Hrvatska zastupnica u europskom parlametnu Željana Zovko (HDZ/EPP) u intervjuu datom Glasu Slavonije kazala je da već dugi niz godina Hrvati u Bosni i Hercegovini upozoravaju na nasilne izmjene Daytonskog – Pariškog mirovnog sporazuma, koji ih je učinio građanima drugog reda u Federaciji BiH i trećeg reda u RS.
Te promjene, uključujući nametanje amandmana od tadašnjeg visokog predstavnika Petritscha, te izmjene Izbornog zakona, izazvale su snažan revolt hrvatskog naroda i povlačenje iz državnih institucija, smatra ona.
– Kao rezultat ovih izmjena Hrvati su četiri puta imali nametnutog člana Predsjedništva BiH izabranog glasovima bošnjačke većine u Federaciji, što je bilo očito kršenje duha Daytonskog sporazuma, temeljenog na jednakopravnosti sva tri konstitutivna naroda. Taj isti član Predsjedništva poslije je sistemski eliminirao hrvatske diplomate iz veleposlanstava BiH, čime je oslabljena mogućnost upozoravanja na dugogodišnje probleme koji podrivaju Daytonski sporazum iznutra.
Najnovija događanja i eskalacija napetosti, izazvana reakcijom Milorada Dodika na presudu Suda BiH koja se temelji na nametnutom zakonu prema kojem je nepoštovanje odluka OHR-a kazneno djelo, zapravo su ponavljanje scenarija koji su Hrvati već prošli. Oni su politički i ekonomski eliminirani kao relevantan faktor u BiH, a sve to uz tadašnju šutnju Republike Hrvatske, koja je u to vrijeme bila usredotočena na vlastite prioritete – pristupanje EU-u i NATO-u te rješavanje slučaja Gotovina.
Tek dolaskom Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a odnos prema Hrvatima u BiH znatno se promijenio, pružajući im priliku da sami artikuliraju svoja pitanja koristeći se prednostima članstva Hrvatske u EU-u. Važno je naglasiti da je tadašnja američka administracija smatrala kako je rješenje hrvatskog pitanja jednostavnije i manje problematično, što smo vidjeli kroz Berijevo nametanje Izbornog zakona i utjecaj tadašnjeg veleposlanika Milera na formiranje Alijanse za promjene, kada su doveli i Dodika na vlast, smatrajući da je jednostavnije izjednačiti vlast u RS-u s bošnjačkom nadmoći u Federaciji nego uspostaviti ravnotežu između tri naroda u BiH.
Stoga je međunarodna zajednica pomogla smanjenju hrvatskog političkog utjecaja kroz Federaciju i time povećala unitarne, a, s druge strane, također osnažila separatističke težnje RS-a, jer se gubio ključni vezivni faktor između te dvije oprečne opcije, a to je hrvatsko političko biće.
Koji su zapravo ključni problemi sadašnje BiH, ovako ustrojene, s visokim predstavnikom međunarodne zajednice i temeljima Daytona koji se tresu već godinama?
– Tijekom prvog mandata naših zastupnika u Europskom parlamentu premijer Andrej Plenković je, tada kao zastupnik, uspješno artikulirao hrvatsko pitanje kroz amandmane na izvjetaj koje je tadašnja izvjestiteljica za BiH, Doris Pak, izložila. Ključna teza bila je da je federalizam jedini održivi odgovor na separatističke tendencije u RS i unitarističke u Sarajevu, koje su godinama razdirale BiH nakon eliminacije Hrvata – jedinog istinskog mosta između ove dvije suprotstavljene struje.
Od tada pa nadalje političko Sarajevo koristilo je diplomaciju i lobistički utjecaj, i na međunarodnoj sceni i unutar Hrvatske preko medija, kako bi hrvatsko pitanje u BiH ostalo u sjeni. Pokušalo se prikriti problem legitimnog predstavljanja Hrvata, a istovremeno se antagonizirao SNSD u RS-u i skretala pažnja na sekundarna pitanja koja su mogla biti rješavana kroz pregovore.
Time se izgubio fokus s jedinog ključnog pitanja koje je moglo ujediniti sve tri strane – europskog puta BiH i usvajanja reformske agende. Kada je došlo do političkog preslagivanja unutar Federacije BiH, pri čemu su zamijenjeni koalicijski partneri, to je izazvalo snažnu reakciju i blokadu provedbe EU reformi.
Vidljiv primjer toga je blokada Plana rasta od milijardu eura, koji su SDA-ove županije s bošnjačkom većinom proglasile pitanjem od vitalnog nacionalnog interesa, čime su onemogućile njegovo usvajanje. Unatoč tome međunarodna zajednica nije reagirala ni približno onako kako bi to učinila da su Hrvati poduzeli slične poteze.
Sličan obrazac vidljiv je i kod popunjavanja mjesta u Ustavnom sudu BiH, gdje su odluke donesene s ciljem kontrole i blokade funkcioniranja države. Time se nastojalo zamijeniti ključne političke aktere i partnere u pregovorima s međunarodnom zajednicom, bez razmatranja posljedica koje bi takve odluke mogle imati na vremenski okvir za početak pregovora o pristupanju EU.
