Ponašanje vjernika kod slavljenja Sv. Mise
PRIJE MISE
Za slavljenje svete mise pripremi se već dan prije.
Ono što obučeš za sv. misu neka je čisto i pristojno. Pripazi, posebno ljeti, da na tebi ne bude sve utegnuto, prozirno i kratko jer ćeš time u posvećenom prostoru, umjesto skretanja pozornosti na mjesto i značaj slavlja, skretati štetnu i rastresajuću pozornost na sebe.
Izbjegavaj jake mirise. Oni se možda sviđaju tebi, ali ne moraju drugima.
Ne pij alkoholna pića. Pojedi štogod lagano, posebno ako si slab. Ali pripazi da to bude barem sat vremena prije pričesti.
Pobrini se na vrijeme za ono što znaš da je potrebno ponijeti sa sobom: krunicu, molitvenik…ili ono što je toga dana posebno potrebno (svijeću, maslinovu grančicu, posudicu s vodom, sol, ulje …), neki dar za Caritas, milostinju …
Dobro je da dođeš slaviti misu sa članovima svoje obitelji, rodbinom…
Pođi na vrijeme na slavlje, posebno ako ti je povjerena neka služba kod mise.
Ako se trebaš ispovjediti dodji na vrijeme, oko pola sata prije mise. I pripazi: ispovijed redovito nije i ne može biti duhovni razgovor sa svećenikom već kratko izricanje svojih grijeha i pokajanje za njih. A za razgovor se je i tako potrebno posebno dogovoriti.
Ako prije mise možeš biti bez cigarete bit će dobro, ali ako trebaš zapaliti ne puši pred ulaznim vratima crkve. Pogotovo gledaj gdje bacaš opušak. Nemoj zaboraviti, ako si već naviknut na gume žvakalice ili bombon, odstrani to prije ulaska u crkvu.
Dobro je pred crkvom pozdraviti se sa znancima, ali bez buke i dalje od crkvenih vrata.
Ne ostaji vani za vrijeme mise ako drugi i ostaju, osim ako je crkva takva da netko mora biti i vani!
ULAZ U CRKVU
Nastoj ući u crkvu barem nekoliko minuta prije početka mise, uđi tiho i sabrano, prekini svaki razgovor i posvijesti si gdje si i zašto došao.
Isključi mobitel.
Na ulazu uzmi blagoslovljenu vodu, prekriži se otmjeno i pobožno. Misli na svoje krštenje i u čije ime ulaziš u crkvu.
Pokloni se Isusu u svetohraništu s osjećajem pobožnosti, desnim koljenom do zemlje.
Ako u crkvi nema Svetootajstva, onda se samo glavom nakloni prema oltaru.
Ako su knjižice ili listići za sudjelovanje u misi negdje na stolu, uzmi jednu. Red je da aktivno sudjeluješ u misi.
Svoje privatne pobožnosti obavljaj prije sv. mise (kao na pr. moljenje krunice, obilazak oltara, paljenje svijeće …), a nipošto za vrijeme mise.
Ako dolaziš na slavljenje mise s malom djecom, po mogućnosti ostani blizu nekog izlaza da možeš u slučaju potrebe lagano izaći.
Ako se želiš ispovjediti pođi odmah k ispovjedaonici.
Ne navraćaj se u sakristiju bez potrebe, osobito ne zadnji čas pred misu.
Ako si rastom viši, onda radije ostani malo otraga ili sa strane.
U crkvi nema posebno rezerviranih mjesta, osim kad su krštenja, vjenčanja, prve pričesti i sl. Ipak poštuj starije koji su navikli na svoje mjesto.
Ako je na misi malo ljudi, pođi više naprijed, ne gubi se po kutovima.
Kad dođeš na svoje mjesto, tu se klečeći ili na nogama kratko pomoli i pripravi, pa onda sjedni i pričekaj početak mise.
Ne razgovaraj u crkvi bez velike potrebe, a ako baš moraš učini to tiho. Misli na to da je potrebno sačuvati mir i sabranost i za sebe i za druge!
Ako slučajno u crkvi susretneš nekog poznanika, tiho ga pozdravi (možda samo naklonom glave), razgovor ostavi za poslije mise.
Svojim položajem u klupi omogući drugima da mogu lagano ući. Zato radije idi u sredinu klupe. Pomozi osobito starijima, invalidima i ženama s malom djecom da se lako smjeste.
Ako si slučajno zakasnio na slavljenje mise, ne marširaj preko crkve, nego ostani otraga, pa kad bude zgodno (možda prije prvog čitanja), polako priđi i smjesti se.
Svoje stvari smjesti tako da ne smetaju drugima, možda ispred sebe.
