18.8 C
Mostar
Srijeda, 28 veljače, 2024

Martina i Željka Imoćanke su čija dobrota nema granica: Priču o skromnim volonterkama ogromnog srca vrijedi pročitati

Čovjek vrijedi koliko mu vrijedi duša i srce – znana je uzrečica. Ili, recimo, u narodu dobro poznata: Lijep si i dobar koliko ti je duša lijepa i dobra. Upravo tako – dobar si ako imaš plemenito srce, senzibilnu dušu te ako daješ sebe i od sebe kako bi pomogao drugima.

- Oglas -

Danas su ovom turbulentnom svijetu, iscrpljenom pandemijama, ratovima, siromaštvom, takvi ljudi potrebni više nego ikada. Kruha mi ne daj, ali mi malo svoje pažnje daj, zna se kazati…

Hvala im!

Danas, kada se svijet suočava s najtežim izazovima od Drugog svjetskog rata – užasom u Ukrajini, u trenutku kada još nitko i nije siguran da će nas napustiti korona, konačno u vremenu svakodnevnog stresa, dobro je čuti priče o ljudima koji svojom dobrom dušom, konkretnim djelima i s iskrenošću pomažu drugima… Ti dobrotvori svoje slobodno vrijeme upotpunjuju humanitarnim radom, ne štedeći sebe i ne pitajući uopće hoće li im itko zahvaliti za to, da ne govorimo nečim ih i nagraditi. A zaslužili su to itekako!

Kako je u utorak i Međunarodni dan žena, ovaj tekst, “uokviren” u dvije priče, posvetili smo upravo dvjema ženama, kako bismo preko njihova lika i djela čestitali svim ženama njihov dan, ali i potaknuli ih da slijede navade duša ovih dviju Imoćanki.

- Oglas -

Martina Kukulj 28-godišnja je medicinska sestra na Jedinici hitne medicine u Imotskom. Ta pametna, odlučna i lijepa djevojka uskoro će postati i magistrica sestrinstva na Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Mostaru.

Čuvši o toj djevojci iz mnogih izvora samo hvalospjeve o njezinu radu, posebno od brojnih pacijenata ne samo na svom radnom mjestu, nego još i više – i izvan Jedinice hitne medicine, i to u najtežim trenucima, onima s početka pandemije korone, pokušali smo o njoj doznati nešto više.

- Oglas -

Djevojka za pet

– Martina Kukulj?! O njoj me pitate – veli nam dr. Joško Maras, glavni epidemiolog u Jedinici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo u Imotskom, i nastavlja…

– Ta djevojka je pionir naše borbe u Imotskoj krajini protiv pandemije korone. Ona je prva samoinicijativno obukla onaj zaštitni skafander, stavila masku i vizir, navukla rukavice i kada nitko nije htio, bojeći se zaraze, uzela prvi bris na koronu jednog pacijenta s područja Imotske krajine. A nitko je nije slao… Sama se javila. Potom, početkom lipnja 2020., kada bi završila svoju smjenu na radnom mjestu medicinske sestre na Hitnoj pomoći ili kada bi imala slobodan dan, došla je nama na Zavod.

Uzimala briseve, sama svojim automobilom odlazila kod nepokretnih pacijenata diljem Imotske krajine… Tako smo ja i inženjerka Mara Mustapić iz Makarske neplanski s našom volonterkom Martinom stvorili tim za one takozvane hitne intervencije na terenu. Od lipnja pa sve do kraja te 2020. godine Martina je bila s nama i za vrijeme svoga godišnjeg odmora.

Dok su se drugi kupali i odmarali, ona je obilazila stare i nemoćne… Pazite, takav posao, volonterski, nastavila je i u prošloj i ovoj godini. Pa ona nam je prva i tražila kontakte zaraženih pacijenata, znala bi satima i satima ispitivati, zvati, odlaziti u kuće kako bi dobila pouzdane podatke tko je bio u kontaktu s nekim koji je zaražen. Što da vam govorim, pozitivno čudo je ta djevojka – hvali Martinu dr. Maras.

O Martini njezini kolege i doktori s Hitne medicine u Imotskom sipaju samo riječi hvale. Odgovorna, požrtvovna, točna, stručna, djevojka s velikom dušom, kažu.

‘Nije me bilo strah’

– Ne volim vam ja pričati o svemu tome, jer govoriti o svom pozivu a ne biti spreman u svakom trenutku pomoći ljudima, pacijentima, pa i onda kada niste u službi, zaista je izlišno. Danas je lako raditi kada se na neki način ta situacija s brisevima i cijepljenjem normalizirala. Ali prije dvije godine to je bilo nešto kaotično. Sama organizacija nije bila sređena. Veliku ulogu odigrali su i naši vozači, bolničari, moje kolegice sestre, da ne govorimo o našim liječnicima. Pa mi smo onda gubili šest sati za testiranje samo jednoga pacijenta. Odvedi ga u Split, vrati ga, pa ako je pozitivan, onda traži njegove kontakte, odvezi auto na dezinfekciju opet u Split. Pa rekla sam, ‘ajdemo ljudi ovdje preuzeti uzimanje tih briseva, evo ja ću u skafander, masku, vizir i rukavice, i idem. Nije me bilo strah jer znam da sam činila ugodu i pacijentima i svojim kolegama. Pa onda testiranje nepokretnih pacijenata. Ja sjednem u svoj automobil pa od kuće do kuće, od sela do sela, uzmi bris pa nosi u Zavod.

