14.9 C
Mostar
Utorak, 27 rujna, 2022

Mostar: O borbi kvartova i uličnih ratova…

Jučer smo se na našem portalu dotakli mostarskih “raja”. Možda u nekom sadašnjem razmišljanju ili da smo možda na zapadu ili još dalje u Americi, te tzv. raje iz Mostara bi nazivali bandama. Normalno, ne sve, ali sigurno većinu. Zašto to tako pišem, jednostavno, sve te raje su imale nekakvu hijerarhiju.

- Oglas -

Nazovimo to da se znalo tko se pita. Znalo se tko ono ima m**a za potući se, znalo se tko krade… Na vrhu te hijerarhije su bili najčešće oni koji su bili ovi prvi i koji su u raju primali ili ne primali pojedince iz kvarta, ali i šire. U raju se primalo i ako si dobar nogometaš, dobar šaljivdžija… Postojali su i šmekeri. Ti isti šmekeri su se mrzili i izbjegavali.

Također u Mostaru se uvijek znalo tko su mala i velika raja. Kada velika raja dolaze da igraju lopte, mala raja se bez prigovora povlače s igrališta. Ako te netko stariji pošalje po vodu to ti treba biti čast i ponos. Za bocu kao i za vodu se sam moraš snaći. Još, ako znaš s loptom, a starijim nedostaje igrači i ti upadaš kao džoker e to je bilo već nešto. Postaješ faca…

Gotovo u svakoj raji bilo je tako. Bili su oni koji su se smatrali “rajom” i oni koji su rijetko izlazili iz svojih stanova, a koje su svi zvali pi****e.

- Oglas -

Početkom devedesetih policija ili bolje rečeno tadašnja milicija imala je dosta posla s tim malodobnim delinkventima. Također tadašnju miliciju činili su većinom osobe koje su došle iz ruralnih dijelova okoline Mostara, pa je to u rajama stvaralo i dodatni bunt.

Klinci bi razbijali stakla na trafikama i krali bombone, žvake… i sve što je bilo s prednje strane trafike, dok su se oni stariji bolje organizirali i razbijali zadnji dio trafike, koji se najčešće nalazio u mraku i krali cigarete koje su prodavali švercerima iza tadašnje Robne kuće Hit, a kojih je u to vrijeme bilo mnogo.

- Oglas -

Također, u nedostatku utakmica i gostujućih navijača, te iste raje su se sukobile. Mala raja iz jednog kvarta organizirala bi tuči s malom rajom iz drugo kvarta. Stariji se nisu miješali. I danas pamtim kada su se između zelene i žute zgrade susreli AVG i Pirates.

I s jedne i s druge strane preko stotine maloljetnika do nekih 15-tak godina. “Frštale” su boce i kamenice i s jedne i s druge strane. Do samog direktnog sudara nije ni došlo jer bi i jedni i drugi ili se povlačili ili napadali. I dan danas se pitam kako nije bilo više povrijeđenih. Nakon dolaska tadašnje milicije svi su pobjegli na jednu odnosno na drugu stranu. Nešto djece je i uhićeno, ali i brzo pušteno.

Nakon toga dogovoreno je primirje i kao postaju svi prijatelji i jedna velika raja. Kod starijih to nije baš bio slučaj. Negdje pred sam rat kada sam i ja sa svojom rajom krenuo da izlazim na Bulevar (mjesto s mnogo kafića u blizini Starog grada op.a.) bio sam svjedok jedne veće tuče u tadašnjem Gospinom parku iza Franjevačke crkve.

Koliko me sjećanje služi potukli su se raja s Luke (Dolina Grka op.a.) i raja iz Omladinske (Chicago street op.a.). Ovim prvim u pomoć su priskočili Zealots i Hahari iz Centra 2 i onda je nastala prava makljaža. Nakon toga znam da je mnogo bilo problema i na tribinama, ali ne u toliko mjeri.

E da se vratimo tim navijačkim tribinama. Upravo sve ove skupine činile su podgrupe Red Army-ja. Na tribinama se znalo tko gdje stoji i što se smije raditi. Mi mlađi smo najčešće bili sa strane. Nekad tjerani od tih starijih, a češće pozivani da se pridružimo.

Ja sam početkom devedesetih imao već i koje gostovanje u Sarajevo, pa su me i hajmo reći,veći broj tih starijih znali, a ovi moji i cijenili, jer ipak rijedak je bio onaj tko bi s 12-13 godina krenuo vlakom za Sarajevo. Često sam pričao priče o tih par gostovanja najčešće i preuveličavajući situacije.

