Nedjelja, 31 kolovoza, 2025
Naslovnica Blog Stranica 2938

Oni ne žele da Mostar živi, diše i postoji, pa odlučiše na najmonstruozniji način iščupati srce ovog grada

Ovih dana smo svjedoci jednog ogromnog monstruoznog čina, koji je noćas doživio svoj vrhunac. Povedena ovom nepravdom nisam mogla ostati nijema.

MOSTAR Grad koji je proživljavao golgote kroz vjekove duge, grad koji je bio san mnogih osvajača, grad koji se rušio, al uvijek se gordo dizao iz pepela, kao i u ovom nesretnom zadnjem ratu.

Mostar grad multietnički, multikulturni i još mnogo multi, multi, grad koji je u bivšoj državi prednjačio po mješovitim brakovima, grad behara, mostova, rijeka, jednostavno najljepši grad na svijetu.

I to sve itekako je zasmetalo nekim tamo inim moćnicima, koji uništiše i opljačkaše Bosnu, pa sad na red dođe i Hercegovina i koji su znali gdje treba točno udariti. Oni ne žele da Mostar živi, diše, postoji, pa odlučiše na najmonstruozniji način iščupati srce ovog grada i to planski smišljeno. Što nije puška osvojila, naravno može prljava politika. I pitam se kako nije sramota svih onih koji ugasiše jedino svjetlo u svoj ovoj tami. Nije riječ o gigantu gubitniku, po pitanju poslovanja, već je riječ o firmi čijim gašenjem se žele ugasiti još mnoge velike i jake firme, pa se opet pitam zašto se željezari u Zenici odobrila duplo jeftinija struja no Mostarskom Aluminijumu, zašto je ta besramna vlada nekom majka, a nekom maćeha. Da li su se zapitali svi ti moćnici dal će nam ova jadna i opljačkana država biti zakinuta za ogromne prilive financijskih sredstava, kad ih već nije briga za ljude koji idu na ulicu dez bilo kakvih nadanja u neko bolje sutra.

I što me posebno, ne samo iznenadilo, već maksimalno šokiralo dok čitam komentare običnih ljudi, koji su sa zadovoljstvom i oduševljenjem komentarisali na vrlo perfidan način gašenje Mostarskog giganta, koji je itekako doprinosio financijski raznim federalnim budžetima od kojih svi mi, bez obzira na vjerska opredjeljenja, živimo. Pitam se što još treba da se desi ružno, da bi konačno shvatili da smo mi samo jedni obični smrtnici čijim se životima poigrava jedna skupina bezosjećajnih moćnika, koji obezbjediše za tisuću idućih godina sve svoje buduće naraštaje, uz onu najgoru krilaticu
” ZAVADI PA VLADAJ “, e moj narode jadni ti smo, da ovo nije tako pretužno, možda bi bilo i smiješno.

Katarina Zovko Ištuk/HERCEGOVINA.in

Katastrofalne posljedice gašenja Aluminija: ZZO HNŽ ostaje bez 6, a MIO FBiH bez 7 milijuna KM godišnje

Posljedice noćašnjeg gašenja mostarskog Aluminija neće osjetiti samo 900 uposlenih u ovoj kompaniji i njihove obitelji već i državne institucije i izvanproračunski fondovi, iz kojih se financiraju zdravstvene ustanove, odnosno djelatnici u zdravstvu i umirovljenici, piše Hrvatski Medijski Servis.

Mostarski Aluminij godišnje je Federalnom zavodu za mirovinsko osiguranje na ime doprinosa uplaćivao 7 milijuna maraka, potvrdio je glasnogovornik MIO FBiH Tomislav Kvesić, a kako su naveli iz Zavoda za zdravstveno osiguranje HNŽ toj instituciji koja financira zdravstvene ustanove u HNŽ-u uplaćivano je 6 milijuna maraka.

Istina od siječnja 2018. , zbog financijskih problema u koje je upala tvrtka radnicima Aluminija doprinosi nisu uplaćivani./HMS/

JEDNA LIJEPA PRIČA IZ MOSTARA: Podsjećanje na sretne dane iz školskih klupa

U periodu 1965-1969. godine tijekom školovanja, u objektu pored Carinskog mosta, prošlo je 79 učenika od čega njih 19 nije dočekalo krasan jubilej. Nažalost, znatan broj nastavničkog kadra iz tog perioda je također zgasnuo ostavljajući iza sebe lijepa sjećanja kod svojih učenika

Evidentno je da se u posljednje vrijeme, upravo u ljetne dane, bilježi sve veći broj okupljanja maturanata starijih generacija. Razloga ima mnogo, a jedan od njih je želja za susretom, posebno onih ličnosti koje su rasute diljem planete. Upravo su godišnjice obilježavanja mature zgodna prilika da se svi nađu na okupu i da na takvim pirovima dožive čaroliju i bogatstvo prisjećanja na minula vremena kada su puno sretnije i bezbrižnije živjeli.

