Francusku potresa dramatična potraga za ubojicom dječaka Emilea Soleila, koji je nestao u srpnju 2023. godine u malom planinskome selu Haute-Vernet u Francuskoj. Sumnja se na članove obitelji. Djed, baka, ujaci, tete… Svi su ispitani, neki od njih i privedeni pa pušteni. Djed Phillipe ima nasilu prošlost, makar nije osuđivan, kao i otac. Ali tko je ubio dječaka, nanio mu teške ozljede lica od kojih je preminuo, tko je skrivao njegovo tijelo pronađeno tek iduće godine, još se ne zna. Tim povodom ponavljamo tekst o o misterioznom slučaju iz Hercegovine, objavljen u ožujku 2024. na portalu 24sata. Dječak Darko Stančević nestao je pred kućom djeda i bake u Mostaru 1982. Nikad ga nisu pronašli.
Sprema se nevrijeme. U mostarskoj obitelji Stančević otac i majka su na poslu, u hotelu gdje rade nekakva je inventura. U Ulici Bakina Luka, u prizemnici s velikim dvorištem, baka Mara Jurić čuva unuka Darka. Njemu su dvije godine i osam mjeseci. Ima prekrasne plave oči i plavu kosu. On i baka Mara maju svoj dnevni ritual, okolo su kuće susjeda pa ona s Darkom ode k susjedi na kavu, a on se provoza na svom novom, crvenom triciklu. Mama i tata kupili su mu ga za rođendan. Kad ona popije kavu, vrate se doma. Tog zimskoga dana, 21. prosinca 1982. vrijeme je nikakvo, ali nije hladno. Južina je i jako je sparno. Svaki čas će kiša.
Darko je ispred kuće, igra se i vozi uokolo na triciklu dok ne počne padati. Ograde nema. U jednom trenutku baka uđe u kuću pa se sjeti da mora uliti vodu u kace za kiseli kupus. Dok to učini proći će možda koja minuta. Svakako ne više od četiri-pet. Izlazi opet van. Ali…
Darka – nema! Obilazi oko kuće, gleda gdje se dječak skrio i hvata je panika. Nema ga nigdje! Trči k susjedi, nije ni tamo. Ni kod druge, ni kod treće. Nitko ga nije vidio, Darko je jednostavno nestao. Počinje padati kiša i ostala djeca u ulici prije pljuska se razbježaše. Nitko nije ništa vidio, kažu. Kako je to moguće? Gdje je dječak?!
Bakina Luka je dugačka ulica u kojoj je tad vrlo malo prometa, tim je cijela priča čudnija. Ubrzo na stijenama, prema rijeci Neretvi pronalaze Darkov crveni tricikl. Od kuće do mjesta gdje je nađen tricikl ima točno 238 metara. No njemu ni traga. U trenutku nestanka dječak na sebi ima smeđe samtne hlače na tregere i crveni džemper. Jaknu nema jer je, rekosmo, vani južina. Vrlo je toplo za ovo doba godine…
Tog dana psi tragači i većina policajaca bili su preraspoređeni negdje, sutra je Dan tadašnje JNA pa valjda zato. Proći će 24 sata prije negoli se na vratima obitelji Stančević uopće pojave tadašnji milicajci. Pa još dvaput toliko prije negoli milicija uopće shvati dječakov nestanak ozbiljno. Milicija radi nezamislivo šlampav posao. Slučaj nestanka dječaka Darka Stančevića dodjeljuju izvjesnom inspektoru Rajiću.
– Danas je to nezamislivo, ali na primjer… Crveni tricikl uopće nije izuzet kao dokaz, nego je vraćen obitelji i ja sam se na njemu vozila kao djevojčica. Pa onda, bila je tadašnjoj miliciji najnormalnija stvar da mojoj majci, koja dolazi u postaju pitati ima li išta novo oko nestanka njezina djeteta, inspektor kaže: “Ja mislio da si ti došla priznati što si učinila…” Ili da mom djedu vele: “Stari, šuti! Što ga nisi čuvao…” Ili da prije desetak godina, kad sam išla tražiti da vidim Darkov dosje, shvatiš da ga u mostarskoj policiji uopće nemaju. Izgubili su ga. Nestao! Morali smo ponovno prijaviti Darkov nestanak, cijeli slučaj pokrenuti iznova – rekla je za 24 sata prošle godine Darjana Jakupović, rođena Stančević, Darkova sestra koja je sav angažman oko potrage za bratom posljednjih godina preuzela na sebe.
| Author:
Baka je umrla u tuzi, roditelji i danas nose ožiljak na duši. Darjana je rođena dvije godine nakon bratova nestanka i ne želi se predati. Dok god postoji i najmanja nada da će saznati što se dogodilo 21. prosinca oko 10 sati ujutro u mostarskoj ulici Bakina Luka, ona će, kaže, tražiti svog brata. No detalji o katastrofalnoj istrazi onda kad je bilo najvažnije, na samom početku, u prosincu 1982. godine i u mjesecima nakon toga, danas itekako otežavaju posao. Potragu čine praktički nemogućom.
