Magarac, kenjac ili tovar jedna je od rijetkih životinja kojoj su spomenici podignuti u mnogim zemljama svijeta, a na tom spisku je i BiH.
Rađen u bronci
Spomenik ovoj plemenitoj životinji podignut je u Mostaru početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća na inicijativu Osmana Pirije, jednog od najvećih poljoprivrednih stručnjaka koje je iznjedrila BiH, a koji je tada bio direktor nekadašnjeg giganta „Hepoka“.
Spomenik magarcu u prirodnoj veličini, rađen u bronci, djelo akademskog kipara Marijana Kockovića, i danas stoji na platou mostarske pijace „Tržnice“ i simbolizira neraskidivu vezu s hercegovačkim čovjekom. Jer, život bez magarca u ondašnja vremena Hercegovcima je bio nezamisliv. Skoro svaka kuća u selima širom Hercegovine imala je magarca.
Ta životinja, koja je danas gotovo izumrla, kako kaže mostarski kroničar i novinar Šemsudin Zlatko Serdarević, kroz povijest je obilježila život hercegovačkog seljaka.
Mnogima je ta životinja, govori, bila radno i prijevozno sredstvo.
– Naše hercegovačko magare u sepetima (velika pletena korpa, op. a.) je vuklo žito u mlinicu, a iz nje brašno, građevinski materijal, smokve, trešnje, vodu, ali i bolesnu djecu sa sela u bolnicu. U najkraćem, život bez te životinje mnogima je bio nezamisliv – kaže Serdarević.
Skromna životinja
Upravo je rahmetli Pirija, ističe Serdarević, inicirao izgradnju spomenika magarcu kao svojevrstan dug toj plemenitoj, vrijednoj, marljivoj i skromnoj domaćoj životinji.
Priče kroz Mostar i Hercegovinu