Generacija maturanata Elektrotehničke škole, koja je djelovala pri Elektromašinskom školskom centru u Mostaru, obilježila je pola vijeka od onog sudbonosnog rastanka, ne samo od školskim klupa nego i od kolektivnog života, u kome su doživljavali najveće radosti i mnoga životna iskušenja, ali još uvijek ne u nekom značajnijem intenzitetu, kao što će se to desiti kasnije u zrelim godinama.

Geografija nije prepreka

Ni najveće geografske udaljenosti nisu predstavljale prepreku da se nađu na okupu u „Radobolji“ jer su neki krenuli ka Mostaru iz SAD-a, Kanade, Njemačke, Švedske, Norveške, Nizozemske, ex Jugoslavije, a ponajmanje ih je bilo iz Mostara.
Očito da ih je pored ostalog ta međusobna daljina još više približila. Veselju je prethodio klasičan ritual – prozivka razrednice i podastiranje biografija kako bi se vidio razvojni put i uspješnost svakog kolege.
U periodu 1965-1969. godine tijekom školovanja, u objektu pored Carinskog mosta, prošlo je 79 učenika od čega njih 19 nije dočekalo krasan jubilej. Nažalost, znatan broj nastavničkog kadra iz tog perioda je također zgasnuo ostavljajući iza sebe lijepa sjećanja kod svojih učenika. Pored stručnih predmeta u to vrijeme nastavno osoblje je učenike provodilo i kroz životnu školu dajući im korisne savjete i upute.

Na okupu su se našli: Batlak Berdana, Benić Mišo, Bijedić Dragan, Brljević Mate, Buljko Ševko, Čolaković Mirjana, Čolović Milena, Čorda Predrag, Ćatić Goran, Ćosić Himzo, Đurasović Ljiljana, Glavičić Nadežda, Hindić Halil, Hukić Ahmet, Kajtaz Azra, Kasumović Fatima, Katica Juso, Kuko Hamo, Leženić Stjepo, Marinčić Vinka, Mazal Lidija, Pavlović Ekrem, Pejičić Momčilo, Šakota Radojka, Šarić Suad, Špago Smail, Vučina Srećko, Zelenović Novica, a od profesora na ovaj pir stigli Krpo Dženana, Danilo Marić i Krzman Mile. Nedostajali su nastavnici Koluder Ibro, Veledar Aladin, Badžak Hamo, Vilenica Vesela, Nadeždin Divna, Halilhodžić Nijaz i Sarajlija Hido.

Lijepi maniri

Kako zgrade škole EMŠC više nema, na okupu su se našli u kafiću „Škola“ upravo na mjestu gdje je bio ulaz u školsku zgradu. Za organiziranje susreta u cilju međusobnog povezivanje preko elektronskih mreža trebalo je dosta vremena ali upravo u tom periodu su se ponovo zbližili, razmijenili sačuvane fotografije i druge dokumente, da bi čvrsto odlučili da jubilej 50-obljetnicu moraju u rodnom gradu zajednički proslaviti.
Svima je godilo što su tada imali punu podršku svojih nastavnika pa je sve temeljito isplanirano. Od te generacije četrdeset ih je završilo fakultete, stičući akademsko zvanje, ne samo u okviru tadašnje države nego i izvan njenih granica. Za one sa diplomom srednje škole, zbog respektabilnosti škole zaposlenje nije predstavljalo problem.
Znak pažnje snažnijeg spola i lijepog manira nije izostao. U restoranu „Radobolja“ damama su uručili cvijeće kao izraz poštovanja i drugarstva. Takvi maniri bili su ranije veoma česti, čak i na randesima sa djevojkama.

Romeo pun šarma

Vokalni solista Romeo Nikolić je u jednom trenutku, kad se živo plesalo, poželio svima 25-godišnjicu mature. Nastao je tajac, međutim, Romeo je pun šarma i vedrine samo dodao: ‘Ja to vama u eurima čestitam, da se osjećate mlađim’.
Zapaženo je kako su prof. Dženana Krpo Mulić i akademik Danilo Marić pokazali izuzetan smisao za ples. Trijumfalno su predvodili plesne parove dajući ovoj svečanosti poseban tonalitet i stvarajući prijatnu atmosferu. Zavjesa na ovaj jubilej je spuštena, ostalo je samo da se evociraju uspomene, međutim, čvrsto su odlučili – za pet godina ponovo uz Romea i njegove glazbenike u „Radobolji“. Između ovog i novog jubileja biti će poneki susret, istina u skromnijem okruženju.

