Dva aktivna požara na području Tomislavgrada

5. ožujka 2019.

Na području općine Tomislavgrad u posljednja 24 sata izbila su četiri požara od kojih su dva i dalje aktivna.

Požar je trenutno aktivan na području naselja Bukovica, gdje je vatra prvo zahvatila suhu travu, a zatim se proširila na borovu šumu u neposrednoj blizini mjesne škole, doznaje Fena od tomislavgradskih vatrogasaca.

U gašenju tog požara uključeno je jedno vatrogasno vozilo s ljudstvom, dok je drugo vozilo u poslijepodnevnim satima upućeno prema Roškom Polju gdje gori nisko raslinje, a požar se proširio s prostora općine Posušje.

Vatrogasci upozoravaju kako su požari koji se događaju u ovo doba godine obično izazvani ljudskim faktorom, zbog nepažnje prilikom paljenja korova na oranicama.

U Hercegovini slabo jugo, pretežno oblačno s kišom

5. ožujka 2019.

Danas u Bosni i Hercegovini pretežno oblačno sa kišom.

Padaline su većinom slabe. Na vrhovima planinama snijeg. Vjetar u Bosni slab do umjerene jačine istočnog i sjeveroistočnog smjera.

U Hercegovini slabo jugo. Jutarnja temperatura zraka većinom između 2 i 8 stupnjeva.

Najviša dnevna temperatura zraka uglavnom između 8 i 14 stupnjeva.

Svjetski prvak Ivan Kvesić na prijmu kod Grabar-Kitarović

5. ožujka 2019.

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović primila je izaslanstvo Karate kluba „Hercegovina – Zagreb“, priopćio je Ured Predsjednice RH.

U izaslanstvu Karate kluba je bio i aktualni prvak svijeta u kategoriji do 84 kg Ivan Kvesić iz Širokog Brijega koji je, osim zlata na Svjetskom prvenstvu, u svibnju prošle godine postao i viceprvak Europe.
Prilikom susreta, predstavnici Karate kluba „Hercegovina – Zagreb” upoznali su Predsjednicu sa svojim aktivnostima usmjerenim na promicanje sporta i zdravoga života među mladima, kao i na poticanje i razvitak vrhunskog karatea.

Predsjednica RH podržala je nastojanja Kluba za uključivanjem što većeg broja mladih u karate i sport općenito te svima zaželjela dobre sportske rezultate, kako na profesionalnoj tako i na rekreativnoj razini.

Tijekom prijema razgovaralo se o važnosti sporta za društvo, položaju karate u Hrvatskoj i svijetu te važnosti obrazovanja tijekom i nakon završetka sportske karijere. Posebnu temu zauzelo je pitanje kvalitetnije podrške ženama u sportu.

Predsjednica je uputila čestitke povodom ostvarenih rezultata, a posebice na činjenici da su članovi i članice kluba osvojili 24 velike medalje.

Ivan se u svom govoru zahvalio na prijemu te izrazio nadu i obećanje da će Hrvatska dobiti prvu olimpijsku medalju u karate sportu.

Kako je Karate Klub Hercegovina Zagreb objavio na svojoj Facebook stranici prijemu su prisustvovali: Ivan Kvesić, Svjetski prvak i europski viceprvak 2018., Danijel Vučić – Glavni trener, dr. sc. Grgo Luburić – Predsjednik kluba, Mario Vučić – Glavni tajnik kluba, Boris Vujičić – Sportski direktor kluba, Stjepan Bešenić – član stručnog stožera te naše sportske uzdanice reprezentativci i reprezentativke, Anamarija Križan, Lucija Čatlak, Anđelo Kvesić i Ivan Martinac”.

Ukazao se Isus?! Pogledajte spektakularne fotografije zalaska sunca

5. ožujka 2019.

sunce_jesen — Foto: Hercegovina.in | Sunce se probija kroz maglu

Na nebu iznad talijanskog grada Agropolija prošlog se tjedna pojavio oblik koji neobično podsjeća na Isusa Krista.

Naime, Talijan Alfredo Lo Brutto iz svog je doma snimio fascinantne fotografije zalaska sunca, a spektakularni svjetlosni show mnoge je na društvenim mrežama podsjetio na Isusa Krista, prenosi Jutarnji.hr.

– Bio sam očaran onime što sam vidio. Ne dijelim često svoje fotografije preko društvenih medija, ali nakon što sam snimio ove, odmah sam pomislio kako ih i drugi moraju vidjeti. Tako su lijepe – izjavio je.

Nina Badrić oduševila fanove

5. ožujka 2019.

Nina Badrić bi uskoro trebala da održi svoj veliki koncert za Dan žena u splitskoj areni “Palladium”. U međuvremenu, pjevačica se odlučila za novi izgled.

Fotografijom je pokazala da se malo dotjerala pa napisala:

– Kako to opisati… ne mogu od sreće disati – napisala je poznata Hrvatica.

Fanovi su bili oduševljeni.

– Kako bilo ko drugi može pomisliti da je diva, kada postoji Nina Badrić – jedan je od komentara na sliku.

Strava u Njemačkoj: Obitelj iz Hrvatske izgorjela u požaru

5. ožujka 2019.

Žena i četvero male djece poginuli su u požaru koji je u subotu izbio u njemačkom gradu Nürnbergu.

Policija u Nürnbergu je za 24sata potvrdila da su preminula žena i njezino četvero djece imali njemačko državljanstvo, ali su useljeničkog porijekla iz Hrvatske.

Prije dolaska vatrogasaca, Muhamed H. iz Irana je pokušao provaliti u kuću i spasiti djecu čim je čuo vrisku, ali nije uspio. Vatra je bila stravična.

Kuća u kojoj su izgorjeli majka i četvero djece se nalazi u industrijskoj zoni. Prema izjavama susjeda, u kući je živjelo devet članova obitelji. Četvero odraslih članova obitelji je ozljeđeno.

”Rijeko imamo vatru ovakvih razmjera” ispričali su vatrogasci za Welt. Kada su došli na teren oko tri sata ujutro, cijela je kuća već bila u plamenu, a vatra je blokirala sve ulaze. Nisu se nikako mogli probiti do žene i djece.

“Tek rođeno dijete umrlo je u bolnici. Troje djece, stari četiri, pet i sedam godina, umrlo je na licu mjesta”, rekli su iz policije, a prenose njemački mediji./HMS/

Zašto “DAN HRVATA IZVAN REPUBLIKE HRVATSKE”?

4. ožujka 2019.

Činjenica je da velik dio hrvatskog naroda ne živi u granicama Republike Hrvatske (RH), već diljem svijeta – od Subotice do Punta Arenasa. U RH postoje razne percepcije o Hrvatima izvan RH. Znamo da postoji velika razlika između značenja riječi “percepcija” i “istina” – važno je da se konačno odredi što je istina, a što tek percepcija i prepozna vrijednost “dijaspore”. Među ciljevima ovog dana jest povezivanje Hrvata diljem svijeta i naglašavanje zajedništva jednog i nedjeljivog hrvatskog naroda – ali putem podizanja svijesti u RH o Hrvatima izvan RH, o njihovom značaju u Domovini, o njihovim potrebama, pravima i interesima, a i o njihovim mogućim dodatnim doprinosima RH.

Neki smatraju da dan “Dan Hrvata izvan RH” produbljuje uvjerenje da su Hrvati koji žive u inozemstvu različiti Hrvati od onih koji žive u Hrvatskoj. Jesmo različiti! Toga se ne moramo sramiti, niti zato ispričavati. Neki su otišli u svijet i vidjeli i naučili nešto novo, nešto drugačije – dok su sačuvali one osnove hrvatske vrednote. Ne znači ako smo različiti da ne može biti zajedništva. Baš suprotno. To smo dokazali 90-tih godina. Treba nam međusobno razumijevanje da se gradi zajedništvo među Hrvatima diljem svijeta. I to je jedan od ciljeva predloženog dana.

Neki Hrvati izvan RH imaju hrvatsko državljanstvo – a puno više ljudi nema državljanstvo; neki znaju hrvatski jezik, a više i više njih ne znaju. Tko je kriv za to? Trebamo se svi dobro pogledati u ogledalo – ima krivnje sa svih strana. Trebamo se svi pokrenuti. Žalosno je što 3/4 zagovarača npr. dopisnog glasovanja ili većeg broja saborskih predstavnika za Hrvate izvan RH uopće nemaju državljanstvo RH! Naši branitelji su se borili i ginuli za državnotvornost Hrvatske. Tko bi zamislio da u 2019. godini toliko malo nas vani ima hrvatsko državljanstvo.

U 28. godina nismo riješili temeljna pitanja vezana za Hrvate izvan RH – što se tiče položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini i pitanja državljanstva, dopisnog glasovanja i očuvanja hrvatskog jezika, među ostalim.

Ja osobno smatram da je potrebno da sva javnost u RH vidi koliko nas ima izvan granica RH i koliko nam je Hrvatska, suradnja i poveznica s njom i naš status bitan – i da želimo da se riješavaju ta temeljna pitanja (koja su se do sada riješavala previše sporo). Koliko je važno da se obilježi “Dan Hrvata izvan RH” u “dijaspori”, još je toliko važnije da se obilježi taj dan u Republici Hrvatskoj.

Želimo da se zasebno prizna koliko su Hrvati diljem svijeta sudjelovali u procesu stvaranja hrvatske države – kad je Hrvatskoj najviše trebalo – i da se zna da želimo i dalje sudjelovati u procesu razvijanja i usavršavanja Hrvatske – ne bi li se stvorile prilike za povratak.

Neki predlažu “Dan Hrvata” kao nacija – da slavimo zajedništvo – svakako, zašto ne. Ali to nije (i mislim da ne smije bit) smisao “Dana Hrvata izvan RH”. Želimo da se adresiraju pitanja Hrvata u BiH, Hrvata u Vojvodini, i Hrvata diljem svijeta… To su naše teme. I zato trebamo svoj Dan!

Zašto 22.08. – Dan “Kraljice Hrvata”?

