Poštovani gospodine Plenković,
Dopustite mi da kao predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora, te u svoje osobno ime, Vama, obitelji poginulog vojnika, kao i svim pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske uputim izraze najiskrenije sućuti povodom smrti jednog, te ranjavanja dvojice pripadnika Hrvatske vojske u mirovnoj misiji „Odlučna potpora“ u Islamskoj Republici Afganistan.
Unatoč svim izazovima i opasnostima moramo ustrajati u borbi protiv terorizma, a aktivnim i pojačanim sudjelovanjem u operacijama potpore miru pod vođenjem Ujedinjenih naroda, Europske unije i NATO-a jasno pokazati opredijeljenost za mirom, sigurnošću i prosperitetom, ne samo regije kojoj pripadamo, nego i cijeloga svijeta.
Uz želje za što brži oporavak dvojice ranjenih pripadnika OS, primite još jednom izraze moje iskrene sućuti.
Dr. Dragan Čović
Predsjednik HDZ-a BiH dr. Dragan Čović uputio telegram sućuti predsjedniku HDZ-a RH Andreju Plenkoviću
Ruski kvartet sudaca za sutrašnji meč FC Utrecht-HŠK Zrinjski
Glavni sudac sutrašnjeg meča je Aleksei Eskov rođen 7.rujna 1978 u Nevinnomyssk, Rusija, dok će imati asistenciju u Dmitrii Mosiakin i Andrey Bolotenkov.
Kao četvrti sudac delegiran je Mikhail Vilkov.
HERCEGOVINA.in
Nogometaši HŠK Zrinjski odradili trening na stadionu u Utrechtu
Nakon press konferencije na kojoj se šef struke Hari Vukas razgovarao sa novinarima, na stadionu u Utrechtu održan je i trening Plemića.
Nizozemski novinari su imali priliku snimiti par kadrova sa početka treninga, jer je isti bio zatvoren za javnost. Našem fotografu bilo je dopušteno pogledati cijeli trening.
Inače, na ulicama Utrechta se već mogu vidjeti manje grupice navijača HŠK Zrinjski, a po posljednjim informacija veće skupine navijača se nalaze i u Amsterdamu.
Vezane vijesti:
– Willem Jansen kapetan FC Utrecht-a: Imamo recept kako da svladamo Zrinjski
– Hari Vukas na press koferenciji u Utrechtu: Svu svoju snagu ćemo pokazati na terenu
Sarajevo će utakmicu 3. kola kvalifikacija za Europsku ligu igrati u Zenici
FK Sarajevo 8. kolovoza igra utakmicu trećeg kola kvalifikacija Europske lige, a protivnik će biti poznat po završetku večerašnjeg susreta BATE Borisov – Rosenborg.
S obzirom na to da Olimpijski stadion Asim Ferhatović Hase (Koševo) ispunjava uvjete druge kategorije, utakmica neće moći biti odigrana u Sarajevu.
Umjesto toga, susret će se igrati na Bilinom Polju u Zenici. Najavljeni radovi na terenu i druga potrebna ulaganja od strane odgovornih strana na stadionu Koševo uoči utakmice reprezentacije BiH protiv Italije se nisu dogodili, što je rezultiralo time da se predstojeća utakmica 3. kola kvalifikacija Europske lige mora igrati na Bilinom Polju.
Stadion Asim Ferhatović Hase je u vlasništvu Općine Centar, te činjenica da vlasnik nije FK Sarajevo predstavlja kamen spoticanja pri neophodnom investiranju u stadion. FK Sarajevo se nada da ova tehnička okolnost koja nije bila pod utjecajem kluba, neće spriječiti vjerne navijače da podrže svoj klub u utakmici koja će se igrati u Zenici.
S tim u vezi, FK Sarajevo će se potruditi svojim navijačima osigurati sve što je u moći kluba za ugođaj i gledanje utakmice na zeničkom stadionu, priopćeno je iz FK Sarajeva.
Hari Vukas na press koferenciji u Utrechtu: Svu svoju snagu ćemo pokazati na terenu
Nogometaši HŠK Zrinjski će sutra u Utrechtu snage odmjeriti sa istoimenim domaćinom u sklopu 2. predkola Europske lige. Povodom toga danas je na stadionu Utrechta održana press konferencija, a prisutnim novinarima se obratio šef struke Plemića Hari Vukas.
Osim novinara sa našeg portala većinom su se na press konferenciji nalazili nizozemski novinari koji su postavljali dosta zanimljiva pitanja šefu struke Plemića. Kraći video prilog sa press konferencije možete pogledati i na našem portalu (na vrhu ovoga teksta op.a.).
“U Nizozemsku dolazimo sa jasnim ciljem, a to je postići pogodak u gostima. Normalno nadamo se da će nam on biti dovoljan da u Mostaru odigramo utakmicu u kojoj ćemo proći dalje”, kazao je Hari Vukas na jedno od pitanja nizozemskih novinara.
Da li smatrate da je ova vrućina prednost vašoj ekipi, bilo je pitanje jednog od nizozemskih novinara.
“U Mostaru zna biti izuzetno vruće, kao i ovdje ovih dana, ali mislim da ipak to neće biti naša prednost”, odgovorio je Vukas na navedeno pitanje.
Spomenuo je još da izuzetno cijeni nizozemski nogomet, a da će svu svoju snagu pokazati na terenu!
Nakon održane press konferencije na stadionu Utrechta, HŠK Zrinjski odradit će trening.
Hercegovina.in
Vezana vijest:
+ Willem Jansen kapetan FC Utrecht-a: Imamo recept kako da svladamo Zrinjski
Willem Jansen kapetan FC Utrecht-a: Imamo recept kako da svladamo Zrinjski
Sutra će na stadionu u Utrechtu u okviru 2. predkola Europske lige snage odmjeriti FC Utrecht i HŠK Zrinjski. U Utrechtu se nalazi i novinar portala Hercegovina.in koji je nakon treninga nogometaša Utrechta porazgovarao sa kapetanom Willem Jansenom.
“Nogometaše Zrinjskog smo dobro analizirali. Pogledali smo njihovu posljednju utakmicu koju su odigrali sa Sarajevom i vidjeli smo prednosti i mane ovoga kluba. Spremni smo za sutrašnju utakmicu i nadamo se da nećemo imati većih problema sa protivnikom”, kazao je Willem za naš portal.
“Zbog velikih vrućina morali smo se dodatno spremiti. Uzimamo dosta tekućine i nadamo se da ćemo već sutra uraditi veći dio posla”, kazao je na kraju razgovora Willem Jansen kapetan FC Utrechta za portal Hercegovina.in.
U 18:00 sati najavljena je press konferencija HŠK Zrinjski, a odmah nakon iste nogometaši Zrinjskog će trenirati na stadionu FC Utrechta.
Hercegovina.in
Policajac u civilu razoružao ženu koja je pucala u muža
Ženska osoba koja je ranila muškarca na Ciglanama u Sarajevu razoružana je zahvaljujući reakciji sarajevskog policajca koji se, na mjestu pucnjave, zadesio u civilnoj odjeći.
Policajac Uprave policije Ministarstva unutarnjih poslova Sarajevske županije se zadesio u Ulici Merhemića trg u naselju Ciglane kada je zbog navodno narušenih bračnih odnosa ženska osoba ranila supruga uporabom vatrenog oružja, prenosi Hayat.
Bračni par je već duže imao međusobnih problema i pokrenuta je brakorazvodna parnica. Policajac je, prema navodima izvora bliskih istrazi, djelovao u skladu sa zakonom, budući da je i izvan radnog vremena djelovao na način koji odgovara interesu i ugledu policijskog tijela.
Dojavu o uporabi vatrenog oružja policija je dobila u srijedu oko 09.35 sati nakon čega je odmah policijska ekipa upućena na mjesto događaja. Na lice mjesta izašla je i ekipa Hitne pomoći koja je nakon pružene prve pomoći ozlijeđenom muškarcu, istog prevezla u bolnicu na daljnje liječenje. Neslužbeno se moglo doznati da nije bio životno ugrožen. Očevid na mjestu događaja obavili su pripadnici policije, a o svemu je obaviješteno i nadležno Županijsko tužiteljstvo Sarajevske županije.
Prema neslužbenim informacijama, Ajla Sadiković je pucala u svog supruga Denisa. Navodno su njih dvoje već duže vrijeme imali poremećene bračne odnose, zbog čega su pokrenuli brakorazvodnu parnicu. Na parkingu je došlo do svađe, a Denis je, prema neslužbenim informacijama, tukao suprugu, nakon čega je ona izvadila pištolj, te ga je najmanje jednim hicem pogodila u nogu, blizu prepone.
