Utorak, 6 svibnja, 2025
Naslovnica Blog Stranica 2921

U BiH svakog mjeseca bolovanje koristi više od 30.000 osoba

Prema podacima iz zavoda zdravstvenog osiguranja, u BiH ima sve više bolesnog radničkog kadra, zbog čega se svake godine za bolovanja izdvajaju deseci milijuna KM, piše Večernji list BiH.

Iako je velik broj bolovanja opravdan, nerijetko se događa da se isto koristi umjesto godišnjeg odmora. Imajući u vidu da je u RS-u svakog mjeseca na bolovanju prosječno 16.100 radnika te da ih u SŽ-u tjedno otvara oko 1500 bolovanja, lako je zaključiti da je u BiH na bolovanju svakog mjeseca više od 30.000 radnika.

Podaci županijskih zavoda

Radnici u HNŽ-u lani su bolovanja najčešće koristili zbog bolesti, njege člana obitelji i ozljeda izvan rada, što je županijski Zavod stajalo 1,245.805 KM. Isplaćene naknade odnosile su se na bolest (836.109 KM), bolest i komplikacije u trudnoći i porodu (249.935 KM), njegu člana obitelji (93.240 KM), ozljede izvan rada (61.269 KM), pratnju (3297 KM) te ostalo (1956 KM).

U prošloj godini broj bolovanja u HBŽ-u u odnosu na 2017. veći je za 185, a te godine za bolovanja isplaćeno je 327.295 KM, pokazuju podaci ZZO-a HBŽ-a.

Tijekom 2018. Zavod HBŽ-a isplatio je 449.127 KM naknada u 855 slučajeva bolovanja. Na godišnjoj razini broj bolovanja u 2018. veći je za 27%, a za tu svrhu Zavod je isplatio 37% više novca nego godinu ranije. Od 855 otvorenih bolovanja u 2018., 497 odnosi se na privremenu spriječenost za rad zbog bolesti, u 252 slučaja radi se o trudnicama, 100 slučajeva bolovanja prouzročeno je ozljedama izvan rada, dok su u šest zaposlenici koristili bolovanje radi njege člana obitelji.

Naknade plaća za vrijeme privremene spriječenosti za rad isplaćene su za ukupno 22.016 radnih dana, a prosječno trajanje bolovanja u 2018. iznosilo je 89,86 dana. Zavod zdravstvenog osiguranja SŽ-a je na ime naknade plaća za vrijeme privremene spriječenosti za rad lani isplatio više od 8 mil. KM, točnije, 8,260.542,21 KM. Najčešći uzrok bolovanja su kronične bolesti kardiovaskularnog sustava, bolesti mišićno-koštanog sustava u kombinaciji s neurološkim ispadima, psihijatrijska oboljenja, patološke trudnoće te privremena spriječenost za rad po osnovi njege člana obitelji.

U TŽ-u je za 9 mjeseci prošle godine isplaćeno 6,666.737 KM bolovanja, a godišnje 42.000 osoba koristi bolovanje. Svakog mjeseca u 2018. na bolovanju je u RS-u u prosjeku bilo 16.100 zaposlenih, što je za 2400 radnika više nego 2017.

U Zavodu zdravstvenog osiguranja RS-a navode da je na bolovanju duljem od 30 dana u prosjeku bilo 5500 zaposlenih mjesečno, što je za 1000 radnika više u odnosu na 2017. Trošak za bolovanja dulja od mjesec, koja idu na teret Zavoda, u 2018. iznosio je 13,3 mil. KM, što je za 1,1 mil. KM više nego 2017.

Zlouporabe bolovanja

Da mnogi zlouporabljuju bolovanja, potvrđuje primjer iz tvrtke iz Kotor Varoša od prije nekoliko godina. Uprava poduzeća zatražila je provjeru bolovanja za jednog radnika, a povjerenstvo ga je zateklo na livadi kako kosi travu.

Bez obzira na to, tvrtka je izgubila spor na sudu jer je liječnik napisao radniku nalaz da ima psihičkih problema i da mu je kosidba radna terapija. Kad je u pitanju zlouporaba, iz ZZO HNŽ nisu mogli reći koliko ih je bilo, no ta pojava, po njima, nije zabrinjavajuća.

Znakovi da vam nedostaje vitamina C

Vitamin C poznat je i kao kralj među vitaminima, i to s razlogom – bez njegove dovoljne količine, organizam ne može normalno funkcionirati.

Preporučena dnevna doza vitamina C je od 60 do 75 miligrama, a pušačima se savjetuje da uzimaju i do 30 miligrama više.

Brži oporavak

Povećanje unosa vitamina C preporučuje se i osobama koje prekomjerno konzumiraju alkohol, dijabetičarima, osobama treće životne dobi, trudnicama i onima koji boluju od kroničnih bolesti.

S obzirom na to da se taj važan vitamin nalazi isključivo u voću i povrću, njegov nedostatak najčešće je očit tijekom hladnijih mjeseci u godini zbog nedostatka sezonskih namirnica. To je i razlog pada imuniteta, lakšeg podlijeganja virozama i prehladama.

Osim pada imuniteta, manje poznati simptomi nedostatka ovog vitamina su opći osjećaj umora, nervoza, krvarenje desni te povećanje nivoa kolesterola u krvi.

Većina vitamina C iz hrane gubi se dugotrajnim kuhanjem, prženjem i pečenjem, a stručnjaci savjetuju da se njegov nedostatak treba nadoknaditi kako bi organizam mogao normalno funkcionirati.

Osim za brži oporavak od prehlade i gripe, vitamin C u tijelu ima veliki broj funkcija. Snažnog je antioksidativnog djelovanja, a potreban je i za pravilnu apsorpciju željeza, čime se izbjegavaju simptomi poput umora i blijede kože.

Ozbiljne bolesti

Sudjeluje u prevenciji raka, bolesti kardiovaskularnog sistema, moždanog i srčanog udara. Dosadašnja istraživanja pokazala su da veliki broj ljudi ne unosi adekvatnu količinu vitamina C, a manjak može uzrokovati niz simptoma i povećati rizik od nastanka ozbiljnih kroničnih bolesti.

Estetska važnost

Ističe se i njegova estetska važnost. Vitamin C potreban je za sintezu kolagena, pomaže u održavanju kože elastičnom i time smanjuje bore i sprečava nastanak novih. Nužan je i za lijep osmijeh, odnosno za zdrave zube i desni. Stoga za vitamin C, uz ostale zdravstvene vrijednosti, možemo reći da ima i anti-age učinak.

Povećan stres

Većina ljudi svakodnevno se nosi sa povišenim nivoom stresa, a nedovoljna količina vitamina C može dodatno pogoršati simptome kroničnog stresa. Jedno istraživanje pokazalo je da manjak vitamina C povećava rizik od nastanka kroničnog stresa, naglih promjena raspoloženja i depresije.

Bolesti usne šupljine

Adekvatan unos vitamina C smanjuje rizik od nastanka bolesti usne šupljine. Nekoliko istraživanja pokazalo je da manjak vitamina C može uzrokovati propadanje zubnog mesa i klimavost zuba. Vitamin C naročito je važan za održavanje zdravlja zubnog mesa.

Slaba energija

Umor je jedan od najčešćih simptoma nedostatka vitamina C. Brojna istraživanja pokazala su da postoji direktna povezanost između manjka vitamina C i kroničnog umora. U jednom istraživanju naučnici su otkrili da osobe koje boluju od kroničnog umora, osjećaju ublažavanje simptoma već nakon nekoliko dana uzimanja suplemenata.

Zdravlje očiju

Istraživanja su pokazala da vitamin C sudjeluje u održavanju zdravlja očiju i može smanjiti rizik od nastanka katarakte. Vitamin C održava zdravlje krvnih žila unutar oka i smanjuje rizik od oštećenja vida uzrokovanih starenjem.

U BiH danas oblačno vrijeme, u večernjim satima kiša i snijeg

U jutarnjim satima u Krajini danas se očekuje pretežno oblačno vrijeme, a u ostatku zemlje uglavnom sunčano.

U Bosni po kotlinama sa maglom ili sumaglicom.
Tijekom dana porast naoblake. U večernjim satima ponegdje u Krajini i na zapadu Bosne se očekuje kiša u nižim, a snijeg i susnježica u višim područjima.

Vjetar slab promjenljivog smjera. Jutarnje temperature od -7 do 0, na jugu od -1 do 4, a dnevne od 8 do 15 stupnjeva.

Grabar-Kitarović razgovarala s glavnim tajnikom UN-a o BiH

Na marginama konferencije Ujedinjenih naroda „Žene na vlasti”, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u utorak je održala bilateralni sastanak s glavnim tajnikom UN-a Antonijem Guterres.

Sugovornici su razgovarali o stanju na jugoistoku Europe, s posebnim naglaskom na stanje u Bosni i Hercegovini i o položaju Hrvata u BiH, te o trenutnim globalnim izazovima, piše u priopćenju.

Predsjednica Grabar-Kitarović kazala je da Hrvatska podupire nastavak postupka proširenja na svih šest zemalja jugoistočne Europe.

Posebno je istaknula zadovoljstvo politikom ljudskih resursa, što je prvi put u povijesti UN-a rezultiralo ravnopravnošću spolova u UN-ovoj skupini višeg rukovodstva te pozdravila napredak ostvaren u revitalizaciji rada Glavne skupštine UN-a.

Znanstvenici konačno otkrili: Što je starije — kokoš ili jaje?

Znanstvenici sveučilišta Sheffield i Warwick su pronašli odogovor na pitanje svih pitanja: što je starije, kokoš ili jaje, piše Daily Mail.

Na najčešće postavljeno pitanje od postanka svijeta ljudi u najvećem broju odgovaraju „jaje“, uz objašnjenje da su na taj način još dinosaurusi dolazili na svijet.

Međutim, znanstvenici sa sveučilišta Sheffield i Warwick imaju drugačiji odgovor, prenosi Novum.ba.

Njihovo istraživanje, naime, pokazalo je da ljuska kokošjeg jajeta može nastati samo iz proteina koji se stvara u jajnicima kokoši, što znači da je kokoš morala postojati prije jajeta.

Taj protein, objašnjavaju znanstvenici, zove se OC-17 i djeluje poput katalizatora koji ubrzava razvoj ljuske, a tvrda ljuska je potrebna da zaštiti žumanjce u kojem se razvija pile.

Naučnici su tokom istraživanja koristili superkompjuter „Hektor“ kako bi mogli da zumiraju unutrašnjost jajeta i prate njegov razvoj.

Ono što su otkrili je da je protein OC-17 ključan za poticanje kristalizacije u ranim stadijima razvoja ljuske tako što pretvara kalcij karbonat u kristale kalcita koji prave ljusku.

Kristali kalcita se, inače, mogu naći u kostima i oklopima raznih životinja, s tim da se kod kokoši on stvara brže nego kod bilo koje druge vrste i proizvodi šest grama ljuske u 24 sata.

HŠK Zrinjski: Za pobjedu danas je dan

Ustani grade Zrinjski te treba

Danas nogometaši HŠK Zrinjski s početkom u 16. sati igraju uzvratnu utakmicu Kupa BiH. Prva utakmica igrana u Sarajevu završena je rezultatom 1:0. Plemićima treba pobjeda s dva gola razlike kako bi prošli u dalje natjecanje.

Nastavak sezone nije započeo dobro za Zrinjski. U 4 odigrane utakmice Plemići nisu osjetili slast pobjede i rezultat toga je vjerojatni oproštaj od obrane naslova. Sukladno tome Plemići moraju sve karte baciti na Kup BiH i tako pokušati osvojiti jedan pokal. Navijači nisu zadovoljni igrom svojih ljubimaca, nisu zadovoljni ni igrama pojedinaca koji se ne bore za dres koji nose kako bi trebali. Ako se bore koliko mogu onda nije do njih, a li o tome ćemo drugom prigodom.

Navijači nisu zadovoljni ni uvjetima na stadionu. Dosadilo im je vršiti nuždu pod borićima. Nećemo sada ni o tome, i za to će biti nekih drugih prigoda.

Danas treba zaboraviti sve ono loše i ostaviti sve to po strani. Danas se trebaju pokrenuti svi kako bi pomogli Zrinjskom da konačno zaigra kako to navijači od njega očekuju. Danas nema opravdanja za nedolazak na stadion. Danas je DAN ZA POBJEDU.

Ultrasima ne trebaju nikakve pozivnice oni će kao i uvijek biti uz svoj Zrinjski. Ovo je poziv svim ostalim navijačima da danas napune stadion i budu bura u leđa Plemićima. Ovo je poziv i poslodavcima da zažmire na jedno oko kada im djelatnici izađu ranije s posla da bi bili uz Zrinjski. Ovo je poziv nastavnicima i profesorima da ne gledaju tko im nije došao na sat jer je otišao na utakmicu. Njihovo pravdanje za nedolazak biti pobjeda Zrinjskog.

Ovo je poziv i našim dragim ženama Plemkinjama koje su ukras zapadne tribine da i danas ukrase stadion pod Bijelim Brijegom. Dans nije Dan žena, ali danas je DAN ZA POBJEDU.

