Velik dio sarajevskih medija u četvrtak je dočekao Harisa Zahiragića, potpredsjednika Stranke demokratske akcije (SDA), kao da se vratio s kakvog junačkog pothvata a ne gostovanja u jednoj običnoj televizijskoj emisiji.
Naveliko se, serijski, citiraju njegove riječi upućene sugovornicima na temu položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini.
‘Da vam nešto kažem ovdje, usred Zagreba i u lice, krajnje dobronamjerno – Herceg-Bosna nikada neće biti napravljena, ni u Federaciji ni u BiH. To trebate znati. Kada prijetite, trebate znati čime prijetite’, rekao je Zahiragić u ‘Otvorenom’ HRT-a.
U televizijskom studiju je, istina, bio u podređenom položaju – s tri sugovornika koja su zastupala stavove dijametralno suprotne od njegovih – no nije se dao: kao dobro izvješten populist svjestan je da jedna efektna doskočica često poništava blagoglagoljivost. Umjesto argumenata uvijek pali determinizam kojim se bošnjački političari i inače služe kada se trebaju izjasniti o nevoljama manjeg, ali još uvijek konstitutivnog naroda u susjednoj državi, piše tportal.hr.
Tako je Zahiragiću bilo važno pompozno naglasiti da svoje riječi izgovara ‘usred Zagreba’, kao da je došao u kakvo neprijateljsko gnijezdo, a ne u grad i državu u kojoj se zapravo stvarala i branila Bosna i Hercegovina, u kojoj je formirana Armija BiH na koju se on poziva na dnevnoj bazi i u kojoj je, na koncu, utočište od rata bio pronašao i njegov politički mentor Bakir Izetbegović, kao i stotine tisuća Bošnjaka.
Homofobija i širenje tenzija
Haris Zahiragić bez sumnje je politički projekt obitelji Izetbegović: nakon što je svoju karijeru započeo kao predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu, gdje se uglavnom istakao homofobnim izjavama i opravdavanjem nasilja nad pripadnicima te zajednice – kasnije se pokušao ispraviti izjavom da homoseksualcima ‘ne treba nasilje nego medicinska pomoć’ – vrlo brzo se učlanio u tradicionalno najjaču bošnjačku stranku i uspinjao već prokrčenim putem prema političkim sinekurama.
U konkretnom političkom smislu dosad se ograničavao na rodno Sarajevo, ali jasno je da ima puno veće ambicije. Četiri mjeseca uoči izbora u Bosni i Hercegovini poziv iz Zagreba došao mu je kao naručen.
‘On svoju poziciju gradi uglavnom na širenju netrpeljivosti, pri čemu su Hrvati već dulje vrijeme njegova omiljena meta. Izražava se na granici primitivnog, ozbiljno mu nedostaje političke i diplomatske naobrazbe, nema svoje ‘rezervno’ zanimanje jer valjda računa da će zauvijek ostati političar. U SDA-u postoji velik broj ozbiljnih i kapacitiranih ljudi, ali Zahiragić definitivno nije jedan od njih: on je kadar za kojim se poseže kada rezultati ozbiljno štkaju i kada treba podići tenzije. Gostovanje na HRT-u dalo mu je ogromnu promociju i sada, nažalost, ne treba čuditi ako bude izabran u Parlament BiH’, govori jedan od sugovornika tportala s izvrsnim poznavanjem bosanskohercegovačke političke scene, pa i Harisa Zahiragića osobno.
On ironično primjećuje da je za gostovanje ‘usred Zagreba’ ovaj valjda po prvi put na sebe navukao odijelo s kravatom.
Prostački ispadi
Rođen 1991. godine, Zahiragić je u roku diplomirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu na kojemu je, rekli smo trajala njegova kratka pretpolitička karijera: uvalio se u studentske organizacije, a potom u Upravni odbor Univerziteta i razna znanstvena vijeća. Zov politike bio je jači pa uskoro na jedvite jade ulazi u skupštinu Kantona Sarajevo – političkom odlukom preskačući nekoliko kandidata na listi ispred njega – a prije četiri godine eto ga i u federalnom parlamentu.