Dnevni list

JOŠ JEDNO ČUDO U MEĐUGORJU Dječak ozdravio od tumora nakon molitve međugorske vidjelice, liječnici ne nalaze objašnjenja

Vicka je molila i tumor na srcu dječaka je nestao, liječnici ne nalaze objašnjenja.

Dariu se u dobi od devet godina javljaju simptomi netipični za zdravo dijete njegove dobi.

Vicka moli nad bolesnim dječakom i ono sto je uslijedilo zaista je nevjerovatno, vidjelica iz Međugorja čiji je poziv upravo moliti za bolesne, to čini sa silnom ljubavlju, predanjem i snažnom vjerom.

Alessandro, otac malenog Daria, pripovijeda još uvijek duboko dirnut, iako je od toga sudbonosnog dana koji se sad već trajno urezao u njegovo pamćenje prošlo nekoliko mjeseci.

Zabrinuti roditelji vode ga na dodatne pretrage. Rezultati tih pretraga su uznemirujući i slijedi dijagnoza koju nikad ne bi želio čuti niti jedan roditelj, piše talijanski portal La Luce di Maria.

Maleni Dario boluje od vrlo rijetkog tumora na srcu, koji se u nekim okolnostima očituje tek pri iznenadnoj smrti oboljelog.

Postoji rizik pada u očaj pokusavajući razuvjeriti roditelje koji gube svojeg ljubljenog sina.

Ne može tu pomoći niti medicina niti istraživanje, i što čovjeku onda preostaje nego se uhvatiti svega za što se može uhvatiti.

Rastužuje pomisao da ćes se uskoro morati odreći osobe koja ti je najdraža i najdragocjenija u životu.

Tako počinje duga kalvarija za malenog Daria i njegove roditelje koji su proputovali cijelu Europu u potrazi za nekim tko će im moći vratiti nadu. No u cijeloj Europi ne postoje klinike adekvatno  opremljene za  praćenje ovog vrlo rijetkog slucaja, pa ne preostaje drugo nego okrenuti se vjeri i molitvi, što nije neznačajno, sve dok im jednoga dana njihov obiteljski prijatelj ne ispriča o Međugorju, točnije o Vicki, jednoj od vidioca koja je prosvijetljena od Blažene Djevice Marije a moli upravo za bolesne.Stigavši u Međugorje susreću se s Vickom koja ih prima u jednoj sobici i intenzivno moli nad Dariom, privijajući ga čvrsto uza se s toliko ljubavi.  U tom trenutku imali smo osjećaj da se Gospa brine o nama, priča dirnuti Alessandro.

Vrativši se iz Međugorja dočekala ih je lijepa vijest.

Sicilija je odlučila donirati 400 000 eura potrebnih za Darijevu operaciju u Americi

Čim su onamo stigli Dario biva podvrgnut preliminarnim pretragama kako bi ga se moglo operirati. Na operaciji ce biti podvrgnut kirurškoj intervenciji na otvorenom srcu.

Nakon samo četiri sata operacije kirurg na čelu medicinskog tima prekida operaciju dajuci potresnu izjavu.

Tumoru nema ni traga, kao da ga nikada nije ni bilo, nemam što operirati, dječak je zdrav! Čudo!.”

 medjugorje-info.com

HŠK Zrinjski: Plemići odradili trening u Skoplju

Nogometaši Zrinjskog odradili su trening u srijedu navečer na Nacionalnoj areni Toše Proeski u Skoplju.

Plemići’ su trenirali na stadionu koji može primiti 33.460 gledatelja na kojem će u četvrtak od 19 sati igrati prvi susret 1. kola kvalifikacija za Europsku ligu protiv Akademije Pandev, prenosi pogled.ba.

”Protivnika jako respektiramo, to pokazuju njihovi rezultati. Imamo veliki respekt prema Akademiji Pandev, maksimalno smo se pripremili i nadamo se pozitivnom rezultatu za uzvrat u Mostaru”, kazao je uoči puta u Sjevernu Makedoniju trener Zrinjskog Hari Vukas.

Aluminij je upao u “makaze cijena”, rješenje je da ga uzme globalni igrač

Fadil Novalić, premijer Federacije Bosne i Hercegovine, kazao je da Vlada FBiH ima jedinstven stav kada je u pitanju Aluminij Mostar. Ocijenio je da se radi o kompaniji kojom je, prije svega, loše upravljano.

