Prošle godine u lipnju vozač kamiona na odmorištu Novska naletio je na dvije učenice i ženu. Nije kočio, a one su preminule. Majka jedne od djevojčica prisjetila se tog kobnog dana.
Nisam se smirila još. Pijem tablete ujutro i navečer. Čim pogledam kćerinu sliku, srce mi hoće iskočiti, priča nam Zorica Horvat iz Erduta, piše 24sata.hr.
Ona je majka djevojčice Renate Horvat (14), koja je u lipnju protekle godine, točno prije godinu dana, bila jedna od tri žrtve stravične prometne nesreće na odmorištu autoceste kraj Novske.
Njezina je kći tad bila s još tridesetak učenika Osnovne škole Dalj na putu prema moru. Išli su na ekskurziju i stali su na odmorištu Novska da se osvježe. Bilo je oko 9.30 sati kad je u odmorište puno parkiranih automobila i ljudi kamionom tvrtke Marin promet uletio vozač Ivan Filipović (60) s 90 na sat. Nije kočio. Kamion natovaren s 25 tona ljepila za pločice uletio je na odmorište.
Udario je prvo u terenski auto HAC-a, potom pokupio djevojke koje su se upravo tad kretale prema autobusu, zatim ponovno udario u jedan parkirani automobil i odletio izvan odmorišta u travu. Tek je tamo stao.
Djevojčice su na mjestu preminule, a treća žrtva, 28-godišnja žena, preminula je kasnije.
– Još ne znamo ni što se točno dogodilo. Gdje je stajala kad je doletio taj kamion? Što je radila? S kim je bila? Gdje su njezine stvari? Čekam ih već mjesecima. Dobila sam njezinu odjeću i kufer koji je stajao u bunkeru autobusa, ali nema njezine torbice, mobitela, novčanika, osobnih dokumenata… Željela bih to imati, ali u policiji kažu da je nestalo. Roditelji druge djevojčice su to dobili. Ogorčena sam svime. Godinu dana je prošlo, a još nema presude ni pravde.
Čitanje optužnice je bilo tek prije desetak dana. Vozač je u siječnju pušten da se brani na slobode. Strašno je sve to – priča nam u dahu shrvana majka.
– Kad smo čuli što se dogodilo, zvala sam je na mobitel nekoliko puta. Nije se javljala. Tresla sam se. Zvala sam i mamu njezine najbolje prijateljice Ive, koja je s njom putovala. I ona je rekla da se ni njezina kći ne javlja njoj. Na kraju su upravo njih dvije nastradale – priča nam drhtavim glasom Renatina majka i nastavlja:
– Život nam je preko noći postao noćna mora. Suprug ne može doći k sebi. Renata je bila njegova mezimica, jedino dijete. Imam još sina iz prvog braka. Čitala sam sve što se pisalo o nesreći i tom vozaču. On je znao da ne smije voziti jer je bio na lijekovima, a sjeo je za volan. Još je i deset dana prije toga skrivio udes… Zorica je mjesecima očekivala početak suđenja vozaču.
– Kad sam u siječnju nazvala i čula da je vozač 16. siječnja pušten da se brani sa slobode, ostala sam šokirana. Znači, pustili su iz pritvora čovjeka koji je skrivio smrt tri osobe. Dobili smo dojavu da je podignuta optužnica pa smo svi 21. svibnja otišli na prvu raspravu u Sisak, a usput stali u Novskoj zapaliti svijeće – priča Zorica.
Vozač Filipović se na sudu pojavio vidno mršaviji, fizički je izgledao dosta loše, pred sucem je priznao nedvojbenu krivnju i ispričao se obiteljima.
Mjesec dana nakon nesreće preminula je i treća žrtva, Ivana Babić (28) iz Babine Grede. Ona je taj dan putovala u Njemačku.
Vozač se na saslušanju u policiji branio da su mu otkazale kočnice i tempomat, no tehnički pregled je to opovrgao. Potom je rekao da je krenuo na odmorište natočiti gorivo, ali pregled tahografa je pokazao da uopće nije kočio. Ispostavilo se da je bio pod jakim utjecajem lijekova jer je večer prije potražio pomoć na Hitnoj u Županji.
Putovao je iz Beograda, a nakon što je prešao granicu kraj Županje, uhvatila ga je bol u leđima. Dobio je injekciju blokade boli i upozoren je da ne smije dalje voziti. Pred liječnicima je pozvao svojega šefa i rekao mu da ne može dalje, a šef mu je obećao poslati zamjenskog vozača, no to nije učinio. Ujutro je Filipović odlučio krenuti put Zagreba i prouzročio tragediju.
U Renatinoj sobi u kućici u Erdutu stol je u sredini, na njemu su njezine fotografije i posljednja snimljena s najboljom prijateljicom Ivom, cvijeće i svijeće. Mali oltar koju je za svoju kćer napravila mama.
– To je za nju. A i za mene kad se ujutro ustanem da je pogledam. Tu je i knjiga žalosti koju su za njih dvije pisali u školi njihovi prijatelji. Škola nam je puno pomogla, financijski i svakako. Pokopali smo njih dvije jednu pored druge na našem groblju. Ionako su stalno bile zajedno. Renata nije imala puno prijatelja pa joj je Iva bila najbolja.
To je trebala biti njihova prva zajednička ekskurzija. Suprug i ja nismo baš bili sretni što Renata ide. Trebalo je to biti samo na nekoliko dana. Ali ona je inzistirala. Bila je jako sretna. Tri puta je pakirala i raspakirala kufer ne znajući što da ponese. A sad je više nema – kaže Zorica spremajući se na misu za dvije djevojčice. Iznimno je zahvalna, kaže, svim školskim prijateljima njezine Renate, koji je i danas dođu posjetiti, te posebno ravnatelju škole i njegovoj supruzi.
Nakon što je u siječnju Županijski sud u Sisku odredio da se Filipović može braniti sa slobode, jer su saslušani svi svjedoci i utvrđena je njegova krivnja, određene su mu mjere opreza.
Oduzeta mu je vozačka dozvola, redovito se mora javljati u svoju policijsku postaju i ne smije napuštati mjesto boravišta. Na godišnjicu tragedije kraj Novske učenici Osnovne škole Dalj, prijatelji dviju djevojčica te ravnatelj i nastavnici iz škole na njihovim su grobovima položili vijence i zapalili svijeće.