OPĆENITE NAPOMENE O PONAŠANJU ZA VRIJEME MISE
Ne prevrći čujno po stvarima i ne prenemaži se na stolici. Pristojno sjedi a ne ‘izvaljeno’, ne stavljaj nogu preko noge, ne diži noge na klecalo.
Kašlji ili kiši u rupčić ili u lijevu ruku i pazi da to ne bude baš bučno. Čuvaj svoje ruke čistima jer ćeš trebati drugima pružiti mir.
Ako ti nije baš nužno, ne maši lepezom ili knjižicom.
Ne smetaj druge nogama, torbom, kišobranom, kaputom…
Ne okreći se i ne gledaj naokolo tko je ušao, kako se tko obukao, ne bulji ni u koga.
Ne premještaj se, ne hodaj po crkvi, ne izlazi vani bez stvarne potrebe.
Ako nekoga moraš na nešto upozoriti, učini to tiho i neprimjetno. Djecu upozori na mir s prstom na ustima, bez “psikanja”.
Svoju djecu nemoj pustiti da sama hodaju po crkvi, posebno ne ispred oltara. Dobro je da roditelji malu djecu drže u naručju. Djeca često hodaju po crkvi iz znatiželje ili jer traže pozornost i ljubav.
Pazi na djecu koja se vrte oko staklenih vrata, da ne udare glavom.
Ne obaziri se na postupke male djece ili nekih neodgovornih odraslih ljudi.
Ako netko za vrijeme mise zapadne u neko izvanredno stanje, kao na pr. počivanje u Duhu, samo ga pusti, napravi mu dovoljno prostora da mirno ‘počiva’.
Ako se u crkvi nešto snima, ne gledaj u kameru. Ako želiš snimati ili fotografirati za vrijeme mise, zatraži dopuštenje od župnika, a onda učini to s velikom pažnjom, bez ometanja obreda i ne hodaj oko oltara u najsvečanijem dijelu mise.
Na misi se stoji na nogama, sjedi ili kleči – već prema tome kako zahtijevaju pojedini dijelovi mise. Ali, ako osjetiš slabost sjedni na vrijeme. Pogotovo ako si bolestan i čak nemoćan, nemoj se ustručavati ostati stalno sjediti.
Nemoj moliti niti pjevati preglasno, ali ni odveć tiho da ni sebe ne čuješ.
Ne počinji molitvu ili pjesmu prije drugih, niti oteži poslije svih.
Ne izgovaraj ono što je liturgijskim propisom određeno da izgovara samo svećenik.
Ako nemaš sluha, ne počinji s pjevanjem i pjevaj sasvim tiho.
Ukoliko se možeš kontrolirati izbjegavaj neke svoje privatne glasne uzdahe.
Ako imaš upaljenu svijeću u rukama, drži je uspravno i pazi da ne kapa. A kad je ugasiš, drži je ravno i malo počekaj da se ohladi. Isto tako grančicu, knjižicu … Štogod držiš u ruci, drži pažljivo.
POJEDINAČNE NAPOMENE ZA PONAŠANJE TIJEKOM MISE
Na dani znak početka mise ustani i, ako znaš, pjevaj s nazočnim vjernicima ulaznu pjesmu.
Ako vodiš pjevanje, možes biti nesto glasniji. Inače potrudi se da pjevaš kao i svi drugi.
Ako imaš posebnu službu, pravilno se ponašaj (pazi na odjeću, stav tijela, vladanje s mikrofonom …).
Ako si došao iz neke druge crkvene zajednice, ne nameći svoj način moljenja i pjevanja, slušaj kako se tu moli i pjeva i to slijedi.
Kad se moli ili pjeva ‘Slava Bogu na visini…’ ne udaraj se u prsa niti se križaj. Samo se nakloni glavom na spomen imena Isusa Krista.
Nakloni se glavom kadgod u misi spominješ ime Presv. Trojstva, ime Isusovo, Marijino ili ime sveca koji se toga dana slavi.
Ruke drži sklopljene ili ispred sebe na grudima, ne stavljaj ih otraga.
Na početku čitanja sjedi i smjesti se što prije, saberi se i pažljivo slušaj riječ Božju.
Na početku evandjelja učini sa svećenikom tri mala križića palcem: na čelu, ustima i prsima.
U Vjerovanju na riječi “I utjelovio se po Duhu Svetomu od Marije Djevice i postao čovjekom” nakloni glavu.
Kad daješ milodar učini to što brže, skromno i neupadljivo.
Dok se prinose darovi i dok svećenik podiže pliticu s hostijama i kalež s vinom nemoj ustajati, to još nije posvećenje, to je samo prinošenje darova.