Pendeš uputila telegram sućuti u povodu pogibije pripadnika HV-a u Afganistanu
U povodu jutrošnjeg napada i pogibije jednog pripadnika Hrvatske vojske (HV) u Afganistanu, ministrica obrane Bosne i Hercegovine Marina Pendeš uputila je pismo i izrazila sućut potpredsjedniku Vlade i ministru obrane Republike Hrvatske Damiru Krstičeviću i obitelji poginulog pripadnika HV-a.
– Duboko pogođena osjećajem tuge i žalosti uslijed stravičnog događaja koji se dogodio u Islamskoj Republici Afganistan tijekom kojega je smrtno stradao jedan pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske, a dva su ranjena ovim putem Vama i obitelji poginulog pripadnika OS Republike Hrvatske upućujem iskrenu sućut.
Svjesni smo izazova i opasnosti s kojima se suočavaju pripadnici naših oružanih snaga u zajedničkoj misiji izgradnje mira i stabilnosti „Odlučna potpora“.
Uz duboko suosjećanje sa stradalim i njihovim obiteljima kao i svim pripadnicima obrambenog sektora Republike Hrvatske ovim putem naglašavam spremnost Bosne i Hercegovine za punu potporu partnerskim zemljama iz NATO-a u svim, pa i ovim slučajevima.
Bosna i Hercegovina kao država koja daje kredibilan i vidljiv doprinos u operacijama potpore miru pod okriljem NATO-a, Ujedinjenih naroda i Europske unije snažno je opredijeljena za izgradnju sigurnog okruženja diljem svijeta te s time u vezi posebno apostrofiram kako euroatlantski put i budućnost BiH kao moderne države u okviru NATO-a i Europske unije za nas nema alternativu.
Na koncu, uz želje za što brži oporavak dvojice ranjenih pripadnika OS RH, još jednom Vam upućujem iskrenu sućut povodom pogibije jednog Vašeg pripadnika – navodi Pendeš u telegramu sućuti, priopćeno je iz Ministarstva obrane BiH.
Manchester City prejak za Sliškovićev Kitcheeju
Kao što smo već ranije na našem portalu javljali Blaž Slišković kao trener Kitcheeja iz Hong Konga danas je sa svojim novim klubom odmjerio snage sa Manchester City-jem kojeg sa klupe vodi Pepa Guardiole.
Doduše, u pitanju je bila prijateljska utakmica, a kao što se to i očekivalo, City je slavio bez problema. Na kraju je bilo prilično uvjerljivih 6:1. Guardiola je od prve minute izveo vrlo snažnu ekipu, a to se odrazilo i na rezultat jer je nakon prvih 45 minuta već bilo 3:0 za Građane.
Redom su pogađali David Silva, Leroy Sane i Raheem Sterling. U nastavku meča mrežu Guoa pogađaju Sane, Touaizi i Pozo, dok ekipa Blaža Sliškovića jedini gol postiže u 86. minuti. Što se tiče Manchester Cityja, ova ekipa će za tri dana odigrati novu prijateljsku utakmicu i to protiv japanske Yokohame.
FULL TIME. A superb display by City as they cruise to a 1-6 victory over Kitchee SC. From start to finish they completely controlled possession and used it well to punish their opponents.
⚪️ 1-6 🔵 #mancity pic.twitter.com/cuOc2XzYa5
— Manchester City (@ManCity) 24. srpnja 2019.
Nitko od pripadnika OSBiH nije bio izložen napadu u Kabulu
Redovnom linijom izvještavanja iz misije „Odlučna podrška“ u Afganistanu potvrđeno je da nitko od pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (OSBiH) nije bio izložen napadu koji se desio jutros u rejonu Kabula.
Svi pripadnici OSBiH koji se nalaze u misiji podrške miru u IR Afganistanu su osigurani i nalaze se na redovnom izvršavanju zadataka, priopćeno je iz Ureda za odnose s javnošću Ministarstva obrane BiH.
Josip je bio marljiv i pošten. Nedavno se oženio i dobio dijete…
Odgovornost za samoubilački napad u srijedu u Kabulu u kojemu je poginuo jedan i ranjena dvojica hrvatskih vojnika preuzeli su talibani. Josip Briški (27) iz Sesveta podlegao je ozljedama nakon što se bombaš samoubojica zabio u jedno od vozila u konvoju na putu prema zračnoj luci.
Kako je ispričao susjed za 24sata bio je marljiv i pošten.
“Rijetko sam ga viđao otkad je otišao u vojsku. Nedavno se oženio i dobio dijete”, kaže susjed.
Kao mladić, prije no što se priključio vojsci, Josip je, pričaju susjedi, radio kao dostavljač. Uvijek je bio pristojan. Neki kažu da ne pamte da je ikada prošao, a da ne bi pozdravio.
Ispred njihove obiteljske kuće u Sesvetama parkirano je nekoliko automobila Hrvatske vojske te vozilo Hitne pomoći s registracijama HV-a. S obitelji je cijeli dan i doktorica, a veliki broj pripadnika HV-a dolazi im izraziti sućut.
Briški je u Hrvatskoj vojsci bio pet godina, a misija u Afganistanu bila mu je prva međunarodna misija. Bio je pripadnik 10. Hrvatskog kontingenta koji se nalazio u NATO misiji potpore miru Resolute Support u Afganistanu.
Tamo je bio angažiran na poslovima savjetovanja i mentoriranja Afganistanskih sigurnosnih snaga. Druga dvojica ranjenih iz Osijeka su i Vinkovaca. Jedan je 1987. godište i u sustavu HV-a je 12 godina, dok je drugi također rođen 1992. godine te je pet godina u vojsci.
Toni Nikić i Josip Bešlić iz Širokog Brijega u Zmijavce
Mladi igrači Nogometnog kluba Široki Brijeg Toni Nikić i Josip Bešlić novu sezonu provest će na posudbi u hrvatskom drugoligašu Croatiji iz Zmijavaca.
Bešlić je i ranije igrao na posudbi u Zmijavcima, a sada će mu se, nakon posudbi u talijanskoj Virtus Entelli i GOŠK-u iz Gabele, pridružiti i branič Nikić.
Ovime se nastavlja dugogodišnja uspješna suradnja između Širokog i Croatije, a spomenuti dvojac pokušat će se nametnuti novom treneru Croatije Krešimiru Režiću u premijernoj sezoni Zmijavčana u 2. HNL, priopćeno je iz kluba s Pecare.
Ovako izgleda kada Severina udruži snage sa svekrom
Regionalni mediji o poznatoj pjevačici Severini posljednjih dana pišu u kontekstu, ako je vjerovati napisima, prilično teškog životnog perioda koji uključuje potencijalni bankrot, otkazane nastupe i borbu za starateljstvo nad sinom.
No, ako je suditi po njenim objavama na Instagramu, ona se ne obazire previše na to. Naime, ona gotovo svakodnevno dijeli objave po kojima se može zaključiti da uživa u toplim danima ljeta, a posljednjom je u nizu oduševila fanove.
Severina je tako objavila video na kojem pjeva sa svojim svekrom, poznatim pjevačem Draganom Kojićem Kebom.
– I tako svakog dana, moj sveki i ja – napisala je Severina.
Pogledajte kako izgleda kada njih dvoje udruže snage.
Radnici Aluminija ponovo izlaze na ulicu
Najavljeni sutrašnji sastanak u Aluminiju kojem će nazočiti politički predstavnici, uprava Aluminija i čelnici sindikata radnika ugašenog giganta mogao bi biti okidač za novi val prosvjeda. Naime, kako je danas za Ero.tel rekao predsjednik Nezavisnog sindikata radnika Aluminija Romeo Biokšić, ukoliko se na najavljenom sastanku ne riješi pitanje otpremnina radnicima, uplate doprinosa i problem otplate kredita radnika, odluka sindikata je da se ponovo izađe na ulicu i krene sa prosvjedima.
-Mi smo još prije nekoliko dana iznijeli javno svoje stavove i donijeli zaključke u kojima se jasno određeno što ćemo raditi. Tražimo da se donese jasan plan zbrinjavanja radnika, da se riješe problemi s kojima se suočavamo i da konačno znamo što nas čeka. Nije nam prihvatljiva situacija u kojoj i dalje moramo čekati na odgovore – rekao je Biokšić za Ero.tel.
Dodao je kako mnogi radnici zbog kreditnih obveza i tereta obitelji nemaju mnogo vremena za čekanje, te kako rješenja moraju biti brzo pronađena jer će veliki broj radnika u suprotnom doći u velike financijske probleme.
Kako Ero.tel neslužbeno doznaje, Uprava na čelu sa Draženom Pandžom ovih dana je poduzela niz koraka kako bi se ispunili zahtjevi radnika i gotovo je sigurno kako će dio problema biti uskoro riješen. Samo je pitanje je li to dovoljno da se spriječe novi prosvjedi koji će vjerojatno ponovo završit ispred HDZ-a BiH.
