Luka Jovanović jedan je od mladih Plemića koji je nosio juniore Zrinjskog do naslova prvaka.
Svi oni koji su pratili utakmice juniora Zrinjskog slažu se da je Luka veliki potencijal, i da je pred njim velika nogometna budućnost. O naslovu, igrama, rodnom Vitezu i nastavku karijere porazgovarali smo s mladim Plemićem i evo što nam je rekao:
Za početak čestitke na osvojenom naslovu prvaka.
“Hvala u moje ime i u ime cijele ekipe”.
Koliko je bilo teško doći do naslova u jakoj konkurenciji, prije svega Željezničara, ali i ostalih klubova?
“Mislim da se prvenstvo osvaja na, nazovimo ih tako manjim utakmicama, to jest s ekipama koje su niže na ljestvici jer smo u te utakmice ulazili opuštenije nego inače i očekivali pobjedu. Oprezno i odgovorno smo ulazili u sve mečeve, te pametnom, srčanom i kolektivnom igrom došli smo do naslova prvaka”.
U naslov si ugradio 7. pogodaka. Jesi li zadovoljan sobom u ovoj sezoni?
“Tih 7. pogodaka su me dodatno ohrabrila i bila mi veliki poticaj za budući rad ,iako znamo svi da uvijek može bolje”.
Sada se čini da je Zrinjski lako došao do naslova, ali bilo je jako puno teških utakmica. Koju bi ti izabrao kao sebi najdražu?
“Nama igračima pa i samom treneru sigurno nije bilo lako doći do naslova prvaka. Što se tiče moje najdraže utakmice, mislim da mi se pod kožu uvukla utakmica sa Borcem, kada smo nakon rezultata 1:0 na poluvremenu bili u veoma teškoj situaciji i morali smo se izboriti za ta tri boda što je protivniku pružalo još više prostora, ali smo uspjeli pobijediti zahvaljujući timskoj igri. Postali smo kao jedna velika obitelj, a ta obitelj je odlika prvaka. To je zajednički uspjeh”.
U Zrinjski si došao iz Viteza. Možeš li nam usporediti ta dva kluba?
” Naravno ,svaki klub trudi se da napravi najbolje što može. Jako sam zahvalan trenerima Viteza i samom klubu ,jer su oni zaslužni što su stvorili igrača kojeg je prepoznao jedan od najboljih klubova u Bosni i Hercegovini. U Zrinjskom sam dosta toga naučio pogotovo od trenera, ne samo što se tiče igre, nego ponašanja i karaktera. Drukčije je igrati u većem klubu kao što je Zrinjski jer kao mlad igrač izgradio sam sebe i svoj način igre, koliko god sam mogao u ovom vremenu”.
Na terenu se odlično snalaziš, a kako si se navikao na život u Mostaru?
“Život u Mostaru dosta se razlikuje od onoga u Vitezu, veći grad, više ljudi,samim time i više prijatelja. Najviše se družim sa suigračima, ali imam prijatelje i iz škole. U početku je bilo teško, prvi put da se odvajam od obitelji, ali vremenom sam se navikao, ali i dalje mi najviše fali majčina kuhinja”.
Kada si došao u Zrinjski kakva su bila tvoja očekivanja od igranja za višestrukog prvaka BiH?
“Bio sam fasciniran samim tim što se nalazim u jednom vrhunskom klubu i zadivljen mogućnostima i radom kojeg su nam pružali. Očekivao sam da ću se izgraditi kao iskusniji igrač i poboljšati svoj način igre”.
Ima li HŠK Zrinjski svoje navijače u Vitezu i Središnjoj Bosni?
“Zrinjski i te kako ima svoje navijače u Vitezu. Jedan od njih bio sam i ja i naravno još uvijek sam. Poznajem i nekoliko ljudi koji su vjerni navijači naših “Plemića”, a nisu iz Viteza”.
S obzirom na to da ti ističe juniorski staž, očekuješ li da ćeš dobiti šansu i u prvom timu Zrinjskog?
“Bilo bi mi jako drago kad bi mi se takvo nešto ostvarilo. Dugo vremena sam proveo u ovom okruženju i uzimajući u obzir da sam relativno mlad još ne bi želio mijenjati okolinu. Takva prilika bila bi izvanredna za mladića poput mene da stekne još znanja i samopouzdanja”.
Za kraj imaš li neku poruku za naše čitatelje?
“Za kraj još samo imam reci da je neobično otići od kuće, ali je svakako korisno da se osamostališ kao osoba, uvedeš neke obaveze i ciljeve u svoj život i tako ćeš naučiti da u životu ništa neće doći lako i da se moraš boriti, učiti i biti strpljiv”.