Ustaje se tek na poziv ‘Molite braćo…’
Dok se pjeva ‘Svet…’ ostani na nogama.
Kad svećenik položi obje ruke nad darove, onda klekni. Ministranti tada u nekim crkvama zazvone, a u nekima zvone samo poslije. Negdje zvone previše, a negdje ne zvone nikako. Zato se ne obaziri na zvonjenje, nego klekni na rečeni znak. Zvono ne čini posvećenje.
Kad se sveta hostija i kalež pokazuju, pogledaj u njih. Tu je prisutan živi Isus.
Ako ti nije zgodno i ne možeš kleknuti, jer je tijesan prostor ili imaš neku drugu nepriliku, onda se duboko nakloni glavom u trenutku kad se svećenik poklanja.
Ustani poslije odgovora ‘Tvoju smrt, Gospodine naviještamo…’
Ako je običaj možeš klečati od završetka Svet pa sve do završetka ‘Po Kristu i s Kristom … Amen’, a onda ustani.
Ne govori skupa sa svećenikom ‘Po Kristu …’ nego samo na kraju reci ‘Amen’.
Ne pružaj znak mira prije nego svećenik rekne ‘Pružite mir …’ Prigodom davanja mira sačuvaj mir i pruži ruku samo onima koii su ti blizu, ne hodaj naokolo. I kod pružanja ruke tiho reci: Mir s tobom ili Mir tebi ili Mir Kristov…, ili odgovori onome koji ti pruži ruku i pretekne te u izričaju mira: ‘I s duhom tvojim’.
U šutnji prije pričesti moli i misli koga ćeš primiti. Promisli jesi li spreman za pričest (da si u milosti Božjoj tj. bez teškoga grijeha, da si u euharistijskom postu tj. bez jela i alkoholnog pića barem sat vremena, i da misliš ozbiljno koga u pričesti primaš).
Kad svećenik pokaže Svetootajstvo i rekne ‘Evo Jaganjca Božjega…’, možeš kleknuti ili ostati stojeći na nogama.
Pogledaj u hostiju koju svećenik tada pokazuje. Nemoj gledati u pod.
Ne žuri se kad pristupaš za pričest i nemoj se gurati. Stani u red, najbolje u dvored ako je tako uobičajeno i ako je dovoljno širok prolaz između klupa. Uostalom, drži se ustaljenog reda ili onoga što svećenik prije pričesti najavi. Usput moli ili pjevaj s drugima.
Ne čudi se ako vidiš da pričest dijeli neki laik ili časna sestra. Sigurno ima posebno dopuštenje od biskupa, jer je u toj crkvi mnogo pričesnika, a nema drugih svećenika, pa treba pomoći župniku da pričest ne traje predugo.
Ako se pričešćuješ klečeći ne trebaš činiti nikakve druge znakove vanjskog poštovanja.
Ako se pričešćuješ stojeći, onda se prije pričesti pokloni desnim koljenom do zemlje. Ali učini to na vrijeme, t.j dok se pričešćuje onaj ispred tebe. Pa kad se on makne ti pristupi.
Ako se ne uspiješ pokloniti, onda barem daj znak poštovanja naklonom glave, ali to učini malo prije nego ti svećenik rekne ‘Tijelo Kristovo’.
Nije potrebno činiti znak križa ni prije ni poslije pričesti kao ni poklon poslije pričesti, nego se okreni na jednu stranu i idi ravno na svoje mjesto.
Tradicionalni i u mnogim župnim crkvama prevladava pričešćivanje na usta. Ako se tako pričešćuješ, onda pazi na ovo:
Pristupi toliko blizu da ti svećenik ne mora daleko pružati hostiju.
Sklopi ruke, najbolje je da ih prekrižiš na prstima da svećeniku ne zapinješ za rukave.
Dok primaš hostiju, nemoj se gibati naprijed – nazad niti vrtjeti glavom, stoj mirno.
Ako si naučen pričestiti se na ruku onda pripazi na ovo:
Moraju ti ruke biti čiste i slobodne od drugih stvari (dijete u rukama, krunica, rupčić, štap, novčanik …)
Stavi desni dlan ispod lijevog i podigni ih u visinu prsiju, a ne ispred trbuha i nauči se ne pružati izdaleka samo jednu ruku!
Kad ti svećenik pokaže hostiju pogledaj u nju a ne u svoje dlanove i reci ‘Amen’. Taj ‘Amen’ nije tek nešto što smrsiš sebi u bradu ili tek nešto usput izgovoreno, to je ispovijed vjere; kao da kažeš: “Da, ja vjerujem da je to Tijelo Kristovo”.