Uz hrvatski jezik, kojeg nažalost u inozemstvu mnogih iz posljednjih generacija više ne govore, vjera jest obilježje hrvatskog naroda u iseljeništvu, gdje su naše crkve/misije najviše pridonijele očuvanju našeg zajedništva, identiteta i kulture, a i našeg hrvatskog jezika – i to puno prije nego što je RH uopće postojala. To se vidi najviše u zajednicama gdje postoje hrvatske crkve/misije (pogotovo u Sjevernoj Americi, Južnoj Americi, Europi i Australiji). Gdje nema hrvatskih župa/misija (osim u slučaju nekoliko izuzetaka), teže je naći trag (kamoli organiziranu zajednicu) naših Hrvata. A najistaknutija povijesna hrvatska gesla, kao npr. “Bog i Hrvati” i “Vjera u Boga i seljačka sloga”, povezuju Hrvate sa svojom vjerom.

Kao djeca “dijaspore”, učili smo o sv. Leopoldu Mandiću, sv. Nikoli Taveliću, bl. Alojziju Stepincu, bl. Ivanu Merzu, i sv. Josipu (zaštitniku hrvatskog naroda), među ostalima, i u velikom broju naših župa/misija, vise njihove slike ili postoje vitraji koji su posvećeni njima. To su bitni likovi iz naše hrvatske povijesti i dragocjeni uzori, kompasi i uzori u svakodnevnom životu.

Ali – važno je istaknuti da veliki broj naši roditelja s područja RH i Bosne i Hercegovine su odrasli u dugovječnoj tradiciji štovanja Blažene Djevice Marije i da u teškim vremenima i nevoljama, narod se njoj okretao za pomoć. Hrvati su marijanski narod. Srpnja 1935. godine, zagrebački nadbiskup Ante Bauer, uz mladog nadbiskupa koadjutora Alojzije Stepinca, svečano su krunili Gospin kip u Mariji Bistrici – krunom izrađenom po uzoru na izgubljene, ali ne zaboravljene krune hrvatskih katoličkih kraljeva, Tomislava i Zvonimira, uz 30 tisuća vjernika koji su pjevali Mariji kao “Kraljici Hrvata”.

Raseljeni po cijelom svijetu, Hrvati (među njima, naši roditelji) su zadržali čašćenje Djevice Marije – i zato je najveći broj hrvatskih župa/misija u dijaspori posvećen Mariji – a nije mi poznato da postoji hrvatska župa/misija u dijaspori koja nema kip ili sliku i vitraji sa Kraljicom Hrvata – bilo to Marijom Bistričkom ili Sinjskom, Široko Briješkom, ili Međugorskom Gospom, među niz ostalih diljem RH i Bosne i Hercegovine.

Tu smo povezanost proslijedili svojoj djeci a sad želimo prihvaćanjem 22. kolovoza “Danom Hrvata izvan RH” osigurati da će budući naraštaji biti i dalje povezani s Hrvatskom.

Kad pomislim na predloženi blagdan, pomislim na svoje roditelje; na hrvatske svećenike i časne sestre koji su služili našem narodu i zajednicama u dijaspori tijekom godina; na svemu što su učinili tijekom njihovi života; i na njihovoj žrtvi da sljedećem naraštaju ponude priliku da se postigne nešto više. A “Kraljica Hrvata” je simbol te brige, majčinstva i njegovanja za obitelj i za zajednicu, jedino što dodatno ona brižno gleda na svoj narod razasut po cijelom svijetu. A sam blagdan u sebi bi nosio sintagmu “Kraljice Hrvata”, a ne Kraljica Hrvata-samo vjernika.

Ako nam je cilj zajedništvo hrvatskog naroda, predlažemo dan koji nas ujedinjunje uz poruke mira, razumijevanja, majčinstva, obitelji i Domovine!

Prijedlog 22.08. nije prijedlog Vlade RH – već je prijedlog većinske odluke Savjeta Vlade RH za Hrvate iz RH (čiji sam Predsjednik).

Kraljice Hrvata – ‘fidelissima advocata Croatiae’ (najvjernija odvjetnica Hrvata), budi svom narodu na pomoći!

– Ponosan Hrvat izvan RH

Prvi.tv

Od 2021. godine ukidaju se zimsko i ljetno računanje vremena

4. ožujka 2019.

Odbor Europskog parlamenta danas je izglasao sa 23 glasa “za” i 11 protiv da se 2021. godine ukine pomjeranje sata koje se desetljećima događalo dva puta godišnje, prenose agencije.

Ostaje na poslanicima da odluče koje će vrijeme, ljetnje ili zimsko biti usvojeno u budućnosti, a u EU postoje mimoilaženja u vezi s tim koje od ta dva vremena trebaju postati standard.

Mnoge države članice uspostavile su promjenu vremena tijekom naftne krize 70-ih, kao pokušaj uštede energije.

Od 1996. godine, sve zemlje Europske unije mijenjaju istovremeno svoje vrijeme.

Prijedlog sada ide pred Europski parlament i parlamente zemalja članica Unije.

Kolinda Grabar-Kitarović otvara vrata svog ureda za Hrvate iz BiH

4. ožujka 2019.

Ured predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović krajem ovog mjeseca otvorit će svoja vrata za Hrvate Bosne i Hercegovine.

Dan otvorenih vrata bit će održan 23. ožujka u 13 sati.

Iz Ureda predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović saopćeno je da se svi zainteresirani mogu prijaviti putem obrasca za prijavu najkasnije do 15. ožujka.

Mostar: Teško ozlijeđen šesnaestogodišnji suvozač na motociklu

4. ožujka 2019.

U prometnoj nesreći koja se sinoć dogodila u mjestu Krivodol u Mostaru, teško je ozlijeđen 16-godišnji dječak.

Prema informacijama iz MUP-a Hercegovačko-neretvanske županije, godinu stariji M. S., koji je upravljao motociklom, oko pola sata prije ponoći izgubio je kontrolu nad vozilom, te je njegov suvozač prilikom pada zadobio teške tjelesne ozljede.

Očevid na mjestu događaja obavili su policajci MUP-a HNK, a motocikl je izuzet radi vještačenja.

O svemu je obaviješten i tužitelj mostarskog Županijskog tužiteljstva./HMS/

Članovi mostarske Borse Zadro, Marić i Frljić prvaci BiH u judo-u

4. ožujka 2019.

borsa_drzavno2020 (1) — Judo klub Borsa Mostar

Na održanom prvenstvu Bosne i Hercegovine u judo-u judo klub “Borsa” opet je ostvario zapažene rezultate. Prvenstvo je održano u sportskoj dvorani “Borik” u Banja Luci.

Tehnička organizacija turnira bila je na zavidnoj razini. Na državnom prvenstvu nastupali su svi kvalificirani natjecatelji iz preko 40 judo klubova, priopćeno je iz kluba. Državno prvenstvo je bilo za uzrast seniora i seniorki, te najmlađih natjecatelja – poletaraca i poletarki.

Borsa je osvojila ukupno 12 odličja (3 zlata, 1 srebro i 8 bronca).

Državni prvaci iz Borse su: Petar Zadro (sen.- 66), Domagoj Marić (sen.- Open) Petar Frljić (pol. – 55)

Viceprvaci su: Magdalena Frljić (pol. – 25)

Brončani su: SENIORI/KE: Aljoša Čvoro, Mario Jozeljić, Josipa Brvenik, Monika Zadro, Domagoj Marić.
POLETARCI/KE: Lovro Tipurić, Katarina Michalowicz, Mihaela Kordić.

[Best_Wordpress_Gallery id=”11″ gal_title=”Mostarskoj Borsi tri zlatne medalje sa judo Prvenstva BiH”]

Judo klub “Borsa”u posljednjih je deset godina u vrhu bosanskohercegovačkog judo-a, najtrofejnijeg olimpijskog sporta BiH.

U BiH sutra oblačno s kišom, na planinama snijeg

4. ožujka 2019.

U Bosni i Hercegovini sutra će biti pretežno oblačno s kišom.

Padaline će biti većinom slabe. Na vrhovima planinama snijeg. Vjetar u Bosni bit će slab do umjerene jačine istočnog i sjeveroistočnog smjera. U Hercegovini slabo jugo.

Jutarnja temperatura zraka većinom između 2 i 8, a najviša dnevna uglavnom između 8 i 14 stupnjeva. U Sarajevu će sutra biti oblačno. Povremeno slaba kiša može padati od sredine dana prema poslijepodnevnim satima.

Najniža jutarnja temperatura zraka oko 4, a najviša dnevna oko 10 stupnjeva.

Temperature zraka u 13.00 sati: Bjelašnica -2 stupnjeva, Ivan-sedlo 11, Livno i Sokolac 14, Bugojno, Sarajevo, Široki Brijeg i Trebinje 16, Drvar, Grude i Srebrenica 17, Bihać, Jajce, Mostar, Neum i Stolac 18, Gradačac, Tuzla i Zenica 20, Bijeljina, Doboj i Zvornik 21, Banja Luka, Prijedor i Sanski Most 22, priopćeno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda BiH.

FENA

Blaž Slišković ima bezrezervnu podršku uprave kluba

4. ožujka 2019.

Blaž Slišković, njegov stručni stožer i cijela momčad imaju bezrezervnu podršku Kluba. Zrinjski se oglasio nakon domaćih 0:0 sa Radnikom, treće utakmice u nizu ovog proljeća bez pobjede.

S obzirom na veliki broj upita koji se prije svega odnose na status šefa stručnog stožera, ali i očekivani interes javnosti, HŠK Zrinjski želi potvrditi da glavni trener Blaž Slišković, njegov stručni stožer i cijela momčad imaju bezrezervnu podršku Kluba.

HŠK Zrinjski ne smatra potrebnim naglašavati da su ambicije kluba i dalje iste kao na startu sezone, a samim tim i da se od stručnog stožera i igrača očekuje puni angažman i nastavak borbe za oba trofeja,kaže se u reakciji kluba.

Nakon krađe i pljačke u Čapljini migranti ozlijedili policajca

4. ožujka 2019.

Pet migranata uhićeno je u Čapljini zbog pljačke i krađe automobila.

”U noći s nedjelje na ponedjeljak oko 01.40 sati, policijski službenici PU Čapljina lišili su slobode pet stranih državljana (migranata) inicijala A.M. (1991.) iz Alžira, T.A. (1986.) iz Sirije, J.M. (2001.) iz Sirije S.M. (2001.) iz Libije i H.S. (2001.) iz Sirije, zbog osnovane sumnje da su počinili više kaznenih djela na području Čapljine”, navodi se u priopćenju MUP-a HNŽ-a.