Pronađeno tijelo s vidljivim povredama
U zeničkom naselju Babina Rijeka danas je pronađeno tijelo nepoznate osobe. Aldina Alić, glasnogovornik Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojske županije, kazala je da su ekipe na licu mjesta i da obavljaju očevid.
Još nije poznato radi li se o prirodnoj ili nasilnoj smrti. Neslužbeno se doznaje da su na tijelu vidljive povrede. Uskoro više informacija.
Iz Hrvatske lani odselilo više od 39.000 ljudi, a doselilo najviše građana BiH
Iz Hrvatske se lani odselilo 39.515 osoba, a doselilo 26.029 osoba, tako da je migracijski saldo negativan, minus 13.486, od ukupnog broja odseljenih najviše je onih u dobi od 20 do 39 godina, koji su većinom migrirali u Njemačku, priopćio je u srijedu Državni zavod za statistiku (DZS).
Lani se iz inozemstva doselilo oko 33 posto hrvatskih državljana i 67 posto stranaca, a od ukupnog broja doseljenih 40 posto osoba je iz Bosne i Hercegovine, pokazuju podaci DZS. Iz Hrvatske se odselilo 92 posto hrvatskih državljana i osam posto stranaca, a najviše ih se odselilo u Njemačku, oko 55 posto, navodi DZS.
U ukupnom broju doseljenih osoba iz inozemstva udio muškaraca je oko tri četvrtine, a odseljenih oko 55 posto. U inozemstvo se odselilo najviše osoba u dobi od 20 do 39 godina, njih 45,5 posto.
Najviši udio od ukupnog broja doseljenih iz inozemstva imali su Grad Zagreb, oko 24 posto i Splitsko-dalmatinska županija s nešto više od 11 posto osoba.
FENA
Ornela Vištica pokazala kako pamti tekstove za uloge
Glumica mostarskih korijena Ornela Vištica na društvenim mrežama pokazala je kako pamti tekstove za svoje uloge.
Ona je objavila video kada je imala dvije godine gdje su je ”ubacili u trening za čitanje”.
”Mama veli kako sam s tri godine čitala novine ‘As’ koje su bile veće od mene. Uči, radi, uči, čitaj i tako u krug”, napisala je Ornela.
Prelijepa glumica nedavno je posjetila svoju rodnu grudu, snimajući kampanju za modnu kolekciju dizajnerice Matije Vujice.
SDA uzvraća žestoko: Na popis dušmana Mostara Oručević mora uvrstiti i sebe
Gradski odbor SDA Mostar objavio je kako ”nije iznenađen novim medijskim istupima bivšeg gradonačelnika Mostara, Safeta Oručevića, koji se još jednom, bez imalo stida, neargumentirano i u suštini netočno, obrušio ne samo na Stranku demokratske akcije, već i na bosanskohercegovačke patriote”.
”U svoj popis, kako tvrdi, ‘dušmana Mostara’, Oručević je bez ikakvih argumenata, uvrstio pojedine Bošnjake, koji bi, kako neargumentirano kleveće, ‘da ubiju sve ljude, ideale za koje su se borili još 1993 godine”’, objavio je SDA ogranak Mostar i dodao kako se bivši gradonačelnik Mostara, ”nekada i sam član SDA, koju je itekako iskoristio u svojoj karijeri, podmeće kako ima i mnogo onih koji su ‘tada bili spremni sve izdati i živjeti u tzv. Herceg-Bosni’, te da bi ‘voljeli imati svoj komadić etničkog teritorija”.
”Bilo bi dobro znati je li na ovaj popis ‘dušmana Mostara’ Safet Oručević eventualno uvrstio i samog sebe, obzirom da već danima u javnosti i na društvenim mrežma kolaju sasvim kredibilne informacije i dokumenti o njegovom pristupanju Hrvatskom vijeću obrane, potpisanoj prisezi i ideji Herceg-Bosne.
Podsjećamo, kako Oručević do sada nije jasno i glasno demantirao ovakve navode, ukoliko u to ne ubrajamo neke njegove kratke istupe na nekim mostarskim portalima. Dokumenti koji su isplivali u javnost očigledno se ne uklapaju u strogo projektiranu sliku ratne prošlosti koju sam o sebi gradi upravo Safet Oručević, koristeći se dezinformacijama, poluistinama, pa čak i lažima.
Samo u takvom okruženju moguće je da u Oručevićevoj glavi bosanskohercegovačke patriote postanu nekakvi dušmani Mostara, iako su ti isti ljudi bili ovdje kad je bilo najteže, za razliku od onih koji su sigurno utočište pronašli izvan Bosne i Hercegovine”, navodi Gradski odbor SDA Mostar.
Navode kako bi, umjesto što neistinama kleveće svoju nekadašnju stranku u koju se zaklinjao i bosanskohercegovačke patriote Mostara i Hercegovine, Oručević trebao ovdašnjoj javnosti ponajprije pojasniti vlastite vojno-političke zablude, ali i cijeli niz grešaka koje je počinio, tvrdeći svojevremeno da to on radi u interesu građana Mostara i BiH.
”U najmanju ruku bi bilo pošteno da nekadašnji gradonačelnik, a sadašnji šef Centra za mir i multietničku suradnju konačno javno kaže pravu istinu o svom angažmanu u SDA, posebno ukoliko bez imalo stida i zadrške za svoje aktivnosti biva podržan upravo od SDA, koju tako intenzivno i bez argumenata u više navrata u zadnje vrijeme ‘čereči’ u javnom prostoru. Prave bosanskohercegovačke patriote i oni koji su branili Mostar bez zadnje namjere i interesa dobro znaju što je istina i ovakva podmetanja samoproglašenog ‘lidera’ svakako su im dobro poznata i na njih sasvim sigurno neće nasjesti.
Očigledne konstrukcije i pokušaje unošenja razdora među Bošnjake neće sakriti ni blještave manifestacije, na kojima upravo Oručević vlastoručno bira one kojima će dodijeliti nagrade, pa makar među njima bilo i onih koji su svojevremeno sudjelovali u nekom obliku agresije na BiH”, objavio je Gradski odbor SDA Mostar.
Podsjećamo, Oručević je rekao kako ga je SDA dva puta izdala. ”1993. godine kompletno rukovodstvo SDA je otišlo sa Matom Bobanom, tada sam preuzeo SDA u Mostaru i vodio je deset godina. Napustio sam SDA zbog problema o kojima danas slušamo. Ja sam prije 18 godina, sve što se danas događa, tvrdio da će se ovo dogoditi s Aluminijem, da se pravi zločin i kriminal i da vodi u kolaps. Čekalo se 18 godina da jedna kompanija ode u kolaps i na ulici završi 900 ljudi da bi gomile lopova istovremeno opljačkale gomilu fabrika”, rekao je Oručević.
Iz mostarskog ljeta na hladni Mont Blanc
Kad se popneš na vrh Mont Blanca, kako početi, od kraja, sredine ili početka? Još se sliježu dojmovi, još nisam svjesna uspjeha.
Ekipa od 16 planinara spremala se na put prema Chamonixu. Ivan Skaramuca i Brano Arapović u siječnju su najavili kako bi organizirali, te vodili zainteresirane članove HPD Prenj 1933 na uspon Mont Blanca. Suprug, inače novopečeni planinar bez mnogo planinarskog iskustva, ali tjelesno aktivan i fizički prilično spreman, spomenuo je tu mogućnost. Bio bi to zajednički pokušaj uspona na Mont Blanc. Nisam pričekala ni sekundu, kao i obično kada su putovanja i planine u pitanju, idemo! Poslala sam Brani poruku, piši nas dvoje. Prijavilo nas se 16 što je prilično velik broj za takav poduhvat. Počinju pripreme. Nastojala sam svaki vikend otići negdje na planinu. Trudila se uključiti u ture koje su bile fizički napornije i zahtjevnije. Kad sam doznala tko je sve u ekipi za odlazak, nije bilo druge. Mahom su to iskusni dugogodišnji planinari, vodiči, trkači, biciklisti i pokoji “obični” planinar kao ja. Skoro svi, da su se u tom trenutku uputili prema Mont Blancu, sigurno bi bez većih problema uspjeli.