Ako bi me uhvatila noć i u Zavodu ne bi bilo nikoga, nosila bih bris u posebnoj ambalaži u svoj frižider u kući i čekala jutro da ga odnesem u Split. Postalo mi je to normalno. Dakako, toga u opisu moga posla nije bilo, ali, eto, htjela sam pomoći i to mi je ispunjavalo dušu. Kada nešto radite predano, kada završite s poslom vi ste umorni, a mi smo i umorni i sretni. I dođeš kući i primiš poruku od pacijenta u kojoj ti kaže ono: hvala. Pa nema toga dara koji to može zamijeniti. Doslovno sam se na desetke puta rasplakala od sreće. To je draž toga moga poziva, to nitko ničim ne može platiti. Što se više dam u tome poslu, ja sam sretnija – veli nam Martina.

Martina će i kao magistrica sestrinstva ostati u Imotskom… Raduje je svaki sutrašnji dan jer u njemu može pomagati svojim Imoćanima i svim ljudima…

Veliko srce

Željka Krilić (48) udana je i majka je troje odrasle djece. Od 2015. godine, kada se pozivom svoga srca javila u imotski Crveni križ i rekla da se stavlja na raspolaganje kao volonterka, sve do današnjih dana obavlja svakodnevno taj posao.

– Došla nam je ta gospođa i samo kazala da bi voljela pomoći u bilo kakvom poslu, samo da njezin rad bude od koristi potrebitim ljudima s područja Imotske krajine. Kako onoga prvoga dana prije sedam godina, tako do današnjih dana. Toliko daje sebe u tom humanitarnom poslu, toliko akcija smo organizirali gdje je njezin rad, posebno sa starim i nemoćnim osobama, bio upečatljiv, toliko kvalitetnih prijedloga, pa pokretanja akcija prikupljanja pomoći… da vam to ne mogu uopće predočiti. Mogu slobodno kazati da je gospođa Krilić žena velikog srca i još veće duše – veli nam Darko Karin, ravnatelj Gradskog odbora Crvenog križa u Imotskom.

Želja od djetinjstva

– Jednostavno, kroz djetinjstvo, kroz odrastanje, pa i sada kada sam supruga i majka, bila mi je uvijek želja da pomognem nekome kome je pomoć potrebna. Kada to učinim, kada nekome pomognem, to me silno ispunjava. Ja vam ne mogu odustati od ovoga volonterstva. Završim svoje poslove u kući i onda dođem ovdje, pa na teren u te naše kuće po selima, gdje i dandanas imamo, nažalost, ostavljenih starijih osoba, gdje imamo obitelji s malom djecom koje ne znaju hoće li sutra imati toj djeci dati što im treba. To me najviše pogađa, tu mi suze poteku…

Zamislite, neke obitelji s djecom nemaju ni WC, nemaju gdje uredno leći, okupati se… Nama koji to imamo to se čini nestvarnim, ali mogu kazati da u Imotskoj krajini imamo katastrofalnih situacija u nekim obiteljima. Izvana to izgleda da sve štima, ali kada malo zagrebete, vidite sav jad i bijedu. Kako onda ne pomoći tim ljudima!? Ne samo u materijalnom smislu, već i u svemu drugom. Ti su starci ostavljeni sami, djeca ih ne obilaze i ne javljaju im se… A ja vam uskočim gdje je najgore i ispeglam starcima robu, operem im, uredim kuću… Ja i moji kolege napravimo im i WC, donesemo štednjak, krevet, posteljinu… Sve to radim sa zadovoljstvom i Božjom ljubavi – otvorila je srce Željka Krilić.

Željka smatra da bi u njezinu gradu trebalo biti više volontera, ljudi dobre duše, koji žele dati sebe za pomoć drugima, ali bi i zajednica i obitelji tih napuštenih ljudi trebali više učiniti da tim starcima i nemoćnima ostatak života bude dostojanstven, priličan ljudima.

Poruka svima

Zanimljivo, junakinje ovih naših dviju priča nisu se međusobno poznavale. Možda su stotinama puta u Imotskom prošle jedna pokraj druge ne znajući da imaju nešto zajedničko, a to je velika ljubav prema potrebitima.

– Ljudi, pokušajte u svakoj prilici pomoći svome bližnjemu, pa i nauštrb sebe, svoga slobodnog vremena, i vidjet ćete kako vam to ispunjava dušu – poručuju Martina i Željka

Slobodna Dalmacija

- Oglas -

Povezani članci

Ostanite povezani

25,468ObožavateljiLajkaj
416SljedbeniciSlijedi
1,150PretplatniciPretplatiti
spot_img
Mostar
blaga naoblaka
19.9 ° C
19.9 °
19.9 °
39 %
2.7kmh
20 %
Sri
19 °
Čet
18 °
Pet
14 °
Sub
14 °
Ned
13 °

Najnovije

spot_img