Osumnjičeni su navedenog datuma oko 00,10 sati izvršili razbojstvo u ugostiteljskom objektu brze hrane u Čapljini, te od uposlenice otuđili određenu količinu novca. Sat nakon, oko 01,10 sati, u ulici Braće Radić u Čapljini osumnjičeni su otuđili putničko motorno vozilo marke ”Mercedes”.

Koordiniranom akcijom policijskih službenika i policijskih patrola na terenu, osumnjičeni su locirani, te uz primjenu sredstava prinude lišeni slobode.

”Policijski službenici PU Čapljina morali su uporabiti silu, jer su osumnjičeni pružali aktivni fizički otpor, te je jedan policijski službenik zadobio ozlijede i hospitaliziran je Domu zdravlja Čapljina.

Provodeći krim-operativne radnje kod osumnjičenih je pronađen određen iznos novca i putničko motorno vozilo, gdje postoji osnovana sumnja da potiču iz izvršenih kaznenih djela”, priopćeno je iz MUP-a HNŽ-a.

Tužiteljstvo HNŽ o slučaju koji je potresao javnost

4. ožujka 2019.

O slučaju koji je na noge digao mostarsku javnost, a nakon apela jedne majke koja tvrdi da su joj djeca žrtve očevog zlostavljanja, između ostalog i seksualnog, danas su se, kako su to i najavili, oglasili iz Tužiteljstva Hercegovačko-neretvanske županije, u kojem se vodio postupak.

– Vezano za protestnu šetnju građana koja je održana u petak, 1. ožujka, u Mostaru, a povodom događaja o kojem se posljednjih dana plasiraju različite vijesti u medijima, iz Županijskog tužiteljstva u Mostaru priopćavamo da je u navedenom predmetu donesena naredba o obustavi istrage za krivično djelo bludne radnje, jer je nakon provedene istrage utvrđeno da nema dovoljno dokaza da je počinjeno navedeno krivično djelo – priopćili su iz Tužiteljstva HNŽ.

Iz ove pravosudne institucije istakli su da su odmah po saznanju, odnosno prijavi o počinjenom krivičnom djelu poduzeli sve procesne radnje, „uključujući saslušanje svjedoka, ispitivanje osumnjičenog, timska psihijatrijsko-psihološka vještačenja svih sudionika u postupku te su kod nadležnog suda pravovremeno ishodovane mjere zabrane približavanja osumnjičenoj osobi prema oštećenima“.

– S obzirom na to da su u navedenom postupku bila uključena i djeca, shodno odredbama Zakona o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima, u krivičnom postupku FBiH ne možemo izlaziti s detaljnijim informacijama. Naglašavamo da je Tužiteljstvo u navedenom postupku postupalo stručno i profesionalno te se odbacuju svi drugačiji navodi i špekulacije koje se pojavljuju u pojedinim medijima i društvenim mrežama – iznijeli su iz Tužiteljstva HNŽ.

Hrvati, pogledajte lice HEROINE iz BiH! Ovoj majci Armija je ubila tri sina i muža

4. ožujka 2019.

Sarafina Lauš, kojoj su u ratu pripadnici bošnjačke Armije BiH ubili trojicu sinova i muža u središnjoj Bosni, teško će dočekati pravdu. Čak 26 godina nakon zločina, u kojemu su dvojica njezinih sinova zarobljena, a zatim i ubijena, Tužiteljstvo je odlučilo okončati jedan predmet.

Naime, Županijsko tužiteljstvo središnje Bosne sa sjedištem u Novom Travniku obustavilo je istragu protiv bivših pripadnika Armije BiH osumnjičenih za kaznena djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, prenosi Večernji list BiH.

Zataškavanje zločina

Istraga protiv nekadašnjih pripadnika Armije BiH Omera i Jasmina Lukovića te Safeta Dahića obustavljena je s objašnjenjem da nema “dovoljno dokaza da su osumnjičeni počinili ubojstvo Hrvata na području naselja Ovnak nedaleko Travnika”.

Tim je dokumentom Tužiteljstvo u Travniku gurnulo prašinu na još jedan postupak za ratne zločine koji će vjerojatno zauvijek ostati nerasvijetljeni, jednako kao što je bio slučaj i s odsijecanjem glave Dragana Popovića tijekom 1993. godine, koji su počinili mudžahedini.

Gotovo četvrt stoljeća nakon ovog monstruoznog zločina počinitelj je proglašen neuračunljivim.

Dvojica od trojice ubijenih sinova Sarafine Lauš, Dragan i Miroslav, bili su zarobljeni u selu Čukle kod Travnika 8. lipnja 1993. godine.

“Jasno je utvrđeno kako ne postoji nijedan dokaz ni izjava svjedoka koji bi jasno potvrdili da su osumnjičeni Omer Luković, Jasmin Luković i Safet Dahić počinili predmetna ubojstva i da svjedok o tome ima neposredna i izravna saznanja, da ne postoji svjedok očevidac ubojstva niti svjedok koji bi osumnjičene na nesumnjiv način doveo u jasnu vezu s radnjama iz naredbe o provođenju istrage”, navodi se odgovoru tužiteljice Sanje Hodžić.

Sada će se istraga o ubojstvima dvojice braće Lauš te Bože Žabića “nastaviti” protiv nepoznatih počinitelja.

Prema navodima hrvatske strane, upravo su dvojica Zeničana odgovorna za ova ubojstva.

“Omer Luković, Jasmin Luković, Avdo Delić iz Čukala i Safet Dejić iz zeničkog sela Stranjani mogu dati brojne odgovore. Ako im se pitanja postave. No, nadležna pravosudna tijela to ne čine, ni dvadeset i više godina poslije”, upozoravala je u ranijim izjavama Sarafina Lauš.

Ona je sama bila zarobljena zajedno s Verom Žabić kada su zatražile pomoć za ranjenog Božu Žabića. Njih su pripadnici Armije BiH prisilili da ih odvedu do mjesta gdje su se krili ostali Hrvati iz Čukala. Pred njihovim očima bošnjački su vojnici tukli dvojicu njezinih sinova. A Jasmin Luković je svakodnevno tukao još jednog zarobljenika Ivu Stojakovića.

Savjetnik ministra Dan kasnije upravo je Safet Dahić došao u garažu gdje je više Hrvata bilo zarobljeno te ih je odveo iz garaže, nakon čega su ubijeni. Inače, napadnu operaciju na ovo hrvatsko selo zapovjedio je Šerif Patković, sadašnji savjetnik ministra za pitanja branitelja Federacije BiH Salka Bukvarevića.

Sarafina Lauš, uz Miroslava (1971.) i Dragana (1959.), izgubila je i sina Fabijana kojega su također ubili pripadnici Armije BiH, kao i muža Ivu (1939). I sama bila je žrtva Armije BiH. Osim u logoru u Čuklama, Sarafina Lauš bila je zarobljena u Zenici čitavih jedanaest mjeseci. Vratila se u središnju Bosnu gdje svjedoči golemu žrtvu Hrvata ovoga kraja.

Grude.com

Dalić objavio popis igrača za početak kvalifikacija za Euro 2020.

4. ožujka 2019.

Izbornik Zlatko Dalić objavio je popis igrača za početak kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2020. godine. “Vatreni” novi kvalifikacijski ciklus otvaraju protiv Azerbajdžana u Zagrebu 21. ožujka i Mađarske s kojom igraju u Budimpešti 24. ožujka.

Prvu utakmicu Hrvatska igra 21. ožujka protiv Azerbajdžana u Zagrebu, dok se druga utakmica igra tri dana kasnije protiv Mađarske u Budimpešti.

– Moramo nametnuti posjed i dominirati. Nadam se da će svi biti na raspolaganju, zdravi i odgovorni. Imat ćemo puno loptu u nogama i treba biti strpljiv. Bit će teško probiti bok Azerbejdžana, nemamo puno vremena za rad, ali svjesni smo svoje situacije da smo favoriti. Sve će ovisiti o nama. Bit ćemo strpljivi i na nivo. Očekujem potporu naših navijača te nam takvima ne može ništa – najavio je izbornik Zlatko Dalić utakmicu s Azerbejdžanom.

Lovre Kalinić nema kontinuitet dobrih nastupa u Aston Villi, a novo ime na širem popisu je Bruno Petković.

– Znam da je Kalinić imao dobrih obrana i ono što je pokazao na SP-u i u Ligi nacija je bilo jako dobro. Neki naši igrači nemaju zadovoljavajuću minutažu ili nisu u formi, a vidjet ćemo kad se Kalinić vrati što možemo očekivati. Petković je svojim igrama zaslužio pretpoziv.

– Naši igrači su u formi i to nas raduje. Ima dosta novih imena na našem radaru poput Petkovića i Pongračića. Pratili smo i igrače po HNL-u iz Dinama, Rijeke i Hajduka, a sigurno ćemo ih pratiti i dalje te ovisno o rezultatima i pozvati u reprezentaciju. Drago mi je da je počeo dobro igrati nakon godina lutanja po Italiji i sad mu sve dolazi na naplatu – dodao je Ivica Olić.

Stadion u Budimpešti rasprodan je, a Hrvatsku će u glavnom gradu Mađarske čekati uzavrela atmosfera.

– U Budimpešti nas čeka zahtjevna utakmica, mi smo sad magnet za sve jer dolazimo kao viceprvak svijeta. Jesmo favoriti, ali moramo biti jako ozbiljni i shvaćati svaku utakmicu na takav način. Radimo skauting, pripremamo se za svaku utakmicu jer naša grupa naizgled izgleda lako, ali Mađarska, Slovačka i Wales su nedavno prolazili grupnu fazu Europskog prvenstva te nas sigurno očekuju teški susreti, pogotovo onaj u Budimpešti – osvrnuo se Zlatko Dalić.

Nakon ozljede Šime Vrsaljka počeo se spominjati mogući povratak Darija Srne, ali od toga neće biti ništa. Na poziciji desnog bočnog igrat će Jedvaj, Milić, a možda i Vida, dok je u pričuvi Karlo Bartolec.

