Na prijedlog Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i Kulturnoinformativnoga centra Tomislavgrad, Općinsko vijeće Tomislavgrad na današnjoj sjednici usvojilo je odluku o dodjeli javnoga priznanja Medaljon Općine Tomislavgrad književniku Stjepanu Čuiću koji je svojim književnim i javnim djelovanjem ostavio značajan trag i ostvario iznimna postignuća.

Stjepan Čuić, rođen je u Bukovici, općina Tomislavgrad, 1. travnja 1945. godine. Školovao se u Bukovici, Tomislavgradu i Osijeku, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je jugoslavenske jezike i književnost, te ruski.

Bio je glavni urednik tjednika Tlo (1970. – 1971.), lektor hrvatskoga jezika u Bambergu (1979. – 1990.), pisao je kolumne u Vjesniku, Slobodnoj Dalmaciji i dr., bio je glavni urednik Trećega programa Hrvatskoga radija, voditelj Tribine Društva hrvatskih književnika, dopredsjednik (2003. – 2005.) i predsjednik (2005. – 2008.) Društva hrvatskih književnika. U književnosti se javio s tzv. naraštajem fantastičara, kojemu su Pavao Pavličić, Goran Tribuson, Dubravko Jelčić Bužimski i Stjepan Čuić najznačajniji predstavnici. Od 1961. godine objavljuje pripovijesti u Modroj lasti, Reviji, Poletu, Republici, Forumu, Dometima, Životu i dr.

Objelodanio je više knjiga pripovijedaka, tematski vezanih najviše uz zavičaj. U njima je problematizirao neka iskustva naše novije povijesti, odnos pojedinca i vlasti, te otuđenja od društvenoga i ljudskoga okružja. Prevodio je s ruskoga jezika (Puškin, Zinovjev…). Njegov roman Orden iz 1981. izazvao je burnu reakciju tadašnje vlasti, dok je 1983., uoči same premijere, zabranjena izvedba kazališne adaptacije toga romana. Kazališna predstava Ordena izvedena je u Zagrebu 1990. Njemački prijevod romana izišao je kao posebno izdanje časopisa The Bridge (Zagreb – Bamberg 1991.)

Osim spomenutoga romana Orden, objavljena djela Stjepana Čuića su: Iza bregova (pripovijetke); Staljinova slika i druge priče; Tridesetogodišnje priče; Dnevnik po novome kalendaru (roman); Tajnoviti ponor (roman za mlade); Pripovijetke; Otok, grafička mapa (suautor Virgilije Nevjestić); Abeceda licemjerja (politički eseji i komentari); Lule mira (politički eseji i komentari); Presretač (priče); Tumač vlasti (kolumne); Čuvar srpa i čekića (pripovijetke). Osim toga Stjepan Čuić, odnosno njegovo stvaralaštvo je zastupljeno i u mnogim antologijama i leksikonima te u čitankama u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Dobitnik je i mnogih javnih priznanja i nagrada, a neke od njih su: 1971. nagrada Sedam sekretara SKOJ-a za zbirku Staljinova slika i druge priče, 1972. nagrada lista Mladost za zbirku Staljinova slika i druge priče, 1975. nagrada Večernjega lista (za kratku priču) za Gulinovu priču, 1979. nagrada „Zijo Dizdarević“ za priču Sreća, 2010. nagrada Večernjega lista (za kratku priču) Igra i nagrada Grada Zagreba 2021. godine.

O stvaralaštvu Stjepana Čuića pisali su eminentni književni povjesničari, antologičari, kritičari i znanstvenici, među kojima su: Aleksandar Ilić, Božidar Petrač, Dražen Karaman, Igor Mandić, Ivan Lovrenović, Slobodan Prosperov Novak i drugi. Književna djela Stjepana Čuića ne samo da su registrirana u svim novijim književno-povijesnim pregledima hrvatske književnosti, već su unutar njih doživjela i svoje ocjene i procjene, među kojima se nalazi i procjena prof. dr. sc. Marka Tokića koji je doktorirao na životu i djelu Stjepana Čuića i o njemu je napisao sljedeće: „Onom pripovjednom Duvnu koje je o sebi pripovijedalo svoje priče i gradilo grad od sanja i riječi; i onog Duvna koje je u svom povijesnom trajanju imalo sjećanje na uspostavu hrvatskog kraljevstva, hajdukovanje Mijata Tomića, vladavinu Vrane (ili Frane) Jozipa te godine srpske dominacije u kojima je, u materijalnom smislu, još od turskih vremena naslijedilo tek svoju zemlju i neimaštinu. I to stvarno Duvno sa svojim pričama i legendama, sa svojim pokušajima da izgradi kakav takav grad da se oblikuje kao mjesto uljuđenog življenja sa svojim vlastima koje su uvijek bile tek okvir za strah i prisilu ono je Duvno na temelju kojega je Čuić izgradio svoje pripovjedno Duvno sa svojim akterima i svojim usporednim životima.“
„Zbog svega navedenog književnik Stjepan Čuić, koji je u svom javnom i književnom djelovanju uvelike pridonio promociji Tomislavgrada i zadužio svoj rodni kraj, jer se u većini njegovih djela spominje Duvno ili je radnja smještena u Duvno, je predložen za dodjelu javnog priznanja, za koje smatramo da je naša ne samo obveza već i znak pažnje i zahvalnosti za sve učinjeno u njegovom bogatom književnom i stvaralačkom opusu i neka mu bude uspomena na njegov rodni kraj, na njegovo Duvno koje se diči i ponosi što je naš. Hvala mu.“, navedeno je, između ostaloga, u Odluci o dodjeli javnoga priznanja Medaljon Općine Tomislavgrad.
Javno priznanje Medaljon Općine Tomislavgrad Stjepanu Čuiću dodijelit će se osobno na Svečanoj sjednici Općinskog vijeća Tomislavgrad, koja će se povodom Dana Općine Tomislavgrad održati dana 8. srpnja 2025. godine.