Zrinjski možda nije velik kao Juventus koji je sinoć pokazao kako se na svom terenu uz pomoć svojih navijača pobjeđuje protivnik koji je doša na njihov stadion s ogromnom prednošću. Za nas u Mostaru Zrinjski je veći nego Juventus jer mi drugog kluba nemamo. Zrinjski nema ni Ronalda, ali ima igrače koji nisu zaboravili igrati, i danas trebaju raditi ono što najbolje znaju, igrati nogomet.

I za kraj da ponovimo gradivo. DANAS JE DAN ZA POBJEDU SVI NA STADION ZRINJSKI TE TREBA

HERCEGOVINA.IN

Priča o Bojanu Bogdanoviću: Sa 16 godina postao sam odrastao čovjek

POČETKOM ove sezone jedan je igrač Indiana Pacersa, kojem nećemo navesti ime, pretrpio lakšu ozljedu, istegnuo je neki dio tijela. Odmah je stavio led na ozlijeđeno mjesto i propustio nekoliko utakmica. Bojanu Bogdanoviću, čvrstom i samouvjerenom hrvatskom krilu i najboljem strijelcu Pacersa otkako je Victor Oladipo pretrpio ozljedu zbog koje neće igrati do kraja sezone, to nije bilo nimalo zabavno, započinje svoju priču Bob Kravitz s američke sportske web stranice The Athletic.

”Postao si amerikaniziran”, rekao je Bogdanović svom ozlijeđenom suigraču.

Da, amerikaniziran. Mekan, lijen i samozadovoljan.

Kravitz je čuo za ovu priču i zapitao Bogdanovića: ”Jesi li i ti postao amerikaniziran? Uopće? Ili barem malo?”

Bogdanović, kojeg svi zovu Bogey, spremno je odmahnuo glavom i, smijući se pitanju, rekao: ”Ne, ne, ne, ne, nimalo.”

Nije ovo kritika Americi ili Amerikancima, ali Bogdanović je naglašeno ponosan Hrvat, tihi momak koji najglasnije govori svojim odabirom europske odjeće. Govori četiri jezika: hrvatski, engleski, talijanski i španjolski. Iako je i dalje samo državljanin Hrvatske, dugo je razmišljao o stjecanju američkog državljanstva.

No to bi značilo postati amerikaniziran, a Bogey ne želi biti amerikaniziran zbog svih negativnih konotacija koje se vežu uz taj pojam.

”Vidjet ćemo. Postoje određene prednosti koje proizlaze iz državljanstva. Moram ponovno preispitati i vidjeti koje bi to prednosti bile u mom slučaju”, kaže Bogey.

Bogdanović, koji dolazi iz Mostara u Bosni i Hercegovini, Pacersov je stranac prepun tajni. Pokušaji saznavanja smiješnih priča i anegdota o Bogeyju u svlačionici Pacersa uglavnom će ostati samo na pokušaju.

”Ne znam baš puno o njemu. Iskreno, ne priča baš mnogo s ostalima. No drago mi je da privlači pažnju. Zaslužio je to. Bogey ne mari za takve stvari i to nije nikakva kritika. Ni u jednom trenutku se neće izgubiti. Vrlo je razborit i konzistentan, kod njega nema amplituda”, kaže njegov suigrač Darren Collison.

Kravitz je od pomoćnog trenera Billa Boynoa, koji intenzivno radi s Bogdanovićem, pokušao saznati nešto više o Bogeyju: ”Pomalo je samotnjak, ali to nije ništa loše jer i ja sam samotnjak. Ponekad ga sretnem u centru Indianapolisa u trgovini organske hrane. Obično je sam.”

Ono što znamo je da 203 cm visoki Bogdanović, koji je Pacersima pristupio kao slobodni agent 2017. godine, ne samo da igra svoju najbolju sezonu u karijeri nego doslovce nosi treću najbolju momčad Istočne konferencije otkako je Oladipo izgubljen za ostatak sezone zbog ozljede desne noge.

Uz 27 poena, koje je prošlog utorka ubacio u domaćoj pobjedi nad Chicago Bullsima, Bogdanović sada ima 20 ili više postignutih poena u pet uzastopnih utakmica, u sedam utakmica od posljednjih osam i u 12 utakmica od posljednjih 15. U veljači je prosječno po utakmici postizao 23,1 poen. Ove sezone ubacivao je 20 ili više poena u čak 26 utakmica. Tijekom cijele prošle sezone takav je učinak imao u 15 nastupa. U prve tri sezone u NBA ligi, igrajući za Brooklyn i Washington, postigao je 20 ili više poena u ukupno 31 od 238 utakmica.

Osim toga, promijenila se i njegova uloga u momčadi. S Oladipom u postavi Bogdanović je bio druga opcija. A sada je postao glavni čovjek Indiane, puno više uključen u pick-and-rollove, akcije bliže košu i akcije u kojima treba učiniti puno više nego samo stajati u kutu i čekati loptu.

Kad je 2017. godine napuštao Wizardse, smatrali su ga jednim od najlošijih obrambenih igrača u cijeloj NBA ligi, ali u Indianapolisu često dobiva zadaće čuvati najbolje suparničko krilo. ”U doigravanju smo ga zadužili da čuva LeBrona, govori li vam to nešto?”, kaže Bayno.

Bogdanović je prošle sezone imao prosječno 14,3 poena po utakmici, što je bio učinak karijere, a ove sezone je još bolji i postiže prosječno 17,7 poena po utakmici. Uspio je to u posebno pogodnom trenutku svoje karijere. Bogdanoviću je 29 godina i na kraju sezone bit će slobodan agent. Naravno, Pacersi ga žele zadržati. I to jako.

Pacersi (42-33) ne samo da ga trebaju u budućnosti nego ga trebaju i sada. Kreću se prema najzahtjevnijem razdoblju sezone, u kojem se nadaju zadržati poziciju među četiri najbolje momčadi i tako izboriti prednost domaćeg terena u prvom krugu doigravanja.

Osam od sljedećih 11 utakmica igraju u gostima, od toga 10 utakmica igraju protiv momčadi koje su na pozicijama što vode u doigravanje. Pacersi se zasad dobro nose s izostankom Oladipoa (i kratkotrajnom ozljedom Domantasa Sabonisa), otkako se ozlijedio imaju učinak 10:8. A Bogdanović je ključni igrač u tom razdoblju, često noseći svoju momčad kao najbolji strijelac, kako u cijeloj utakmici, tako i u prijelomnim trenucima.

”Ne treba puno govoriti o Bogeyju, on je profesionalac. Ne žali se na treninge ili igranje. Daje primjer. Kod nas je bio u prvoj postavi, a u posljednje dvije godine igrao je i u nacionalnoj reprezentaciji. Htjeli smo prošle godine dati vremena da se odmori, ali on to nije htio. On je jedan od onih igrača koji zaslužuje svaku pohvalu. I dalje u svakoj utakmici pokazuje da se razvija, zato što ga trenutačno koristimo na drugi način i više smo ovisni o njemu”, kaže trener Pacersa Nate McMillan.

Nakon pobjede prošlog utorka Bogdanović se polako odjenuo i potom uzeo ključeve svog automobila iz ormarića. Jasno je stavio do znanja da će odgovarati na pitanja, ali ne baš na svako pitanje. Svaki put kad bi između pitanja nastala pauza, Bogdanović bi počeo zveckati ključevima i počeo odlaziti svojim putem. Ali uvijek bi ga zaustavilo još jedno novinarsko pitanje.

Nije da prezire medije ili da oklijeva razgovarati na engleskom jeziku, govori ga sasvim tečno, nego se kod Bogeyja sve kreće oko njegove izvedbe. I ni oko čega više.

Postoji razlog zašto je Bogey – bogey, odnosno tvrdokoran, otporan i nimalo amerikaniziran, a sve vodi u njegovo odrastanje u Hrvatskoj i razvoj kroz europsku košarku. U Europi je veći naglasak na treniranju i trenerskom vođenju nego na igranju utakmica. Pristup u američkom amaterskom sportu sasvim je drukčiji – u jednom danu igrači nastupaju u nekoliko utakmica. U europskoj košarci sve se vrti oko trenera, a u Americi treneri često bace loptu na teren i kažu: ”Igrajte!”

Bogdanović dolazi iz Mostara, grada koji je bio u središtu rata u  ex.Jugoslaviji od 1992. do 1995. godine, dok je bio dijete. Kaže kako se baš i ne sjeća tog vremena, rođen je 1989. godine, ali u njegovu svijetu nasilje je bilo prihvaćeni način života. Padale su bombe. Pucnjava je prekidala noć. Više od 100.000 ljudi je ubijeno, a otprilike dva milijuna raseljeno tijekom etničkog krvoprolića u ratu u Bosni i Hercegovini.

Bogdanović je čuo strašne priče od starijih članova svoje obitelji i prijatelja. ”Moj grad i dalje je podijeljen rijekom Neretvom, Hrvatska i Bosna i Hercegovina, katolici i muslimani. Situacija je sada dobra, ali nije normalna. I dalje se govori o ratu, a u medijima se stalno piše o ratu. Vlasti se bave samo time i to je utjecalo na sve nas”, izjavio je Bogdanović prošle godine.

U Americi navijači nisu oduševljeni kad neki 18-godišnji košarkaš izravno iz srednje škole krene u profesionalce, kao što se događalo u prošlosti, a možda će se događati i u budućnosti. Bogdanović je napustio Mostar u dobi od 16 godina i otišao igrati profesionalnu košarku za španjolski Real Madrid:

”Bio je to prvi put da sam bio daleko od obitelji i prijatelja.”

Zamislite sebe sa 16 godina. Biste li mogli podnijeti selidbu u drugu zemlju, ne znajući pritom ni riječi španjolskog, kako biste igrali košarku s odraslim muškarcima? U toj dobi većina tinejdžera brine samo o tome koga će pozvati na maturalnu zabavu, a Bogdanović je morao prolaziti kroz sasvim novu kulturu. Treba reći da je pritom imao pomoć dvojice svojih hrvatskih suigrača koji su već otprije igrali u Madridu.

”Moj otac ostao je sa mnom mjesec dana, ali onda se morao vratiti u Mostar na svoj odvjetnički posao. Bilo je izazovno, učenje jezika bilo je teško, ali to mi je pomoglo da sazrem u ranoj dobi. U Real Madridu bilo je igrača koji su govorili engleski koji sam učio u školi, ali na ulici gotovo nitko nije znao engleski. Zato sam brzo naučio španjolski”, objašnjava Bogdanović i nastavlja:

”Nakon što je moj otac otišao, živio sam samostalno. Do tada sam već bio odrastao čovjek. Ponekad sam bio usamljen, naravno. Bio je to veliki izazov za moje roditelje i tri mlađe sestre. Mislim da je njima to teško palo.”

Treneru McMillanu bilo je teško shvatiti cijeli taj proces. ”Ljudi me pitaju bih li otišao u Europu da nisam uspio u NBA-u. Apsolutno ne, ne bih otišao izvan svoje zemlje. Ja sam razmišljao trebam li otići u Seattle koji je na drugoj strani zemlje od mog doma u Sjevernoj Karolini. Otići u Europu u dobi od 21 godine? Znam da to ne bih mogao učiniti. Njemu je bilo 16. Šesnaest! Ne mogu to zamisliti.”

Bogdanović je igrao u Madridu od 2005. do 2009. Potom se vratio u Hrvatsku i igrao za zagrebačku Cibonu od 2009. do 2011. Nakon toga, do 2014., bio je u turskom Fenerbahçe Ülkeru. Na NBA draftu 2011. kao prvi izbor u drugoj rundi odabrali su ga Netsi, ali na kraju je 2014. potpisao za Netse.

Dobro došao u Ameriku.

”Tempo života ovdje je bitno drukčiji nego u New Yorku. Nitko ne mari, nitko ne gleda na druge ljude dok prolazi ulicom. U Europi je sve drukčije. Ljudi te gledaju u oči, sve je opuštenije, jednostavnije, posebice u mojoj zemlju. To je najveća razlika”, kaže Bogdanović.

Igranje u velikom gradu imalo je i svojih prednosti jer u Queensu postoji velika hrvatska zajednica. Tamo je upoznao mnoge svoje sunarodnjake, među njima i one iz Mostara, koji su učinili da to strano mjesto bude sličnije domu. U Indianapolisu te prednosti nema jer taj grad nije ni velik, ni etnički raznolik. ”Ovo je prvi grad u koji sam došao, a da nisam upoznao nijednog Hrvata.”

Kad Pacersi govore o Bogdanoviću, onda prije svega govore o njegovoj čvrstoći, koja je sasvim suprotna staroj percepciji o Europljanima kao mekanim, profinjenim igračima. Znajući to, Bogdanović nije igrač kojem su se navijači nadali kad je kao slobodni agent potpisivao za Indianu. On nije europski šuter koji stoji na krilu i ispucava trice.

Radi se o all-around ofenzivnom igraču kojeg se može koristiti na više načina, bilo da donosi loptu pod koš ili da šutira trice. Čak je počeo, na Baynoovo čuđenje i radost, izvoditi driblinge.

”Europska košarka puno se više vrti oko tjelesne komponente nego naša. Kad gledate košarku na Olimpijskim igrama, vidjet ćete da se mnogo više hvata i drži. U NBA-u se sve kreće oko napada. U Europi je dopušteno obrambeno ubojstvo, što tamošnje igrače čini još čvršćima. Takvi su momci svoju igračku kulturu donijeli k nama i zaista pomogli našoj košarci”, objašnjava pomoćni trener Bayno.

