Naslovnica Hercegovina Moj prijatelj Bata Puljić

Moj prijatelj Bata Puljić

Kako početi priču o čovjeku koji je simbol jednoga grada. Kako nekome tko ga nikada nije vidio ispričati tko je Bata Puljić. Možda je to nemoguća misija, ali radi istine svi moraju znati tko je Bata.

Za Batu sam čuo još u osnovnoj školi. Stariji je od mene nekoliko godina, a kako je Mostar mali grad tako se brzo pročulo da na Rudniku ima jedan Bata koji dobro igra lopte, ali i koji ne da nikome pred sebe, Kako je vrijeme odmicalo o njemu se sve više pričalo, a često i sa strahopoštovanjem. U tim godinama raja s Rudnka i raja s Avenije su bili u dobrim odnosima, pa sam i ja tako upoznao Batu. Već na prvu vidjelo se da je riječ o momku koji je iznad svega pošten i pravedan, ali i o momku koji je u svakom trenutku stajao sve svoje prijatelje. Njegova riječ bila je besa i zakletva. Ono što ga je krasilo bio je humor, i u svakom trenutku bio je raspoložen za šalu. Salio se na tuđi, ali i na svoj račun, što ga je izdvajalo od ostalih. Zapili smo nekoliko puta s njegovom ekipom i uvijek je to bila parada dobre zajebancije,

I onda je došao nesretni rat. Bata je bez razmišljanja uzeo pušku u ruke među prvima i stao na prvu crtu obrane Mostara. Hrabar i neustrašiv kakav je bio u životu, bio je i u uniformi. Nažalost stradao je u Podveležju i ostao bez noge. Sjećam se tada se pronio glas gradom o njegovom stradanju, i svi smo bili tužni.

Bata kao Bata to osobno nije prihvatio kao hendikep. Nakon rata nastavio je biti Bata. Uvijek ste ga mogli vidjeti na Neretvi, a iako bez noge često se vraćao svojoj ljubavi lopti. Igrao je na mnogim turnirima, i gdje god bi došao oduševio bi sve nazočne. Ljudi su uvijek znali reći da su jedva čekali da se utakmica završi pa da sjednu s Batom i da se od srca nasmiju. U Centru 2 otvorio je kafić Fenix skupa s kolegom i to je od tada, pa sve do danas kultno mjesto u gradu.

Tu je svako dobrodošao i tu je uvijek ekipa na čelu s Batom spremna za dobru šalu. Bata u tom raju za građane Mostara organizira nekoliko manifestacija koje su odavno izašle iz naših okvira i postale su poznate u cijeloj regiji. Nova prije nove i Noć neženja su ono o čemu se u gradu priča danima i prije, a i poslije manifestacije.Dan kada je ostao bez noge Bata slavi kao dan bataka i taj cijeli dan se na roštilju peku bataci. I to je Bata, to je duh nepokorenog Mostara i duh humora koji mnogi nikada neće razumjeti. Uz to sve tu je i Karneval koji godinama oduševljava sve žitelje Mostara, od onih najmlađih do najstarijih. Tako je bilo i ove godine, i svi koji su nazočili karnevalu oduševljeni su jer upravo zahvaljujući Bati Mostar ima nešto što spada u vrhunsku zabavu. Što se dogodilo nakon ovogodišnjeg nećemo spominjati. Ona zbog koje se digla buka iz sarajevske čaršije ne zaslužuje biti u tekstu o mom prijatelju Bati. Mostar je ponosan na svoga Batu, Malo je takvih ljudi koji su bilo kome spremni pomoći u bilo kojem trenutku Ostavio je veliki trag i u HŠK Zrinjski kao direktor kluba, a svi navijači će vam reći da je bio najbolji direktor. Ima o Bati puno toga još za napisati, ali za sada toliko. Mi smo Batini, Bata je naš, a ja sam sretan što imam takvog prijatelja.

HERCEGOVINA.in