-Pitanje Aluminija je sada može li se “konvertirati” iz političkog načina upravljanja prema tržišnom, korporativnom upravljanju. Meni je jasno kako i što bi se trebalo raditi, samo je sad pitanje je li taj politički utjecaj spreman pustiti Aluminij ispod svog autoriteta s jedne strane, i s druge strane Aluminij ima tu osjetljivost na “konverziju”, na restrukturiranje. Ne smije navodno stati. Međutim, mi smo svjedoci da je više puta stao s radom, stalo se pred rat, doduše kažu kontrolirano, zatim kad gledamo danas, on proizvodi aluminij putem ćelija, ima 220 ili 230 ćelija, danas radi 169, pa kad smo jednom pregovarali oko struje, radilo je 144, itd. To znači da se one mogu gasiti pod kontroliranim uvjetima. Inače, nema nikakve dvojbe da je jedino rješenje za Aluminij da ga preuzme neki globalni igrač. Kako sada stvari stoje, mi imamo najmanje dva u igri. Danas je Glencore tu, neki dan je bio Emirates Global Aluminium (EGA), tako da postoji način da se Aluminij izliječi, moramo ga predat u ruke “globalnim igračima”. Ne govorim niti o privatizacijiji, niti o nekakvom drugom restrukturiranju, čisto mora promijeniti vlasnika. Vlasnik kad poreda sve stvari, onako kako to sve stoji u korporativnom smislu, onda će se vidjeti je li Aluminij i koliko je održiv. Ali nema nikakve sumnje da interes za Aluminij postoji i da on, u nekim poredanim okolnostima poslovanja, je tvornica koja može postojati – rekao je federalni premijer Novalić za Faktor.

Što se tiče države BiH i Federacije, Aluminij nam je jako potreban, ocijenio je Novalić.

On je realno, kako god bilo, proizvođač materijala koji može biti mnogo bolje i pametnije upotrebljen nego sad. Znači, da se ne izvozi sirovi aluminij, to zaista nitko ne radi. Dvije stvari su važne, niko ne izvozi sirovi aluminij, pretvara ga u sekundarnu, dodanu vrijednost, a trećina ga se u Fealu i prerađuje, mada sad Feal kupuje i tamo i ovamo, i u Turskoj i na Bliskom istoku. A drugo je da se ne proizvodi aluminij samo od glinice, jer proizvodnja aluminija može ići iz sekundarnog aluminija, mi smo malo tržište, treba na svjetskom tržištu nabavljati kako glinicu, tako i sekundarac. Jer 10 puta manje struje treba da proizvedete aluminij iz, da kažem, recikliranog, otpadnog aluminija, nego iz glinice. To sve livnice kombiniraju u svom procesu proizvodnje- istaknuo je Novalić.

Zastupnici HDZ-a u Parlamentu FBiH i manjih stranaka okupljenih oko njih, ili zastupnici HNS-a, prošlog su tjedna poslali priopćenje za javnost u kojem od Vlade FBiH traže hitno rješavanje problema kako bi se omogućio nastavak rada Aluminija d.d Mostar. U tom priopćenju, kojeg Faktor naziva ucjenom, navode kako će se njihov odnos kao zastupnika i delegata u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine o drugim pitanjima, o kojima bi se trebali izjašnjavat u Parlamentu FBiH, ovisit o rješenju ovog pitanja. Premijer Novalić, pak, kaže kako to nije shvatio kao ucjenu, a noročito iz razloga što se na nekim sastancima razgovaralo u drugačijem tonu.

-Nisam ja u toj formi dobio takvu poruku, na sastancima. Ali da, imamo neka priopćenja. Ako bi mi sad rekli, traži se struja i od Elektroprivrede BiH, kao što je Elektroprivreda HZHB davala. I sad, da tako kažemo, mi smo na određeni način Elektoprivredu HZHB osakatili dajući 280 milijuna KM struje, to je bio neki profit koji je trebao ili doći u Federaciju, pa da se rješavaju neka druga pitanja, ili je trebalo reinvestirati, pa bi mi danas od EP HZHB imali mnogo potentniju firmu. Isto to ne možemo uraditi Elektroprivredi BiH jer ona ima jedan drugi teret na vratu, ima rudare, ona iz mnogo složenijeg i skupljeg procesa dobija struju. I predstoji joj ta investicija u Blok 7. I ne samo ta, već je tu i Ustikolina i Neretva, ali morate shvatiti da, samo što nisu kod nas uvedene CO2 takse, kada kod nas uvedu CO2 takse, 20 eura po toni, to će značiti između 14 i 17 eura po megavat satu, više niti ova Elektroprivreda u Sarajevu neće imati profit i neće biti konkurentna. I zamislite da dva puta “pucamo” u nju? Jer CO2 takse su “europski potez” koji se očekuje i mi to moramo poštovati. I s druge strane, zamislite da svjesno “odlivamo” struju po nekoj preferencijalnoj cijeni…?!

