Nakon 5 godina borbe za istinu, danas sam imao čast dopratiti hrvatskog diplomata Damira Sabljaka na posao u Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, gdje ga je konačnom i definitivnom odlukom vratio Visoki upravni sud nakon godina i godina borbe koju su obilježile smicalice, laži, zloupotreba ovlasti i prikrivanje kriminala. Hrvatski građani su to platili svojim milijunima.
Sve to događalo se na štetu naše Hrvatske i njezinog diplomata Sabljaka. Bila mi je privilegija pratiti Damira u ovoj velikoj i vrijednoj, dugogodišnjoj borbi. Samo dragi Bog zna što se sve moralo dogoditi kako bi istina pobijedila, a tek rijetki znaju što je ovaj čovjek prošao i kako se junački držao. O tom bi se dala napisati knjiga ili više njih. Onima koji su ovo prouzročili varajući državu i prikrivajući kriminal poručujem kako ih istražuje DORH i kako je pitanje trenutka kada će Remetinec dobiti nove stanovnike koji će kravate i odijela zamjeniti zatvorskim odorama. Tek to će biti pravda. Ministra Radmana, za kojeg je sud pravomoćno utvrdio kako je prekršio zakon, pozvao bih na ostavku. Ali, za podnošenje ostavke potrebno je barem malo srama i poštenja pa u to ipak ne vjerujem. On će svoju poziciju napustiti kad ga njegov nadređeni, odnosno premijer, obavijesti da je žrtvovan kako bi šef bio sigurniji. No, tako je to kod nas, zasad.
Dragi Damire, sretno ti dalje u borbi za bolju Hrvatsku i za hrvatske nacionalne interese. Zovi, samo zovi, svi će sokolovi.