Nakon što je Bogey potpisao za Indianu, lokalni ljubitelji košarke reagirali su indiferentnim slijeganjem ramenima. Dvije godine kasnije, on je najvažniji igrač u momčadi (u odsutnosti Oladipoa) i vodi Pacerse kamo nitko nije mislio da je moguće.

”On je jedan od najčvršćih igrača koje sam vidio. Svašta podnosi, dolazi svakog dana i uvijek je spreman za igru. I dalje se razvija i raste u onome što može učiniti na terenu. Bilo je jakih europskih igrača, recimo Marčiulionis i Manu Ginobili, ali samo kod Bogdanovića vidio sam da nastavlja s igrom i nakon što je nekoliko puta tijekom utakmice tresnuo o pod”, kaže McMillan.

Pacersi pod McMillanom njeguju hard-core smisleno vođenje u koje se Bogdanović odlično uklapa. Baš zbog toga što nije amerikaniziran. Što je dobro.

”Uvijek sam bio veliki pobornik dovođenja europskih igrača. Svi su oni postali profesionalci već u ranoj dobi i navikli su na agresivnost u vođenju. I mogu to podnijeti. Bilo da ih je tjera na napore ili da se viče na njih, njima to nije ništa posebno. I igraju na ispravan način. Od malih nogu uče ih da je sve na momčadi, a ne na pojedincima. Kod nas u Americi je obrnuto”, kaže Bayno i dodaje:

”Blizak sam s trenerom Wizardsa Scottom Brooksom. Kad je čuo da dovodimo Bogeyja, rekao mi je: ‘Mi potpisujemo Otta Portera Jr. za maksimalnu plaću i ne možemo zadržati Bogeyja. To me ubija.’ Nije mu bilo drago što će ga izgubiti. On i dalje razvija svoju igru. Cijeli život bio je šuter, a sad je postao još bolji asistent.”

Iznenađuje to što je Bogdanović postao vrlo respektabilan u obrani. To ne znači da može zaustaviti LeBrona, ali tko može? U svakom slučaju, Pacersi nemaju problema dati mu da čuva najbolje suparničke napadače. Ubrzo nakon dolaska u Indianapolis prošle godine pokazali su mu anketu po kojoj je rangiran na 466. mjesto među 468 defenzivnih igrača u NBA ligi. Kako je to moguće, pitamo se, kad je dolaskom u Pacerse pokazao više nego solidnu efikasnost u obranu?

”Jedan od razloga je u tome što smo u Brooklynu svake večeri primali po 120 poena. U takvim okolnostima teško je reći tko igra dobru obranu, a tko ju uopće ne igra. Čitao sam sve te priče da sam slab obrambeni igrač, pa sam došao ovdje dokazati da nisam loš, da znam igrati obranu. Gotovo cijela liga zna da mogu šutirati pa sam htio dokazati i nešto drugo. Dvije stvari na kojima sam naporno radio su kontrola lopte i rad nogu u obrani. I isplatilo se to što sam sebe izazivam da se suprotstavim svim tim zvijezdama u obrani, a trener vjeruje u mene i daje mi samopouzdanje”, govori Bogdanović.

”On se ne boji izazova. Bori se za svaku loptu, upušta se u driblinge, što nije bio slučaj tijekom prve sezone s nama. Jednostavno ga ne mogu dovoljno nahvaliti”, kaže Bayno i zastaje na trenutak. ”Samo se molim da ga ne izgubimo.”

Bogdanović na kraju sezone postaje slobodni agent, a Bayno se nada da će ostati s Pacersima: ”Sad vidi koliko nam je važan i da to neće biti tako u svakoj momčadi. Možda će završiti u drugoj momčadi, zarađivati više novca i biti nesretan. Sve što možemo učiniti je nadati se da će željeli ostati ovdje i da zna koliko ga volimo. A kad to kažem, govorim u ime svih trenera.”

Ostati bez Bogeyja bilo bi vrlo razočaravajuće za klub i navijače, ali i za Baynoovu majku Sophiju. Ona je predana katolkinja koja svake godine odlazi na hodočašće u Međugorje u Bosni i Hercegovini kako bi posjetila vjersko svetište u kojem se, kako tvrde, djeci ukazala Djevica Marija.

”Moja je majka upoznala Bogeyja ove godine i ispričala mu to. On je odgovorio da je Mostar udaljen samo pola sata vožnje i da sljedeći put može odsjesti u njegovoj kući. Oladipo je dosad mojoj majci bio najdraži igrač, ali odsad je to Bogey”, kaže Bayno.

Bogdanović nije znao mnogo o NBA ligi dok je odrastao u Hrvatskoj. Njegovi košarkaški uzori bili su sunarodnjaci Dražen Petrović i Toni Kukoč, No kako se njegova karijera razvijala i cvjetala, tako je poželio okušati se protiv najboljih igrača svijeta u NBA ligi. To nije uvijek slučaj s europskim igračima koji na svom kontinentu žive vrlo ugodno. I Bogeyju je također bilo ugodno, ali on je želio više.

”Ima mnogo odličnih europskih košarkaša koji nikad nisu igrali u NBA-u zato što su bili zadovoljni u Europi. Oni su velike i dobro plaćene zvijezde. Ali ja sam želio još jedan izazov u životu. Htio sam igrati protiv najboljih na svijetu. Jedino mi je to bilo važno”, objašnjava Bogdanović dok okružen novinarima stoji ispred svoga ormarića.

I dalje zvecka ključevima i gleda kako bi se brzo izgubio. Pričao je o razvoju svoje igre, o tome kako Pacersi nastavljaju šokirati ligu time što pobjeđuju unatoč neigranju Oladipoa, kako se prilagodio novoj ulozi Indianinog vođe napada dok se njegova momčad priprema za najizazovnije razdoblje sezone.

Pitanja su zamrla i došlo je do nelagodne tišine, a onda se s ključevima u ruci izgubio u hladnoj noći američkog Srednjeg zapada kako bi se posvetio onome što tajnoviti stranac već radi u utorak kasno navečer u Indianapolisu, završio je Kravitz.

nbacro.com

Lijepa Mostarka Ornela Vištica: Mostar je grad neobične svjetlosti, lijepo bi bilo da je zadrži.

Ornela Vištica pripada mladoj generaciji glumaca koji su karijeru počeli graditi jako rano, i to u televizijskim serijama, popularno zvanima sapunice. Ona je svoj televizijski debi imala kao 21-godišnjakinja u seriji “Larin izbor” zbog kojeg je gledatelji i danas na ulici zaustavljaju i zovu Karmen, kako se zvao njen lik u seriji.

Glumica rodom iz Mostara sada je i u angažmanu u kazalištu Kerempuh, a rado i dalje prihvaća televizijske angažmane pa je od ovog tjedna pratimo na RTL-u u seriji “Pogrešan čovjek” u kojem glumi liječnicu Aleksandru. Baš kakva je i na društvenim mrežama, bez dlake na jeziku, Ornela je takva bila i u našem razgovoru gdje su se nizale teme, od politike, glume, rodnog Mostara, života na relaciji Beograd – Zagreb, mogućnosti objave knjige, do toga kakav muškarac je nikada ne bi privukao.

Izjavili ste kako s likom liječnice Aleksandre u “Pogrešnom čovjeku” imate najviše karakternih sličnosti, po čemu ste to vi i Aleksandra tako slične?

Aleksandra će raditi danima za Liječnike bez granica u raznoraznim uvjetima, dok ću ja biti danima na terenu uz liječnike u izbjegličkom kampu. I ona i ja bismo na teren odjenule košulje, traperice, remen i kaubojke. Spremne u kaubojkama s jednom torbom u svijet otići pomagati onima kojima je to potrebno. U situacijama kada Aleksandra nailazi na laž i prljavu igru, to je zabavlja i pretvara situaciju u komediju. Tu pretjeruje, malo više od mene (smijeh). Preko neljudskih postupaka ne prelazi nikad, čak i ako je u pitanju netko koga voli. Postoji i dosta različitosti no sve ovisi o situaciji u kojoj se nađe.

Vaš lik u seriji spreman je riskirati karijeru zbog ljubavi, što ste vi spremni riskirati zbog ljubavi?

Zaljubljenosti su prolazne, ljubav je već ozbiljnija imenica. Teško bih mogla voljeti čovjeka koji nema naglašenu ljudsku dimenziju u sebi. Mogla bih pokušati, zasigurno u tome ne bih uspjela.

Serija se snima u Beogradu, vi i dalje imate obveze u matičnom kazalištu u Zagrebu, kako vam sada izgleda život na dvije adrese i kako stižete sve?

U mom matičnom kazalištu Kerempuh u Zagrebu ovih dana radimo na novoj predstavi, premijera je krajem mjeseca. Zanimljiv je to tekst, nagrađen na Marulićevim danima, koji postavlja Nana Sojlev. Naslov je “Ja od jutra nisam stao” i najbolje opisuje moje sadašnje dane. Moji dani doslovno tako izgledaju od jutra do navečer u poslu, na putu. Naravno takve stvari ne bi bile moguće da oko sebe nemam profesionalce i ljude s razumijevanjem s kojima lagano postižem dogovor.

Kakav lik biste odbili igrati, postoje li uloge koje ste odbili, jeste li požalili možda?

A dogodilo se da sam i odbijala uloge, no samo zbog jedne televizijske mi je žao. Sve je to za ljude i posve normalno u ovom poslu. Često po instinktu reagiram i za neke stvari me treba dugo nagovarati, dok za neke vrlo lako odlučim u jednom danu.

Uvijek otvoreno izražavate svoje stavove o stanju u društvu, o nepravdi, o lošim odlukama političara, jeste li ikada imali problema zbog toga?

Slaba sam na ljude u problemu, priznajem. Pokušavam pomoći i pronaći rješenje, naravno ako mogu. Ne moram uvijek govoriti svoje mišljenje, no u sebi ga volim imati. Volim znati što je ispravno, a što nije, što je kvalitetno, a što loše u društvu.

Zanima li vas politika, biste li se priključili nekoj stranci?

Zanimljivo mi je stvari gledati šire, ne samo na dnevnoj bazi podataka. Nije križaljka uvijek jednostavna. Članica sam Satiričkog kazališta Kerempuh, Društva dramskih umjetnika i mislim da me kolega Mlikota učlanio u planinare. Dovoljno.

Djelujete kao snažna i samouvjerena žena, boje li vam se muškarci prići zbog toga?

Nisam primijetila bas puno strahova, moram priznati (smijeh).

Jeste li imali loših ili pak dobrih i pozitivnih iskustava s obožavateljima?

Bilo je svega. U Splitu nas je jednom okružilo stotinjak ljudi i u trenutku riječi „akcija“ svi su se utišali i gledali scenu koju smo snimali. Djeca su znala trčati u grupama na ulici, zvoniti na interfone, a bilo je i neugodnih iskustava. Dvije vrlo neugodne situacije završile su na policiji. Nisam vjerovala da se takve stvari događaju kod nas.

Imali ste 21 godinu kad ste dobili ulogu u popularnoj seriji Larin izbor, kako ste se nosili s iznenadnom slavom?

Moram priznati, dogodilo se preko noći i trebalo se snaći u toj velikoj mašineriji. Serija se prodala u više od 18 zemalja i krenuli su ljudi pisati iz tih zemalja na raznim jezicima. I danas znam dobiti pisma ili me ljudi na ulici znaju nazvati Karmen.

Mostar, grad vašeg djetinjstva, koliko se promijenio od vremena kad ste tamo odrastali?

U Mostar odem kad imam vremena, najviše ljeti za vrijeme pauza ili za blagdane. Andrić je o njemu pisao kao o gradu neobične svjetlosti, lijepo bi bilo da je zadrži.

Pratite li političku situaciju u BiH, koliko se ona odražava na situaciju u kulturi i kako žive glumci u BiH?

Pratim sva politička događanja i u kontaktu sam sa svim svojim kolegama, kako iz Sarajeva tako i iz Mostara. A kad smo kod te teme, pada mi na pamet jedan stih Tomislava Durbešića: mi glumci sami sebe plaćamo igrom, živcima, ludilom i strašću. Prijezir cijelog svijeta ukidamo scenskom vlašću.

Vaši kolege kažu da ste dobra kuharica, da nas pozovete u goste, čime biste nas iznenadili, kojom delicijom?

A dogovorit ćemo se! Trenutačno se ne sjećam kad sam nešto skuhala s obzirom na tempo i putovanja, tako da imam dva-tri restorana u kojima jedem.

Vješti ste i u pisanju, sudeći po vašim objavama na Instagramu, razmišljate li o pisanju knjige, pjesama ili možda nekog scenarija?

Još dok sam bila u srednjoj školi sam napisala jednu komediju koja je doživjela i tiskano izdanje. Tako da, kao, već imam jednu knjigu. E sad, možda jednom kad uhvatim malo vremena bude još jedna. Prijatelji me zezaju da su anegdote koje dožive sa mnom vrijedne da se zabilježe kao jedan dobar scenarij ili knjiga kratkih priča.