Međutim, vi morate shvatiti da mi po zakonima koje smo usvojili, ne možemo to ni uraditi. Od 1. sijačnja 2016. je slobodno tržište, mi to jednostavno ne možemo ni uraditi. Jedna Vlada, ako se traži od njene Elektroprivrede da daje struju po nekoj preferencijalnoj cijeni, morala bi to dopingovati iz proračuna, a to je onda unakrsno potpomaganje koje je, također, zabranjeno po zakonu. Znači, mi smo ušli u slobodno tržište i to moramo prihvatiti, i ne možete vi sad Aluminij pomagati nekom preferencijalnom strujom. Sve druge firme u svijetu ili imaju svoju hidrocentralu ili svoju termocentralu ili proizvode ekološki pa uzimaju neku taksu od države, to kod nas još nije zaživjelo. Tako da je to nemoguće, ali ima jedna osnovna premisa, Aluminij se mora iz zone takvog političkog pritiska i političkog shvaćanja preseliti u ekonomiju. Ekonomija je zakonitost koja djeluje bez obzira dopada li se to vama ili ne dopada. Cijene struje nikad nisu bile skuplje, znalo se da će zbog CO2 cijene struje rast na svjetskom tržištu, cijene aluminija nikada jeftinije, od onog momenta kad je Donald Trump povukao potez i zatvorio se za aluminij iz ostalog dijela svijeta. Od 60 milijuna tona aluminija godišnje, 40 proizvode Kinezi. I gledajte, oni sad nemaju tržišta, pa ga dampinguju na cijelom svijetu osim Amerike, a s druge strane glinica ostala u američkim rukama, u Južnoj Americi, i naravno oni sad cijenu povećavaju. Tako da je sad došlo do “makaza” cijena, koje Aluminij ne može iznijeti, ne može ni Vlada FBiH, ni Elektroprivreda BiH, ni HZHB, ali može neki globalist. Globalisti koji sve to skupa kroje. Oni naravno neće krojiti neke negativne uvjete za sebe – kaže premijer FBiH.

Na pitanje zašto je Vlada godinama dozvoljavala da Aluminij pravi gubitke, Novalić kaže kako su to radile i neke druge firme, ali se tome uglavnom stalo ukraj.

-Pravile su Željeznice gubitke pa sad ne prave, prave gubitke i neke druge firme, njih treba restrukturirati. Prave gubitke rudnici, ali kompenziramo iz Elektroprivrede. Morate uzeti i restrukturirati to. Što mi moramo s rudnicima uraditi, to je drugo pitanje. Kopove, vjerojatno, moramo privatizirati, u površinske moramo investirati i dovest u stanje da bismo mogli “hraniti” ove termoelektrane koje se grade. Nećemo moći osiguravati ugalj za te nove centrale – kaže Novalić.

Premijer FBiH ističe kako se, primjera radi, u Željeznicama FBiH više ne “pokrivaju” gubici, nego da Vlada daje 21 milijun KM godišnje za tračnice, odnosno infrakturu jer je to vlasništvo Vlade.

-Dajemo Operateru Željeznica da nam održavaju prugu, jer oni imaju strojeve, a mi nemamo. Tračnice su naše. Tako je svugdje u Europi – kaže Novalić.

U vezi s pregovorima s potencijalnim investitorima u Aluminij, federalni premijer kaže da je osnovni, početni uvjet Vlade da radnici u najvećoj mjeri moraju biti zbrinuti.

-Ne interesira nas koliko vrijedi naš udio. Može vrijediti jednu marku, svjesni smo toga. Ne zanima nas tko će biti vlasnik, jesu li to Kinezi, Arapi… Doduše, nemamo kineskog partnera, ali poenta je da ostane produkcija i da se u najvećoj mogućoj mjeri, ako ne i svi, radnici zbrinu. Ne postavljamo pitanje s koliko novca će biti servisirani postojeći dugovi. Ne mora značiti, ne mora biti preuzet Aluminij kao ovaj stari pravni subjekat. Mi smo spremni uvezati neki straž radnicima, ako je to ostalo. Elektroprivreda HZHB je spremna po diskontnim cijenama riješiti dug, čak su i privatne banke spremne spustiti dug na pola, ako su dale kredite, jer znaju, očekuju, ako ne dođe neki globalist, ni oni od toga neće imati ništa. Mi u Vladi smo spremni na totalnu fleksibilnost, ali ako je rješenje trajno. Onda možemo govoriti o svemu. Možemo podnijeti teret, ali da jednom dovršimo stvari. To je općenito stav Vlade FBiH, svih ministara – kaže Novalić.