Popis igrača za kvalifikacijske utakmice za Euro 2020. protiv Azerbajdžana i Mađarske

VRATARI: Lovre Kalinić (Aston Villa), Dominik Livaković (Dinamo), Simon Sluga (Rijeka)

BRANIČI: Domagoj Vida (Bešiktaš), Dejan Lovren (Liverpool), Tin Jedvaj (Bayer Leverkusen), Duje Ćaleta-Car (Olympique Marseille), Antonio Milić (Anderlecht), Borna Barišić (Glasgow Rangers), Marin Leovac (Dinamo)

VEZNI: Luka Modrić (Real Madrid), Ivan Rakitić (Barcelona), Mateo Kovačić (Chelsea), Milan Badelj (Lazio), Marcelo Brozović (Inter), Marko Rog (Sevilla), Mario Pašalić (Atalanta), Filip Bradarić (Cagliari)

NAPADAČI: Ivan Perišić (Inter), Andrej Kramarić (Hoffenheim), Ante Rebić (Eintracht), Marko Pjaca (Fiorentina), Nikola Vlašić (CSKA Moskva), Josip Brekalo (Wolfsburg)

Predpozivi: Karlo Bartolec (Nordsjaelland), Bruno Petković (Dinamo), Marin Pongračić (RB Salzburg), Josip Posavec (Hajduk)

24sata.hr

Slaven Raguž: Politička nekonzistentnost i licemjerstvo Hrvate koštaju više no velikobošnjačka unitaristička politika

4. ožujka 2019.

Dragan Čović je već na plenarnoj sjednici Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH najavio formiranje vlasti na svim razinama, iako postoji odluka Predsjedništva HNS-a o neulasku u vlast na svim razinama, izuzev županijskim, dok ne bude izmijenjen Izborni zakon BiH kao conditio sine qua non.

Odmah nakon te sjednice HNS-a krenule su priče da se ta odluka Predsjedništva odnosila samo na federalnu razinu, a sada, kada je izvjesno formiranje Vijeća ministara BiH te su se kristalizirale i većine u FBiH, i te priče su utihnule. Izborni zakon se više ne spominje, a oni rijetki koji ga spominju, govore o “spremnosti na izmjene zakona”, a ne u izmjenama kao preduvjetu za razgovore.

Hrvatska politika se, nažalost, ponovno svela na uhljebljivanje kadrova HDZ-a BiH, dogovore o resorima i razmještanje vječno istih kadrova na ista ili nova radna mjesta. Ponovno se opravdanje o majorizaciji i nametanjima zlorabi za uskostranačke interese.

Načelo izvrsnosti o kojem se govori u Deklaraciji HNS-a BiH svelo se na ponovno situiranje političkih karijerista, s više desetljeća staža, po raznim funkcijama bez ikakvih rezultata i efekata za opće dobro i svelo se na eutanaziranje kakve.takve oporbe ustupanjem nekih, za vladajuću stranku, nebitnih pozicija.

Hrvate najviše košta politička nekonzistentnost i licemjerstvo te je to trenutno veći problem no velikobošnjačka unitaristička politika, drži Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske republikanske stranke (HRS) BiH.

HFC Zrinjski slavio pobjedu 4-5

4. ožujka 2019.

Uvertira pred gradski derbi u idućem kolu prvenstva.

HFC Zrinjski je sinoć ostavio srce na terenu i zato su nagrađeni s tri nova boda. Imali su dobar ulazak u utakmicu, ali i jakog protivnika koji se vratio u igru i preokrenuo rezultat.

Ipak, sinoć su pokazali karakter te su došli do preokreta i pobjede 4:5. Nastavljen je niz dobrih rezultata, a nova pobjeda bit će dobra uvertira pred gradski derbi u idućem kolu prvenstva.

Navijačka priča o prijateljstvu Torcide i navijača Benfice

4. ožujka 2019.

Ovu priču o jednom sudbinskom prijateljstvu možemo započeti 22. studenoga 1994., kad je u ranim popodnevnim satima Dena parkirao naš kombi pred stadionom Luz u Lisabonu. Bio je utorak, a na put smo iz Splita krenuli u subotu navečer: tih 3200 kilometara prevalili smo za oko 65 sati.

Igrom slučaja, upravo sam ja prvi izašao iz kombija. Desnu sam nogu već stavio na tlo, a lijeva mi je još bila u kombiju kad mi je prišao taj nepoznati mladić u dresu Benfice: krupnim crnim očima gledao je u mene i nešto me pitao.

“Es u Torsida Split?” razabrao sam mladićeve riječi: pita jesam li ja splitska Torcida.

Bio sam u nezgodnom položaju za tučnjavu, jer mi je pola tijela još uvijek bilo u kombiju. Instinkt mi je šaptao da se ništa loše neće dogoditi, ali sam bio svjestan da smo parkirali u “srcu neprijateljskog teritorija”, baš ispred protivničkog stadiona na kojem će sutra Hajduk zaigrati protiv Benfice. Bio sam svjestan i da imamo navijačka obilježja gostujućeg kluba – kombi je bio pun Hajdukovih zastava, a sva devetorica nosili smo Hajdukove dresove, šalove, kape… U navijačkom svijetu to se smatra velikom provokacijom, na koju navijači domaćeg kluba često reagiraju nasiljem, braneći svoj simbolički teritorij od gostujućih uljeza.

“Si”, odgovorio sam mladiću, nakon što sam se iskobeljao iz kombija i stao čvrsto na obje noge.

“O, amigo!” viknuo je mladić i snažno me zagrlio. I ja sam njega mahinalno zagrlio. A onda su i moji prijatelji prošli istu proceduru: tip ih je sve izgrlio, svakome ponavljajući mantru “Amigo, amigo, amigo…”

Potom nas je poveo u utrobu stadiona Luz, u navijačke prostorije No Name Boysa, kako se nazivaju najvatreniji navijači Benfice. Dvadeset pet godina je otada prošlo, ali mislim da nijedan član Torcide Kombi nije zaboravio ljude koje smo u tim prostorija upoznali i nevjerojatne trenutke koje smo s njima proživjeli.

Navijači ili policajci u civilu?

Čim smo se spustili u navijački klub – okićen zastavama i drugim navijačkim obilježjima Benfice – jednog po jednog su nas odvajali, prislanjali uza zid i fotografirali, nakon čega su nam uzeli osobne karte. U trenutku paranoje učinilo mi se da sam maloprije pred stadionom možda sve krivo procijenio i naivno odveo ekipu u klopku. Dok me simpatična crnokosa cura s kapom No Name Boysa i fotoaparatom u ruci – koja se predstavila kao Claudia – namještala pred zidom, pomislio sam da su to možda sve portugalski policajci u civilu, preobučeni u navijače Benfice, koji nas iz nekog razloga sada fotografiraju za policijsku kartoteku. Zašto bi nas inače snimali i uzeli nam osobne karte?

Uto je Claudia nestala, a momci u dresovima Benfice dali su nam svakome po pivo i tutnuli nam u ruke neke marokanske cigarete koje su zanimljivo mirisale. Nismo stigli ni popiti to pivo, a Claudia se vratila s našim osobnim kartama i snopom plastificiranih iskaznica, od kojih je jednu dala meni: ispod navijačkog loga No Name Boysa vidio sam svoju fotografiju i pročitao svoje ime. Deset minuta od dolaska pred stadion Luz bio sam registrirani član udruge najvjernijih navijača Benfice, kao i ostala osmorica iz kombija. U navijačkom svijetu to je velika, iznimna počast: kao da neko indijansko pleme primi nekog bijelca za svog člana.

Čime smo nas devetorica zaslužili taj nevjerojatni doček?

Da bih to objasnio, moram se vratiti deset tjedana unatrag. Tog 14. rujna 1994. Hajduk je u Splitu igrao protiv Benfice, a ja sam se s Čmuljom i Hansom već prijepodne uputio na Rivu. Čim smo stupili na Rivu, netko nam je rekao da je u grad došlo devet navijača Benfice, uključujući i jednu djevojku, da su stigli nekakvim kombijem i da ih ekipa upravo opija u kafiću kod Vjeke, na sredini Rive.

I doista: zbunjeni, ali nasmijani navijači Benfice, s oznakama No Name Boysa, stajali su izmiješani s torcidašima, s pivom u rukama, i već pomalo staklastih pogleda slušali te navijačke pjesme na njima nepoznatom jeziku. Upoznao sam se sa svima, ali nisam uspio zapamtiti sva imena. U sjećanju mi je najviše ostao Gullit, za kojeg se jasno vidjelo da je vođa lisabonske skupine – bio je znatno viši od ostalih i imao duge dreadove, pa je doista podsjećao na slavnog nizozemskog nogometaša Ruuda Gullita – i njegova cura Rita, krhka djevojka crne kovrčave kose, te simpatični mangup Pedro, kojeg smo Čmulje, Hans i ja odmah poveli u razgledavanje Dioklecijanove palače.

Pedro je znao engleski i u početku bio razgovorljiv, ali kako su ulice u palači postajale sve uže, sa sve manje prolaznika, i on se nekako gasio, dok se odjednom nije zaustavio i rekao:

“Ali ja vam nemam novca.”

Trebalo nam je par sekundi da shvatimo kako je nesretnik pomislio da ga želimo opljačkati. Tada smo mu sve objasnili: večeras je prva europska utakmica na Poljudu nakon punih sedam godina. Pedro, bili smo kažnjeni dvogodišnjom suspenzijom zbog suzavca bačenog 1987. protiv Marseillea, pa je došao rat, pa nam Uefa zbog rata nije dala igrati domaće utakmice u Splitu i Hrvatskoj… Ukratko: ti si, Pedro, prvi strani navijač u našem gradu nakon sedam godina. Znači da je život opet postao normalan, razumiješ?

“A mi smo bili spremni na teške batine”, rekao je tada Pedro i objasnio nam: u portugalskim medijima Torcida je bila predstavljena kao zloglasna huliganska grupa koja protivničke navijače baca u more, a na svom stadionu sama sebi ispaljuje suzavac, pa je zato i Uefa morala izbaciti Hajduk iz Europe.

“Lipi moj, mi smo žedni ovog ludila”, odvratio mu je Čmulje. “Sedan godina nismo vidili prave utakmice, od tog prokletog suzavca. Sad te volin, cilog bi te izljubija, po gradu bi te nosija, samo da bude još ovakvih srida.”