Ondje je prepoznat po navodno ‘žustrim’, a zapravo najčešće prostačkim ispadima na rubu fizičkog obračuna s političkim protivnicima. Vješto kombinira populizam, demagogiju i bošnjački nacionalizam, a ima i smisla za osobni marketing: pamti se njegov predizborni spot u kojemu tronuto opisuje kako ‘svaki put kada izlazi iz svoje ulice prvo ugleda mezar rahmetli Alije Izetbegovića’.
‘Kada se umorim ili malo zalutam, oni (grobovi nad kojima pozira u spotu, op. a.) daju mi snagu i vrate me na pravi put’, objašnjava Zahiragić u svom videouratku.
Sarajevska čaršija odavno mu je dala nadimak: Haris Zahiragić je ‘čakijaš’, ili ‘prva čakija SDA’, jer je u dobi od jedva petnaest godina nožem teško ozlijedio svog školskog kolegu. Po sudskim dokumentima, u školskom zahodu ga je napao, probo nožem kroz butinu, zaprijetio da nikomu ne smije ništa reći i potom ga ‘ostavio da iskrvari’.
Nadmenost bez pokrića, potezanje Komšića
U političkom smislu, aktualni potpredsjednik SDA pokušava se brendirati kao beskompromisan političar s kičmom, makar će ga mnogi prepoznati da je samo pretjerano samouvjeren i nadmen, pogotovo uzevši u obzir njegovu vrlo skromnu naobrazbu, gotovo nepostojeće političke manire i hrabri otklon od činjenica koje mu ne odgovaraju. Čak i u spomenutom ‘Otvorenom’, u kojemu ga je hrvatska javnost zapravo po prvi put upoznala, istakao se dvama krajnje začudnim izjavama koje bi ga trebale diskvalificirati od svake daljnje rasprave o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Rekao je, naime, da je Željko Komšić ‘i legalni i legitimni član Predsjedništva BiH’, a nešto kasnije čak promrmljao prijesnu laž da su za Komšića glasovali ‘i Hrvati i Srbi’.
Previše je, pa čak i za predizborno doba.
Kada se strasti smire Haris Zahirović sa svojom će se strankom vjerojatno vratiti na početne postavke, barem kad je riječ o spomenutoj temi i inicijativi za ‘treći entitet’, a one se mogu ocrtati recimo iz svjedočenja donedavnog američkog ambasador u toj državi koji je izjavio da je čak i predsjednik SDA Izetbegović pred njim bio sklon pristati na teritorijalnu autonomiju Hrvata zato što će u tom slučaju ‘njemu na upravljanje ostati zemlja veličine Slovenije’.
Nije treći entitet nego ‘megakanton’
A možemo citirati i našeg glavnog junaka Zahiragića koji je prije manje od mjesec dana mogućnost uspostave trećeg entiteta, odnosno ‘megakantona’, komentirao riječima:
‘Evo moja ponuda o čemu možemo razgovarati. Ne može Mostar, ne može Stolac, ne može Čapljina, srednju Bosnu zaboravi, dio Livanjskog kantona zaboravi, pa evo razgovarat ćemo, pregovarat ćemo kako da napravimo taj megakanton, nemoj da ga zovemo treći entitet. Dakle, to je nerealno i svaka promjena koja bi se događala po tom pitanju etničkih granica bi bila na štetu Hrvata, a u korist Bošnjaka i baš zbog toga to neće dobiti podršku nigdje u svijetu’, rekao je, na pitanje o Neumu dodao:
‘Ne može ni Neum, tu imamo vikendice.’
Dakle, kako to obično s nacionalistima biva – jaki su na riječima, ali s proklamiranim principima uvijek se može trgovati.