Tvrdi da nema nikakvih lobiranja u vezi s investitorima i općenito rješavanjem pitanja Aluminija, jer su svi u Vladi svjesni da se radi o velikom problemu.

-U suštini je to veliki i kompliciran problem. U Vladi to vodimo ministrica Jelka Milićević, ministar Nermin Džindić i ja. Drugi ministri nas u tome slijede. Nas troje potpuno jednoglasno pristupamo ovome. Ekonomija i tržište diktiraju pravac, ne možete vi tu drugačije ni raditi. E, druga stvar je sad politički pritisak da se da struja jeftinije, to zakonski ne može – kaže premijer, i dodaje da je Aluminij Mostar jedina tvornica aluminija u svijetu u kojoj vlada ima svoj udio.

-To jednostavno nije biznis kojim se država treba baviti. Kao uostalom i slučajevi poput Hidrogradnje. Što mi kao država, vlasnik, tu da radimo na tržištu?! – pita Novalić.

Na konstataciju da uprava Aluminija očigledno, a što se moglo zaključiti po priopćenjima, preferira Glencore, premijer kaže da je to i njegov stav.

-Za sada imamo situaciju da partner iz Dubaija ne traži od nas nikakve izvantržišne subvencije, osim što kažu: “dajte, osigurajte nam struju”. Što nije nikakav problem. Umjesto da je prodamo u Češku, mi ćemo je prodati Aluminiju koji bi doprinosio ekonomskom stanju u Federaciji. Ali ta cijena mora biti, ako je na Budimpeštanskoj burzi 55 eura, onda i kod nas taj dan mora biti 55 eura po megavat satu. Ne možete je dobiti za 32. Inače netko tu razliku mora namiriti. Jedan partner to prihvaća. Drugi je tražio preferencijalnu cijenu. I mi smo mu rekli da to ne može. Oni su govorili da je tolerantno da cijena bude do 50 eura. Također, rekli smo njima dolje u Aluminiju da imaju visoke plaće i da to snize. I oni su pristali. Da bi zadržali radna mjesta, sada svi pristaju na sve. U suštini, nama je sasvim svejedno tko će ući u Aluminij, samo se od nas ne može tražiti i mi ne možemo pristati na nešto što nije zakonito. Ni Elektroprivreda HZHB tako nešto nije radila, nego je fakturirala prilično visoku cijenu struje, fakturirali su po 78 eura do neki dan, što je cijena iznad burzanske koja je bila 59. Oni su po zakonu prodali struju, sad treba da je naplate od nekog novog globaliste ili da oni prodaju Aluminij preko izvršnog postupka, pa da naplati sebe. Sve su opcije otvorene – rekao je premijer F BiH Fadil Novalić./HMS/

Hercegovino ustani: Svi na prosvjede jedni uz druge

U Mostaru je noćas ugašen gigant Aluminij koji je prehranjivao preko 900 radnika, a od kojeg je korist imala i cijela Hercegovina.

Nakon što su radnici izašli na ulice prosvjedovati, preko društvenih mreža poziva se građene da izađu na prosvjed i pridruže se uz poruku da sada trebamo biti složni i biti jedni uz druge.

Romeo Biokšić, predsjednik Neovisnog sindikata uposlenika rekao je da radnici Aluminija pozivaju građane Mostara da se okupe pred zgradom središnjice HDZ-a BiH u 11:30 sati kako bi mirnim okupljanjem dali podršku radnicima.

Ako misliš da te se tiče.
Ako želiš biti glas više.
Ako vidiš da ima smisla.
Ako suosjećaš.
Ako te boli.

Budi tu za one kojima trebaš.
Budi tu za sve kojima prijeti isto.
Budi tu za pravednije i sretnije društvo.
Budi svjetlo u tami.
Jednostavno, budi tu.

Ili ne moraš.

Čekaj i ti svoj, svog roditelja ili svog djeteta sretni prekidač, u nadi, da će trajati barem sekundu iza 00:04.