Dajte mi da platimJoš smo se te srijede družili s Pedrom, a uoči same utakmice naletjeli smo na njega u blizini Poljuda: naslonjen na zid kod Bobisove slastičarnice, promatrao je svijet posve staklenim očima. Očito pijan, jedva je stajao na nogama.

“Nitko mi nije dao da išta platim”, samo je promrmljao.

Na utakmici smo jasno vidjeli No Name Boyse: bili su u prvom redu tribine Zapad, po sredini tribine. Kad su u jednom času podigli transparent “Freedom for Croatia”, krcati stadion na Poljudu je eksplodirao od zahvalnog pljeska. Nitko tada nije slutio da će se njihov kombi na povratku iz Splita za Lisabon survati s ceste i da će ih troje poginuti: Rita, Gullit i Tino. Pedro je bio među preživjelima.

Ispostavilo se da su naši lisabonski prijatelji stradali praktično pred kućom, na zavojitoj brdskoj cesti kod gradića Badajoza na španjolsko-portugalskoj granici, niti 200 kilometara od Lisabona. Izgleda da ih većina nije znala voziti, pa je vozio pretežno Gullit, koji je navodno u noći zadrijemao za volanom…

Dva i pol mjeseca kasnije krenuli smo na uzvratnu utakmicu u Lisabon: momčad i većina navijača avionom, a nas devetorica kombijem. Među ostalim, tim načinom putovanja htjeli smo izraziti i spomen na stradale portugalske navijače s kojima smo se družili u Splitu.

Da bismo izbjegli njihovu sudbinu, razradili smo pravi vojnički plan. Svih devet ćemo se mijenjati za volanom: smjena traje tri sata. Šestorica u srednjem i zadnjem redu kombija mogu spavati, piti ili raditi što žele, ali u prvom redu oba suvozača moraju biti budna, trijezna i paziti na vozača: nakon tri sata vožnje volan preuzima bliži suvozač, dotadašnji vozač odlazi u zadnji red na piće, spavanje ili odmor, dalji suvozač postaje bliži suvozač, a netko od ostale šestorice prelazi na mjesto daljeg suvozača.

Taj je rotacijski sistem djelovao savršeno: bez zaustavljanja smo protutnjali kroz Italiju, Francusku i Španjolsku, a kad smo treće noći došli do Badajoza, odlučili smo tu prespavati i dalje nastaviti tek ujutro, kad se razdani.

Ujutro smo krenuli na tu posljednju dionicu od 200 kilometara do Lisabona, i stigli pred stadion Luz u rano popodne, gdje nas je dočekao taj nepoznati momak u dresu Benfice s početka teksta, i sproveo nas u prostorije No Name Boysa. Vidjevši da smo došli kombijem, istim putem i istom cestom kao i njihovi poginuli prijatelji, navijači Benfice su nas prigrlili kao rod najrođeniji.

Dugo smo tog dana ostali u njihovom navijačkom klubu. Sa šanka su nam neprestano stizale pive, a domaćini nisu dopuštali da išta platimo. Pričali smo na kombinaciji portugalskog, engleskog, hrvatskog i tjelesne mimike, i nismo ih baš sve mogli razumjeti, a nisu ni oni nas, ali bilo je očito da nas tretiraju kao braću.

Do dugo u noć i cijeli sutrašnji dan, uključujući i noć nakon utakmice, nas devetorica iz kombija uživali smo gostoprimstvo čije je razmjere teško opisati. Na nekoj smo plaži čak odigrali nogometnu utakmicu: Torcida protiv No Name Boysa. I to je ispalo nekako sudbinski, jer je kod rezultata 5:5, par minuta prije kraja, odjednom pukla lopta, a drugu nismo imali.

No Name Boysi su nas vodili po gradu navijačkom pivskom turom i nisu dopuštali da išta platimo. U nekom trenutku smo uočili da pivo kupuju samo nama, a da za sebe nemaju para: mnogo je truda i moljakanja trebalo da ih nagovorimo da nam dopuste da i mi njima platimo rundu.

Ta se naklonost domaćih navijača prenijela i na skupinu od 50-ak torcidaša koji su u Lisabon sutradan stigli avionom, šokiravši se dočekom u zračnoj luci. Jer dočekali smo ih nas devetorica iz kombija i mnoštvo No Name Boysa oko nas: Portugalci su organizirali navijački konvoj do aerodroma, s našim kombijem u sredini kolone, i tako nam omogućili da dočekamo prijatelje iz aviona.

I avionska Torcida odmah je bila lijepo ugošćena i zbrinuta – pa je najstariji lisabonski torcidaš, tada 40-godišnji Kele, u jednom času rekao: “Čoviče, bija sam na priko 250 gostovanja, ali ovo nisam nikad doživija” – ali bilo je očito da nas devetorica iz kombija imamo poseban tretman. Dobili smo čak i poklon-paket: devet majica, devet šalova, devet fotografija Claudija Caniggie (sjajni argentinski nogometaš tada je igrao za Benficu), devet privjesaka i devet naljepnica. Kasnije ćemo doznati da su nam htjeli pokloniti i navijačke kape, ali su ih skupili samo osam, pa ih je bilo sram.

No Name Boysi su nam darovali i devet besplatnih ulaznica za utakmicu, ali ih nismo uspjeli iskoristiti jer nas je u međuvremenu oteo glavom i bradom predsjednik Benfice, senor Manuel Damasio Soares Garcia, koji je inzistirao da nas on osobno i besplatno uvede na stadion. Uzalud smo čovjeku govorili da ne treba, da već imamo besplatne karte – na kraju smo na stadion ušli u njegovoj pratnji, uz najavu službenog spikera i ovacije pedeset tisuća ljudi na stadionu Luz.

Dvadeset pet godina je prošlo otada, ali i danas zorno vidim prizore s tog putovanja. Velike crne siluete bikova pokraj španjolskih cesta. Noćna kiša oko Madrida, baš za vrijeme moje vozačke smjene. Scena u kojoj usred Guadalajare Džekson nalazi telefonsku govornicu (tada nije bilo mobitela) i naziva lokalnu radiostanicu u Solin, te izjavljuje izravno u eter: “Torcida Kombi pozdravlja Torcidu Avion i želi joj maglu na aerodromu”. Pedro u mojoj hotelskoj sobi u Lisabonu: to više nije onaj veseli mladić iz rujanskog Splita; sada je to teško potreseni čovjek koji jedva govori.

Pamtim i posjet Gullitovu grobu u siromašnoj četvrti Lisabona: muškarci u bijelim donjim majicama i žene u šarenim suknjama sjede na dovracima kuća i bezizražajnim pogledom skeniraju došljake. S nadgrobne ploče saznajem da se Gullit zapravo zvao Jorge Eduardo Lima Mauricio i da je poginuo dva tjedna nakon 22. rođendana.

Ponekad se sjetim i posljednjeg lisabonskog kadra, prije nego što smo se u četvrtak ukrcali u kombi za povratak: Paolo trči za mnom i gura mi u ruku navijačku baklju: “To zapali u nedjelju, protiv Dinama!”

Jer mi se nismo vraćali u Split, nego smo išli u Zagreb, gdje je u nedjelju Hajduk igrao prvenstvenu utakmicu protiv Dinama. Stigli smo u Zagreb na vrijeme, a pred maksimirskim stadionom skupina Bad Blue Boysa fizički je napala dvojicu članova Torcide Kombi – Denu i Kiku. Ono što smo pomišljali da nam se može dogoditi pred stadionom Luz u Lisabonu, dogodilo nam pred stadionom Maksimir u glavnom gradu naše države. Srećom, upravo su Dena i Kike bili najkorpulentniji ljudi u kombiju, pa su se uspjeli obraniti, te je Dena kasnije mogao reći da krv na majici nije njegova.

Možda bi na kraju bio red kazati koju o kasnijim putanjama članova Torcide Kombi, danas već sredovječnih ljudi. Za one koji misle da su nogometni navijači nužno huligani i propalice, možda je zanimljivo navesti da smo nas devetorica stekli sedam fakultetskih diploma, a četvorica su stigli i do poslijediplomskih studija.

Džekson je danas ribarski inspektor Europske unije, s radnim mjestom u Španjolskoj. Dena je šef sale na jednom od najvećih kruzera koji plove između Srednje i Južne Amerike. Lujo je inženjer u solinskoj Tvornici cementa Cemex. Kike je ribarski inženjer, direktor ribolova i uzgoja tuna u jednoj od vodećih hrvatskih tvornica ribe. Čmulje radi u financijskoj, Frane u turističkoj, a Runje u trgovačkoj branši. Đela se povukao na Brač i bavi se malim ribolovom. Jedino sam ja propao u životu, zaglavivši u novinarstvu.

Jutarnji list

Daniela Škegro: Gdje je nestao čovjek ili gdje su nestale igračke?

4. ožujka 2019.

Gdje je nestao čovjek ili gdje su nestale igračke

U Mostaru se 1.ožujka održala mirna prosvjedna šetnja u znak podrške majci i njenoj djeci koji već mjesecima traže zaštitu i pravdu. To je po riječima sudionika bio najveći mirni skup održan u gradu na Neretvi. Mame iz cijele Hercegovine sa svojom djecom su taj dan došle dati podršku u borbi protiv nepravde.

Tisuće dječice su u svojim ručicama nosili plišane igračke koje su uredno složene pred kapiju Centra za socijajlni rad u Mostaru. Već sljedećeg jutra te iste igračke su “nestale”.

U grupi “Podrška za majku” su zgroženi takvim činom. U komentarima se članice izjašnjavaju kako su vidjeli na dvije lokacije u gradu gdje se te igračke prodaju. Prva lokacija je “Šetnica” druga “Stari grad”. Nako ovog sramotnog čina u kojemu se pitamo -“gdje su nestale igračke”,možda je bolje pitati -“gdje je nestao čovjek” !?

Dug za PDV premašio pola milijarde maraka

4. ožujka 2019.

Dug za porez na dodanu vrijednost (PDV) u Bosni i Hercegovini premašio je pola milijarde maraka. Kako je za Dnevni avaz precizirao Ratko Kovačević, glasnogovornik Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, taj dug je sa pretposljednjim danom veljači iznosio 503.374.794,25 KM.