Trebalo je kompletirati opremu, izdvojiti za nove i bolje zimske gojzerice, penjački pojas, dereze, cepin i kacigu. Ostalo sam imala. Moje iskustvo i susret s minusom nije bio zanemariv, poneki uspon s kompletnom zimskom opremom također. Sve to i te kako može biti od koristi. Ali penjala više od 3000 metara nadmorske visine, nisam. Istina, kao niti većina od nas šesnaestero. U planu priprema cijele ekipe bila su dva zimska uspona sa svom opremom. Jedan na vrh Čvrsnice, Pločno, a drugi na Prenj. Vježbanje ispenjavanja, navezivanja, snalaženja u situacijama padanja, čvorova, te općenito korištenja alpinističkom opremom. Dolaskom proljeća i ljepšeg vremena uključila sam i bicikl kao jedan od korisnih kondicionih treninga, ali i trčanje koje je neslavno završilo. Ozlijedila sam stopalo nakon duže pauze i pretrčanih 8km bez očito dobrog zagrijavanja. Nisam htjela riskirati bilo kakvu ozljedu te sam odlučila završiti s trčanjem.
U viber grupi za M.B. pratili smo i bodrili jedni druge. Svi su se ozbiljno prihvatili treniranja u skladu sa svojim mogućnostima. Sama pomisao s kim to uopće penjem M.B. nije mi dopuštala da se opustim. Josip je i onako “nespreman” bio spremniji od mene. Uz sve što je uslijedilo gledajući unatrag pola godine, moram napomenuti koliko je muškom dijelu ekipe lakše. Briga oko obitelji, djece i njihovih potreba, kuhanja, spremanja te općenito ženske odgovornosti unutar obitelji, ne može se niti izbliza mjeriti s muškim obvezama. Vraćam se s posla i vidim Branu vozi bicikl. Pa majka mu stara, lijepo se napapao, možda malo drijemnuo (al taj doduše nikad ne drijema) i ode on sav sretan uzbrdo. A ti Danijela, skuhaj, spremi, vidi što je s djecom i školom pa onda izračunaj je li ostalo imalo vremena i energije za trening. Nisam se htjela opterećivati intenzitetom treninga, bilo mi je bitno da ne izgubim opću kondiciju za planinu, ionako sam mislila dva mjeseca prije odlaska pojačati s treninzima. Inače nas četiri žene smo pripadale ekipi od dvanaest muškaraca. Dva dana prije polaska mene je uhvatila crijevna viroza. Mučnina, opća slabost, bol i kruljanje u želudcu. Kud baš sada! Poduzela sam sve moguće da se osnažim i ne dehidriram.
Dođe i taj dan. Polazimo 12. srpnja oko 20 sati iz Mostara. Troje kolega planinara, Nataša, Dragan i Ile stigli su iz Viteza, Travnika i Kupresa te nam se priključili. Sva oprema s ruksacima stala je u kombi. Vozimo se cijelu noć. Kad vratim film unatrag, pa fino sam se naspavala u automobilu do jutra. Jutro, sedam sati, prolazimo podno talijanskih Alpa kroz živopisna sela.
Tunel Mont Blanc dug je 11,6 km i eto nas iznad Chamonixa oko 12 sati. Prva ekipa s automobilom koja je već stigla do pansiona javlja da je ulazak u sobe tek u 16 sati. Ostavljamo automobile i idemo u prvu šetnju gradom. Prelijep sunčan i topao dan. Eh, kad bi ovakav bio na usponu. Prognoza se popravlja, vrlo je moguće da će i biti. A meni osjećaj govori, da vrijeme će biti dobro. Od vremenskih prilika znatno ovisi i naš uspon. Gradić me, kako sam očekivala, oduševljava. Prepun je turista. Obilazimo trgovine, što sportske robe što klasične trgovine, ali uglavnom brendirane robe s cijenama koje nas vraćaju mislima na Bosnu i Hercegovinu i naša primanja.
Pekarne, restorani, suvenirnice, hoteli, sve se čini kao iz neke bajke u kojoj se nađosmo u trenu. Pronalazimo trgovine koje će nam kasnije koristiti za opskrbljivanje najbitnijim stvarima, jer se nismo htjeli previše nakrcavati svom silnom hranom od kuće. Ulazak u sobu i suočavanje s tijesnim prostorom bio nam je nebitan. Bitno da je krevet udoban, kuhinja prostrana, dostupna tuš kabina s toplom vodom i možemo početi s planom za sutra.
Sutra nas je čekala prekrasna planinarska staza od grada pa do na pola puta prema Aug di Midiu. Svladan uspon oko 1300 mnv i prekrasni pejzaži do ledenjaka Mer de Glace, inače dug oko sedam km i širok oko 200m najduži je ledenjak u Francuskoj. Horizont očarava i ostavlja nas prikovane pogledom prema njegovom vrhu. Ledenjak se u posljednjih 40 godina znatno otopio. Tragovi su očiti i jasni golom oku. Koliko toga će nestati s lica zemlje, a da generacije iza nas neće imati priliku biti svjedocima ljepote koju je priroda satkala.
U podnožju vidimo i planinare koji se kreću uz ledenjak. Silazimo do turističke atrakcije, tunela i skulptura od leda unutar ledenjaka. Do njega se može s više strana, a mi smo zakasnili nekoliko minuta za kupovinu karata za žičaru, pa smo odlučili nekoliko minuta odmoriti na klupama. Započeli smo se spuštati prema podnožju kroz borovu šumu. Nitko nije donio odluku spustiti se vlakom iako je i ta mogućnost ponuđena. Pješačenje će dobro doći nakon silnog putovanja i zgrčenih nogu u automobilima.
Zadovoljna sam, nisam imala većih problema tijekom dana s nemoći i mučninom. Plašila sam se koliko snage sam izgubila, a koliko je uopće u kratkom periodu mogu vratiti prije samog uspona. Predvečerje nosi svoje gušte. Rashlađivanje uz pivo, večera, razmjena utisaka, pregledavanje fotografija, odlazak u trgovinu. Ivan u pravilu odlazi među prvima na spavanje. Određuje vrijeme za polazak ujutro na AiguilleduMidi. Međutim, u 5:30 stiže poruka: nastavite spavati, odlazak se odgađa. Pogledavši kroz prozor jasno nam je, razlog je magla, oblaci i kiša. Taj dan Josip i ja koristimo otići u Lyon, udaljen od Chamonixa oko dvjestotinjak kilometara. Prekrasan sunčan dan, iskorišten za posjetu starog grada i znamenitosti u centru. Kava u gradu, razgledavanje pa ručak. Kad se nakon desetak kilometara šetnje odlučismo napokon sjesti, eto nenadane situacije. Restorane Francuzi zatvaraju između 14 i 15 sati, kad se završava s ručkom, a opet otvaraju u večernjim satima. Jedva pronalazimo fast food s burgerima. Cijena sitnica, 27 eura dva burgera i dva pića. Ostali su iskoristili dan za istraživanje Chamonixa, šoping i opuštanje uz kavu.
Za sutrašnji dan već je odlična prognoza. Žičarom iz grada direktno se uspinjemo na Aiguilledu Midi. Izgleda fantastično i zastrašujuće. Ogromni objekt koji podsjeća na utvrde iz serije Igra prijestolja, smješten na strmim liticama, isprepleten mnoštvom metalnih stepenica, tunela, prolaza, restorana, terasa, vidikovaca te u bezdan ispupčenim staklenim kvadratom u kojem se možete fotografirati s izravnim pogledom na vrh Mont Blanca.
Pri samom izlasku na 3842 mnv osjećamo laganu vrtoglavicu. Koračanje stepenicama je otežano. Opet ne znam je li to moja slabost nakon viroze ili je posljedica visoke nadmorske visine. Nakon obilaska navlačimo svu opremu i silazimo na snijeg niz padinu. Predviđeno je hodanje kako bi postigli bar nešto elevacije, kojom će se tijelo bolje prilagoditi visini to jeste aklimatizirati se prije uspona koji nas očekuje sutra.
U nekim situacijama mimoilazimo se s alpinistima na nešto opasnijim strminama okovanim ledom.
Naveze su već ranije određene. Nas dva bračna para smo u različitim navezama, razumljivo, u slučaju potencijalne opasnosti bolje je biti razdvojen.
Pravimo kraću pauzu za ručak. Upozorili su nas da ćemo vjerojatno osjetiti nedostatak apetita na toj visini. Al što mi klopamo! Meni se apetiti još i otvorio, pa sam to smatrala odličnim znakom oporavka. Svaka kalorija će dobro doći prilikom dana uspona. Na kraju vježbe nas nekoliko je uspjelo otići do staklene kupole fotografirati se. S tim sam misiju za taj dan završila. Neki su u to vrijeme lješkarili na terasama, sunčali se pa i drijemnuli. Ogromna gužva na povratku nazad. Turista je na stotine. Neki su i u šorcevima, suknjicama, sandalama. Ali ti se nisu uputili na snijeg i strminu kao mi. Kasno smo legli, s obzirom da nas čekaju dva dana uspona i nespavanje na Refugedu Gouteru.
