OGORČENA ISPOVIJEST
Nakon 32 godine iz Kanade se vratio u RH pa požalio: ‘Dlaku u jajetu su me tražili i naplatili 30.000 kn!‘
‘Da nije bilo moje žene, davno bih se skupio i vratio natrag. Ljudi su ovdje valjda navikli na to da više ne postavljaju nikakva pitanja‘
Kako hrvatska birokracija može izluditi čovjeka, pogotovo onog koji je dugo živio u inozemstvu u državi poput Kanade, zorno govori slučaj 53-godišnjeg Zorana Čerine iz Solina, koji se nakon 32 godine života u toj državi odlučio sa suprugom Alvis Slater i sinom Anthonijem (22), perspektivnim mladim nogometašem, preseliti natrag na svoju rodnu grudu, u Solin, piše Slobodna Dalmacija.
Čerina je godinama u Kanadi radio kao vozač tegljača i proputovao je cijeli kontinent, a onda se s obitelji odlučio vratiti i ovdje se okušati u turizmu.
Plan im je otvoriti mali obiteljski smještajni objekt po principu “bed & breakfast” u sto godina staroj Zoranovoj obiteljskoj kući. No, zamalo je sve “otišlo u dim” zbog hrvatske birokracije, Zoran je, veli, bio na rubu da digne ruke od svega i da se vrati natrag.
Srećom, supruga ga je smirila i odgovorila od toga.
Motocikli i odjeća
– Mi smo iz Kanade poslali dva kontejnera sa svim našim stvarima. Jedan je došao u Sjevernu luku u Split i u njemu su bila moja dva motocikla stari 43 i šest godina i druge stvari, odjeća i slično.
Drugi je išao preko Njemačke, luke Bremerhaven, i u njemu je bio automobil Toyota i još razne stvari za kuću poput namještaja.
E sad, stvari koje su bile u kontejneru koji je došao u Njemačku dobili smo praktično isti dan kad sam došao po njih, platio sam sve što je trebalo.
A ovdje su se stvari zakomplicirale i kontejner je stajao mjesec dana. Nevjerojatno, šest puta sam išao na carinu i svaki put je nešto bilo, te treba ovaj ili onaj papir te sad nema djelatnice, razboljela se od korone te ovo te ono… – govori Čerina.
Dodaje kako su ga u Hrvatskoj “cijepili” oko papira za motocikle te da je to pridonijelo činjenici da je kontejner toliko dugo ležao u luci.
Dlaka u jajetu
– Tražili su dlaku u jajetu i to me je toliko zamorilo da sam htio ostaviti i kontejner u luci i poslati sve negdi i vratiti se. Platio sam i agenta, kako se to kaže špeditera, da mi se pobrine za te carinske poslove, ali oni kao da rade jedan za drugog, kao da su se namjerno odugovlačili papiri i procedura.
Naravno, uredno su mi naplaćivali ležarinu i sve me to skupa dosad došlo oko 30 tisuća kuna. Toliko sam, eto, platio jer se vraćam kući. Pola od toga otišlo je Carini, a pola sam platio špediteru.
I zamislite, nakon što sam platio i zadnji račun, puste mi kontejner, ali mi špediter govori da mora odstajati još dva dana jer Carini, kao, treba vremena da vidi jesu li novci “sjeli” na račun.
Naravno, ispostavljen mi je račun da trebam platiti još preko tisuću kuna za ta dva dana. Nevjerojatno, što drugo reći – začuđen je povratnik iz Kanade, dodajući kako je supruga, primjerice, morala kupiti kompletno novu zimsku garderobu jer je njezina odjeća, uz ostalo, bila zarobljena u splitskoj Sjevernoj luci.
– Da nije bilo moje žene, davno bih se skupio i vratio natrag. Ljudi su ovdje valjda navikli na to da više ne postavljaju nikakva pitanja. Ovdje se sve, čini mi se, bazira na skupljanju poreza i nekakvih taksa i jedino to.
U Kanadi su sretni kad te vide da si došao, znaju da ćeš pridonijeti razvoju njihove države, tamo država radi za tebe, a ne ti za nju.
Carinsko rješenje
Ako u Njemačkoj kontejner može biti otpušten za jedan dan, zašto se to nije moglo u nas dogoditi? Nego se traži desetke papira, te ovo te ono – pita se sugovornik Slobodne Dalmacije koji je, nakon mjesec dana “natezanja”, svoj problem riješio, no nada se da će ovaj njegov slučaj potaknuti “nadležne službe” da budu ažurnije u budućnosti prema svojim građanima.
U rješenju Carinske uprave kojim se odbija Čerinin zahtjev za oslobođenje od plaćanja uvoznih davanja na osobnu imovinu, a koji se tiče njegova dva motocikla marki Kawasaki, star 43 godine, i Suzuki, star šest godina, stoji da je iz dokumentacije vidljivo da su prometne isprave u Kanadi izdane 10. rujna 2020. godine, a da se on vratio u Hrvatsku 7. studenog iste godine i prijavio prebivalište 20. studenog.
– Kako se činjenica posjedovanja i korištenja osobne imovine koja podliježe registraciji (motocikli) tijekom najmanje šest mjeseci u pravilu dokazuje prometnom ispravom, koja je za oba motocikla izdana 10. rujna, razvidno je da u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet posjedovanja i korištenja istih tijekom najmanje šest mjeseci prije datuma preseljenja u RH.
Ostala priložena dokumentacija, osiguranje, prometne isprave za motocikle, koja je priložena u preslici, nije od utjecaja na drugačije rješavanje ovih upravnih stvari – napisano je, među ostalim, u rješenju splitske Carine.
jutarnji.hr
