BOGATSTVO JE RODNA GRUDA
Pošao sam u svijet bijeli sa svežnjem u ruci
želio sam bolji život u nekoj mirnoj luci
velegrad je zamjenio moje selo malo
da će život biti teži, to tad nisam znao.
Zanijela su tada mene svjetla velegrada
da sam mnogo pogriješio to tek vidim sada
nije zlato sve što sija, nit je ruža buket cvijeća
bogatstvo je rodna gruda, selo moje, moja kuća
to je ljudi sve što trebam, to je ljudi moja sreća.
Mjenjao bih sad Toronto za Široki Brijeg
u Širokom grije sunce, u Torontu pada snijeg
mjenjao bih Pert i Melburn za Ljubuški i Grude
sve je kod nas mnogo ljepše, pa neka mi sude.
Rama, Konjic, Međugorje to su mjesta stara
svi potovi vode mene pravac do Mostara
u Mostaru pitaju me zašto sam se vratio
ja im kažem, morao sam preko bare da bih život shvatio.
U mom selu najljepše je dragi prijatelji
ovde imaš svo bogatstvo, sve što srce želi
tuđina je bolna rana i najveća tuga
tamo nemaš roditelje niti pravog druga.
Katarina Zovko Ištuk
Mostar 10 lipnja 2026.
