Oko 13.000 vozila dnevno prolazi ovom magistralom, a tijekom ljeta broj raste i iznad 20.000. Kolone od Sarajeva prema Hercegovini više nisu iznimka, nego gotovo svakodnevna slika – semafor u Konjicu samo je jedan od problema, dok se kao jedino trajno rješenje nameće izgradnja autoceste.
Putovanje od Sarajeva prema Mostaru i jugu Bosne i Hercegovine tijekom ljetnih mjeseci sve češće postaje test strpljenja. Magistralna cesta M-17, jedna od najvažnijih prometnica koja povezuje središnju Bosnu i Hercegovinu s Hercegovinom, pod pritiskom je prometa koji postojeća infrastruktura jednostavno više ne može kvalitetno podnijeti.
Ono što bi u normalnim uvjetima trebalo biti putovanje od približno dva sata, u danima pojačanog prometa lako se pretvara u tri ili četiri sata provedena u automobilu. Kolone se stvaraju na više mjesta, a posebno problematična postaju područja Konjica i Jablanice.
Ljeti je situacija dodatno izražena. Uz svakodnevni lokalni promet M-17 preuzima i velik broj vozila turista, putnika koji odlaze prema Jadranu te građana koji iz Sarajeva, središnje Bosne i drugih dijelova zemlje putuju prema Hercegovini.
I dok se u javnosti često kao glavni krivac navodi semafor u Konjicu, stručnjaci upozoravaju da je stvarnost puno složenija.
SEMAFOR NIJE GLAVNI KRIVAC
Stručnjak za cestovni promet Adnan Tatarević smatra kako uklanjanje, odnosno gašenje semafora u Konjicu može kratkoročno pomoći, ali ne može riješiti problem koji se godinama gomila.
Prema njegovim riječima, prometna zagušenja posljedica su kombinacije više čimbenika – od ograničenog kapaciteta magistrale i velikog broja vozila do brojnih raskrižja i priključaka na postojeću prometnicu.
M-17 je, kako upozorava, tijekom godina praktički izgubila karakter tranzitne ceste i postala svojevrsna gradska sabirna prometnica kroz naseljena područja.
Zbog toga se prometni pritisak koncentrira na nekoliko kritičnih točaka. Konjički semafor samo je jedno od mjesta na kojima se taj problem najjasnije vidi.
Njegovo gašenje može utjecati na protočnost, ali prometni stručnjaci upozoravaju da se time samo ublažavaju posljedice, dok uzrok ostaje.
13.000 VOZILA DNEVNO, LJETI I VIŠE OD 20.000
Brojke najbolje pokazuju razmjere problema.
Prema podacima koje navodi Tatarević, prosječni godišnji dnevni promet na ovoj dionici iznosi oko 13.000 vozila dnevno, dok se tijekom turističke i ljetne sezone taj broj može popeti iznad 20.000 vozila.
Za prometnicu takvog profila to predstavlja ogroman pritisak.
Poseban problem predstavlja činjenica da M-17 nema dovoljno kvalitetnih alternativnih pravaca koji bi u trenucima najvećih opterećenja mogli preuzeti dio prometa. Kada se na magistrali dogodi zastoj, mogućnosti za njegovo zaobilaženje vrlo su ograničene.
Upravo zato jedna prometna nezgoda, radovi na cesti, kvar vozila ili usporavanje prometa na kritičnom raskrižju mogu u vrlo kratkom vremenu proizvesti kilometarske kolone.
KONJIC I JABLANICA ČEKAJU OBILAZNICE
Dodatni problem predstavlja činjenica da ni Konjic ni Jablanica još nemaju prometnu infrastrukturu koja bi u potpunosti riješila tranzitni promet kroz njihove urbane zone.
Jedan od projekata koji bi mogao donijeti određeno rasterećenje je južna obilaznica Konjica, duga oko 3,5 kilometara.
Njome bi dio prometa koji iz Sarajeva ide prema Mostaru i jugu mogao zaobići središte Konjica, čime bi se smanjio pritisak na postojeću magistralu.
