Jedan od najdužih kaznenih procesa u Hrvatskoj vraća se na početak. Županijski sud u Zagrebu zakazao je novo suđenje Krešimiru Gilji zbog pucnjave koja se dogodila ispred “Star’s Caffea”, u blizini stadiona Cibone, u listopadu 1999. godine, 1. rujna.
U pucnjavi je ubijen Mirko Rimac, dok su Iva Jurić i Berigoj Vukojević ranjeni. Vukojević je sin tadašnjeg ustavnog suca Vice Vukojevića.
Sedam godina zatvora
Prema Index.hr, vrijeme je sada postalo jedan od ključnih čimbenika u ovom višedesetljetnom procesu. Podaci iz sudskog slučaja pokazuju da apsolutna zastara kaznenog progona počinje 9. listopada. To znači da pravosuđu ostaje samo 38 dana do isteka roka od današnjeg ročišta.
Sutkinja Dijana Rizvić preuzela je slučaj početkom ove godine, a ovo je peti put da novi sudac predsjedava ovim slučajem. Na prvo ročište pozvana su samo tri svjedoka.
Prema izmijenjenom Kaznenom zakonu, zastara kaznenih djela za koja je predviđena kazna veća od deset godina zatvora iznosi 25 godina. Ako se prije tog roka donese prvostupanjska presuda, zastara se produžuje za još dvije godine. U ovom slučaju, prvostupanjska presuda već je jednom donesena.
Gilja je 2009. godine, gotovo deset godina nakon pucnjave, osuđen na sedam godina zatvora. Sudsko vijeće tada je zaključilo da je on strijelac, a Vrhovni sud je potvrdio tu odluku. Međutim, Ustavni sud je kasnije poništio presudu zbog povrede Giljinog prava na obranu.
Naoružani gosti
Mirko Rimac, Hrvat koji živi u Kanadi, došao je u Zagreb gledati nogometnu utakmicu između Hrvatske i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije. Te večeri izbio je sukob u i ispred kafića, a okolnosti pucnjave od početka su bile predmet brojnih sumnji.
Umirovljeni general HVO-a Ivan Andabak, koji se u vrijeme pucnjave nalazio u kafiću, na jednom od ranijih suđenja izjavio je da je, po njegovoj procjeni, najmanje 80 posto gostiju bilo naoružano. Također je rekao da su prisutni uglavnom bili pripadnici tajnih službi, vojske i policije.
Jedan od najkontroverznijih elemenata slučaja je uloga Domagoja Novaka. Dok je Gilja bio u bijegu, Novak je priznao da je on taj koji je ispalio hitac i predao pištolj policiji. Balistički testovi pokazali su da je to doista oružje kojim je Rimac ubijen.
Gilja se 2001. predao hrvatskom pravosuđu i od tada negira počinjenje zločina. Novakovo priznanje ostaje jedan od glavnih argumenata u njegovoj obrani.
Međutim, sud ga 2009. nije prihvatio kao vjerodostojan dokaz, uz obrazloženje da nijedan svjedok nije potvrdio da je vidio Novaka na mjestu pucnjave.
Dodatne sumnje izazvalo je svjedočenje Igora Mikole. Ispričao je sudu da mu je Lulzim Krasniqi, koji je ubijen u Zagrebu 2006. godine, dan nakon pucnjave rekao da ga je “upucao dečko koji je bio s njim”, te da pokušavaju krivnju “svaliti” na Krešimira Gilju.
Protok vremena
Gotovo 27 godina nakon zločina, sjećanja svjedoka su znatno oslabila. Berigoj Vukojević, kada je ponovno svjedočio otprilike dva desetljeća nakon pucnjave, rekao je da se više ne sjeća brojnih detalja, pa čak ni nakon kojeg je metka pogođen. Također je rekao da nije vidio osobu koja je pucala.
Zbog toga je obrana prethodno upozoravala da protok vremena ozbiljno utječe na pouzdanost iskaza. Zatražena je 3D rekonstrukcija događaja, kao i saslušanje dodatnih svjedoka. Tužiteljstvo se usprotivilo tim prijedlozima, tvrdeći da bi takvi potezi dodatno odugovlačili postupak.
Dodatni problem je zdravstveno stanje optuženika. Novo vještačenje pokazalo je da Krešimir Gilja trenutno nije sposoban sudjelovati u sudskim postupcima. Osim toga, nije dostupno hrvatskom pravosuđu.
Dakle, gotovo tri desetljeća nakon pucnjave, postupak se ponovno pokreće, dok pravosuđe istovremeno vodi utrku s vremenom. Ostalo je samo 38 dana do početka apsolutne zastare, a još uvijek nema valjanog odgovora na pitanje tko je ispalio kobni hitac koji je odnio život Mirku Rimcu.