Svanuo je dan polaska ka vrhu. Prognoza je obećavajuća, sunce i nešto vrlo malo vjetra. Svi smo uzbuđeni, ali ne uočavam nervozu. Vjerovatno postoji, ali ne izlazi na površinu. Šalimo se pred uspinjačom, zezamo. Došli smo prvi, za živo čudo. Jer sve dosadašnje dane kasnili smo po 15 minuta od planiranog. Iako u konačnici vrijeme prije samog uspona nije bilo toliko važno. Ivan je svo vrijeme opušten, ležeran. Daje upute, savjete, pokoju dobronamjernu kritiku. Osjećajući njegovu opuštenost ne osjećam ni najmanji strah od nepoznatog, ne razmišljam hoću li uspjeti ili ne. Sve ovo već doživljeno u Francuskoj, biti će dovoljno kako bi se vratila sretnija i bogatija za jedno predivno iskustvo. Naravno, popeti se na vrh značilo bi ispunjenje neobjašnjive unutarnje potrebe dosezanja “kraja” puta. Ipak se na ovaj poduhvat ne odlučuje bilo kada i bilo tko. Osluškivat ću svoje tijelo u tom trenutku i donositi odluke tog trenutka. Jer nikad ne znaš kako će tijelo reagirati, koliko ćeš psihički biti jak ili slab. Za sebe sam bila sigurna da imam izdržljivost i mentalnu snagu. Moja jača strana nije brzina niti smatram da je u ovim okolnostima bitna. Strpljivo, polako i staloženo, govorila sam sama sebi.
Oko 7:30 polazimo na žičaru koja nas vodi do tramvajske stanice Mont Lachat na 2074 mnv vožnja vlakom prema polaznoj točki hodanja Aigle Nest traje dvadesetak minuta.
Okolo nas zelene strme padine, viđamo malene živahne svizce i divokoze na nekoliko metara od nas. Eto i uživo maskota i simbola Chamonixa koje se nalaze skoro u svakoj trgovini u obličju plišanih igračaka. Krećemo. Mario se muči s užetom. Kaže nema mjesta u ruksaku niti na ruksaku. Galami sam na sebe. Govori kako nije najmlađi. Na koncu ga stavlja za vrat i krećemo. Prvo lagani uspon, može se reći šetnja. Dolazak do Orlovog gnijezda (LeNid d’ Aigle na 2372 mnv), te nakon otprilike četiri sata stižemo do raskrižja prema domu Tete Rousse na 3200 mnv. Ne zadržavamo se predugo, čeka nas prelazak preko takozvanog Koloara smrti (Grand Couloir). Neki bi prešli samostalno bez navezivanja. Ivan se odlučio na navez. Prvih pet je krenulo. Nije najpraktičnije bilo ići jedan za drugim. Jedan zapne, drugi se pati sa sajlom koja ga vuče sebi, te na taj način gubi ravnotežu. Nakon prvih pet, mudrija odluka bila prelazak po dvoje. Imali smo sreću, nitko nije morao nazad zbog kotrljajućeg kamenja. A sreća nas je pratila i što se vremena tiče, cijelim putem je sunčano i bez vjetra.
Počinje uspon stijenama. Nagib je ponegdje bio u potpunosti vertikalan, ali uglavnom od 30 do 60 stupnjeva. Sajle i klinovi su tu ukoliko se ne netko ne osjeća sigurno te su se pojedini mudro kačili na sajlu.
Navezivanje po ovakvim stijenama za razliku od ledenjaka i snijega, nije mudro. Jer ako netko pada, onda padaju svi. Jedno po jedno, polako, zamka za zamkom, svako je na svoj način penjao. Trebalo je preći 600 metara uspona na “sve četiri”. Goca se probio prvi, nas troje dolazimo za njim. Pogled na početnu točku, a misao se nameće sama po sebi: “Lako” je bilo gore, ali kako dolje? Pristižu i ostali. Nema puno zadržavanja. Gouter je ispred nas smješten na visini od 3835 mnv. Svojom metalik srebrnom bojom izgleda kao svemirska postaja. A što sve čovjek neće sagraditi i napraviti u svojoj nakani dolaska do dalekih i visokih vrhova svijeta, radi pogleda na prostranstva svijeta. Ulazak u dom, njegov unutarnji izgled jednako je impresivan kao i vanjski. Kava začinjena čokoladom, nema slađe okrijepe u ovom trenutku. Kao da sam već popela vrh. Još samo malih malih 1000 metara nadmorske do 4808 m. Neki se muče s glavoboljom, piju tablete. Koliko vidim opet nitko nema problem s apetitom. Sve nas čeka polazak ujutro u 2 sata. Legli smo između 20 i 21 h. Osjetim pritisak iznad sljepoočnica. Pojedini uopće ne mogu spavati, neki tek toliko da otklone umor.
Ustajemo u 1 sat. Pijem tabletu za glavobolju. Sad već jedem na silu, tek toliko da me nešto drži prilikom uspona. Nastojim piti vodu koja je rješenje za visinsku bolest. Navlačimo, provjeravamo i pakiramo opremu. Ne čini se hladno. Ali brzo se uvjeravamo da je to varka. Netko je spomenuo da je oko –10 stupnjeva. Palimo čeone lampe, navezujemo se svako u svojoj navezi i polazimo u 2:20. Mario je ispred mene, a Bojan iza, kao i prilikom vježbi. Pun mjesec nas je počastio svojim odsjajem po ledenim plohama, a nebo bez i jednog oblačka. Ali tko sad ima vremena prepuštanju romantici na planini. I to kojoj planini. Ispred nas i iza nas vidimo svijetla čeonih lampi planinara koji su krenuli prije ili poslije. Meni daju mir i sigurnost, poput ljetnih krijesnica, jer planina je “krcata” planinarima. Silim se da pijem vodu. Bojan svakih par minuta pita jesmo li dobro, kako se osjećamo. A ne znam zašto ja njega ne pitah kako je on? Valjda mora biti dobro, čim pita. Nataša se ne osjeća najbolje, muka joj je, povraća joj se. Došli smo do skloništa Vallot na 4362 mnv i unutra se “potiskali” čekajući Ivana, Josipa i Natašu.
Navlačim još jedne čarape jer su mi se prsti počeli mrznuti. Napokon su stigli. Nataša neće dalje, Zvonimir također. Lorna se dvoumi. Odluka je pala, nas 13 polazimo, njih troje nas čekaju u skloništu. Još samo 400 metara do vrha! “Samo” se pretvorilo u beskraj. Kisik je sve rjeđi, tijelo se odupire naporu. Moje noge su preteške. Netko je osjetio problem s plućima, netko s glavoboljom, ja ništa od toga, ali noge. Noge su poput olova. Svanulo je jutro. Vrh ne vidim, vidim samo novo, pa novo, pa novo brdo. Prelazimo žilet. Nisam sigurna je’l to taj žilet. Da, čini se opasno. I s jedne i s druge strane, strme litice se obaraju za oči nedogledne provalije. Ali ima dovoljno prostora proći bez problema. Ipak tih pedesetak metara koračamo oprezno. Ispred sebe vidim Josipa i Ivana. Pa ide to njima fino. Valjda ne stvaram problem Bojanu koji je nazad? Valjda ne kočim ekipu koja je iza? Mimoilazimo se s nekoliko planinara. Jedan od njih mi govori: još dvije minute, još dvije minute.
Koji osjećaj, stigli smo! Polako se primičem, stižemo minutu za minutu jedni za drugima. Njih nekoliko nas snima, čestitamo jedni drugima. Josip mi prilazi. Preplavile su me emocije. Suze su same krenule. One olakšavajuće radosnice. Sjetila sam se svoje tri djevojčice. Koliko žrtve, vremena, priprema, odricanja od zajedničkih trenutaka, odsutnosti, odgovornosti i samoodgovornosti, discipline, radi ovog trenutka. Sad je sve lakše, sad se opet napunih energijom, vjerojatno od adrenalina koji se nagomilao u krvi. Ma nije ovo tako teško. A nije ni lako! Grlimo jedni druge, fotografiramo se, zadovoljstvo dolaska na vrh vidljivo je na svima. Blaženka i ja se slikamo same, ipak smo nas dvije pratile u stopu njih jedanaest bez većih poteškoća. Ako je neko sumnjao, sad više ne sumnja. Već pristižu i čestitke planinara iz našeg društva u Mostaru, prijatelja, rodbine. Njihove riječi dodatno nas preplavljuju osjećajem ponosa zbog pobjede nad samim sobom.
Povratak nazad nakon tridesetak minuta s osjećajem ushićenja. Međutim nema vremena za neoprez, veselje i razmjenu dojmova. Silazak s planine uvijek mora biti oprezniji od penjanja. Iako, sad se sa svakim metrom pluća lakše šire, noge su lakše i lakše. Umor se morao nadići, čeka nas vertikalna stijena i silazak s Goutera. Put do vlaka se oduljio, ali stigli smo na vrijeme do posljednje vožnje. Dolazak u pansion. Večera, a Josipu opet nije bilo teško ispeći palačinke. Pa postoji li slađi san od onog nakon postignutog uspjeha i iscrpljujućeg puta?