Mlada majka na rođendan pucala sebi u glavu

Stop policija

Velika tragedija dogodila se jučer u Subotici kada je S. B. sebi pucala u glavu. Ona se na ovaj tragičan korak odlučila na svoj rođendan, samo dva mjeseca nakon što je rodila dijete.

Prema prvim informacijama, nesretna žena se na ovaj korak odlučila jer je patila od postporođajne depresije, piše Blic. 

Samo dva i pol mjeseca nakon rođenja djeteta, S. B. pucala je sebi u glavu iz pištolja u trenutku kada je njezin suprug otišao po tortu kako bi je iznenadio za rođendan.

“Nesretnu ženu su pronašli prijatelji koji su došli da je iznenade. U tom trenutku je bila sama jer je njezin suprug otišao po rođendansku tortu, a sve kako bi je iznenadili i malo razveselili”, priča za Blic dobro upućeni izvor.

Kako kaže, mlada žena završila je ekonomski fakultet, prošle godine je diplomirala, a prije nešto više od dva mjeseca je rodina dijete.

Nakon što su je prijatelji pronašli u domu u kojem je živjela sa suprugom Hitna pomoć ju je odmah prevezla u bolnicu, ali unatoč naporima liječnika da je spase, žena je preminula.

HŠK Zrinjski pobjednik turnira Miroslav Mican Kordić

Završen je 14. memorijalni turnir “Miroslav Mican Kordić” na kojem su sudjelovali HŠK Zrinjski, HNK Tomislav, HŠK Posušje i HNK Sloga Uskoplje. Susreti su odigrani na pomoćnom terenu stadiona HŠK Zrinjski.

Na otvaranju turnira sastali su se HŠK Zrinjski i HŠK Posušje. Utakmica je završila pobjedom mladih Plemića 5:0. Strijelci su bili Bošković 2, Šakota, Sabljić i Begluk.

U drugoj utakmici igrali su HNK Tomislav i HNK Sloga. U regularnom dijelu bilo je 1:1, za slogu je pogodio Matešić, a za Tomislav Sučić. nakon penala slavila je Sloga 2:4.

U utakmici za 3. mjesto HNK Tomislav je svladao HŠK Posušje 2:1. Strijelci za pobjednika bili su Šimić i Ljubas, a za poražene je pogodio Marković.

U finalnoj utakmici HŠK Zrinjski je svladao HNK Slogu rezultatom 6:0. Strijelci Sabljić 3, Šakota, i Sučić.

Najbolji strijelac turnira je Franko Sabljić HŠK Zrinjski s 4 pogotka.

Najbolji vratar turnira je Ivan Barišić HŠK Zrinjski.

Najbolji igrač turnira je Petar Sučić HŠK Zrinjski.

U okviru turnira NŠ HŠK Zrinjski organizirala je posjetu groba Miroslava „Micana” Kordića.

Vlada nastavlja pregovore sa strateškim partnerima u vezi s “Aluminijem”

U sjedištu Vlade Federacije u Sarajevu danas je održana konferencija za medije Nermina Džindića, ministra energije i rudarstva, vezano za novonastalu situaciju oko gašenja proizvodnje u mostarskom „Aluminiju“.

Džindić je novinarima kazao da je stav Vlade nepromijenjen u vezi s “Aluminijem” i da Vlada i dalje nastavlja pregovore sa strateškim partnerima.

On je pojasnio da su danas obaviješteni od Uprave “Aluminija” da će tijekom dana ili sutra ujutro službeno uputiti dopis za otvaranje stečajanog postupka u ovoj kompaniji.

– Vlada izražava žaljenje zbog gašenja proizvodnje u “Aluminiju”, ali su dugovi u firmi viši su od 400 milijuna KM. Tražili smo i informaciju o svim plaćanjima prema dobavljačima. Mi ćemo se, kako smo i obećali, pobrinuti za sve radnike koji su stekli uvjete za mirovinu. Do sada smo u tu svrhu dali oko 5 milijuna KM – rekao je Džindić.

On je, kako javlja Avaz, dodao – da su “sinoć imali čarobni štapić, ‘Aluminiju’ ne bi bilo pomoći”.

– Da smo sve dugove vratili, oni bi i dalje pravili gubitke. Mi ostajemo uz radnike, ali sada je sve do Uprave i Nadzornog odbora – rekao je Džindić.

Rekao je i da netko mora odgovarati za ovakvo stanje i da nije problem samo u cijeni struje nego da je bilo i politike.

Na pitanje što je potrebno za ponovno pokretanje “Aluminija”, Džindić je rekao da je potrebno vidjeti koji je model samoodrživ.