Dužnikov dužnik

Deset prvih na neslavnom spisku duguje državi više od 100 milijun KM. Na čelu liste je sarajevski GRAS, a slijede “MB – Kekerović” iz Laktaša te “Đuša” Fojnica. Dugovanja veća od 25.000 KM ima čak 2.776 preduzeća, a od toga ih 218 duguje državi između pola milijuna i milijun maraka.

S obzirom na to da je lista dužnika iz godine u godinu ista, u UIO-u smo zatražili odgovor što čine da dug bude naplaćen. Tamo ističu da se primjenjuju zakonski mehanizmi, poput prinudne naplate, pljenidbe gotovine ili sredstava kod banaka i drugih financijskih institucija te blokade žiroračuna dužnika.

No, problem je što većina bh. dužnika nema imovinu pogodnu za pljenidbu ili im je ona višestruko opterećena založnim pravima drugih povjerilaca, ili su im blokirani računi, ili više ne obavljaju registriranu djelatnost, ili se odgovorne osobe ne nalaze u BiH i slično.

Zanimljivo je da UIO dug pokušava naplatiti i pljenidbom dužnikovih nenaplaćenih potraživanja.

– Od dužnikovog dužnika tražimo izjašnjenje o dugu i, ukoliko je dug nenamiren, pristupamo pljenidbi potraživanja. U slučaju neizmirivanja obveza od dužnikovog dužnika, UIO pokreće postupak solidarne odgovornosti dužnikovih dužnika. Ovaj institut se pokazao kao efikasan – kaže Kovačević.

Namještaj i odjeća

Inače, mogu se zaplijeniti i plaća, naknade, nadnice i mirovine, i to 20 posto od neto iznosa, a izuzetno, primalac ima pravo da zadrži samo 250 KM mjesečno. Uprava može zaplijeniti i intelektualnu i industrijsku svojinu, nakit, umjetničke slike…

Od pljenidbe su izuzeti namještaj te ostalo pokućstvo i odjeća koji nisu velike vrijednosti i predstavljaju skromno domaćinstvo, kao i imovina čiji troškovi otuđenja prelaze vrijednost koja se može postići prodajom.

Za akcize i carine nisu plaćena skoro 44 milijuna KM

Dug po osnovu neplaćenih carinskih dažbina iznosi skoro 26,7 milijuna maraka, a za neplaćene akcize skoro 17,4 milijuna KM. Među najvećim dužnicima za carine je Fabrika cijevi “Unis” iz Dervente s dugom od skoro 14,7 milijuna maraka, a za akcize BOB-PRO iz Čitluka, čiji je dug skoro 10,5 miliona KM.

Dio neslavne liste

22,1 milijuna KM duguje GRAS Sarajevo
11,5 milijuna KM duguje “MB – Kekerović” iz Laktaša
9 milijuna KM duguje “Đuša” Fojnica
6,5 milijuna KM duguje Federalna direkcija robnih rezervi
6,4 milijuna KM duguje MASS Bijeljina
6,2 milijuna KM duguje “Elipsa” iz Posušja
5,8 milijuna duguje “Osmex” Sarajevo
5,6 milijuna maraka duguje “Janus” iz Brčkog
5,4 milijuna KM duguje “Petrol” iz Ljubuškog
149 milijuna KM Uprava je u 2018. godini naplatila prinudnim putem.

Alkohol remeti san, mentalne sposobnosti i vodi u depresiju

4. ožujka 2019.

Jutarnja glavobolja i mučnina, uz probleme s probavom, suha usta i osjećaj žeđi kojeg se ne možemo riješiti cijeli dan, samo su neki od simptoma mamurluka nakon večeri tijekom koje smo popili čašicu previše.

Dugoročno pretjerivanje s alkoholom može imati puno gori učinak na naš mozak, želudac i jetru, upozorava Gabriela Peacock, nutricionistica s privatnom praksom iz Londona, prenosi 24sata.hr

Pogledajte koje su posljedice koje alkohol ima na organizam:

Ciroza jetre

Da bi razgradila standardno piće, primjerice 3 decilitra piva, 2 decilitra razblaženog vina, odnosno 0,3 žestokog pića, jetri treba dva do tri sata, dok se manji dio alkohola izbacuje kroz mokraću, ili putem daha, pojašnjava prof. dr. sc. Zoran Zoričić, psihijatar sa subspecijalizacijom iz područja alkoholizma i drugih ovisnosti iz Klinike za psihijatriju KBC-a Sestre milosrdnice.

Naš sugovornik slaže se s tim da kronična uporaba alkohola može nepovratno oštetiti jetru i njenu sposobnost funkcioniranja te povećati rizik od upale jetre i bolesti jetre, što tvrdi nutricionistica Gabriela Peacock. S vremenom, na jetri se tvori ožiljak, poznat kao ciroza i to tkivo može oštetiti jetru, tvrdi ona..

Šteta na mozgu

Iako malo alkohola kratkoročno može imati pozitivan učinak na raspoloženje, prekomjerna konzumacija alkohola može oštetiti središnji živčani sustav, upozorava nutricionistica.S tim se slaže i naš sugovornik: Već 0,5 do 1,5 promila alkohola mogu dovesti do pripitosti, a to je već stanje kad nemate pravu kontrolu nad svojim reakcijama i ponašanjem, pojašnjava.

Procjene kažu da nam za povratak u normalu nakon 1 čaše piva od 3 decilitra treba dva do tri sata, za dvije čaše najmanje tri do četiri sata, za tri čaše četiri do pet sati, a za povratak u normalu nakon otprilike 1,5 litre pive treba nam – osam sati. S vinom su ti rokovi još dulji. Od pola litre vina otrijeznit ćete se za pet sati, pa i dulje a nakon litre vina potrebno je i dulje od deset sati, dodaje.

Dugotrajno izlaganje alkoholu, s druge strane, uzrokuje i dugotrajno oštećenje mozga u području frontalnog režnja, u kojem se nalaze emocije, kratkoročno pamćenje i koordinacija.To može dovesti do razvoja depresije, te velikih promjena u mentalnom zdravlju.

Poremećen san

– Učestala konzumacija alkohola može utjecati na kvalitetu vašeg sna i na to da se osjećate umorno i tromo. Naime, ako pijete na večer, možda ćete lakše zaspati, no alkohol može poremetiti REM fazu dubokog i čvrstog sna tijekom koje se organizam najbolje odmori. REM faza sna važna je za dobro pamćenje i koncentraciju, pa previše alkohola može poremetiti i to.

Želudac i probava
– Alkohol može narušiti obnovu rezervi mišićnog glikogena, upozorava nutricionistica. Zbog toga se može javiti glad, a kako alkohol sadrži visoki udio ugljikohidrata, velika je vjerojatnost da ćete osjetiti žudnju za novim ugljikohidratima, primjerice kruhom i slatkišima. Uz to, alkohol je diuretik, pa potiče tijelo da izbacuje tekućinu, kroz znoj i mokrenjem, zbog čega možete i dehidrirati. Mnogi ljudi nakon konzumacije previše alkohola imaju i probavne smetnje, odnosno proljev, prenosi Daily Mail.

TOP savjeti za borbu s mamurlukom ‘dan poslije’

1. Ne preskačite doručak – alkohol snižava razinu šećera u krvi, zbog čega ćete se osjećati umorno, iscrpljeno i bez snage. Lagani doručak pridonijet će tome da se razina šećera vrati u normalu.
2. Velika čaša vode prije ili uz kavu: kava može pomoći da se razbudimo i razbistrimo ako smo mamurni, no može i izazvati glavobolju ili migrenu. Naime, kofein slično kao i alkohol, uzrokuje dehidraciju. Da biste to izbjegli, s kavom obavezno treba popiti čašu vode.
3. Popijte B-vitamin: nakon tuluma popijte jaku dozu vitamina B-kompleksa, prije odlaska na spavanje, ili ujutro dan nakon tuluma i nastavite piti još nekoliko dana. B-vitamini pomažu potaknuti proces metaboliziranja ugljikohidrata (alkohola) i pomoći će da povratite energiju.
4. Kupus ili rasol – pojedite malo sirovog kupusa, ili popijte sok od kiselog kupusa (rasol), koji sadrži brojne nutrijente koje gubimo uslijed konzumacije alkohola. Slično djeluje i sok ili juha od rajčice.
5. Za doručak ili međuobrok banana – Banana djeluje umirujuće na želudac, a sadrži i važne minerale magnezij i kalij, koje tijekom pijenja gubimo. Ta dva minerala pomoći će da odagnate umor i iscrpljenost./HMS/

U BiH danas sunčano i toplo, temperature do 20 stupnjeva

4. ožujka 2019.

U Bosni i Hercegovini se danas očekuje sunčano vrijeme uz malu do umjerenu oblačnost. Po kotlinama centralne i istočne Bosne u jutarnjim satima je moguća magla.

Vjetar slab do umjeren, u Krajini povremeno sa jakim udarima, jugozapadni.

Jutarnje temperature od 0 do 6, na jugu od 4 do 9, a dnevne od 13 do 20 stupnjeva.

Mostar: Otvorena izložba fotografija na platnu autora Ivice Karačića

4. ožujka 2019.

U ime domaćina HDHS Kosača nazočnima se obratio Dalibor Nikolić i istaknuo je kako se kroz ovakve projekte ljubav umrežuje, a predsjednik udruge za Down sindrom Igor Ledić zahvalio se udruzi Eko nera što su baš njih prepoznali i odabrali za suradnike u ovom hvale vrijednom projektu gdje je veći dio prihoda od prodaje fotografija namjenjen njihovoj udruzi, piše Brotnjo.info

Autor fotografija Ivica Karačić zahvalio se posjetiteljima na dolasku i posebno je pozdravio članove udruge za Down sindrom.

Kako je istaknuo, njegov glavni motiv realiziranja ovog projekta je ljubav prema svojoj pokojnoj supruzi Snježani koja je na žalost umrla prije godinu i četiri mjeseca u 51 godini života, a koja je veliki ljubitelj fotografije posebno međugorskih motiva i otkrio je da su fotografije svetaca postavljenih na izložbi baš oni kojima se ona za života utjecala, zagovarala u svojim molitvama kao i Blaženoj Djevici Mariji.

U glazbenom djelu nastupili su mali violinisti Antonio Šarić i Tamara Aničić uz klavirsku pratnju prof. Silvije Vukojević.

Posjetitelji su uživali u prekrasnim izvedbama Tamare i Antonia.