Međutim, obilaznica sama po sebi ne bi riješila problem cijele prometne veze Sarajevo–Mostar.
KORIDOR Vc TREBA PREUZETI TRANZIT
Ključ cijele priče nalazi se u izgradnji autoceste na Koridoru Vc.
Ideja je jednostavna – tranzitni promet, posebno teretna vozila i dio putničkog prometa koji samo prolazi kroz Hercegovinu, treba preusmjeriti na autocestu. Magistralna cesta M-17 tada bi mogla imati puno primjereniju ulogu, odnosno prvenstveno služiti lokalnom i regionalnom prometu.
Problem je što izgradnja autoceste prema jugu ne napreduje dovoljno brzo da bi u potpunosti preuzela prometni pritisak koji danas trpi M-17.
Dok autocesta ne bude završena, magistrala će i dalje ostati glavna prometna žila kucavica prema Mostaru i južnoj Hercegovini.
A s obzirom na stalni rast broja vozila, svaki sljedeći ljetni val putnika samo će dodatno naglašavati postojeće probleme.
MOŽE LI SE NEŠTO NAPRAVITI PRIJE IZGRADNJE AUTOCESTE?
Iako se trajno rješenje ne može očekivati bez izgradnje kvalitetnog alternativnog pravca, određene mjere mogu poboljšati postojeću situaciju.
Tatarević posebno ističe bolje upravljanje prometnom signalizacijom i prometom na kritičnim raskrižjima.
Istodobno upozorava na paradoks koji se često događa tijekom najvećih prometnih opterećenja – upravo u razdobljima kada je cesta najopterećenija izvode se radovi koji dodatno smanjuju njezin kapacitet.
Zbog toga smatra da bi tijekom razdoblja najvećeg intenziteta prometa trebalo izbjegavati radove koji nisu hitni i nužni te ih, gdje god je moguće, planirati izvan turističke sezone.
Manje rekonstrukcije raskrižja, bolje upravljanje semaforima i organizacija prometa mogu donijeti određeno poboljšanje, ali ne mogu nadomjestiti nedostatak kapaciteta.
TREBAJU NAM DVOSTRUKI KAPACITETI
Problem M-17 stoga nije samo pitanje jednog semafora ili jednog grada.
Riječ je o prometnici koja je tijekom godina postala preopterećena zbog rasta broja vozila, razvoja turizma, povećane mobilnosti stanovništva i činjenice da tranzitni promet još uvijek u velikoj mjeri koristi magistralu.
Ako tijekom ljeta na ovu prometnicu izađe više od 20.000 vozila dnevno, jasno je zašto i najmanji poremećaj može izazvati prometni kolaps.
Prema procjeni prometnog stručnjaka, za normalno funkcioniranje ovog prometnog pravca potrebni su kapaciteti koji su višestruko veći od onih koje današnja magistrala može ponuditi.
Zato će se bez ozbiljnog infrastrukturnog zahvata problem samo povećavati.
SVE VODI PREMA ISTOM ZAKLJUČKU
Gašenje semafora u Konjicu može pomoći. Bolja regulacija prometa može pomoći. Južna obilaznica može pomoći. Kvalitetnije planiranje radova također može pomoći.
Ali nijedna od tih mjera sama po sebi neće ukloniti kilometarske kolone.
Dok god tranzitni promet prema Mostaru i jugu bude u tolikoj mjeri ovisio o M-17, ova će magistrala ostati usko grlo cijelog prometnog sustava.
Zato se odgovor na pitanje kako trajno riješiti prometni kaos između Sarajeva i Mostara zapravo već godinama zna.
Potrebna je autocesta koja će preuzeti tranzitni promet, dok M-17 treba ponovno postati ono što je trebala biti – prometnica za lokalni i regionalni promet.
Do tada će svako ljeto donositi istu sliku: kolone, pregrijane automobile, nervozne vozače i pitanje koje se iz godine u godinu ponavlja – koliko još dugo M-17 može izdržati?