U RS ključne političke pogreške SNSD-ova vodstva dodatno su produbile krizu. Dok se Europa suočava s ratom u Ukrajini i ruskom agresijom, Milorad Dodik traži zaštitu od aktera koji su EU-u strateški suprotstavljeni, što podsjeća na situaciju kada je bošnjačka politička scena pružala podršku iranskim predstavnicima unatoč njihovoj zabrani pristupa Europskom parlamentu.
Ove pogrešne političke kalkulacije i izbor strateških partnera u turbulentnom geopolitičkom trenutku jasno pokazuju koliko se odnosi unutar BiH, ali i s međunarodnim akterima, oblikuju bez jasne dugoročne strategije.
Na prostoru Bosne i Hercegovine kroz povijest ispreplitali su se različiti interesi, često s pogubnim posljedicama. Koliko je danas evidentan utjecaj Rusije, ali i Sjedinjenih Država, napose i Turske posljednjih godina…?
– Što se tiče međunarodne zajednice, već duže vrijeme čujem primjedbe Europske komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje da je uloga Ureda visokog predstavnika u BiH postala prepreka političkom procesu preuzimanja odgovornosti od strane lokalnih političkih lidera i donošenju kompromisnih odluka na europskom putu.
Mnogi su zagovarali njegovo izmještanje iz BiH, ne nužno njegovo zatvaranje, već fizičko udaljavanje iz političkog Sarajeva kako bi se osigurala veća nepristranost. Svjesni smo da dok god je BiH vezana uz OHR i ovisi o Upravnom odboru Vijeća za provedbu mira, ona istovremeno ostaje pod utjecajem sustava UN-a, u kojem Rusija i islamske zemlje, predvođene Turskom, imaju znatan utjecaj.
Uz to, među članicama PIC-a nalaze se i zemlje koje su formalno zapadni strateški partneri, ali koje kroz neriješena trgovinska i bilateralna pitanja s EU-om povremeno koriste svoj položaj za vršenje političkih pritisaka i pozicioniranje kao ključni akteri na terenu, bez kojih se ne može donositi odluke.
Sjedinjene Američke Države ključni su partner i jamac sigurnosti u Bosni i Hercegovini, zajedno s Europskom unijom, te njihovo povlačenje iz ovog procesa ne smije doći u pitanje. Trenutno radimo na uspostavljanju kontakata s administracijom Donalda Trumpa u vezi s ovim pitanjem.
Posljednjih godina nametao se narativ da bi prelazak iz “daytonske” u “briselsku” fazu BiH značio ukidanje konstitutivnosti naroda. To je bila ljevičarska propaganda koja je sustavno djelovala na štetu Hrvata u BiH. Tu “woke” ideologiju aktivno su promovirali bošnjački politički akteri, na koju su pojedini progresivni demokrati u američkoj diplomatiji naivno nasjeli.
Kakva je budućnost Hrvata u BiH? Što i kako može pomoći Hrvatska, i pomaže li u dovoljnoj mjeri?
– Hrvatska pruža pomoć zahvaljujući mudroj politici premijera Andreja Plenkovića, no dugoročna rješenja neće biti moguća sve dok se ne osvijesti i medijska javnost te iziđe iz pogrešne logike da su Hrvati u BiH sami krivi za svoju sudbinu.
Zbog svoje uloge u obrani Hrvatske naivno su vjerovali da će se njihova opstojnost u BiH podrazumijevati nakon što Hrvatska postane punopravna članica EU-a i NATO-a, za što su se zalagali i pokojni predsjednik Tuđman i ministar Gojko Šušak.
Nažalost, među Hrvatima u RH i dalje čujem glasove nerazumijevanja prema politici Hrvata u BiH koji nemaju drugi izbor nego koalirati s onima koje drugi narodi izaberu za svoje predstavnike, a to je slučaj koalicije što HDZ džentlmenski čini s predstavnicima Srba i Bošnjaka.
Rješenje hrvatskog pitanja doći će onda kada se javnost u RH bolje informira o nevjerojatno kompliciranoj, kako bi nazvao jedan od predstavnika, “luđačkoj košulji”, koju je Dayton nametnuo Hrvatima u BiH i na što su hrvatski predstavnici pristali a da nisu proveli ono što je jamčeno Vašingtonskim sporazumom, a to je puna jednakopravnost Hrvata u političkom i društvenom životu BiH.
Zbog toga, jedino je rješenje rezolucija koja je upozorila da je put naprijed za BiH iz ove ovisnosti o međunarodnom faktoru, federalizam. Federalizam je to pokazao i na primjeru Belgije, gdje je učvrstio zemlju u srcu Europe i napravio je sjedištem europskih institucija, gdje sva tri naroda, Valonci, Flamaci, a i njemačka govorna manjina, imaju udio u vlasti i interes da ta zemlja opstane. Ništa drugo, što nije europski, Hrvati ne traže za sebe u BiH.