HKK Zrinjski – OKK Sloboda 84:82

3. ožujka 2019.

Košarkaši Zrinjskog su večeras u okviru Prvenstva BiH dočekali ekipu Slobode iz Tuzle.

Utakmicu je došlo pogledati oko 300 navijača Zrinjskog.

HKK Zrinjski-OKK Sloboda 84:82 (20-29,19-17,24-17,21-19)

HKK Zrinjski: Šutalo, Lužaić, Pajić,Sokolović, Golema c, Zlomislić,Todorović, Miličević, Ljujić, Milinović, Ramljak

OKK Sloboda: Naletilić, Čibalić, Čerkezović, Božović, Tomić, Thondoiuf, Latifagić, Jakupović, Dedajić, Jovanović

Kako se i očekivalo utakmica je na otvaranju bila tvrda i neizvjesna ali Plemići od prve sekunde meča nisu imali potpunu kontrolu susreta.

Prva četvrtina završila je rezultatom 29:20 za goste iz Tuzle. U drugoj četvrtini Zrinjski je bio nešto bolji i dobija drugu četvrtinu sa minimalnih 19:17.

Na odmor se otišlo s prednošću OKK Slobode 46:39.

U trećoj četvrtini Plemići agresivnom i boljom igrom od gostiju uspjevaju dobiti četvrtinu sa 24:17 i izjednačiti ukupni rezultat na 63:63.

U četvrtoj četvrtini nastavlja se neizvjesna i tvrda borba sa veoma neugodnim gostima ali Plemići dobijaju i četvrtu četvrtinu.

Na kraju minimalna ali zaslužena pobjeda Plemića 84:82 .

Svi košarkaši Zrinjskog odigrali su sjajnu utakmicu. Todorović je postigao 16 poena i 6 skokova, Ramljak je ubacio 22 uz 6 skokova. Ljujić 9 košava uz 6 skokova, Šutalo 13 poena i Miličević 17 poena i 8 skokova.

Kod gostiju najbolji je bio Božović 19 poena i 13 skokova, Naletilić 12 poena ,Šibalić 15 poena i Tondoiuf 17 poena

HERCEGOVINA.info

Zmije su počele izlaziti, potreban oprez!

3. ožujka 2019.

Posljednjih dana u šahtovima u Hrvatskoj je uočeno nekoliko zmija, doznaje se od dr. sc. Nediljka Landeke, voditelja Odjela za deratizaciju, dezinsekciju i dezinfekciju Službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije.

Za zadnju fotografiju koja im je dostavljena, onu zmije u oknu kod Gajane, ustanovljeno je kako se radi o odraslom primjerku poskoka, za kojeg se pretpostavlja da je ovdje prezimio.

S dolaskom toplijeg vremena očekuje se povećani broj sličnih slučajeva, a Landeka je objasnio što činiti ako se naiđe na zmiju, posebice ako se radi o otrovnici.

– Prvo moramo ljude umiriti i reći da su ugrizi zmija rijetki, a posebice otrovnica – veli Landeka naglašavajući da su zmije korisna i zaštićena životinjska vrsta. Stoga ih se ne bi smjelo ubijati.

Zmije su jako osjetljive na vibracije pa se svima koji odlaze u prirodu savjetuje da obuku kvalitetnu, čvrstu obuću te imaju štap za razgrtanje žbunja kojim će i lupkati po podu da rastjeraju zmije.

– Ukoliko ipak dođe do ugriza moramo znati da se antidotom tretira samo onaj od otrovnice, a i u tom slučaju postoje takozvani suhi ugrizi kod kojih zmija ne pusti otrov. Rana se ne smije dirati, a pacijent mora biti što mirniji, da se otrov ne bi proširio tijelom. Potrebno je što prije potražiti stručnu, liječničku pomoć da bi se procijenilo treba li osobi dati serum ili ne – rekao je Landeka.

Glas Istre

Amerikanci birali: Mostar među najromantičnijim gradovima na svijetu

3. ožujka 2019.

Američki stranica Matador Network uvrstila je Mostar na prvo mjesto liste “sedam najpodcjenjenijih romantičnih gradova na svijetu”.

U tekstu se navodi da je najpopularnija atrakcija Stari most u središtu gradu rekonstrukcija otomanskog mosta iz 16. stoljeća koji je prelazio preko Neretve sve dok nije uništen devedesetih godina tijekom rata. Mostar se opisuje zapanjujućim gradom koji obiluje “starim turskim kućama” u kombinaciji s europskom arhitekturom, kaldrmom, bazarima, tržnicama i modernim kafićima.

Bilo da su kriteriji hrana, sunce, povoljna klima, čuveni spomenici, Mostar je primamljiv za sve putnike, a posebno one zaljubljene. Nakon četiri dana braka, mladi bračni par iz Tuzle odlučio je posjetiti upravo Mostar.

Svidjelo nam se, lijep je grad, toplo je. Mi smo inače iz Tuzle , tako da smo odlučili posjetiti Mostar. Posjetit ćemo Stari most i malo gradom prošetati, kažu Šemsa i Mustafa Imamović.

Stari most simbol je ljubavi i spajanja ljudi, pa su upravo na ovom mjestu “pale” brojne zaruke i prosidbe. A svoje sudbonosno “da” na Starom mostu izgovorili su brojne turistkinje iz različitih dijelova svijeta.

Prošle godine, jedan par iz Alabame se zaručio ovdje, što dokazuje tvrdnju da je Mostar u suštini jedan od romantičnijih i ljepših gradova u Europi, tvrdi Ibrahim Šabanac, turistički vodič.

Apsolutno se slažem da je Mostar romantičan grad, veoma je interesantno mjesto, ima mnogo povijesti i veoma zanimljivih mjesta, dodaje turist iz Tajvana, piše N1.

A da Mostar nije samo Stari most reći će Mostarci. Ima, kažu, i drugih znamenitosti i lijepih mjesta koje vrijedi posjetiti.

Kad se stave slušalice u uši i šeta, Mostar je jako romantičan grad, ima divnih detalja, čak je i priroda oko Mostara lijepa. Sve češće zaobilazimo ovaj gradski dio, odemo malo na Forticu, na Partizansko, uz rijeku…, priča Dejan Kosanić.

Vidite li vedrinu ovu, plavetnilo neba, čistoću zraka, velika vidljivost, sunčanost, jednostavno ljepota, pita Zineta Dizdar.

Mostar je miks turskog utjecaja, europske arhitekture, popločanih ulica, tržnica, kafića, te je vrijeme da se okonča monopol Grada ljubavi na romantiku, navodi se na američkoj internetskoj stranici koja je Mostar stavila na prvo mjesto sedam najpodcjenjenijih romantičnih gradova na svijetu, pritom misleći na francusku prijestolnicu Pariz.

Navodi se, između ostalog, kako brojni gradovi širom svijeta “trebaju dobiti priznanje” koje zaslužuju, te da je vrijeme ukazati na male, lijepe lokacije, koje su savršene za zaljubljene parove.

Upravo zbog svojih različitosti koje trenutno harmonično opstaju, Mostar se smatra jednim od najromantičnijih gradova u svijetu koji bi turisti što prije trebalo da otkriju.

Remi nogometaša Zrinjskog i Radnika u Mostaru

3. ožujka 2019.

Danas su Plemići na svom travnjaku dočekali momčad FK Radnik iz Bijeljine. Ovo je bila prva domaća utakmica Plemića u ovoj kalendarskoj sezoni, a došlo ju je pogledati oko 2500. navijača.

Zrinjski je imao imperativ pobjede u ovom susretu, a gosti su u Mostar došlo što skuplje prodati svoju kožu.

Momčadi su nastupile u sastavima:

HŠK Zrinjski: Brkić, Čurjurić, Galić, Barišić, Bekrić, Hajdarević, Marković, Stojkić, Jakovljević, Rustemović, Filipović.

FK Radnik: Marković, Radović, Simonović, Sušić, Mekić, Peco, Hadžić, Maksimović, Barić, Đurić, Šubert.

U 9. minuti bilježimo stopostotna priliku za goste iz Bijeljine. Hadžić je u prilici, ali mu Brkić skida zicer. U 13. minuti prva prigoda za domaćina. Marković u prilici nakon centaršuta Filipovića. Ipak, nema pogotka za domaćina.

U 16. minuti nova prigoda za domaćina. Bekrić ubacio, ali Hajdarević iz dobre pozicije nije precizan. Samo minutu poslije sjajna šansa za Čurjurića. Dobro je šutirao, ali lopta odlazi pored vrata Radnika.

Nakon te prigode uslijedio je mirni dio utakmice, a novu prigodu Zrinjski ima u 36. minuti utakmice. Ubačaj Filipovića, vratar gostiju u posljednji tren ispred Hajdarevića stiže do lopte.

Prvi dio utakmice završio je rezultatom 0:0.

U drugom poluvremenu, točnije u u 51. minuti Brkić ponovo spašava Zrinjski. Đurić je imao sjajnu šansu, a vratar Plemića brani.

U 58. minuti dobra prigoda za Zrinjski. Galić dobro ubacuje, obrana Radnika u posljednji tren ispred Hajdarevića.

U 70. minuti Zrinjski je krenuo na sve ili ništa. Odlična šansa za Hajdarevića nakon ubačaja Stojkića, ali lopta odlazi pored gola. U 84. minuti odlična prigoda za Zrinjski.Čurjurić ubacuje, Jakovljević pogađa stativu Radnika.

U 90. minuti sporni trenutak. Udarac Barišića, domaći traže kazneni udarac jer smatraju da je jedan igrač gostiju igrao rukom. Sudac je samo odmahnuo rukom.

Utakmica je završila rezultatom 0:0.

HERCEGOVINA.info

Mostarski Cro Star nastupio u Splitu, a na treningu u Mostaru održan i maskembal

3. ožujka 2019.

U subotu je mostarski taekwondo klub Cro Star, koji vodi trenerica Klaudia Marić, odradio zajednički trening s Taekwondo klubom ST Kwan u Splitu. Ovo je nastavak suradnje između pomenutih klubova, a zajednički sparing trening je odrađen kao dio priprema za nadolazeće državno prvenstvo BiH.