Misterij ‘Lade’ boje slonove kosti
– Primjerice, u dnu ulice to jutro kad je Darko nestao bila je parkirana nekakva Lada. Vidjelo ju je nekoliko susjeda. Upamtili su je jer to tad nije bila uopće ni najmanje prometna ulica. Izgledala je kao da joj je pukla guma bila, ili tako nešto. Bila je boje slonove kosti. To je sve znala policija i rekli su roditeljima da su razgovarali s tim ljudima, da su ih provjerili. Međutim, nikad nisu. To nam je rekao inspektor kojem je naknadno dodijeljen slučaj i koji u dosjeu, koji će kasnije nestati, nije našao ništa o tome. Rekao nam je: “To su vam rekli samo da vas umire”. I njemu je cijeli proces istrage, prije nego što je uopće dospio tom čovjeku u ruke, bio u najmanju ruku vrlo čudan, ali nije tu mogao ništa – priča nam Darjana Jakupović, koja i danas živi u Mostaru.
U godinama koje slijede, osamdesetih, devedesetih pa i dvijetisućitih, obitelj će potrošiti ogroman novac na potragu. Privatne detektive, vidovnjake… Sami će morati financirati sve jer nikakve pomoći od institucija nije bilo.
– Svakakvih tu prevaranata ima. U danima kad je Darko nestao zvali bi doma pa rekli: “Dajte 20.000 maraka i dat ćemo vam informacije”. Ali ispostavilo bi se da ništa ne znaju… Samo za trag ozbiljniji u Italiji, da bismo ustanovili detalje o jednom čovjeku, tko su mu roditelji, gdje mu je firma… Platili smo valjda deset tisuća eura ili tako nešto. Pa vam onda privatni detektiv traži dalje 200-300 eura po satu. Dok god traje potraga! Vidovnjaci pak naplaćuju, neki 50 eura, neki 500 – priča Darjana i dodaje:
– Nije to ni stvar novca, ali evo, kažem čisto da se zna s čim se obitelji kojima nestaje član sve susreću.
Kako je vidovnjak Ivo Trobok mogao znati?
Bili su, kaže, i kod hrvatskih vidovnjaka, recimo Ive Troboka u Orebiću na Pelješcu.
– On je surađivao inače i s policijom. Tražio je datume rođenja, Darkov isto. I na temelju toga sve vam o vama kaže. Pazite, stvari koje nema teorije da netko drugi zna, da ih nađe na internetu ili tako nešto… To znate jedino vi. On je sve to znao! I na temelju tih svojih crteža on nam je rekao da je Darko živ, da živi negdje u inozemstvu, da je kod nekog raskršća s desne strane crkva, a iza crkve prva kuća njegova. Da on živi tamo – priča nam Darjana i nastavlja:
– I mi smo od jednog poznanika, koji je radio u Udinama, dobili informaciju da je tamo vidio čovjeka koji izuzetno sliči mom ocu. Angažirali smo privatnog detektiva. Otišli smo tamo, sjedili sa strane i čekali da se pojavi taj čovjek. Kad je izašao iz zgrade ja i majka ostale smo u šoku! Ne zbog izgleda, nego figura, način hoda. Ma isti kao tata. Tu se čovjeku sve izmiješa, pa ti se tri dana čini da bi to možda mogao biti Darko, pa tri dana da nije. Sjeli smo s tim čovjekom, rekli mu svoje sumnje. Molili ga da pristane na DNK. Ali nije htio…
Darjana je preko privatnog detektiva saznala da je ta obitelj preselila u Udine taman tu negdje kad je nestao Darko, osamdesetih. Porijeklom su navodno iz Albanije. Molila je čovjeka fotografije kad je bio mali, ali od tri-četiri godine da ih može usporediti s Darkovima, međutim donio je slike kad mu je bila godina ili dvije. Nije mu mogla reći zašto joj te fotografije ne govore puno. Naime, privatni detektiv bio im je otkrio da je ta obitelj taman početkom osamdesetih izgubila dijete. Dječak je bio Darkovih godina…
Tajastveni čovjek iz Udina živi pored crkve, kako je i rekao vidovnjak
Čovjek iz Udina bio je Darkov vršnjak, ali ubrzo je prekinuo kontakt s mostarskom obitelji. A talijanski zakon kaže da ga se nakon 27. godine ne može natjerati na DNA test čak ni ako Interpol to zatraži. Jedan nevjerojatan, možda posve slučaj detalj primijetila je Darjana u Udinama. Ali ipak… Baš kako je vidovnjak iz Orebića rekao – Talijan za kojeg i danas sumnja da bi možda mogao biti njen brat živi blizu križanja, odmah desno je crkva, u prvoj kuća iza.
– Ne znam ni sama više što da mislim. Prije desetak godina ili tako nešto pojavio se čovjek koji nam je anonimno rekao nešto, uputio nas na jednog čovjeka koji se bavio određenom vrstom posla, ako me razumijete. Rekao nam je da taj čovjek zna što se dogodilo, ali ako slučajno kažemo policiji, da će on reći kako je sve izmislio. Da se boji i neće svjedočiti. Razgovarala sam osobno s tim drugim čovjekom, naravno da neće reći: “Ja sam to učinio!” Čak je nudio, s obzirom na svoje veze, da će za određenu novčanu svotu pomoći u potrazi, ali nismo pristali – kaže Darjana.
Tog 21. prosinca 1982., izvijestile su novine, završio je 11. kongres Saveza socijalističke omladine i pripremalo se sve za sutrašnji Dan Jugoslavenske narodne armije. Predsjednik predsjedništva SFRJ Petar Stambolić naredio je stoga u Beogradu 15, a u Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu, Skopju i Titogradu deset počasnih plotuna. Naftaši su tražili korekciju cijena. Sovjetski savez pripremao se prolsaviti 60 rođendan. TV pretplata poskupila je na 290 dinara.
I dječak Darko Stančević, Darjanin brat, tog dana nestao je pred obiteljskom kućom. Nikad nije pronađen.