Plesali ste u jednoj sezoni showa “Ples sa zvijezdama”, biste li se odazvali i u show “Zvijezde pjevaju”?

Koliko je bilo iscrpljujuće, toliko je bilo predivno iskustvo naučiti latino i standardne plesove u četiri mjeseca sudjelovanja u showu. Imala sam zahtjevnog, ali dobrog učitelja. Znala sam plakati od radosti, ali i od upale mišića. Treninzi su bili vrlo zahtjevni. Danas to pamtim kao lijepu uspomenu. S pjevanjem nisam dobra. Navijat ću za svoje kolege koji budu pjevali.

Što je najluđe neki muškarac napravio za vas?

A bilo je svega. Društvu je to zabavno, dok ja uglavnom u tim situacijama propadam u zemlju. Najluđi je bio jedan Rumunj koji je zaustavio cijeli naš autobus na autocesti u Rumunjskoj. Kolege me i danas zezaju kad se sjete te anegdote i mog crvenila na licu.

Čitatelji Večernjaka prije tri godine izabrali su vas za najljepšu Hrvaticu, laskaju li vam takve titule ili nose i neki teret?

Ne zamaram se puno time, zahvalna sam i volim istaknuti kako ljudi trebaju raditi na sebi i kako ljepotu vidim kao dubinu površine. Kakav je Ornela kod kuće, bez filmske šminke, kad ne morate nositi nikakvu masku? Kod kuće sam uglavnom u pidžami ili ogrtaču i nekim smiješnim papučama, čitam knjigu, gledam neki dobar film, pijem neko dobro vino.

Kakav muškarac može osvojiti vaše srce?

Onaj koji ima najviše ljudskosti u sebi, a najmanje glume.

Hoćete li si nakon snimanja “Pogrešnog čovjeka” priuštiti pošten odmor i gdje biste se voljeli sakriti od znatiželjnih pogleda?

Kad se krijem, onda ne govorim. Mir je možda nešto što ipak najviše volim. To je zapravo bogatstvo.

vecernji list

Mostar: Održana izložba Žene u umjetnosti

Večeras je u Centru za kuturu u Mostaru održana izložba Žene u umjetnosti. Izložba je bila selektivnog karaktera.

Izlagale su žene iz BiH,Hrvatske i Njemacke. Posjetitelji su mogli uživati trideset radova koji su bili izloženi. Izložbu je otvorio prof Ivan Vrljic.

[Best_Wordpress_Gallery id=”24″ gal_title=”Mostar: Održana izložba Žene u umjetnosti”]

Široki Brijeg: Brojni se oprostili od fra Ilije Šaravanja, bio je to jedan osebujni tipični fratar

Uz nazočnost velikog broja svećenika, te mnoštvo širokobriježana i vjernika iz drugih krajeva, u širokobriješkom groblju Mekovac pokopan je član Hercegovačke franjevačke provincije fra Ilija Šaravanja, svećenik koji je većinu svoga života proveo u Švicarskoj, gdje je obnašao dužnost voditelja Hrvatske katoličke misije u švicarskom Aargauu, piše Večernji list.

Fra Ilija je preminuo u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar u nedjelju u 71. godini života, te u 52. godini redovništva i 44. godini svećeništva.

Rođen je 1949. godine u širokobriješkom selu Crnač a njegovo prvo službovanje je bilo u Mostaru, gdje je boravio par godina, nakon čega odlazi u Švicarsku, gdje ja praktično proveo svoj cijeli svećenički vijek.

Nakon Švicarske, fra Ilija se vraća u svoj Široki Brijeg, gdje je i preminuo na svojoj rodnoj grudi. Prema kazivanju njegove subraće, bolest – visoki šećer, već odavno su uništavali tijelo svećenika. Premješten je u Široki Brijeg , gdje je dosta vremena proveo u bolnici, uglavnom na terapijama, gdje je i preminuo.

„Njegova osobnost je nešto posebno, rijetko viđeno. Bio je iznimno prijatan čovjek, komunikativan i nikada se nije znao naljutiti, ništa ga nije moglo izbaciti iz takta. Bio je to jedan osebujni tipični fratar“, rekao je fra Dane, njegov sumještanin, koji ga poznaje još od djetinjstva.

Sveta misa zadušnica, slavljena ja u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu, a potom je sprovodni obredi i ukop obavljen na groblju Mekovac u Širokom Brijegu.

Prije same mise, tijelo pokojnika je bilo izloženo u crkvi Uznesenja BDM u Širokom Brijegu u utorak, gdje je mnoštvo vjernika došlo se pomoliti za pokojnog Iliju.

Mate Anić iz Jara, veliki čuvar hercegovačke tradicije

Uz gusle su opjevani svi junački podvizi kroz našu višestoljetnu prošlost, društveni i politički događaji, radost i prkos, tuga i otpor tuđini. Gusle su jedini instrument na kojem je pisana cijela povijest naroda; tuga i radost ljudi, njegovih divova, heroja i heroina, piše Večernji list BiH.

Nekadašnja su “sila” bila nezamisliva bez gusala i junačkih pjesama. Pjevanje uz gusle izgleda priprosto i jednostavno, ali je u selu bilo jako malo vrsnih guslara i sve bi ih se gotovo moglo prebrojiti na prste jedne ruke, a guslari su imali izniman ugled u selu. Guslari su nekad bili jedini kroničari nepisane povijesti svoga naroda i njegovih davnih zgoda i nezgoda. Danas se gusle mogu čuti tek u rijetkim prigodama.

Iseljenici ih čuvaju

No, i danas ima ljudi koji čuvaju tradiciju svojih starih. Jedan od takvih osoba, kojih se na ovim prostorima mogu prebrojiti na prste jedne ruke, jest 73-godišnji Mate Anić iz širokobriješkog sela Jara. Mate, ali i cijela njegova obitelj, trude se od zaborava sačuvati narodne običaje.

Gudi Mate, ali i dipli i svira dvojnice, frulu, usnu harmoniku te udara na lirici i tko zna što sve Mate svira. K tomu Mate još i svojim rukama izrađuje instrumente. Zahvaljujući Mati, gusle, diple i svirale još se mogu čuti u Matinu selu Jarama, ali i diljem svijeta gdje ih iseljenici, jer ih podsjećaju na rodni kraj, kao najveću dragocjenost čuvaju u svojim domovima.

– Prva svirka koju sam čuo u životu bila je cviljenje gusala. Tu ljubav mi je usadio moj pokojni djed i danas čuvam gusle na kojima je gudao. Od tada gusle su moja svakodnevica. Ili pjevam uz gusle, ili pišem pjesme za gusle, ili ih gradim – objašnjava Mate. U obiteljskoj kući prizemlje je rezervirano za Matine gusle, i ne samo za njih. Osim tridesetak gusala koje spremne čekaju svoje vlasnike, pred kućom je još dvadesetak drvenih gromada koje će pod vještom Matinom rukom jednoga dana proizvoditi čarobne zvuke.

Dok se na nekim komadima drva tek naziru konture budućeg instrumenta, jedne su već u završnoj fazi izrade. U pretrpanoj Matinoj radionici već nekoliko desetljeća nastaju najljepši modeli gusala. Dosta strpljenja, rada i preciznosti potrebno je za izradu, a Matine vješte ruke dosad su izradile oko 500 gusala.

– Izrada gusala težak je i složen posao koji zahtijeva mnogo drvodjeljskog i rezbarskog umijeća, ali i kreativnosti. Osnovni materijal dobro je osušeno javorovo drvo, malo uštavljene mlade jareće kože, a najbolja je pseća koža. Umjesto konjskih dlaka, sada se sve više za strune na instrumentu i na gudalu koriste tanke najlonske niti. Tu je i “penjec” i gudalo, dijelovi bez kojih gusle ne bi davale zvuka.

Ni svako drvo od javora nije dobro, što je trupac s više razine, daje bolji zvuk. Svaki primjerak posebna je priča i izrađen je s puno ljubavi jer treba strpljivo obraditi trupac da bi se izradile gusle. Čovjek koji izrađuje gusle tome poslu mora biti u potpunosti posvećen i pri tome imati veliku koncentraciju kako bi ispoštovao način izrade.

Za svaki primjerak treba i dosta pozornosti, energije, a najviše ljubavi. Točnije, za njihovu izradu treba imati dušu – kaže Mate. Svaka šara, svaki lik na guslama, kako reče, rezbare se ručno pa je pogrešku teško ispraviti. Ali Mati je ovaj posao postao već rutina.

Pokušavao je Mate i strojevima, ali to nije to!

– Nije izrada gusala samo izdubiti drvo, izrezbariti ga i ukrasiti, već, prije svega, podešavanje zvuka. Kada dobar guslar instrument uzme u ruke, da se ne zastidiš. Treba, dakle, imati i sluha. Da bi se dobio dobar zvuk kalica, odnosno trupa gusala, treba se dobro iskopati, odabrati i nategnuti koža, ali i pravilno zategnuti strune – priča Mate i opet napominje da se gusle rade ručno, bez strojeva.

– Malo ljudi zna da postoji manje i više akustično drveće. Gusle se najčešće izrađuju od javora, potom od bijelog bora, kruške, oraha, jasike i trepetljike. Od sječe drveta do završetka izrade protekne dosta vremena, a pritom je najvažnije sačuvati drvo od pucanja. Dogodi se da radiš danima i jedan pogrešan korak i drvo pukne. Te gusle više nisu za uporabu, mogu poslužiti samo kao ukras – kaže Mate.

Matina ljubav prema starinama nije se zaustavila samo na guslama. U njegovoj radionici mogu se naći i diple, dvojnice, lirice i drugi instrumenti koji se izrađuju od drva. Ni to Mati nije bilo dovoljno, tu su i drveni tronošci, “šćemlije” (male drvene klupice), drveni križevi, drvene žlice, očenaši… koji su proizvod Matinih ruku i mašte.

Pravio je i druge drvene alatke koje su već davno izašle iz upotrebe. Pravio je sve što se može napraviti od drva, materijala koji ovom umjetniku leži na srcu, a ide mu i od ruke. Kako reče, drvo ima posebnu toplinu i njime treba raditi s oprezom i ljubavlju. Osim bezbroj drvenarija, Matina radionica puna je namještaja i pomagala koje su koristili Matini preci. Kako sam kaže, svaka stvar ima svoju priču, koja je ujedno vezana za njegove susjede i ukućane.

– Izdao sam do sada 11 svojih nosača zvuka, a koliko sam pjesama napisao, to nitko ne zna, vjerojatno na stotine. Dođe to samo od sebe. Nekada uzmem gusle i počnem iz glave pjevati uz njih. Ima tu i pjesama koje slave naše povijesne junake, kao primjerice Andricu Šimića, Mijata Tomića i druge, ali i junake naše novije povijesti, kao što su Franjo Tuđman, Gojko Šušak i drugi. Opjevani su i mnogi događaji, a ima tu i šaljivih pjesama – kaže nam Mate, jedan od poznatijih guslara u Hercegovini, koji je zahvaljujući svom umijeću na ovom instrumentu i britkom glasu obišao cijelu zemlju, a čest gost je i u Hrvatskoj.

Gusle su postale nerazdvojni dio Matina života, točnije cijele Matine obitelji, a zavolio ih je još kao dijete. Ne zna, naglašava, koliko mu vremena treba za izradu jednog instrumenta jer poslu pristupa krajnje ozbiljno. Dok se radi, treba razgovarati s drvom jer ono, kaže Mate, ima dušu.

Svoje znanje i ljubav prema tradicionalnim instrumentima, ali i prema drvu, prenio je i na djecu i unuke. Matin dom riznica je tradicije. Tu se može osjetiti pravi duh običaja zapadne Hercegovine. Sa suprugom Nadom sakupio je i od zaborava sačuvao brojne predmete i narodne nošnje. Kaže da mu je u tome pomoć supruge od presudne važnosti. – Moram reći pravu istinu: da mi nije nje, ne bih radio ovo što radim niti bih imao ovo što imam – kaže Mate.

Razlikuju se od prijašnjih

Koliko je dosad izradio gusala, ni sam ne zna, no siguran je da ih je više uradio nego što godina ima dana. Prema nekim procjenama, između 400 i 500. Mate se nada da će iz njegove radionice svjetlo ugledati i tisućite gusle. Ono što Mate ne stigne, uradit će njegovi nasljednici, vjeruje.

Jedno je sigurno, Matine gusle danas krase mnoge stanove u BiH, ali su mnoge otišle i diljem Europe, a neke krase zidove u Americi, Kanadi, Australiji… Ispravlja me Mate i kaže da većina od njih ponekad i zagudi. Kako tvrdi, današnje gusle umnogome se razlikuju od onih od naših starih. Nakon završenih radova oko rezonatora i struna, rezbarenje s uglavnom nacionalnim motivima iziskuje mnogo rada i strpljenja.

Dok su nekada to bila obilježja orlova, konja…, danas na njima dominiraju nacionalni simboli. Valjda je na ovim prostorima došlo takvo vrijeme. Gusle su stari glazbeni instrument koji se danas pojavljuje samo u rijetkim i svečanim prigodama. Stoljećima su gusle čuvale naš nacionalni identitet. Današnja mladež ne pokazuje veliko zanimanje za glazbu svojih pradjedova, naprotiv, ignorira taj način deseteračkoga pjevanja. No, zahvaljujući Mati i njemu sličnima, Hercegovina će sačuvati svoju tradiciju.

