnji odmor.
Šalu na stranu, jedno je sigurno – hercegovački vjetar nije samo vremenska pojava, već dio identiteta. I dok ga neki pokušavaju izbjeći, drugi ga s ponosom prepričavaju, dodajući svake godine novu anegdotu. Jer kad u Mostaru zapuše, ne nosi samo lišće – nosi i priče koje traju.
