Bošnjaci, Hrvati i Srbi zajedno slavili plasman BiH na Svjetsko prvenstvo – čak su i golubovi na Starom mostu odustali od podjela.
Mostar je sinoć doživio ono što ni najoptimističniji meteorolozi, politički analitičari, a ni rodbina iz dijaspore nisu mogli predvidjeti – potpuno jedinstvo na ulicama grada. Povod? Plasman nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo.
Sve je počelo spontano, kako to obično biva u Hercegovini – netko je zatrubio iz automobila, netko drugi je odgovorio još jače, a treći je već izvadio zastavu koja godinama čeka ovakvu priliku, uredno složena između zimskih jakni i uspomena na bolja vremena.
Ubrzo su ulice Mostara postale more ljudi, zastava i automobila. Ono što je posebno iznenadilo promatrače jest činjenica da se ovaj put nitko nije pitao “čija je koja strana”. Na trenutak, Mostar nije imao istočnu i zapadnu obalu – imao je samo jednu, onu navijačku.
Na Španjolskom trgu moglo se vidjeti kako se pjeva u glas, dok su se na Starom mostu spontano grlili ljudi koji su se do jučer raspravljali oko parkinga, politike i toga čiji je roštilj bolji. Jedan stariji Mostarac je kroz smijeh izjavio:
“Sinko, ako nas nogomet ne može pomiriti, onda stvarno ne znam šta može. Ali evo, izgleda da može – barem do prve sljedeće utakmice., koja je već u petak i to na Veliki petak”
Posebno zanimljiv prizor bio je kada su tri skupine navijača, svaka sa svojom zastavom, pokušale započeti tri različite pjesme – da bi na kraju završili svi zajedno na refrenu koji nitko nije točno znao, ali je zvučao dovoljno glasno da se čuje do Čapljine.
Policija, koja je u početku bila spremna na sve scenarije, ubrzo je odustala od ozbiljnosti i diskretno pratila situaciju – neki kažu i s osmijehom. Neslužbeno se doznaje da je jedan policajac čak i zaplesao, ali to još nije potvrđeno jer snimka “nije dovoljno jasna”.
Ugostitelji trljaju ruke, prodavači zastava već planiraju novu nabavku, a društvene mreže su preplavljene fotografijama i videima koji pokazuju nešto što se rijetko viđa – Mostar kakav bi mogao biti češće, ali nekako uvijek čeka neku veliku stvar.
I dok su se svjetla polako gasila, a posljednji automobili prestajali trubiti, ostalo je pitanje koje visi u zraku:
Treba li nam baš Svjetsko prvenstvo da se ovako okupimo – ili bismo to mogli i bez kvalifikacija?
Prvi travnja, dan kada je dopušteno nasmijati se i malo zbuniti one oko sebe – naravno, uz dozu dobrog ukusa. To je dan kada sitne šale razbijaju svakodnevicu i podsjećaju nas koliko je važno zadržati smisao za humor. Bilo da ste nasjeli na neku smicalicu ili ste je sami priredili, najvažnije je da završite dan s osmijehom. Jer, ponekad je upravo smijeh najbolji način da se nosimo sa svime što nas okružuje.