Obavijest o obilježavanju svjetskog dana bubrega

Djelatnici i studenti Farmaceutskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru dana 14.3.2019. u terminu od 9.00 do 11.00 sati obilježavati Svjetski dan bubrega, prigodnim edukacijama, savjetovanjima i dijeljenjem informativnih propisa o pravilnoj brizi o bubrezima.

Edukacija će se održati u prostorijama Mepas mall-a, na prvom katu i namijenjena je svim građanima koji žele znati više o zdravlju bubrega, a zainteresirani će se o svom zdravlju moći posavjetovati i sa dekanicom Farmaceutskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, prof. dr. sc. Monikom Tomić, spec. interne medicine, subspecijalist nefrolog, predstojnicom Klinike za unutarnje bolesti s centrom za dijalizu SKB Mostar.

Trauma za dvije majke iz Novog Travnika i Žepča: U bolnici zamijenjene bebe!

U bolnici “Dr. fra Mato Nikolić” u Novoj Biloj nepažnjom medicinskih sestara zamijenjena su novorođenčad. Ovo, u najmanju ruku, traumatično iskustvo doživjele su majke iz Novog Travnika i Žepča, koje su se u bolnici u Novoj Biloj porodile istog dana.

Primijetila po kosi

Sve se odigralo još prije dva mjeseca, ali je preksinoć u našu redakciju stigao anonimni dopis, u kojem se tvrdi da su medicinske sestre prilikom kupanja beba zamijenile narukvice beba, zbog čega je došlo do zamjene.

Kako su bebe rođene istog dana, majke su ležale u istoj sobi. Istog dana su dobile i otpusno pismo.

Prema navodima iz dopisa, jedna od majki prije odlaska iz bolnice primijetila je da je beba koja joj je vraćena s kupanja, drugačija, odnosno imala je mnogo više kose nego dan prije.

– Medicinske sestre rekle su joj da griješi i poslale je kući uz otpusnicu doktora. Greška je otkrivena sasvim slučajno kad je, nakon nekoliko dana, beba dovedena na redovnu kontrolu. Doktor je primijetio da se kilaža bebe ne poklapa s trenutnim stanjem i onim što piše na otpusnom listu, jer je nemoguće da beba tako mnogo poraste za nekoliko dana – opisuje se u pismu koje je upućeno Dnevnom avazu.

Nakon što je doktor zatražio da se detaljno provjeri o čemu se točno radi, majkama je priopćeno da bebe nemaju istu kilažu i visinu kao na otpusnom pismu.

Ružno iskustvo

Tragom ove informacije, kontaktirali smo jučer bolnicu u Novoj Biloj. Šefica Pedijatrijskog odjela, dr. Andrijana Kovač nije bila raspoložena za medije pa nam je odmah spustila slušalicu. No, direktor bolnice, dr. Velimir Valjan potvrdio je za Dnevni avaz da se traumatični slučaj dogodio, s tim što on tvrdi da zamjena nije trajala “nekoliko dana”, kako piše u anonimnom dopisu, nego mnogo kraće.

– Zamjena je trajala svega sat, a ne nekoliko dana. Točno je da se to desilo, bebe su rođene na isti dan, a istog dana su bile spremne za otpust. Sestra je greškom zamijenila narukvicu. Kad su žene otišle, skontali smo grašku i pozvali smo ih – tvrdi dr. Valjan.

Dodaje kako su roditelji bili u šoku, ali da je ipak riječ o “ružnom iskustvu”.

Kažnjene medicinske sestre

Glavna sestra je, kako je potvrdio direktor bolnice, kažnjena i smijenjena je s te pozicije.

– Premještena je na drugi odjel. Provedena je procedura, a sestre koje su radile su, također, premještene – rekao je dr. Valjan.

U rijeci pronađeno tijelo starije Mostarke

Završena je potraga za starijom ženom, rođenom 1934. godine, nastanjenom na Buni kod Mostara, koja je nestala prije nekoliko sati i čiji je nestanak Operativnom centru FUCZ-a prijavio njen sin.

Pripadnici FUCZ-a, njih sedam, uključili su se u potragu u koju su već bili uključeni i Interventna spasilačka služba Mostar, koja je prva stigla na lice mjesta, i nekoliko stanica GSS-a u BiH.

Pored rijeke su nađene papuče, a postojale su i informacije da je viđeno tijelo kako pluta te se odmah sumnjalo na utapanje. Grupa iz HGSS-a koja je pretraživala teren uz obalu pronašla je tijelo tri kilometra nizvodno od mjesta nestanka. Nažalost, liječnik koji je stigao na lice mjesta konstatirao je smrt. Na terenu je i tužitelj koji je obavio očevid i potvrdio identitet nestale žene.

Pripadnici FUCZ stavili su na raspolaganje svoje vozilo i pomogli u transportu. Tim Federalne uprave civilne za spašavanje na vodi sa čamcima i potrebnom opremom bio je u pripravnosti kako bi se uključio ako se za to ukaže potreba.

Podsjećamo, starija žena nestala je jutros oko 10.30 sati u mjestu Buna, južno od Mostara. Odmah po pozivu rodbine na teren su izašli potražni timovi ISS Mostar, kojima se pridružuju timovi HGSS Mostar, HGSS Čitluk i HGSS Čapljina te FUCZ.

Olujna bura prevrnula prikolicu u Mostaru

Jaka bura u Hercegovini ponovno uzrokuje probleme na prometnicama. Kako javlja čitatelj portala Jabuka.tv do prevrtanja kamiona na Bišću polju došlo je u utorak oko 15 sati, a zasad nije poznato ima li ozlijeđenih.

Do prevrtanja prikolice kamiona došlo je na putu Mostar – Nevesinje, u blizini skretanja za Blagaj.

Englezi objavili senzaciju: Zar je moguće da će Zidane ovo napraviti Modriću?!

Na klupu madridskog Reala nakon samo devet mjeseci vratio se legendarni nogometaš Zinedine Zidane (46).

Za sve navijače Reala ovo je odlična vijest, ne samo zbog Zidaneove trenerske veličine, već i zbog toga što ovaj Perezov potez znači da će se momčad na ljeto itekako osvježiti te da će čelnici kluba posegnuti duboko u džep.

Na ljeto se očekuju velike promjene u svlačionici, a prema pisanju britanskog Independenta, Zidane će dobiti 350 milijuna eura za pojačanja. I sada dolazimo do ključne informacije u članku britanskog portala – u novom Realu neće biti mjesta za Luku Modrića?!

“Gareth Bale i Luka Modrić su među igračima za koje se očekuje da će napustiti klub”, piše Independent. Navodi se i da će se Real baciti u lov na Neymara, Christiana Eriksena, Edena Hazarda i Kyliana Mbappéa.

Inače, Modrić i Zidane ranije su odlično surađivali, a hrvatski kapetan nedavno je s Realom dogovorio produljenje ugovora. Je li se što u međuvremenu promijenilo, doznat ćemo tijekom ljetnog prijelaznog roka, no očito je da će u Realu biti vrlo prometno.

– Sigurno je da će biti promjena, neki igrači će otići, ali ne bih sad o tome, rekao je Zidane jučer na predstavljanju.

Izmišljen novi okus sladoleda, biste li ga probali

Prehrambena kompanija “Wattie’s” najavila je sladoled s okusom umaka od paradajza, što je izazvalo podijeljene reakcije na društvenim mrežama.

Novozelandska firma novi proizvod najavila je na svojoj Facebook stranici, gdje su mnogi odmah izrazili gađenje takvim kombiniranjem okusa.

– Samo zato što možete, ne znači da biste trebali – komentar je koji je dobio najviše lajkova.

– Volim sladoled i volim umak od paradajza kao začin, ali ne zajedno – dodali su drugi.

Ali nisu svi bili negativni, bilo je i onih koji su priznali da bi odmah isprobali ovaj sladoled.

Vjerovatno ima bolji okus nego što zvuči. Biste li ga vi probali?

Nakon optužbi da je riječ o uranjenoj prvotravanjskoj šali, glasnogovornik firme Ben Cochrane potvrdio je kako je sladoled stvaran.

– Nisam siguran koliko ljudi bi ga kupilo, da budem iskren, ali napravit ćemo uzorke i vidjeti što će se dogoditi – navodi Ben.

Objasnio je kako je ideja došla nakon izvještaja nekih ljudi da vole umak od paradaiza na sladoledu.

Kup susret sa Sarajevom je utakmica sezone za nas

Zrinjski će u srijedu u Mostaru pokušati nadoknaditi 0:1 zaostatak za Sarajevom iz prvog susreta četvrtfinala Kupa BiH, a prema riječima trenera “Plemića” Blaža Sliškovića, bit će to utakmica sezone za njegovu ekipu.

“Ako prođemo Sarajevo, ostali protivnici koji bi nas mogli dočekati u polufinalu i finalu sigurno su manje kvalitetni, tako da bih u ovom trenutku rekao da je to utakmica sezone za nas, posebno ako uzmemo u obzir bodovnu razliku koju ima Sarajevo u prvenstvu”, kazao je strateg Zrinjskog na konferenciji za novinare.

Slišković je istaknuo kako će njegovi nogometaši morati biti koncentrirani svih 90 minuta utakmice kako bi protivniku dali što je moguće manje prilika za postizanje gola.

Koliko je Sarajevo opasno, dodao je Slišković, vidjelo se u nedjelju u Širokom Brijegu, gdje su nogometaši Husrefa Musemića, u razmaku od desetak minuta, odigrali tri ubojite kontre, zabili tri gola i riješili utakmicu.

U nastavku sezone Sarajevo je u četiri utakmice upisalo četiri pobjede, primivši u te četiri utakmice samo jedan gol, dok je Zrinjski upisao tri remija i jedan poraz, zabivši svega jedan gol.

“Svi argumenti su na strani protivnika, i samopouzdanje, i kvalitet igre, i imaju razloga da s optimizmom očekuju sutrašnju utakmicu. Ja se nadam kako bi to moglo potaknuti moje igrače na dodatni angažman i motiv”, kazao je Slišković.

Kada je u pitanju kadar za sutrašnju utakmicu, Slišković neće moći računati na Ivana Čurjurića, Abida Mujagića i Nermina Hajdarevića, koji su upisali nastupe za druge ekipe u ranijoj fazi Kupa.

Nekoliko igrača muče lakše povrede, a za sada je sigurno da će utakmicu propustiti Dalibor Veselinović.

S druge strane, nakon dužeg vremena Damir Šovšić je spreman, a u konkurenciji će biti i krilni napadač Staniša Mandić, koji bi mogao upisati svoj prvi nastup i pomoći Zrinjskom u rješavanju problema kronične neefikasnosti.

Utakmica Zrinjski – Sarajevo igra se u srijedu na stadionu HŠK Zrinjski od 16 sati.

Biskupa Ratka Perića naslijedit će don Željko Majić?

Dr. Ratka Perića, biskupa Mostarsko-duvanjske biskupije, naslijedit će don Željko Majić, objavio je portal Oluja.info pozivajući se na više izvora.

Četiri biskupije u Bosni i Hercegovini uskoro će dobiti nove poglavare, a prve su Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska koje će novog biskupa, kao i dosad, imati u istoj osobi – kao biskupa i upravitelja.

U rujnu 2020. BiH će dobiti i novog nadbiskupa metropolita, a 2021. biti će imenovan i novi biskup banjolučki. No, zbog Hercegovačkog slučaja i sporenja biskupa i franjevaca oko ukazanja u Međugorju, najzanimljivija je situacija u Mostaru.

Don Željko Majić je rođen u Drinovcima, 28. ožujka 1963., od oca Mihovila i majke Matije i ima još dva brata i tri sestre.

Osnovnu je školu pohađao u Drinovcima (1969.-1977.), humanističku gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1977.-1981.) s ispitom zrelosti (12. lipnja 1981.). Vojnu je obvezu odslužio u Požarevcu (1981.-1982.). Filozofsko-teološki studij završio u Sarajevu (1982.-1988.)

Zaredio ga je za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, 29. lipnja 1988., biskup Pavao Žanić (+2000.).

Najprije je imenovan upraviteljem Svećeničkog doma u Potocima (1988.-1989.), zatim župnim vikarom u katedralnoj župi u Mostaru (1989.-1993.).

Poslijediplomski studij pastoralne teologije u Rimu, s boravkom u Međunarodnom zavodu sv. Pavla, pohađao je na Papinskom Lateranskom sveučilištu (1993.-1995.) i postigao magisterij u lipnju 1995. s tematikom: „Pastoralni problemi u Trebinjskoj biskupiji pod Turcima i pastoralna skrb Kongregacije za širenje vjere.“

Don Željko je nakon povratka sa studija iz Rima obavljao više pastoralnih službi u Hercegovini: katedralni župni vikar u Mostaru (1995.-1997.), biskupov tajnik (1997.-2000.), župni upravitelj župe Blagaj-Buna (2000.-2006.).

Članovi Biskupskih konferencija Hrvatske i BiH predložili su ga za vicerektora Svetoga Jeronima u Rimu, saslušavši mišljenje rektora msgr. dr. Jure Bogdana.