Od srca zahvaljujem svima u ekipi, na veselim trenucima, korisnim savjetima, međusobnom razumijevanju, zajedničkim koracima. Na svemu što smo prošli kroz pripreme. Ivanu na organizaciji ekspedicije, strpljenju i budnom oku na svakom od nas. Branimiru na silnoj elevaciji i kilometrima. Miroslavu na posuđenoj opremi i brzini kojom hoda. Bojanu na pažnji, brizi i visoko izraženoj planinarskoj etici prema svakom čovjeku na planini. Suprugu Josipu, pogotovo na trpljenju svih mojih mušica, odsutnosti od kuće i razumijevanju prema mojoj strasti. Mojim djevojčicama na ljubavi, zrelosti i poštovanju koju pokazuju, iako se mama često izgubi po obroncima planina.
Žrtva je sastavni dio svakog uspjeha, a strast pokretač. I jedno i drugo smo prošli svi skupa. Kažu neki da je ovo hrabrost. Ako jeste, hrabrost nije odsutnost straha, hrabrost je suočavanje i pobjeda nad strahom. Što god da jeste, bez objašnjenja ili s objašnjenjem, ljudi koji se odluče na ovakav životni poduhvat, unutar sebe osjećaju neobjašnjivu unutarnju potrebu za upoznavanjem nepoznatog i teško dokučivog. Dijelimo strast i želju.
(Danijela Tomičić)
Čapljina: Kubni metar tehničke vode po cijeni od 0,80 KM
Gradsko vijeće Čapljina odredilo je novu cijenu tehničke vode po metru kubnom, koja će iznositi 0,80 KM. ”Određuje se cijena vode koju isporučuje Javno komunalno poduzeće Čapljina d.o.o. Čapljina kroz vodoopskrbni sustav za tehničku vodu naselja Bivolje Brdo u visini po 1m3 od 0,80 KM”, stoji u Odluci.
U obrazloženju se navodi kako je završetkom izgradnje vodoopskrbnog sustava za tehničku vodu naselja Bivolje Brdo, te davanjem istog na upravljanje i održavanje JKP Čapljina, u cilju stavljanja u funkciju istoga, sukladno Zakonu o komunalnoj djelatnosti nužno je utvrditi cijenu za isporučenu vodu.
”Predložena cijena bi trebala omogućiti pokrivanje troškova nastalih isporukom vode, kao i omogućiti daljnje održavanje i razvitak žirenja djelatnosti”, navodi iz Gradskog vijeća. Inače, Zakonom o komunalnim djelanostima utvrđeno je da visinu cijene i način plaćanja komunalne usluge određuje predstavničkog tijelo jedinice lokalne samouprave na prijedlog isporučitelja komunalne usluge.
Sestre se vraćale s mora i poginule u stravičnoj prometnoj nesreći
Sestre Dobrila i Vida Milić iz Đurđeva poginule su, dok je Nebojša Aleksić , Dobrilin vjerenik, teško povrijeđen u stravičnoj nesreći na Zrenjaninskom putu kod Kaća.
Nesreća se desila jučer oko 12 sati, kada je na Alfa Romeo, kojim je upravljao Aleksić, dok su sestre bile putnice, naletio Opel Meriva, za čijim je volanom bila Ljiljana Matić (62), koja je, također, na mjestu poginula. Oko uništenih automobila bile su rasute stvari, koferi, torbe sa stvarima, dvije ženske tašnice.
– Sestre su bile na godišnjem odmoru u Egiptu. Jučer ujutro su stigle u Srbiju, a Nebojša je otišao po njih, ja mislim na aerodrom u Beogradu. Nesreća se dogodila kada su se vraćali za Đurđevo. Strašna tragedija za obitelj Milić, ali i za obitelj Dobrilinog vjerenika Nebojše, kao i za obitelj poginule Ljiljane – kazala jedna mještanka Đurđeva za ”Kurir’‘.Ona dodaje da su nastradale Vida i Dobrila imale još jednu sestru.- Sve tri su zlatne djevojke. Ne zna se koja je od koje bolja – priča potresena susjeda.
Očevici sudara kazali su da je udarac bio strahovit i da je Opel iznenada prešao u suprotnu traku i direktno se zakucao u Alfa Romeo.
– To je bio tako jak udarac da se bukvalno kola ne prepoznaju. Jedva su ih vatrogasci izvukli – rekao je kamiondžija.Povrijeđeni Nebojša Aleksić primljen je u Urgentni centar KC Vojvodine s teškim politraumatskim povredama.- Poslije kompletne dijagnostike i ukazane medicinske pomoći, pacijent je smješten na Odjeljenje anestezije i intenzivne terapije radi daljnjeg praćenja. Trenutno je stabilan i pod stalnim nadzorom ljekara – rečeno je u Kliničkom centru Vojvodine.
Tomislav Raguž: Igrali u Brotnju ili u Barceloni, isto je
Upravni odbor HNK Brotnjo na nedavno održanom sastanku donio je odluku da se na mjesto trenera seniorske momčadi imenuje Tomislav Raguž. Nakon dogovora suradnje s novim trenerom u klubu je u utorak obavljena prozivka igrača i prvi trening pod vodstvom novog trenera, priopćeno je na općinskim stranicama.
Prozivci igrača na početku priprema za novu natjecateljsku sezonu nazočilo je osamnaest igrača, a nakon upoznavanja sa članovima Uprave i sa igračima, trener Raguž odradio je prvi trening na Barama.
”Dojmovi s prvog treninga su jako dobri. Što se tiče igračkog kadra, odazvalo se osamnaest igrača, dok je još nekoliko igrača imalo druge obveze ili manje zdravstvene probleme. Mislim da se, što se tiče broja igrača, trebamo još popuniti, a posebice na poziciji vratara na kojoj trenutno imamo samo jedno rješenje. Imamo još dosta posla, ali prvi dan je prošao jako dobro, u jednoj radnoj atmosferi i nadam se da će tako biti i sve druge dane”, rekao je nakon treninga trener Tomislav Raguž.
Trener je otkrio i što očekuje od igrača.
”Od igrača očekujem osnovnu stvar, da ispunjavaju svoje obveze to jest da dolaze na trening i da na utakmici daju svoj maksimum. To je univerzalna stvar. Igrali u Brotnju ili u Barceloni, isto je. Igrač mora svoj dio posla napraviti i što je kvalitetniji to je trener zadovoljniji”, rekao je. Raguž, tvrdi, dio igrača kojima Brotnjo raspolaže poznaje od ranije pa mu se neće biti problem uklopiti u novu sredinu, a Brotnjo mu nije nepoznanica i u Čitluku se ne osjeća kao stranac budući da je i sam iz Čapljine.
Novi trener Brotnja iz igračkih dana pamti nastupe u Čitluku kada su igrači iz starih svlačionica istrčavali na teren na što se također osvrnuo.
”Klub je napredovao infrastrukturno, bio prvak države i sve je to jedna lijepa priča, ali sada je tu gdje je i iz ove situacije treba izvući maksimum. Mislim da klub može biti stabilan drugoligaš koji neće imati kadrovskih problema niti problema s drugim stvarima, nego da će biti u vrhu dok ne sazriju neki uvjeti da se on opet vine pa na kraju krajeva i do Premijer lige”, rekao je Tomislav Raguž.
Tomislav Raguž je trener sa UEFA ”PRO” licencom koji je do sada kao trener radio u Konavljaninu, Slogi iz Ljubuškog, Branitelju, GOŠK-u i Čapljini, a kao igrač nastupao je za klubove iz BiH, Hrvatske i Slovenije. Natjecateljska sezona u Drugoj ligi NS FBiH – skupina Jug počinje 17./18. kolovoza uz sudjelovanje petnaest klubova, objavljeno je na općinskim stranicama.
Bogat program ovogodišnjeg Festivala kulture Slovo Gorčina
Ovogodišnje izdanje Festivala kulture Slovo Gorčina, koji će se od 26. do 28. srpnja održavati u Stocu, predstavljeno je u srijedu u mostarskom Centru za kulturu, a organizatori su najavili bogat program u sklopu kojega će biti upriličen i Stolački ljetni univerzitet čija je ovogodišnja tema ‘Otpor’.
Predstavljajući na konferenciji za novinare program Festivala i njegov značaj, predsjednik Upravnog odbora Udruženja Slovo Gorčina Gorčin Dizdar istaknuo je kako se njegov značaj ogleda u veoma dugoj tradiciji, sada već pedesetogodišnjoj, jer se osim kraćeg prekida tijekom rada, Festival održava još od 1972. godine i tako predstavlja jedan od najstarijih festivala u BiH.