Ipak, najzanimljivije je bilo na tim gostovanjima susretati stariju raju i to onu iz Crne ulice. Da, dobro ste pročitali, Crne ulice. To je bio jedan mračni dio koji se nalazio između Šantićeve i Centra 2. Tu su živjeli “nezgodni i naopaki likovi”. Milicija je uvijek bila čest gost u toj ulici. Svi su se nazivali po prezimenima i bili su članovi Zealots-a.

Gostovanja nisu mogla proći bez njih, a česte sačekuše pravili su gostujućim navijačima. Sjećam se dolaska oko 600-700 navijača Sarajeva (Hordi Zla op.a.) koji su se uputili prema centru grada iz pravca željezničke stanice. Dolaskom do današnjeg Mepasa bili su zasuti svim i svačim s nekadašnjeg nikad izgrađenog sportskog centra.

Čovjek bi tada rekao da ih je napalo stotine drugih navijača, ali u stvari tu je bilo tek par likova iz te Crne ulice i Omladinske. Nakon toga “naletjela” je milicija koja je “bacače kamenja” gonjala kroz Crnu ulicu, Šanitećevu i Centar 2. Nakon toga Hordaši su pravili sr**a po gradu, ali to nekom drugom prilikom.

Ja sam inače stanovao u vojnoj zgradi u kojoj su djeca bila većinom djeca časnika tadašnje JNA čiji su očevi dolazi po prekomandi u Mostar. Ta djeca su mahom navijali za beogradske klubove. Ja sam izuzetno cijenio splitski klub, ali ponajviše zbog Torcide. U Splitu u to vrijeme stanovao mi je i veliki broj rodbine, pa je možda i to razlog mog simpatiziranja splitskog kluba.

Početak devedesetih nacionalizam je uveliko zakucao na vrata. Kao što svi dobro znamo s političkih govornica ubrzo je stigao među navijačke skupine širom tadašnje države. U Mostaru je gostovao splitski Hajduk, a ja sam poželio da budem upravo s Torcidom na tribinama.

Iz mojih izvora doznao sam da Splićani stižu u Mostar s tri autobusa i da će ih parkirati iza tadašnje Robne kuće Hit. Zanimljivo je u to vrijeme mnogi smo razmjenjivali navijačke fotografije i putem toga stvorili jedan krug prijatelja. Upravo je moj izvor bio Torcidaš s kojim sam se i osobno upoznao, a s kojima sam razmjenjivao navijačke fotografije.

Krenuo sam u susret navijačima Hajduka, a zajedno sa mnom krenuo je jedan moj susjed zagriženi Zvezdaš. Susreli smo se s Torcidašima ispred Hita i odmah sam se našao s mojim “izvorom”. Tada su prišli stariji pripadnici Torcide i tražili informacije o nama dvojici. Na pitanje za mog susjeda je l’ i on “naš”, ovaj je počeo mucati i izvlačiti se da on baš i ne prati nogomet. Na sreću ubrzo smo svi u korteu krenuli prema stadionu i ušli na istočnu tribinu, tadašnje stajanje.

U to vrijeme nije milicija nikoga razdvajala već su i jedni i drugi navijači zajedno stajali. Kada su Splićani upalili 2-3 baklje milicija je krenula na njih. Sjećam se i danas da su jednog udarali po glavi pendrecima, a ovaj ni tada nije ispuštao baklju iz ruke.

U tom trenutku i navijači Veleža su krenuli zajedno s milicijom da se obračunaju sa Splićanima. Tada je nastao opći metež, koji je trajao gotovo cijelo poluvrijeme. Rezultat i ne pamtim, ali sva dešavanja na tribini dobro sam upamtio.

Nastavit će se…

Hercegovina.in

Prethodni članci:
(FOTO) Istrgano iz povijesti: Navijački vremeplov 80, 90, 2000. godina
Kako su osamdesetih i početkom devedesetih ‘disali’ mostarski kvartovi

- Oglas -

Povezani članci

Ostanite povezani

18,546ObožavateljiLajkaj
412SljedbeniciSlijedi
876PretplatniciPretplatiti
- Oglas -
spot_img
- Oglas -
spot_img
- Oglas -
Mostar
blaga naoblaka
14.9 ° C
14.9 °
14.9 °
87 %
1kmh
20 %
Sri
19 °
Čet
20 °
Pet
21 °
Sub
22 °
Ned
16 °
- Oglas -

Najnovije

- Oglas -