Jedini konkurent za biskupsku dužnost don Željku je jedan svećenik koji djeluje u Kanadi ali kojemu su šanse za preuzeti biskupsko mjesto minimalne.

Najviše korisnika socijalne pomoći u Konjicu i Prozoru

Na sjednici Vlade HNŽ-a, na prijedlog Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi, usvojena je odluka kojom je visina stalne novčane pomoći za jednočlano kućanstvo sa 100 KM povećana na 130 KM, za što je u ovogodišnjem proračunu osigurano ukupno 800.000 maraka, piše Večernji list BiH.

Tragom ove informacije, od Ministarstva zdravstva rada i socijalne skrbi tražili smo podatke o tome koliki je broj korisnika socijalne pomoći u ovoj županiji i kakav je on u odnosu na prijašnje godine.

Gotovo 400 kućanstava

Prema podacima iz spomenute institucije, trenutačno se socijalna pomoć isplaćuje za 385 kućanstava na razini županije. Iako bi se očekivalo da najviše onih koji primaju socijalnu pomoć dolazi iz Mostara jer polovina stanovništva HNŽ-a živi u ovome gradu, to nije slučaj.

Možda i neočekivano, najviše korisnika socijalne pomoći je u Konjicu i Prozoru. Tako u Konjicu pomoć prima 86 kućanstava, od toga 70 jednočlanih, 12 dvočlanih, tri tročlana i jedno četveročlano. Slično je stanje u općini Prozor-Rama gdje ovu pomoć prima čak 69 kućanstava. Od toga je 60 jednočlanih, šest dvočlanih, jedno tročlano i jedno šesteročlano.

Na općinu Neum gleda se uglavnom kao na turističko središte koje bilježi velik rast prihoda i turista, ali podaci govore kako 44 jednočlana kućanstva primaju socijalnu pomoć i po tome je na trećem mjestu u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. Stolac je na četvrtom mjestu s 43 kućanstva koja primaju socijalnu naknadu iz županijskog proračuna, zatim Čapljina s 40, Jablanica s 35 te Mostar s 31 socijalnim kućanstvom kojima je potrebna pomoć. Pomalo iznenađujući je podatak kako socijalnu pomoć prima i 21 kućanstvo u Ravnom.

S obzirom na to da se radi o jednoj od najmanjih općina u državi, može se reći kako je ovaj broj relativno visok u odnosu na ukupan broj kućanstava.

Broj korisnika

– Broj korisnika u odnosu na ranije godine uglavnom je isti i nema velikih odstupanja – rekli su za Večernji list u Ministarstvu zdravstva, rada i socijalne skrbi. Sigurno je kako pomoć od 130 maraka ne može uvelike pomoći ljudima koji primaju socijalnu pomoć, a iz županijske Vlade u Mostaru poručili su kako se nadaju da će u budućnosti biti više prostora u proračunu za ovu namjenu.

S obzirom na to da se očekuje kako će broj nezaposlenih biti značajno smanjen u idućih mjesec dana zbog dodjele subvencija za zapošljavanje, čak se možemo nadati kako će dio korisnika socijalne pomoći doći do toliko željenog posla i početi zarađivati za život umjesto da primaju naknade od koje sigurno ni jedna osoba ne može podmiriti osnovne životne potrebe, a da ne govorimo tek o kućanstvima s više članova.

U Hercegovini jaka bura sa olujnim udarima brzine do 80 km/h

U Bosni će veći dio dana biti pretežno oblačno. Prije podne većinom slaba susnježica ili slab snijeg. Bez padavlina na području sjevera Bosne.

U večernjim satima u Bosni smanjenje oblačnosti. U Hercegovini u jutarnjim satima snijeg ili susnježica u sjevernim i istočnim područjima, na jugu kiša. Sredinom dana u većem dijelu Hercegovine razvedravanje, osim u sjevernim područjima.

Vjetar većinom umjerene jačine sjevernog smjera. U Hercegovini i jugozapadu Bosne jaka bura sa olujnim udarima brzine 60 do 80 km/h. Krajem dana bura će oslabiti.

Najniža jutarnja temperatura zraka uglavnom između -2 i 2 stupnja, na jugu zemlje od 4 do 8 stupnjeva. Najviša dnevna temperatura zraka većinom između 3 i 8°C, na jugu zemlje do 11.

Priče iz Hercegovine: Kako je NEVOLJA naučila Duvnjaka da moli uz diple

Foto: Ilustracija

S vremena na vrijeme, prelistaju se novinske arhive u kojima se pronađu neke zanimljive priče i šale koje treba ispričati novim ljudima u novom vremenu. Jedna od takvih priča je i ova humoreska Petra Vuletića – Šjora (starijeg) objavljena u “Crkvi na kamenu” davne 1988. godine.

Ponovnu objavu iste priče donosimo na našem portalu; izvučeno iz naftalina na nova internet bespuća…

Priredio:Mario Knezović/Grude.com

GALA DOŠLA, GALA PROŠLA – Petar Vuletić Šjor (stariji)

Znaš li ti, bolan, oklen ćeš znat, onog što mu kažemo „Mali Luka“?
Jok „Zloluku“, jesi li kršten, već onog što ti kažem „Malog Luku“? Tako mi rečemo, a kad se propne, mogo bi dohvatit zvono na svakoj crkvi… To ti je oni što priča sve u pjesmi, ako znaš, ima ti i’ o njemu stotinu.
Čuo si, asli, onu kako je „naćero“ komandira milicije, na jednoj svadbi da moli Boga? Prekrstio se Luka (a puna kuća kapeša oko njega) i počeo molit ‘vako:
„Ko ga voli, neka mu se moli…“
(mislio Luka na Boga, bezbeli, a komandir shvatio da cilja na šefa države, pa on prvi prihvatio molit za Lukom „Očinaš“)
Pitam ja jednom Luke: Je li to baš istina?
–    Dašta je – kaže on. A jesi li ti čuo onu kako je Duvnjak molio „Očinaš“?
–    Jok ja…
–    E, ‘vako je to bilo: Čuva Duvnjak, pričaju biva, ovce u planini. Sjedi na kamenu i moli Boga, bajagi. Prolazi tuda Isus, slava mu i milos’, pa kaže:
–    Šta to radiš, Duvnjače?
–    Evo molim Boga…
–    A kako moliš?
–    Šta kako? – zinu Duvnjak – kako me je moj babo naučija, A njega njegov babo. Evo ‘vako: Gala došla, gala prošla… Bilo je još (počeše se Duvnjak iza uva), ali ja zaboravija…
–    Kakva ti je to molitva, jadan čojče… Čuješ, ja ću tebe naučit svoju molitvu. a zove se „Očinaš“.

I šta će ti bit, moli Isus pred njim, a Duvnjak se nasadio za njim…

–    E, ajde sad sam – kaže Isus, slava ga bila.

Počeo Duvnjak: „Očinaš… Očinaš… ali ne’š dalje, da si dukat. Onda se počeše iza oba uva, pa kaže:

–    E, moj Isuse… nije što je to meni dugo i što ja to ne bi upamtija za sto godina… nego je to meni sve nekako sumnjivo… Kad meni udare vukovi u ovce, pa ja rečemo privatim molit tu molitvu… ih, đava jedne ovce, dok bi ja kraju… već ti meni nešto, ‘nako znaš, kako bi reka, kratko a jasno!
–    E baš si pravi Duvnjak – nasmija se i Isus, slava mu i milos’ . Čuješ, onda ajde moli ‘vako:
Ujme Oca… Pomozi Bože, ujme, Isusovo… Odstupi nekršteni, od krštene duše, jer ja virujem u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga, Amen.
–    Oće li to meni valjat (priupituje Duvnjak).
–    Bolje bi bilo da si naučio Očinaš, ali valjat će ti i ovo ZA NEVOLJU!

Drago to Duvnjaku, ponovi mu Isus još pet – šest puta i ode preko jedne vale. Ali, sad ćeš ti čut. Nije on još ni zamakao, kad ono, jadan brate, taman ko da je čekalo, navalio čopor vukova… onu se glave, onu s repa, onu s hrbata, guli li ga guli… a jadan i napokonji Duvnjak skamenio se na ‘nom svom kamenu, dašta će, pa će onda u strahu:

–    Ha, pomozi Bože… eha, eha, ostavi to… ha pomozi Bože, pomozi… Jadan ti je ja… kako ono dalje?
– I osta ko zaliven. U to zgrabi vuk najvišu galu biva…
–    A gala! stvora ti (sinu Duvnjaku u glavu)… Gala došla… gala prošla… (ali ode gala uza stranu, moli ti…)

Šta će, kud će, već kapu u žalosnu šaku, pa trka za Isusom preko one vale. Taman ga stigo na kraj vale. I priča biva svoju muku i nevolju i kako je pomiješao molitvu, a onda Isus, slava ga bila, opet mu ponovi. I šta ću duljit, prošlo od toga godina i godina, ide Isus opet onom planinom, kad Duvnjak opet na onom istom kamenu sjedi i dipli…

–    Šta to radiš, Duvnjače?
–    Evo molim Boga…
–    Pa uz diple?
–    Uz diple, dašta… Vidim ja šta vidim. Kako god ja molija, odoše ovce… Nema vajde molit, kad vuk u ovce… P’unda ja vazdan ‘vako diplim i pivam: Krepaj vuče od jada, ali biži od mog stada!
Odmiči… nema više gala došla, gala prošla… Sad je sa mnom Isus i Marija… Ujme Oca! Nešto diple (kaže Duvnjak), nešto molitva, ali ja vuku dohaka!
–    Pa, nije ti loša ni ta molitva! A ko te to nauči?! (pita Isus, slava ga).
–    NEVOLJA, da ko će! Pohvali se Duvnjak i nastavi diplit i dalje…

Tako Duvnjak dohako „starim vukovima, a ovim „novim“ nemoreš ništa ni s diplama ni sa Očinašima – zaključi Luka svoju priču.

Los Peros 

Dnevnik jedne ljubavi: Priča o nastanku mostarskih Ultrasa

Početkom travnja navijačka skupina Ultras-Zrinjski proslavit će 25 godina postojanja. Povodom toga prisjetit ćemo se prije svega onih koji više nisu s nama na tribinama, ali i nekih zanimljivih priča s gostovanja voljenog kluba.

“Sve je počelo početkom 94′ godine u tad još ratnom Mostaru. Nas nekoliko nabavili smo malo duže platno i krenuli s izradom prvog transparenta. Zrinjski je godinu dana prije odigrao svoju prvu veću utakmicu protiv tadašnje NK Croatia na Maksimiru (3:2 za Croatiju op.a.), a nas nekoliko se “bacilo” na posao da odradimo transparent koji ćemo postaviti u Mostaru kad istrče Plemići. Povod je bila utakmica Zrinjskog i Mladost Dubint iz Širokog Brijega koja se igrala za prvaka Herceg Bosne”, priča jedan od osnivača Ultrasa Leo Zovko.

„Nakon dosta razmišljanja što napisati pao je dogovor da bojom napišemo Ultras-Zrinjski. Znajući da se mnoge udarne navijačke skupine u Europi, nazivaju imenom Ultras, ubacili smo još Zrinjski da se zna na koju se navijačku skupinu misli”, nastavlja naš sugovornik.

Utakmica Zrinjskog i Mladosti odigrana je u Mostaru 20. travnja 1994.. To je bila prva službena utakmica Zrinjskog nakon 1945. godine i susret ova dva kluba privukao je oko 5.000 gledatelja na stadion pod Bijelim Brijegom. Rezultat dosta zanimljive utakmice glasio je 0:0, a najvjerniji navijači Zrinjskog prvo su ušli na istočnu tribinu/stajanje. Nakon što su uvidjeli da je stajanje skroz zaraslo i uništeno te da je nemoguće pratiti utakmicu s istog prešli su na centralnu zapadnu tribinu.

„Na toj prvoj službenoj utakmici Zrinjskog nakon 45′ godine okupilo se nas stotinjak. Sjećam se da su tu bili momci koji i danas su redoviti na utakmicama Zrinjskog. Doduše mnogi već odavno su na zapadnoj tribini i nisu više u onom navijačkom điru, ali s istim žarom prate Zrinjski kao i tih prvih dana”, kaže naš sugovornik.

Nakon te nogometne utakmice navijači Zrinjskog se više okupljaju na košarkaškim utakmicama Plemića. Prave se transparenti, a dvorana je uvijek bila popunjena do posljednjeg mjesta. Predvođeni navijanjem Ultrasa košarkaši su davali i posljednje atome snage i bili su u samom vrhu. Ipak uvijek je nedostajao taj mali iskorak za prvo mjesto. Prvih godina košarkaši Zrinjskog su se za prvo mjesto borili s košarkašima Brotnja iz Čitluka, a kasnije i s košarkašima iz Širokog Brijega.