– Pored toga što zadržavamo sve poznate i veoma značajne sadržaje festivala, od gostovanja jednog istaknutog pjesnika, a ove godine je riječ o Amiru Brki, preko dodjele nagrada mladim pjesnicima, do gostovanja važnijih imena regionalne glazbene scene poput ovogodišnjeg Rundek kvarteta, Festival svake godine uvodi i neke nove programe – naveo je Dizdar.
Član žirija za dodjelu književne nagrade Mak Dizdar za 2019. godinu Adnan Žetica naglasio je kako će se dobitnici nagrada znati u subotu na pjesničkoj večeri te da je žiri od 53 rukopisa izdvojio deset finalista koji će sudjelovati na Festivalu.
Pritom je dodao kako prva nagrada osim novčane, uključuje i objavljivanje zbirke poezije te njezinu promociju.
Prošlogodišnji dobitnik treće nagrade i volonter na ovogodišnjem festivalu Srđan Sekulić ocijenio je kako mu je sudjelovanje na festivalu pomoglo u karijeri i objavi knjige te donijelo jedno predivno iskustvo zbog čega je ove godine odlučio da volontira i pomogne u samom održavanju festivala.
Govoreći o kritičkom mišljenju i ovogodišnjoj temi Stolačkog ljetnog univerziteta ‘Otpor’, predavač na tom univerzitetu Dragan Markovina ustvrdio je kako je neosporna činjenica da su javna sveučilišta nažalost, veoma cijepljenja od kritičke misli posebno zadnjih trideset godina.
– Ako se i pojavi poneki glas on vrlo često bude stigmatiziran, napadnut u medijima, portalima i sl., tako da sam siguran da se prostor neke slobode kritičkog mišljenja izmjestio na nekakvu vrstu margine to jest na ovakve alternativne festivale i alternativna obrazovanja – kazao je Markovina.
Spomenuo je kako su u Europi, točnije u Švicarskoj već razvijeni ozbiljni instituti i sveučilišta tog tipa dok je to u našoj regiji još uvijek u povojima.
Na tom tragu, dodao je, cijela se kreativna kulturna i znanstvena politika Hrvatske preselila na festivale, a taj se proces počeo događati i u BiH.
Inače, važna stavka Festivala je i Stolački ljetni univerzitet čija je ovogodišnja tema ‘Otpor!’, a koji se organizira u suradnji s Fodacijom Friedrich Ebert u sklopu projekta SEE Democratic Left (Demokratska ljevica jugoistočne Europe).
Svečano otvorenje Festivala bit će upriličeno u petak, 26. srpnja, na nekropoli stećaka Radimlja, a održavat će do nedjelje, 28. srpnja, kada će, među ostalim, biti upriličena i promocija zbirke poezije Prostori, autorice Željane Vukanac, prošlogodišnje pobjednice natječaja.
Velež i dalje na onom jednom bodu osvojenom Pod Bijelim brijegom
Onog trenutka kada se lopta zakotrljala u nezavisnoj BiH, počelo se pričati o mogućim susretima dva mostarska kluba, Veleža i Zrinjskog. Pred nama je u nedjelju novi sraz mostarskih premijerligaša.
Prvi poslijeratni derbi Zrinjski i Velež odigrali su 1. ožujka 2000. godine – u hladnom i snijegom prekrivenom Sarajevu. Iako je to bila utakmica sa predznakom prijateljske, ona je svakako imala svoju težinu.
U loži koševskog stadiona našli su mnogi nogometaši, treneri, sportaši, ali i političari, odnosno predstavnici tadašnjih nogometnih saveza BiH i Herceg – Bosne. Utakmica je trebala biti svojevrsna najava onoga što će brzo uslijediti – prvo zajedničke lige na prostoru Federacije pa onda i na tlu čitave BiH, piše dnevni-list.ba.
Pet mjeseci kasnije pod Bijelim brijegom odigran je prvi poslijeratni prvenstveni okršaj. Zrinjski je slavio 2:0, dok je Velež uzvratio istom mjerom u Vrapčićima. Odigrano je zatim još šest derbija, jer Velež će prvi put u poslijeratnom periodu napustiti društvo najboljih na kraju sezone 2002/2003.
Zanimljivo, i tada je baš kao i sada, moralo proći dosta vremena, točnije tri sezone do ponovnog sraza. A on se dogodio 28. listopada 2006. godine. Velež je u samoj završnici golom Obada stigao do pobjede 2:1. Na klupi Rođenih je bio Milomir Šešlija, Zrinjski je vodio Blaž Slišković.
Istim rezultatom završen je i drugi duel te sezone, Zrinjski je izašao kao pobjednik – Kordić je pogodio za 2:1. Ovaj susret je obilježio i gol Veležovca Gorana Stokića skoro sa polovine terena. Sve do 13. rujna 2008. godine gosti nisu mogli doći do bodova u međusobnim okršajima, a onda je Zrinjski s klupe predvođen Draganom Jovićem stigao do slavlja u Vrapčićima – golovima Kordića i još uvijek aktivnog Đurića.
Taj trijumf Zrinjskog poremitio je balans domaći – gosti, puno više u slučaju domaćinstva Veleža, nego Zrinjskog. Jer Velež je uspio samo jednom kroz prvenstvene susrete uzeti bod Pod Bijelim brijegom (0:0, studeni 2013.), dok je Zrinjski u Vrapčićima tri puta remizirao (0:0, 1:1, 1:1) te još jednom uzeo puni plijen – na svom zadnjem gostovanju Veležu 24. listopada 2015. godine Pero Stojkić je bio strijelac jedinog gola.
U zadnjem prvenstvenom okršaju iz svibnja 2016. Zrinjski je minimalno slavio kod kuće.
Oko 60 djece iz BiH živi u kampovima u Siriji
Djeca koja nemaju sjećanja na svoj dom, jer ga neki nisu ni imali, crtaju upravo to – kućice, sunce i oblake. Crtaju sigurnost koju nemaju.
Djeca stranih boraca
Šezdesetak djece porijeklom iz Bosne i Hercegovine živi u dva kampa u Siriji. Polovina od njih je mlađa od šest godina i rođena u ovoj zemlji. Sirija je bila izbor njihovih roditelja koji su, uglavnom, u ovu zemlju otišli živjeti na teritoriji tzv. Islamske države.
Nakon teritorijalnog poraza ove terorističke organizacije, djeca su s majkama smještena u kampove kojima upravlja kurdska administracija uz pomoć međunarodne koalicije predvođene Sjedinjenim Američkim Državama, piše dnevni-list.ba.
Oko 65 posto populacije u kampu Al-Hol su djeca. Više od 7.000 su djeca tzv. stranih boraca.
Petero djece porijeklom iz BiH najvjerovatnije je bez roditelja. Ovaj broj može biti i veći jer zvaničnih podataka nema. I mališani s majkama jednako teško podnose nehumane uvjete u kampovima, a posebno ranjena i bolesna djeca kojoj je potrebna dodatna medicinska njega.
Djevojčica iz BiH u kampu Roj napravila je kućicu za ptice, kao simbol sigurnosti, slobode i porodične idile. Skoro dvije godine njen dom je šator u kojem je ili prehladno ili pretoplo, hrane je minimalno, a sanitarni uvjeti skoro da ne postoje. Ona, brat i sestra spavaju na zemlji, ali je pticama napravila dom.
Teško ranjeni i bolesni
Njena majka je teško bolesna i skoro svakodnevno dobiva infuzije i injekcije. Zbog cista na glavi neophodna joj je operacija.
Dječak je u istom kampu crtao kuću s crvenim krovom, visoko drvo kraj nje i sunce iznad. Veliko i sjajno, s plavim nebom. Vjerovatno je crtao prizor koji i ako je nekad vidio ne može ga se sjećati. O njemu mu je vjerovatno pričala majka, 22-godišnja Sarajka, jer kuće u Siriji nisu takve, a ovaj četverogodišnjak je već dvije godine u kurdskom kampu.
Bosanska djeca u kampovima crtaju i Sunčev sistem, vulkane ili prave ljude od plastelina. Svojim ručicama pišu poruke obiteljima u Bosni.
Neka su crtala i ono što svaki dan vide – nepregledne šatore, njihove domove.
Mnoga djeca u ovim kampovima su teško ranjena ili bolesna i usprkos ovome i dalje čekaju na odluku zemalja porijekla na repatrijaciju.
Nepoznato kad će s vratiti u BiH
Pitanje povratka bh. državljana iz Sirije iziskuje da se nađe dugoročno rješenje kroz programe deradikalizacije i stručne pomoći, posebno za djecu. Važno pitanje jeste i stav lokalnih zajednica koje će svakako igrati ulogu u reintegraciji ovih osoba.