Ne hvataj hostiju u zraku, ne uzimaj je prije nego je svećenik položi na tvoj dlan.
S hostijom se ne okreći natrag, nego se pričesti odmah pred svećenikom.
Dobro pogledaj da nije koja mrvica hostije ostala na dlanu ili medju prstima, pa i nju stavi u usta, jer neke se hostije veoma mrve.
Onda se okreni i pođi na svoje mjesto.
Kad se vraćaš s pričesti, pripazi da ne ideš leđima natrag sudarajući se s onim koji upravo prilazi. I nemoj ulaziti u putanju onoga koji prilazi, nego se vrati na onu stranu s koje si i došao. Ako se, kad je puno ljudi i u većim crkvama, pričest dijeli kroz crkvu ili i pred oltarom ako svećenik pričešćuje hodajući desno i lijevo, nikako ne pružaj ruku preko ramena drugih da bi se pričestio. Čekaj svoj red.
Ako se ne možeš sakramentalno pričestiti, jer si svjestan težega grijeha ili znaš za druge razloge tvoje neprikladnosti za pričest, učini duhovnu pričest; zaželi Isusa da te pohodi i pokloni mu se u svom srcu …
Kad svećenik na završetku mise blagoslivlje narod, samo se prekriži i nemoj čujno govoriti sa svećenikom ‘U ime Oca …’, nego samo na kraju reci: Amen!.
Nemoj izlaziti iz crkve dok svećenik s pratnjom ne uđe u sakristiju.
Ako imaš mogućnost možeš još neko vrijeme ostati u crkvi, u osobnoj molitvi i zahvaljivanju.
Ostavi svoje mjesto uredno, pogledaj oko sebe, poravnaj stolicu, stavi na mjesto knjižicu i podigni papire …
Na izlazu iz klupe pokloni se desnim koljenom do zemlje Isusu u svetohraništu. Ako nema svetootajstva dostojanstveno se nakloni oltaru.
Izađi bez razgovora i guranja. Ne zaustavljaj se kod vrata, nego pođi malo dalje prema vani, da drugima omogućiš lakši i brži izlazak.
POSLIJE MISE
Kad dođeš k svojima, pozdravi ih i donesi im radost i milost sv. mise koju si slavio neka se u obitelji osjeti blagdansko raspoloženje. Ako će uslijediti zajednički nedjeljni objed – ručak i, ako to spada na tebe, lijepo uredi stol, okupi obitelj i zajedno se pomolite za blagoslov. Blagujte u miru uz ugodan razgovor pa i pjesmu, po mogućnosti bez televizije.
JOŠ NEKE NAPOMENE U SVEZI S MISOM
Ako si već bio na jednoj misi i pričestio se možeš se, iako to nije obavezno, istoga dana ponovno pričestiti. Ipak, to mora biti na sv. misi u kojoj u potpunosti sam sudjeluješ a ne ako ti tek banuo u crkvu prije pričesti.
Prema važećem crkvenom Zakoniku katolik je od svoje sedme godine života, osim zbog zaista opravdanih i objektivnih razloga, dužan svake nedjelje i zapovijedanog blagdana slaviti svetu misu. Inače teško griješi jer samog sebe prikraćuje od velike milosti Kristove žrtve. Veliki i opravdani razlozi koji vjernika valjano ispričavaju od sv. mise jesu: bolest, nemoć, ili neka druga zapriječenost o kojoj ne odlučuje sam.
Misa na radiju i televiziji ne vrijedi da bi s njom zadovoljio svoju kršćansku dužnost. Ona jedino vrijedi za bolesne i nemoćne koji ne mogu sudjelovati u redovitom slavlju vjerničke zajednice.
Ako možeš predvidjeti da nećeš stići sudjelovati na nedjeljnoj ili blagdanskoj misi, pođi na večernju misu uoči toga dana (ili čak i neki drugi dan u tjednu).
Nijedna misa ne pripada samo nekoj skupini, ona vrijedi za svakoga. Ako nisi mogao doći ujutro, pođi navečer. Ako nisi prispio biti na misi na selu, pođi u grad, i obratno; ako nemaš mise na hrvatskom, pođi na onu njemačku, talijansku, mađarsku…!!! Svaka je misa jednako tvoja ako jezika i ne razumiješ.
Ne naručuj veliki broj misa vezanih uz datum. Svećenik je obvezan slaviti misu i na nakane drugih, a ne samo tvoje.
Iako time ne misliš ništa loše, bolje je ne govoriti “ja plaćam misu” nego radije naručio sam misu, upisao sam misu, dao sam prilog za misu…; jer za misu si platio svećeniku – služitelju mise, a misa se ne može platiti.
