Ekipa „Dragoslav Dragi Raguž“ uvjerljivom pobjedom protiv LED Displaya osvojila je turnir u Stocu. Bila je to noć puna emocija i ovaj uspjeh ima veliku težinu jer braća Raguž – svake godine iznova okupljaju ekipu kako bi igrali u spomen na svog pokojnog oca Dragoslava, čuvajući uspomenu na njega kroz nogomet. Ovaj puta donosimo razgovor s najstarijim bratom Markom i evo što je rekao za naš portal HERCEGOVINA.in.
Čestitke na zasluženom osvajanju turnira u Stocu.
“Prije svega, hvala na lijepim riječima i objavama za našu ekipu, kako prije turnira tako i nakon njega”.
Ova ekipa nosi ime vašeg pokojnog oca Dragoslava. Što za vas i vašu braću osobno znači podizanje ovog pehara upravo pod njegovim imenom?
“Podizanje pehara i osvajanje prvog mjesta je nešto posebno za nas, zato što čuvamo uspomenu na njega i ne damo je zaboravu. Nogomet ne da je volio, nego je živio 0/24h. Isto tako, osjećam da je tata tu s nama čitavo vrijeme, da nas bodri i čuva”.
Publika u Stocu i cijeloj Hercegovini prepoznaje vašu ekipu kao simbol obiteljske povezanosti i tradicije. Koliko vam ta podrška s tribina daje snagu u najtežim trenucima utakmice?
“Uvijek su ljudi cijenili srčanost i srce na terenu. Gdje god smo igrali uvijek su to prepoznali, cijenili i podrškom dali do znanja da su uz nas. Ali Stolac je nešto posebno, pogotovo ova godina finala. Bogu sam zahvalan na svemu”.
Prvi naslov u Stocu osvojili ste još 2014. godine pod imenom „Stolac“, zatim 2021. kao „Dragoslav Raguž Dragi“, a nakon dva izgubljena finala (2022. i 2023.), ponovno ste na tronu. Je li ovaj povratak na vrh zbog toga još emotivniji?
“Uvijek je bila želja osvojiti naslov Stoca sa domaćom ekipom i to smo uspjeli već davne 2014 godine.I tada je tata bio s nama, srce mu ko Hrgud veliko zbog toga naslova. Onda se nažalost dogodila bolest, tata je preminuo a mi smo odmah prve godine isto s domaćim snagama uzeli turnir. Uh to je bilo tada baš emotivno. Nakon toga smo uvijek tu, tako blizu a nikako da dođemo do kraja. Misliš da nema vise šanse za osvojiti, i Bogu hvala ove godine opet osvojimo. Ova ekipa što je igrala od Eduarda, Leona, Mare, itd. do neba im hvala. Mislim da će ekipa, što se tiče turnira u Stocu uvijek biti jaka pod imenom Dragoslav Dragi Raguž”.
Rezultat u finalu protiv dobre ekipe LED Display Stolac bio je visokih 6:1. Jeste li očekivali ovako uvjerljivu dominaciju u borbi za naslov?
Finale..Što reći nakon svega) Tko je bio vidio je kakvu smo utakmicu odigrali.I to protiv kakvog protivnika, imena krema futsala, Perić, AladŽa, Barudžija. Od 1 minute smo ušli tako jako, kao da igramo za život a ne naslov! Toliko šansi, toliko dobrih akcija da sam jednostavno osjećao to je to. Ne možemo izgubiti! Rezultat realan s obzirom na sami tijek utakmice, bili smo moćni i hrabri u svim situacijama. Baš sam bio sretan s ovom pobjedom i rekao sam: Tata mi smo opet uspjeli”!
Turnir u Stocu poznat je po iznimno snažnoj konkurenciji i vrhunskom futsalu. Koja vam je utakmica na ovogodišnjem putu do naslova bila taktički ili fizički najzahtjevnija?
“Najteža utakmica je bila u polufinalu, protiv moćnog i uigranog “Basement” kojeg smo dobili nakon penala”.
Svake godine iznova okupljate sjajnu klapu. Koja je tajna kemije unutar ekipe „Dragoslav Dragi Raguž“ i kako birate suigrače koji igraju turnir?
Kako ih biramo? Mi ne biramo jednostavno se dogodi igrajući turnire, a ove godine moram priznati da je brat Darko doveo gladijatore! Pa oni su jeli beton za svaki duel, ne jedan ili dva igrača, nego svi! A tek kakvi su momci poslije utakmice, od Frane,Zeke. Ma hvala im do neba svima”.
Sve pobjede ste proslavili i sa zastavom HŠK Zrinjski koja je bila uz vas tijekom cijelog turnira?
“Zastava je dio mene,s njom idem već preko 5 godina i bodrim moj Zrinjski. Naravno uz HNK Stolac u kojem sam ponikao Zrinjski mi je sve. Ljudi me prepoznaju s tom zastavom, a sada je bila po prvi put na turniru i sreću donijela. Baš kao i Zrinjskom”.
Nekada je velika želja vašeg oca bila da vas vodi na zagrebačku Kutiju šibica, što ste i ostvarili. Planira li ekipa pod ovim imenom ponovno neki veći iskorak izvan lokalnih okvira?
“Mislim da ne. Ono što je tata uradio sa Kutijom šibica neće vise nitko nikada. Mislim na onaj način, da se razumijemo. Njegove želje, igrača koji su pristali i putovali bez marke što se kaže u dzepu, samo da tati ispune želju. Interes navijača u Zagrebu, novinara koji su se raspitivali o nama i našim pobjedama govori koliko je to bilo veliko. Naša je želja je samo Stolac da iz godine u godinu držimo uspomenu na tatu koji je volio nogomet i bez njega je bio prazan. Prije sam osjećao tugu, a danas samo ponos i za mene i braću, jer smo jedno baš kao što nas je zamolio na samrti. Budite skupa, Marko budi uz braću, ostaješ glava kuće i bez obzira na svoju obitelj i budite uvijek skupa. Mi jesmo skupa uvijek i zauvijek”!
