U razdoblju između dva svjetska rata mostarski Zrinjski imao je nekoliko kvalitetnih vratara.

Branili su u različitim razdobljima, ali svaki od njih ostao je upamćen po nekoj svojoj osobitosti. Spomenuti ćemo neke od njih. Najviše traga svakako je ostavio Mirko Rebac zvani Đuka.  Mirko je rođen 15. veljače 1919. godine u Rudom (kotar Višegrad) gdje je otac bio prebačen sukladno svom poslu. Međutim, u dobi od dvije godine Đuka sa obitelji dolazi u Mostar gdje se trajno naseljava na Rondou. Kao i mnogi drugi igrači u Gimnaziji koju je pohađao susreo se s nogometnom loptom te je sa sedamnaest godina stao između vratnica kao čuvar mreže HŠK Zrinjski. Za voljeni Zrinjski branio je u razdoblju od 1936. do 1941. godine. Početkom Drugog svjetskog rata odlazi u Zagreb gdje brani za HŠK Concordia. Nakon završetka rata vraća se u Mostar u kojem zbog prisilnog prestanka rada HŠK Zrinjski, ali i iz ljubavi prema nogometu karijeru nastavlja u FK Velež, gdje brani sve do 1951. godine. Dekretom ondašnjih vlasti kao najbolji vratar lige 1951. godine doslovce biva primoran nastupati za FK Torpedo iz Sarajeva u kome brani sve do svog športskog umirovljenja 1952. godine. Nakon nogometne karijere školuje se za suca i sudi prvoligaške nogometne susrete, a kasnije vrši dužnost i kontrolora suđenja. Mirkov sin i poznati mostarski liječnik Zoran Rebac također će ostati upisan u noviju povijest kluba, ali kao predsjednik Skupšine HŠK Zrinjski u godini kada će klub imati možda i najkompletniju momčad u cjelokupnoj svojoj povijesti te shodno tomu osvojiti prvu titulu prvaka u Premijer ligi BiH.

Eduard Weber zvani Edo rođen je u Sarajevu 12. listopada 1912. godine. Nakon završetka zanata u Ljubljani nastanjuje se u Mostaru gdje se upošljava kao strojovođa na mostarskoj željeznici. Pošto su još neki nogometaši Zrinjskog radili na željeznici u kontaktu s njima počeo se interesirati za nogomet. Eduard je ostao upamćen kao čuvar mreže HŠK Zrinjski u razdoblju od 1929. godine do početka Drugog svjetskog rata. Vjerojatno zbog činjenice što je igrao za HŠK Zrinjski, ali i svog njemačkog podrijetla u veljači 1945. godine Eduard je sa skupinom radnika odveden s posla u nepoznatom pravcu od kada mu se gubi svaki trag.

Traga u povijesti HŠK Zrinjski ostavio je i vratar Ivan Boban koji je rođen 10. lipnja 1911. godine. Osmogodišnju naobrazbu stekao je u Njemačkoj, nakon čega pohađa Gimnaziju u Mostaru gdje se zainteresirao za nogomet. U mladosti se aktivno bavio športom, te je jedan period igrao nogomet za prvi tim HŠK Zrinjskog na poziciji vratara. Nakon Zrinjskog branio je određeno razdoblje i za HŠK Građanski iz Zagreba. Koliko su tadašnji igrači „disali za Zrinjski” najbolje svjedoči izreka koju je Ivan među rodbinom i prijateljima često ponavljao: „Imam dva srca-jedno je tjelesno dok drugo odaje pripadnost Zrinjskom”. Umro je Mostaru 13. ožujka 1983. godine i pokopan je na groblju Šoinovac u Mostaru.

Kao rezervi vratar HŠK Zrinjski upamćen je Nikola Buconjić rođen 12. prosinca 1921. godine u Mostaru. Nikola je u HŠK Zrinjski bio rezervni vratar koji je po potrebi mijenjao upravo Ivana Bobana. Nacionalno osviješten, Nikola je 1938. godine postao član Hrvatske stranke prava. Dana 14. svibnja 1945. godine uhićen je u Mostaru i zatvoren je u Ćelovinu. Bio je osuđen na smrt, ali je pomilovan te je kazna preinačena na dvanaest godina strogog zatvora. Dok je bio u zatvoru zbog teškog ekonomskog statusa obitelji izgubio je sina u dobi od četiri i kći u dobi od tri godine. Nasuprot njima Nikola je doživio duboku starost i obitavao je u blizini Rondoa u Mostaru.
Stjepan Tatarević rođen je 1922. godine u Mostaru. Osnovnu i kasnije Građansku školu (zgrada bivše općine) završava u Mostaru nakon čega se upošljava u mostarskoj pošti. Dolaskom nove vlasti biva degradiran na poslu koji obnaša te uskoro prelazi u šumsko gazdinstvo koje je kasnije transformirano u poduzeće „Šipad”. Stjepanov rukovoditelj u poduzeću „Šipad” bio je njegov kolega, nogometaš i kapiten momčadi Zrinjskog- Ivan Rebac. Stjepan je preminuo u Mostaru 16. veljače 2004. godine i pokopan je na groblju Masline. Tijekom Drugog svjetskog rata branio je za prvi tim HŠK Zrinjski, a nakon športskog umirovljenja bio je nogometni sudac te kasnije kontrolor suđenja. U privatnom životu bio je strastveni ribolovac te se amaterski bavio i slikarstvom.

Ne smijemo izostaviti ni vratara Milivoja Smoljana koje rođen 15. svibnja 1907. godine u Mostaru, a kojeg s pravom treba svrstati u konkurenciju kvalitetnijih čuvara mreže u razdoblju između dva svjetska rata. Po profesiji liječnik i iz ljubavi prema športu perspektivan vratar koji je nažalost rano preminuo – dana 30. studenog 1940. godine, u dobi od 33 godine. Spomenimo kako je HŠK Zrinjski „izrodio” još jednog vrhunskog liječnika, i to primarijusa Antu Merdžu rođenog 18. prosinca 1897. godine u Mostaru, a komu je zbog dostignuća iz oblasti medicine 1966. godine dodijeljena nagrada grada Osijeka „Božidar Maslarić” za životno dijelo.

I na koncu, za HŠK Zrinjski je branio i Jozo Bebek zahvaljujući kojem je ostala upamćena jedna od rijetko sačuvanih predratnih pjesama tadašnjih navijača i simpatizera Zrinjskog. Zbog dobrih obrana navijači su na utakmicama skandirali: „Dok je Joze za vratara ne bojimo se ni Veleža ni Vardara!”. Naime, tada su mostarskoj odnosno gradskoj ligi pored HŠK Zrinjski nastupali i klubovi Velež, Vardar i J.Š.K.

Ninp Rotim/HERCEGOVINA.info