Iz Ministarstva sigurnosti BiH, koje je zajedno s drugim tijelima i stranim partnerima nadležno za povratak bh. državljana iz Sirije, ranije je navedeno kako je pokrenuto niz aktivnosti kad je riječ o ovom problemu, ali još uvijek se ne zna kada i kako će biti vraćeno oko stotinu osoba, od čega najveći broj djece.
Ljubuški: Požar opustošio brdo kod Klobuka
Požar većih razmjera izbio je u utorak na južnoj strani Klobučkog brda kod Ljubuškog. Vatrogasci su od ranih poslijepodnevnih sati bili na terenu, a u kasnim popodnevnim satima vjetar se nošen vjetrom brzo rasplamsao i zahvatio veću površinu brda. Na teren su izašla desetorica vatrogasaca sa četiri vozila, a s vatrenom stihijom su se borili do 21 sat, javlja Radio Ljubuški.
Ljubuški vatrogasci intervenirali su u utorak od 13:50 do 14:55 sati na požaru u mjestu G. Radišići na lokaciji Dračevice. Gorjela je trava, a opožarena površina je oko 5.000m². Također, u utorak u vremenu od 13:50 do 22:10 sati, ljubuški vatrogasci su gasili još jedan požar u mjestu Klobuk na lokaciji Drače. Gorjela je smrekova šuma, trava i nisko raslinje. Opožarena je površina oko 40.000 m².
Preminuo pripadnik HV-a ozlijeđen u Afganistanu
”Pripadnik 10. Hrvatskog kontingenta koji se nalazio u sklopu 10. hrvatskog kontingenta u NATO misiji potpore miru Resolute Support u Afganistanu, preminuo je danas 24. srpnja 2019. godine oko podneva, od teških ozljeda opasnih po život zadobivenih rano jutros tijekom napada na vozilo Hrvatske vojske u Kabulu, javlja Dnevnik.hr.
Riječ je o pripadniku specijalnih snaga, J.B. rođenom 1992. godine koji je u Afganistanu bio angažiran na poslovima savjetovanja i mentoriranja Afganistanskih sigurnosnih snaga.
Pripadniku je nakon stradavanja pružena maksimalna medicinska pomoć u američkoj bolnici u Bagramu, no zbog težine ozljeda pripadnik Hrvatske vojske u bolnici je preminuo.
Mladi se drogiraju “plinom smijavcem”, ministarstvo zdravstva ga zabranilo
Ministar zdravstva Milan Kujundžić osvrnuo se u srijedu na problem uporabe ampula dušičnog oksida, tzv. plina smijavca, kojega mladi zloupotrebljavaju kao zamjenu za opijate, rekavši da Ministarstvo zdravstva zabranjuje uporabu koja nije u skladu s primarnom namjenom, a za to su predviđene i novčane kazne.
Ampule koje mladi, ponajviše na Zrću, koriste kao zamjenu za opijate, a u Hrvatskoj se mogu kupiti legalno, koriste se u medicini kao anestetik i ugostiteljstvu kao potisni plin za šlag.
Mediji su izvijestili da je ministarstvo donijelo naredbu, koja ostaje na snazi do 30. rujna, da se “u cilju zaštite života i zdravlja ljudi zabranjuje uporaba koja nije u skladu s predviđenom namjenom”.
“Više ministarstava i subjekata je zaključilo da ovo što se događa s ampulama, a lani su se često zloupotrebljavale kao narkotik dok su to proizvodi koji se prvenstveno koriste u ugostiteljstvu, uzrokuje puno veću štetu od zabrane uporabe. Stoga smo donijeli privremenu zabranu koja je stupila na snagu”, potvrdio je ministar.
Kujundžić nije precizirao do kada će trajati zabrana. Napomenuo je da, kao i drugi narkotici, ampule mogu oštetiti centralni živčani sustav. Ipak, takav je proizvod teško zabraniti jer se koristi u prehrambene svrhe.
Ministar je podsjetio i na lanjski slučaj u Novalji gdje su se dvije engleske skupine sukobile zbog prodaje ampula, pri čemu je jedna osoba poginula.
Slastičari će i dalje moći nabavljati ampule, no neće ih moći preprodavati. “Oni su ampule preprodavali kao sladoled”, ocijenio je ministar i rekao da su kazne za to predviđene, ali ne zna kolike su.
hina
Nives pokazala nikad bujniju figuru u badiću
Svoj oblik pješčanoga sata ili, po novom, umnjaka, lijepa je Zagrepčanka danas pokazala možda najviše dosad.
Nives Celzijus (37) ponosna je na svoje prirodno raskošne obline, koje drži na mjestu predanim treninzima u teretani. Zanosna pjevačica, glumica i spisateljica svojom figurom mnoge podsjeća na najpoznatiju svjetsku starletu Kim Kardashian (38).
Međutim, razlika između ovih dviju ljepotica u tome je što Kim svoje predimenzionirane obline duguje estetskim korekcijama, dok je naša Nives znatno skladnija, ali jednako seksepilna.
Svoj oblik pješčanoga sata ili, po novom, umnjaka, lijepa je Zagrepčanka danas pokazala možda najviše dosad. Baš poput svoje slavne “dvojnice”, utegnula se Nives u jednodijelni badić zlatnoga sjaja i zavela kameru bombastičnom pozom, u kojoj joj se vidi i djelić tetovaže na intimnome mjestu.
Bujne grudi, uzak struk i širi bokovi današnji su ideal ljepote, a ova majka dvoje djece itekako ga potvrđuje. Kroz badić se Nives diskretno naziru bradavice, što je ionako vrućoj fotografiji dalo dodatnu dozu provokativnosti.
“Kakva Kim Kardashian, mi imamo našu Nives. Izgledaš kao tempirana bomba. Mogu li te probati?”, “O, Nives, pališ i žariš”, “pa dobro sestro draga, koliko možeš biti dobra?”, samo su neki od komentara ispod fotografije.
S druge strane, bilo je i onih koji osuđuju ovakvo ponašanje, koje je, kako pišu, vulgarno za jednu majku, piše net.hr.
O čemu regija ovih dana bruji: Srpska pornozvijezda u majici Delija pokušava ‘preobratiti navijača Hrvatske’
Video je zabavio čitavu regiju, a neki isječci su završili i na popularnoj Facebook stranici Balkanski navijači
Mogao bi se taj uradak okarakterizirati kao međunarodni navijački akcijski film, ali zapravo je samo pornić. Brzo se u cijeloj regiji pročulo za film koji je snimila srpska pornoglumica Ivana Slavković umjetničkog imena Cherry Kiss.
U svom najnovijem uratku Cherry se uživila u ulogu zagrižene navijačice Crvene zvezde. U šalu Zvezde i majici Delija pokušala je na stranu svog kluba preobratiti muškaraca koji je nosio dres Hrvatske.
Video je zabavio čitavu regiju, a neki isječci su završili i na popularnoj Facebook stranici Balkanski navijači.
BBB-ovci ekspresno izbačeni sa stadiona u Tbilisiju
Desetak pripadnika navijačke grupe Bad Blue Boys sinoć je izbačeno sa stadiona u Tbilisiju, javlja 24sata. Dogodilo se to na poluvremenu susreta, kad je osiguranje Dinamove ultrase ispratio sa stadiona jer tamo nisu smjeli biti. Dinamo je dobio zabranu prodavanja ulaznica svojim fanovima, pa se su momci snašli, kupivši normalno ulaznice za ‘domaću’ tribinu.
“Počeli su navijati “Dinamo”, “Dinamo”, a nakon toga na red su došle “poruke” protiv Zdravka Mamića”. Tada je postao jasno da se radi o Bad Blue Boysima.
“Dio od preostalih 15.000 gledatelja počeo im je zviždati, a kad su organizatori shvatili što se dogodilo, u poluvremenu su ih ispratili sa stadiona”, piše spomenuti portal.
Uzvratni susret je 30. srpnja pred praznim tribinama stadiona Maksimir zbog Uefine kazne. ‘Modri’ su kažnjeni zbog rasističkog ponašanja dijela publike, korištenja pirotehnike, bacanja predmeta u teren i blokiranih prolaza na tribinama u prvoj utakmici osmine finala Europske lige protiv Benfice 7. ožujka u Zagrebu.
Vrijedi spomenuti kako je Dinamo u prvom susretu drugog pretkola nogometne Lige prvaka pobijedio gruzijskog prvaka Saburtalo s 2:0. Golove za hrvatskog prvaka zabili su Mislav Oršić u 67. minuti, te Bruno Petković iz kaznenog udarca u 78. minuti.
Evo gdje ćete moći gledati utakmicu FC Utrecht-HŠK Zrinjski
Sutrašnji susret Zrinjskog protiv Utrechta prenosit će Arena sport TV!