Iz mostarskog kluba su na treningu u Splitu sudjelovali mlađi kadeti i kadeti, koji stalno napreduju i postižu sve bolje rezultate. Dio kontrolnih turnira je odrađen a idući vikend Mostarce čeka turnir u Visokom, koji će biti posljednja provjera pred državno prvenstvo.

Ovaj vikend se u dvorani Taekwondo kluba Cro Star održao i klupski maskenbal tj. Izbor najbolje maske. Na maskenbalu je sudjelovalo 36 djece, koji su pokazali svoju kreativnost. Trenerica Klaudia Marić dodijelila je nagrade za prvo, drugo i dva treća mjesta, kao što je to i običaj na taekwondo turnirima, a svi ostali sudionici su dobili utješnu nagradu za sudjelovanje.

[Best_Wordpress_Gallery id=”9″ gal_title=”Mostarski Cro Star nastupio u Splitu i obilježio trening maskembalom”]

Prvo mjesto osvojila je Nika Šunjić, drugo mjesto pripalo je Damiru Ćubeli, dok su treća mjesta zauzeli Matej Sesar i Romano Blažević.

Novi sukobi žutih prsluka i policije u Francuskoj

3. ožujka 2019.

Oko 40.000 “žutih prsluka” je prosvjedovalo u subotu diljem Francuske, u nastavku subotnjih prosvjeda dva tjedna prije kraja “Velike rasprave” koju je pokrenuo predsjednik Emmanuel Macron kako bi smirio situaciju.

Dok je u Parizu sredinom dana počeo miran mimohod dug 12 kilometra pod jakom policijskom pratnjom, ovu 16. subotu su obilježili sukobi u nekoliko drugih velikih gradova. Krajem dana je ministarstvo unutrašnjih poslova objavilo da je 39.300 ljudi prosvjedovalo u cijeloj zemlji, od kojih 4000 u glavnom gradu.

U Lyonu je defiliralo 2000 “žutih prsluka” i situacija je bila napeta u središtu grada kada su okupljeni pokušali probiti ogradu policije na ulasku u trgovačku zonu. Policija ih je rastjerala suzavcem. Na drugim skupovima su također zabilježeni sukobi, kao u Dijonu gdje se okupilo 800 ljudi, piše Hina.

Bilo je incidenata i na skupovima u Nici, Strasbourgu i Lilleu, a u Nantesu su prosvjednici bacali plastične boce s kiselinom na policajce koji su odvratili suzavcem. U Bordeauxu se okupilo “nekoliko tisuća” prosvjednika.

U Toulouseu je također bilo sukoba s policijom. Prosvjednici ulažu velike nade u prosvjed 16. ožujka koji se poklapa sa završetkom tzv. “Velike rasprave” koju je 15. siječnja pokrenuo francuski predsjednik.

“Macronu odstupi”, skandiraju “žuti prsluci” već tjednima predsjedniku koji je pokrenuo veliku nacionalnu raspravu bez presedana u trajanju od dva mjeseca ne bi li zaustavio društvenu krizu, najgoru od njegova dolaska na vlast 2017. Žuti prsluci drže da je “velika rasprava obmana i zamagljivanje”, jer se elite boje da će izgubiti svoja dobro plaćena mjesta.

Zatvor u Foči jedan od najstrožih u BiH

3. ožujka 2019.

U Kazneno-popravnom zavodu u Foči, jednom od najstrožih zatvora u Bosni i Hercegovini, svaki treći osuđenik je tu zbog ubojstva. Unutar zidina kaznu služi oko 390 zatvorenika, među kojima je i veliki broj osuđenika za ratne zločine, piše Anadolija.

Tišina i zvuk ključa u rešetkama vodi vas unutar zatvora odakle posljednjih deset godina nije bilo pokušaja bijega. Ekipa Anadolija bila je u posjeti baš u vrijeme kada su osuđenici imali slobodno vrijeme za šetnju.

Oko 11 sati i svi su na poligonu koji se nalazi unutar zgrada u kojima su inače smješteni rizični i visokorizični osuđenici. Neki od njih šetaju, neki sjede, a ima i onih koji vrijeme koriste za telefoniranje. Dok novinari šetaju jedan od čuvara im pokazuje na jednu zgradu, koja je ograđena još jednim zidinama. Radi se o Odjelu posebnog režima za one najneposlušnije, koji od 2011. godine djeluje po sistemu jedna ćelija, jedan zatvorenik. Uglavnom su tu smještene osobe koje nisu za boravak s drugim zatvorenicima.

Obilazimo prostoriju po prostoriju. U jednom dijelu radionica gdje osuđenici izrađuju predmete od drveta, zatim tu su i prostorije za molitvu, za pripadnike tri vjere, a u podrumu je i biblioteka. Kako nam kaže osuđenik koji tu radi, a koji nije želio stati pred kamere, osuđenici su jako zainteresirani za čitanje.

Najveće interesiranje vlada za knjige Ive Andrića. Zanimljivo je da u osuđenici u KPZ Foča imaju i svoj list “Horizont”. Tekstove u njemu pišu i uređuju osuđenici koji pohađaju novinarsku sekciju. U listu pišu o nekim svojim doživljajima. U njemu imaju priliku iskazati i svoja novinarska umijeća, pišu o sebi ali i o pripadnicima službe osiguranja u zatvoru.

Svaki dan zatvorenika organiziran je prema kućnom redu Direktor fočanskog zatvora Siniša Golijanin već je 12 godina na čelu ove kazneno-popravne ustanove. “On je najstariji zavod u RS-u, a s radom je počeo 1950. godine. U njemu su uglavnom osuđene osobe, kojea su uputili nadležni sudovi. U ovom zavodu izdržava se i kazna dugotrajnog zatvora, dakle, preko 20 godina i trenutno tu kaznu izdržava 30-tak osoba”, rekao je Golijanin. U sklopu KPZ-a Foča ima zatvoreno i poluotvoreno odjeljenje.

“Zatvoreni krug zatvora je poseban, omeđen je visokim zidovima i bodljikavom žicom, službom osiguranja s dugim cijevima. Dok je poluotvoreno odjeljenje sasvim drugačije, nema zidova ni bodljikave žice”, izjavio je Golijanin. Smatra da su kazneno-popravni zavodi u Foči i Zenici najstroži zatvori jer se u njima izdržavaju dugogodišnje kazne zatvora.

“Trenutno je u KPZ Foča oko 390 zatvorenika. Dužina kazni zatvorenih lica je 3.700 godina zatvora. Svaki treći osuđenik je osuđen za ubojstvo. Zatim, preko 30 posto je osuđeno za ratne zločine. Najduža kazna zatvora, koju je izrekao nadležni sud, a koji je ovdje upućen je 45 godina zatvora”, pojasnio je Golijanin. “Jedino su uskraćeni slobodom kretanja. Opet je zakon definirao njihova prava – način boravka, ishrane, liječenja i sve ostalo”, istaknuo je Golijanin.

U KPZ Foča posljednjih godina nije bilo pokušaja bijega “U posljednjih deset godina nije bilo nijedno bjekstvo iz ovog zatvora. Bilo je zloupotrebe pogodnosti gdje se osuđeniku odobrila izvanzavodska pogodnost. Bilo je pet takvih upotreba koje se kvalificiraju kao bjekstvo jer se nije s pogodnosti vratio u određeno vrijeme. Prošle godine bio je jedan pokušaj bjekstva, ali ne iz zatvora, nego iz bolnice gdje je ta osoba bila na liječenju. Posljednje bjekstvo iz zatvora je bilo 2006. godine”, podsjetio je Golijanin. Rad u Zavodu je dobrovoljne prirode. Nije obvezan i svatko ima pravo da donese tu odluku.

“U Zavodu trenutno radi oko 60 posto zatvorenika. U Zavodu imamo i tvornicu namještaja koja zapošljava najveći broj osuđenika. Imamo i redarske službe, koje vode računa o higijeni, pravljenu i podjeli hrane…”, izjavio je Golijanin za AA. U KPZ-u je posljednjih godina zabilježena tendencija smanjena fizičkih sukoba osuđenika iako kazne izdržavaju rizični i visoko-rizični osuđenici. “U posljednje dvije, tri godine dođe od četiri do šest sukoba osuđenih osoba u kojima sudjeluje od pet do 12 osuđenika. Međutim, nije bilo nanošenja nekih teških tjelesnih ozljeda”, poručio je Golijanin.

U KPZ-u već 11 godina radi Mile Mastilo, pomoćnik direktora za osiguranje u KPZ Foča i načelnik policije u zavodu. Prije dolaska u KPZ radio je u Ministarstvu unutrašnjih poslova RS-a i Graničnoj policiji BiH. “S obzirom na to da sam dolazio iz drugih sigurnosnih agencija i da nisam imao predstavu o zatvorima ni o zatvorskim sistemima, na početku sam bio skeptičan. U zatvorima je sve propisano, određeno, kako samo ponašanje zatvorenika tako i odnos službenih osoba prema njima”, pojasnio je Mastilo.

Odnos i komunikacija između službene osobe i zatvorenika, smatra on, prije svega mora biti profesionalna.

“To je osnovno i ono čega se svaki policajac mora držati, uz uvažavanje svakog zatvorenika i njegove osobnosti. Svako drugo ponašanje predstavlja kršenje nekih normi. Zaista je rijetkost da pripadnici službe osiguranja dođu u situaciju da su ispunjeni zakonski uvjeti da moraju primijeniti zakonom predviđena sredstva prinude. U prošloj godini nismo imali nijednu upotrebu sredstava prinude. U godini prije je bila jedna upotreba i to vezivanje službenim lisicama”, kazao je Mastilo za AA. Podcrtao je da komunikacija između policijskih službenika i zatvorenika mora biti dvostrana. U KPZ-u Foča u dnevnoj smjeni nalazi se od 15-20 pripadnika službe osiguranja.

“Smatram da je to dovoljno iako mi uvijek u pripravnosti imamo i dodatne snage. Ukoliko bi se narušila sigurnost u većem obimu, postoje mjere uzbunjivanja i dolaska ostalih pripravnika”, kazao je Mastilo. Tijekom razgovora saznajemo da su neki osuđenici tijekom izdržavanja kazni u zatvoru završili i neke škole. Još uvijek je nejasna tišina koja vlada među tolikim brojem osuđenika za teška kaznena djela.

Izvor fotografije i teksta: Anadolija

UrbanObserver

UrbanObserver