Mlada Mostarka Mateja Lovrić pokrenula je Facebook grupu „Matura za 5“ kako bi maturanticama slabijeg imovinskog stanja ponudila besplatnu frizuru u svom salonu. Nedugo nakon objave, njezinu ideju podržale su i kozmetičarke, vizažistice, ali i klijentice koje su donirale haljine, štikle, nakit, torbice… Te godine je, zahvaljujući humanim djevojkama, čak stotinu maturantica zablistalo na maturalnoj zabavi, a osmijesi na njihovim licima bili su im poticaj da i dalje nastave pomagati onima koji su u potrebi. Tko je počelo prije deset godina….
Na današnji dan, prije točno deset godina, započeo je moj humanitarni put.
Danas ne slavimo samo broj.
Danas slavimo deset godina borbe, vjere i srca koje nikada nije znalo okrenuti glavu.
Prije deset godina sve je počelo tiho.
Bez velikih planova. Bez velikih obećanja.
Samo s jednom idejom – da nekoliko maturantica dobije frizuru dostojnu svog velikog dana.
Iz te male iskre nastala je priča koja danas traje deset godina.
Od preuzimanja donacija na ulici, u stanovima, po kafićima..
Do otvaranja prostorija i osnivanja udruge.
Od grupe “Matura za pet” do ozbiljne humanitarne misije koja je promijenila stotine života.
Kroz ove godine nismo pomagali samo maturantima.
Pomagali smo starijima koji su ostali sami.
Djeci koja nisu imala osnovno za školu.
Trudnicama bez podrške.
Samohranim roditeljima.
Obiteljima bez krova nad glavom.
Renovirali smo domove.
Plaćali kirije.
Skupljali sredstva za liječenja.
Pakovali hranu do kasno u noć.
Grlili ljude kad više nisu imali snage.
I kroz sve to – rasla sam i ja.
Ovo više nije “aktivnost”.
Ovo nije projekat.
Ovo nije hobi.
Ovo je način života.
Ne postoji radno vrijeme.
Ne postoji “sutra ćemo”.
Postoje samo ljudi kojima trebaš sada.
Bilo je trenutaka kad sam mislila odustati.
Bilo je razočarenja, nepravde, iscrpljenosti.
Bilo je dana bez sna i noći punih suza.
Bilo je ljudi koji su pokušali umanjiti trud, osporiti rad, slomiti volju.
Ali svaki put kad bi me život pritisnuo – došao bi jedan iskren osmijeh.
Jedno “hvala” koje briše sve.
Jedna poruka godinama kasnije koja potvrdi da ništa nije bilo uzalud.
I tada znaš – vrijedi.
Danas ne želim pričati o prevarama.
Ne želim pričati o onima koji nisu razumjeli.
Danas želim pričati o vama.
O nepoznatim ljudima koji su vjerovali kad je bilo najteže.
O onima koji su dali i kad nisu imali mnogo.
O volonterima koji su nosili, slagali, vozili, pakovali.
O obitelji i prijateljima koji su trpjeli moj umor i brige.
Vi ste dio svake akcije.
Vi ste dio svakog paketa.
Vi ste dio svakog osmijeha koji smo zajedno stvorili.
Deset godina kasnije, stojim jača nego ikada.
Iskusnija.Mudrija.Hrabrija.
I ako me pitate što je humanitarni rad za mene –
to je umor koji vrijedi, suza koja ima smisao i ljubav koja se dijeli bez računa.
I dok god budem mogla – nastavit ću.
Jer ovo nije samo volontiranje.
Ovo je moj poziv.
Moja misija.
Moj život.
Hvala vam od srca.
Hvala vam što zajedno mijenjamo svijet – korak po korak.
Sretan nam deseti rođendan, objavila je Matea na profilu udruge.