Na tadašnjim košarkaškim utakmicama dolazila je odlična navijačka ekipa. Tu su se na tribinama uvijek nalazili pravi momci. Reza, Ćiba, Arma, Ica, Leo, Tomo, pok. Pipa, pok. Minja, Nale, Daka, Goca M., Dovla, Tigar, Gaba, Brko, Ljolje, Genša, Gana, Čalta, pok. Šulc, Buci, Tolići, pok. Šica, Škoba, Kocka, pok. Šelo, Margeta, Krtalić, Struja, Marjanović, … Svatko je bio zadužen ili za navijanje, ili za transparente, pirotehniku…Tada ekipe iz raznih kvartova Mostara dolaze pod transparentima Torcida Mostar, Zrinjevci, Ultras…

Godine 1997. u Kosači je održana skupština na kojoj navijači Zrinjskog iako se mlađa ekipa s tribine protivila tome prihvaćaju ime Zrinjevci. Za prvog predsjednika izabran je Leo Zovko, za dopredsjednika Marino Pehar Ćiba, a u užem vodstvu su još: D. Marjanović Forca, G. Kvesić, G. Mišić, L. Krtalić, I. Mucić, V. Savić, A. Smajić, F. Šunjić, D. Rezić…

„U 1997. godini napravili smo skupštinu na kojoj smo izabrali vodstvo. Skupštini je prisustvovao veliki broj članova, a nakon toga smo dosta masovnije i organiziranije pratili naš klub. Izrađeni su i brojni transparenti, a dosta dobro smo uradili i na planu marketinga, članarina…. Ipak, loša liga održavala se na posjetu domaćih utakmica i to je bio najveći problem. Masovnije smo išli na gostovanje nego što bi se okupljali na domaćim utakmicama. Ipak, s vremenom i to se normaliziralo”, govori nam prvi predsjednik navijača Leo Zovko.

Liga Herceg-Bosne se igrala do 2000. godine i do tada su navijači Zrinjskog uz navijače Širokog Brijega (Škripare) bili jedina organizirana navijačka skupina u Herceg Bosni. Upravo zbog toga jedino su se utakmice Zrinjskog i Širokog Brijega mogle pohvaliti navijačkim dvobojima kako na tribinama tako i van njega.

“Bilo je dosta sukoba između ove dvije navijačke skupine upravo zbog toga što su one i jedino egzistirale na ovom području. Tek poneki bljesak bi napravili navijači Brotnja iz Čitluka ili navijači Kiseljaka, ali to je sve bilo sitno”, govori naš sugovornik.

U tom periodu igrala se i prva utakmica za prvaka BiH s klubovima iz bošnjačkog dijela BiH. Zrinjski je snage odmjerio sa Željezničarom na Koševu, a navijači Zrinjskog mogu se pohvaliti da su bili prva organizirana navijačka skupina koja je došla u Sarajevo nakon rata (misleći na klubove i saveze koje je tada razdvajao rat op.a.).

Godine 2000. navijači Zrinjskog ponovno se organiziraju pod imenom Ultras-Zrinjski… , a o tome ćemo sljedeći put….

Knjige o ljubavi prema Mostaru pisane srcem i prostranom dušom Mostarke Marsele Šunjić

Bivši bosanskohercegovački političar i promotor Bogić Bogičević je između ostalog akcentirao da su obe knjige Marsele Šunjić u biti antiratni romani koji već predstavljaju nezaobilazno štivo o stradanju Mostara.

U nastojanju da knjige Marsele Šunjić „Laku noć grade“ i „Puno pozdrava s mjeseca“, koje su do sada izdate na talijanskom i ruskom jeziku, te jezicima naših naroda, približi čitateljima engleskog govornog područja njeni roditelji Zdravko i Vesna Šunjić su realizirali novi projekt izdavajući obje knjige na engleskom jeziku.

Tako smo imali prilike čuti neke nove podatke i razmišljanja o najnovijim izdanjima pod naslovom „“Goodnight, City“ i „Greetings from the Moon“ od Hadžema Hajdarevića, Elbise ustamujić, Bogića Bogičevića, Dragana Marijanovića i Gorana Karanovića. Program je koncipiran tako da su u pasažima imeđu elaboracija promotora nastupali Melisa Hajrulahović Tomić i Jasmin Bašić, solisti Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu, zatim poznato estradno ime Hanka Paldum i konačno prof. Mustafa Šantić, nekadašnji član mostarske kultne grupe Mostar sevdah reunion.

Programom je moderirala i davala poseban ton vrlo elokventna Aida Krehić, uspijevajući da kao profesionalna novinarka postigne još jednu povisilicu u sveukupnom doživljaju. Publika je dakle imala mogučnost da u multimedijalnom programu pronađe kutke za osobno zadovoljstvo. Stiče se utisak da je postignuta atmosferu u kojoj su se naizmjenično smjenjivali osjećaji tuge u gradaciji do velikih amplituda praćenih suzama i hropcem i radosti kao izrazu nade i optimizma nakon kataklizmičnih vremena čemu su zaslužni učesnici u glazbenom dijelu programa.

Antiratni romani

U svakom slučaju ovo nije bila uobičajena promocija kakve smo navikli posjećivati. Jednostavno, u zraku se osjetio kolektivitet, suosjećanje s dramom mlade sugrađanke koja je iza sebe ostavila dva dragocjena književna djela neupitne vrijednosti što su potvrdila renomirana imena za stolom.

Bivši bosanskohercegovački političar i promotor Bogić Bogičević je između ostalog akcentirao da su obe knjige Marsele Šunjić u biti antiratni romani koji već predstavljaju nezaobilazno štivo o stradanju Mostara.

-Knjige ne predstavljaju samo jedno sjećanje na strahote rata već i na Mostarce koje su ratni vjetrovi raznijeli širom svijeta, njihove vrline, prkos i ljudske vrijednosti koje je imao malo koji grad u Jugoslaviji. Time što su obje knjige prevedene na engleski, talijanski i ruski jezik one su postale sastavni dio svjetske literature, akcentirao je Bogičević.

Dragan Marijanović, književnik s nizom nagrada i obimnim djelom, je ustvrdio kako iščitavajući Marseline knjige uvijek doživljava nove osjećaje pobuđene zbog novih spoznaja koje su mu ranije promakle. Uspostavio je komunikaciju s Marselom želeći akcentirati svoje razmišljanje o današnjem stanju u društvu. Upravo je to vrijednost njenog štiva, ta inicijacija da pokrene svijet na bolje.

-Pa, Marsela, kakogod da ti je na tom Mjesecu kojega si tako silno priželjkivala i stalno tražila nekog da te na nj ispali, ipak moraš znati neke stvari koje se događaju ovdje na Zemlji i kao kontinentu i kao državi, ponajprije u Mostaru. Doduše ti to vidiš, ali i mi moramo vidjeti – vidimo li to. Dakle, ništa se promijenilo nije. Traje tužna simfonija, samo su se glazbala i dirigenti promijenili. Nekada je glazba bila bučna i brutalna, orkestri i glazbala krvavi a dirigenti uglavnom krvnici, sada je simfonija tiša, ali i podmuklija. Demokratska. Kao, u Europu će, a ni ona ne zna đe će sa sobom. Govorim baš ovako da bih nastavio nit tvoje ironije i samoironije koje su mi se jako svidjele u tvojim knjigama, u kojima se situacije i likovi lome brzo i u tisuće komada kao razbijen prozor. Tako da su tvoje fabule – fabule razbijenih prozora u općem metaforičkom smislu, dakle naroda, pojedinaca, skupina, svega što se moglo razbiti, kazao je Marijanović.

On je proširio slučaj ovog grada na daleko veći prostor ustvrdivši da je riječ o metafori čiji luk doseže planetu.

Poeme o ljubavi

Marijanoviću su obje knjige poslužile za dijalog sa ovovremenim političkim establišmentom i u tome se očituje snaga Marselinih poruka koje Dragana iniciraju za iznošenje osobenog stava o kontinuitetu kataklizme.

-Ako je Mostar bio središte tvoga univerzuma dok si mu posvećivala svoje romane, u međuvremenu je postao metafora i cijelog čovječanstva, koje hita k potpunoj podijeljenosti, pa se sve tješimo: lako ćemo za Mostar, samo ako se sve ovo drugo sredi. Vidiš da smo ostali naivni i nemamo snage priznati da je jasno da se ništa neće srediti, ni u čovječanstvu ni u Mostaru, kazao je Marijanović. On je kategoričan u stavu da su Marseline knjige trebale biti prvo tiskane na engleskom jeziku i za takav stav daje objašnjenje:

– Zapravo, najprije su tvoje knjige trebale biti tiskane na engleskom, pa na ruskom i talijanskom, a tek večeras trebali smo govoriti o tvojim knjigama na našim jezicima. Jer, Marsela, takav je i bio slijed stvari o kojima su najviše odlučivali engleski i ruski jezik! U to nas je vrijeme poslije kataklizme uvjerilo. A mi mislili da je to bilo zbog naših jezika. I danas tako mislimo, dok ispraćamo djecu u tu Europu. Ona nisu doživjela klanje i razbijanje prozora, ali svejedno su nesretna, baš kao i tvoja Dijana Anastasijević koja za osam godina života u New Yorku, s četiri naučena jezika i sjajnom biografijom, nije uspijevala opet sastaviti vazu života. Usred grada od dvadeset milijuna ljudi. Sama, poput Mostara ili zemlje kojoj on pripada, napuštena i neshvaćena, ona oko sebe sakuplja djeliće razbijenog Mostara, ljude koji su s njom sjeli na onaj Deltin let iz Rima za Ameriku, zajedno s drugim ljudima iz nekih drugih nesretnih istoka, svi u uvjerenju kako idu na zapad.

Govoreći o ovim knjigama Goran Karanović je ustvrdio da su one poeme o ljubavi. Insistirao je na tome da je Marselina spisateljska akcionost generirana iz ljubavi prema rodnom gradu koga je neizmjerno volila i osjećala svaki njegov titraj.

-Marselina ljubav prema Mostaru je duboka. Nije to samo ljubav prema jednom gradu. To je ljubav prema jednom načinu života. Ideji zajedništva u kojem podjele nacije i vjere ne postoje. U kojem postoji ljudstvo, komšiluk, drugarstvo i univerzalne vrijednosti dobra u čovjeku. Dobra – čovjeka prema čovjeku. Njen žal prema gradu koji se uništava, žal je zbog gubitka ideala koji su sanjali najbolji, a rušili najgori. Taj ideal i to univerzalno dobro, zauvijek su sačuvani među koricama Marselinih knjiga.

U njenom romanu Laku noć grade, jednoj od najpotresnijih priča o propasti koju sam imao priliku pročitati, pratimo nicanje zla iz perspektive jedne građanske familije. Iz perspektive Mostaraca koji su sukob dočekali nespremni, živeći sretno u gradu koji je u nered 90-ih ušao izmiješan kao tigrova koža. Priča onih koji su pobjegli od rata i razbuktalih nacionalizama, ne želeći da ratuju protiv svojih komšija i rodbine. Ne želeći da ratuju ni protiv koga. Ali priča i onih koji su ostali, prepušteni na milost i nemilost strahotama koje su uslijedile, ubjedljivo je kazivao Karanović.

On je istakao snagu Marselinu da zapiše svoje osječaje izazvane onim što se desilo u ratnoj kataklizmi.

-Ljudi koji su baštinili zajedničke vrijednosti, nisu se snašli u užasu koji je došao 90-ih. Ti ljudi nisu puno ni pisali. Njihovi pogledi, ostali su nijemi, duboko zakopani i duboko poraženi pred razaranjem koje ih je zateklo potpuno nespremne. Možda nesposobne da osvijeste pred sobom, a kamoli zapišu tešku sudbinu koja je došla, uništila i zavladala. Marsela je imala snage. I da osvijesti i da zapiše i da bude glas razbijenih generacija i ambasador koji je govorio istinu o stradanju Mostara. Puno pozdrava s Mjeseca priča je o ljudima koji su rasuti po svijetu nastavili svoje živote, dijeleći zajedničku ranu. Propast jednog vremena kojem za Marselinu i brojne generacije, niti ima, niti će biti lijeka. Pored fragmenta Mostara koji je ostao na fizičkom prostoru grada, u ovom trenutku živi još čitav jedan dislocirani grad, razbacan po svim krajevima zemaljske kugle. Mostar u egzilu, onakav kakav je bio, koji nastavlja postojati u sjećanju i u srcima ljudi koji su otišli, istakao je književnik Goran Karanović.

Pokažite svojim prijateljima i bližnjima koliko ih volite

Profesorica Elbisa Ustamujić je u analitičkom tekstu istakla književne vrijednosti Marselinih knjiga potvrđujuči njihovu osebujnost i bezvremenost tema. Prepuna sala očekivala je obraćanje Vesne Šunjić koja neobično snažnim vitalitetom i potrebom za povratkom tradicionalnih vrijednosti Mostara nastoji probuditi grad iz letargije i učiniti korak ka perspektivnijom budučnosti. Vesna Šunjiće je bila na tragu Marselinih poruka:

-I tek kad shvatimo, kako kaže nobelovac Ivio Andrić, da „nas sve čeka ista rupa“, onda počinjemo da razmišljamo kako na tom putu učiniti život snošljivijim, oslobođen svih oblika žudnje za posjedovanjem, pretjeranom vezanosti za ego, naučiti se voljeti i ne čekati sutra, iskazati svoja osjećanja pažnje, ljubavi… jer sutra je daleko i kasno.

„Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo, ali danas je sve što mi ostaje, i zato bih htio reći da te veoma volim“, zapisao je Gabriel Garcia Markez. Marsela je sanjala da napiše dva romana, jedan „Puno pozdrava sa mjeseca“ je završila, a drugi je ostao u rukopisu nedovršen. Tražili smo lijeka i u večem svijetu, već kad nam se činilo da se rak povlači, krenula je za Hannover u Sveučilišnu bolnicu- sama, nije htjela da je bilo ko prati. Poslije pregleda poželjela je da proputuje Europom i samo poslije četiri dana boravka u bolnici u Hannoveru umrla je. Nikada nisam uspjela da joj kažem koliko je volim, koliko se ponosim njome, koliko sam patila zbog tih naših daljina. I zato molim vas ne napravite moju grešku i spavajte i budite se s Markezom. Pokažite svojim prijateljima i bližnjima koliko ih volite – koliko su vam potrebni, poručila je na kraju promocije Vesna Šunjić.

Na ovoj nezaboravnoj večeri „Sve bilo je ljubav“, kako svojevremeno u svojoj pjesmi – zapisa Arsen Dedić.

Kako piše Marsela: ”Pitali smo se da li se barem ulice još sjećaju naših koraka, da li je nešto od nas još uvijek ostalo na kaldrmi u Kujundžiluku; nevidljivi otisci stopala na užarenom kamenu; riječi u šupljinama poroznih stijena; osmijeh nošen letom galeba iznad smaragdne Neretve; odbljesak svjetlosti na njegovim krilima i na našim licima.

Puno pozdrava s Mjeseca je melanholična ispovijest o životu koji se nastavlja. Ispovijest puna ljubavi koja je jača od svega.

Prevodi Marselinih knjiga raduju. Raduje činjenica da će Marselina priča o Mostaru doći i do Amerike, kako je došla i do Rusije, Italije i drugih zemalja po svijetu. A kod nas, Marselini romani ostaju. I to ostaju duboko u književnosti ovih krajeva, ali i duboko u svim ljudima koji ih pročitaju. Napisani neposredno, jasno i britko, sa sobom nose moć dobra i snagu istine. Snagu za koju sam uvjeren da je najjača i koja, poput ljubavi, na kraju pobjeđuje.

I hvala joj na tome.

Piše: Zlatko Serdarević,desk@dnevni-list.ba

Zaposlenici ovih struka češće varaju partnere

Nevjera je oduvijek bila kamen spoticanja u odnosima. Gubitak povjerenja, samopouzdanja i svega ostalog što za sobom nosi, biti žrtva nevjere jedan je od najvećih strahova onih koji su u vezi.

Ne postoji siguran “alat” koji će vam otkriti hoće li vas zadesiti ta neugodna sudbina, no istraživanje je pokazalo kako struka vašeg partnera može imati itekako veliku ulogu u predviđanju postoji li rizik od prevare.

Na portalu Ashley Madison, portalu za “varalice”, provedeno je istraživanje u kojem je sudjelovalo više od tisuću korisnika te društvene zajednice, a rezultati su pokazali da ovih 13 zanimanja više omogućuje ljudima da se upuste u prevaru.

Sociološka, umjetnička, politička i kulturna zanimanja su na listi, no na posljednjem, 13. mjestu. Tek jedan posto ispitanika i “varalica”,  radi u ovim područjima.

Radna mjesta u području marketinga, poslova socijalnog rada, uslužnih djelatnosti, zahtijevaju dobre komunikacijske vještine pa se time i povećava mogućnost prevare. Četiri posto ispitanica i osam posto ispitanika radi u području marketinga i komunikacija što je ovakva radna mjesta stavilo na deveto mjesto liste.

Još je više varalica zaposlenih u područjima financijskog poslovanja i obrazovanja. Među varalicama, sudionicima istraživanja, oko osam posto žena i devet posto muškaraca radilo je u financijskom sektoru, a četiri posto u sektoru obrazovanja.

Poduzetništvo se pokazalo četvrtom najpopularnijom profesijom na ovom popisu među korisnicima Ashley Madison jer podrazumijeva mnogo vremena na poslu, izbivanja od kuće, poslovnih putovanja i sl.

IT sektor na visokom je trećem mjestu, a medicinski na drugom, s visokim brojem žena među varalicama, čak 23 posto u odnosu na pet posto muškaraca.

I prvo mjesto neslavne titule zanimanja u kojem je najviše varalica svojih partnera jest – prodaja, trgovina, građevina. Radnici ovih zanimanja najčešće varaju svoje partnere i na ovim poljima “caruju” muškarci varalice s 29 posto u odnosu na četiri posto žena u istim sektorima.

Vecernji.ba

Tri osobe poginule u stravičnoj prometnoj nesreći

Dva muškarca i jedna žena poginuli su u prometnoj nesreći koja se večeras oko 20 sati dogodila na putu Krupa – Otoka, potvrđeno je u Operativnom centru Ministarstva unutarnjih poslova Unsko-sanske županije za Klix.ba.

Kako saznaje Klix.ba, putničko motorno vozilo Audi iz Celja kretao se iz pravca Krupe prema Otoci i tom prilikom je direktno podletio pod kombi bh. tablica koji je dolazio iz suprotnog smjera.

Sva tri putnika iz Audija stradali su na mjestu događaja, a jedan od njih je prilikom sudara ispao iz auta. Tri putnika iz kombija su van životne opasnosti, ali su prebačeni na liječničke pretrage u Županijsku bolnicu “Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću.

HKK Zrinjski – KK Bratunac 82:73

Nema odmora za košarkaše HKK Zrinjski koji su večeras na svom parketu dočekali KK Bratunac. Plemići su bili izuzetni favoriti u ovom susretu koji je došlo pogledati oko 350 navijača

HKK Zrinjski-KK Bratunac 82:73 (25-11,15-19,19-22,23-21)

HKK Zrinjski: Šutalo, Lužaić, Pajić, Sokolović, Golemac, Zlomislić, Todorović, Miličević, Ljujić, Milinović, Ramljak

KK Bratunac: Pavlović, Siladji, Nikolić, Alcegaire, Sepa, N.Nikolić, Maksimović, Jokić, Ružičić, DRESHAWN

I u ovoj utakmici Plemići su bili oslabljeni, ali i umorni od ritma u kome igraju posljednjih par mjeseci, no ipak ruku na srce odigrali su ovaj susret sa pola snage. Kako se i očekivalo utakmica je na otvaranju bila tvrda i neizvjesna ali Plemići od prve sekunde meča uzimaju susret pod potpunu kontrolu.

Na poluvremenu Plemići imaju samo  +10  na semaforu je bilo 40:30.

U drugom poluvremenu ista slika kao i na par zadnjih susreta Plemići umorni , neprecizni i premekani u obrani. Gosti sustižu i dobijaju i treću četvrtinu 22-19 tako da prednost košarkaša Zrinjskog je na početku četvrte četvrtine samo plus 7  59:52.

Posljednja četvrtina ne donosi kvalitetnu košarku ali gosti smanjuju prednost i pobjeda Plemića je ponovo došla u pitanje.

Ipak ruku na srce kvalitetnija ekipa Zrinjskog uspjeva kontrolirati susret do kraja i upisuju novu pobjedu  82:73 i naravno nove bodove u obrani titule.

 

Kod Plemića su se istakli: Šutalo 18  poena, Lužajić 11 poena, Sokolović 12 poena  Todorović 13 poena  te Marko Ramljak 11 poena i 9 skokova, kod gostiju bolji od ostalih bili su ALCEGAIRE  24 poena i 7 skokova te Siladji 12 poena i 11 skokova .

Zbog snijega na cesti Livno-Šuica obustavljen promet za teretna vozila

Na jake udare vjetra upozorava se u središnjim i jugozapadnim krajevima.

Zbog ugaženog snijega na kolniku obustavljen je promet za teretna vozila sa prikolicom i šlepere na magistralnoj cesti M-15 Livno-Šuica.

Također, zbog ugaženog snijega na kolniku obustavljen je promet za teretna vozila sa prikolicom i šlepere na magistralnoj cesti M-18 Olovo-Sarajevo, priopćeno je iz BIHAMK-a.

Ugaženog snijega mjestimično ima i na ostalim dionicama u planinskim predjelima. U nižim predjelima kolnik je pretežno mokar, a zbog nestabilnih vremenskih prilika savjetuje se oprezna vožnja prilagođenu trenutnom stanju na cestama.

Na jake udare vjetra upozorava se u središnjim i jugozapadnim krajevima.

Povećana je opasnost od odrona zemlje ili kamenja, posebno u usjecima, kao i na planinskim prijevojima.

Posjedovanje zimske opreme zakonski je obavezno.

Zbog radova na sanaciji odrona na magistralnom putu M-16 Banja Luka–Crna Rijeka u mjestu Dabrac, prometuje se jednom trakom uz postavljenu svjetlosnu signalizaciju.

Jednom trakom naizmjenično prometuje se i u tunelu Vranduk na magistralnoj cesti M-17 Zenica-Nemila, gdje su u toku sanacijski radovi.

Martina Mlinarević veleposlanica BiH u Češkoj na prijedlog Komšića

Književnica Martina Mlinarević predložena je za veleposlanicu BiH u Republici Češkoj, a njezino službeno imenovanje očekuje se na sljedećoj sjednici Predsjedništva BiH.

Kako doznaje Klix.ba, prijedlog za imenovanje Mlinarević za veleposlanicu u Pragu uputio je član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

Dan otvorenih vrata Studija kemije Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru

Dan otvorenih vrata Studija kemije Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru održat će se u utorak, 12.ožujka 2019. godine s početkom u 10 sati u kampusu u Rodoču.

Osnovni cilj je pokazati da kemija nije samo niz “smršenih” jednadžbi, već zanimljiva suvremena znanost. Radionice su osmišljene kroz niz eksperimenata koji će učenike uvesti u svijet kemije na edukativan i zabavan način.

Učenici će imati prigodu upoznati se sa znanstveno-istraživačkim aktivnostima na Studiju, te mogućnostima studiranja.

I ove godine program će pripremiti studenti i profesori Studija kemije, a istom će nazočiti dvjestotinjak učenika završnih razreda.

Pored navedenih uzvanika, radionice će biti otvorene i za sve ostale zainteresirane.

Mostarskom judo klubu Borsa 24 odličja iz Albanije i Francuske

Foto: Judo klub Borsa Mostar

Judo klub “Borsa” ovog je vikenda nastupio na dva međunarodna judo turnira i Europskom kupu za kadete u Zagrebu.

Na međunarodnim judo natjecanjima u Albaniji i Francuskoj Borsa je osvojila 24 odličja. Tradicionalno natjecanje u Albaniji “Kup Majke Terezije” održano u Skadru okupilo je uzvanike iz okolnih zemalja (Albanija, Kosovo, Crna Gora, Bugarska, BiH), a jk Borsa nastupio je sa 16 natjecatelja. Medalje su osvojili:

Zlato: Ana Bošnjak, Ivano Vrdoljak, Sara Simić, Josip Zovko i Petra Jovanović.

Srebro: Petar Ivanišević, Matea Aničić, Petra Čarapina, Andrea Čarapina, Lovro Božić, Katarina Michalowicz (srebro i u konkurenciji starijih), Sara Simić (konk. starijih), Antonio Kordić i Petra Jovanović (konk. starijih).

Bronca: Matea Aničić (konk. starijih), Petra Čarapina (konk. starijih), Andrea Čarapina (konk. starijih), Lucija Miličević, Ivan Nikolić (bronca i u konk. starijih), Dominik Bojčić i Tvrko Slokar.

Međunarodni judo turnir održan u Francuskom Saint-Cyprien-u okupio je oko 600 mladih džudaša iz 20 zemalja. Natjecanje je organizirano za urast ml. kadeta (2005.-2006. godište). Član judo kluba “Borsa” Andrey Marchenko u kategoriji do 60 kg osvojio je srebreno odličje.

Europski kup – Zagreb

Tri člana iz redova judo kluba “Borsa” nastupali su i na Europskom kupu u Zagrebu koji je ovog vikenda ugostio 34 reprezentacije i 723 natjecatelja. Najbolji plasman iz Borse ostvarila je Josipa Brvenik u kategoriji do 63kg.

Josipa je na kupu bila bolja od predstavnica Slovenije i Italije, dok je poražena od predstavnica Izraela i Češke. U sklopu reprezentacije BiH nastupalo je 28 reprezentativaca, a Josipa je ostvarila treći najbolji rezultat za reprezentaciju BiH.

Izdano upozorenje za Hercegovinu: Opet stiže olujni vjetar!

Federalni hidrometeorološki zavod izdao je Narančasto upozorenje za područja Hercegbosanske i Hercegovačko-neretvanske županije, zbog mogućih udara vjetra brzine do 70 do 90 kilometara na sat, priopćila je Federalna uprava civilne zaštite.

Podsjećamo, jak vjetar krajem veljače prouzrokovao je veliku materijalnu štetu u Hercegovini .

1...2.9202.9212.922...2.929Stranica 2.921 od 2.929

Hercegovina.in je web portal posvećen vijestima, informacijama i događajima iz Hercegovine. Pruža najnovije vijesti iz regije, analize, intervjue i sadržaje koji pokrivaju kulturu, sport, politiku i društvene događaje. Cilj portala je informirati i povezivati ljude iz Hercegovine, kao i one koji su povezani s ovim područjem.

Sva prava pridržana © Hercegovina.in | ISSN 2744-2411