– Model po kojem će firma ostvarivati profit – rekao je Džindić./HMS/

HDZ BIH: U ovom trenutku ključna je smirenost, kako bi izbjegli moguću daljnu štetu

HDZ BiH u četvrtak na satanku menadžmenta, NO i sindikatom Aluminija.

Nemogućnost organizacije električne energije Aluminiju predstavlja udar na život kako u cjelokupnoj BiH, tako i u Hercegovini.

Smatramo kako je trenutno najvažniji zadatak brinuti o radnicima te što prije doći do kratkoročnog, dugoročnog ali i trajnog rješenja.

Sutrašnji sastanak s menadžmentom i s novim Nadzornim odborom će dati realnu sliku stanja i ponuditi opcije za rješenje današnje situacije.

Svi oni koji pokušavaju problemima uposlenika Aluminija praviti kratkoročan politički profit stvaraju nemjerljivu štetu upravo samim radnicima kojima sada treba razumijevanje, potpora i prije svega pomoć oko rješavanja osnovih životnih problema, a ne politička prepucavanja zarad jeftinih političkih bodova.

U ovom trenutku ključna je smirenost, kako bi izbjegli moguću daljnu štetu, kao i izbjegavanje radnji koje nas sve skupa mogu odmaknuti od postizanja konačnih rješenja.

Vjerujemo kako je samo zajedničkim djelovanjem i preuzimanjem odgovornosti moguće doći do prihvatljivog rješenja, stoji u priopćenju HDZ BIH.

Radnici Aluminija sastat će se s predstavnicima HDZ-a sutra u 11 sati

Radnici Aluminija za sutra u 11 sati dogovorili su sastanak s predstavnicima HDZ-a BiH, a ovu informaciju je potvrdio predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenika Aluminija Romeo Biokšić.

Vecernji.ba

Radnici Aluminija pred središnjicom HDZ-a BiH u Mostaru!

Nakon sastanka sindikalista u mostarskom poduzeću, koje je sinoć ostalo bez električne energije, ljudi su zahtjevali da idu ispred zgrade HDZ-a, što su i učinili.

Radnici se trenutno nalaze ispred zgrade HDZ-a BiH u Mostaru.

Radnici “Aluminija” dobit će još jednu plaću, kompanija ide u stečaj

U Mostaru je danas održan sastanak Sindikata radnika „Aluminija“ s Upravom nakon što je sinoć ova kompanija isključena s elektroenergetske mreže.

Radnicima će biti isplaćena još jedna plaća, a, kako im je rečeno na sastanku, kompanija će ići u stečaj.

– Šok, tuga, nevjerica. Trenutno smo na plaćenim godišnjim odmorima, otvara se stečajni postupak, nakon toga ćemo dobiti rješenja o otkazima ugovora o radu. Idemo na biro, a što i kako dalje, ne znamo. Kompanija je ugašena. Nadali smo se da će Vlada poduzeti neke korake i ovo neće dozvoliti, nažalost, do toga nije došlo. Jedna loša politika koja se vodi na ovim prostorima pokazala je svoje lice – kazao je Romeo Biokšić, predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenika “Aluminija”.

Tri sata nakon ponoći, radnici treće smjene „Aluminija“ napustili su pogone ove nekad moćne kompanije. Zajedno s njima, krug preduzeća napustilo je njih stotinjak koji su pet minuta nakon ponoći nijemo posmatrali kako „Aluminij“ tone u mrak.

Teško da je iko od njih vjerovao da će se dogoditi najcrnji scenarij, isključenje „Aluminija“ s elektroenergetske mreže.

Kako je rečeno, pogoni Ljevaonice i Anoda su ispražnjeni, međutim, zbog složenosti tehnološkog postupka, u pogonima Elektrolize to nije bilo moguće.

– Ako nema električne energije, dolazi do smrzavanja metala u ćelijama, usljed čega se on stvrdne poput čelika. Tako ćelije ostaju upropaštene – objasnio je jedan od dugogodišnjih radnika ove kompanije.

Na ulazu u firmu zatekli smo jutros Željka Filipovića, člana Nadzornog odbora u ime malih dioničara, koji je to stanje opisao, u najkraćem, kao katastrofu.

Ćelije su se spekle. Jedino nam preostaje ponovo graditi fabriku. Svi su nas ostavili – od Federalne vlade do Vlade Hrvatske, posebno politika – kazao je on.

Dnevni avaz

Tri studentice iz Hercegovine volontiraju u dalekoj Africi

Svakim danom na društvenim mrežama ljudi objave milijune i milijune slika i različitih videa. Gledajući tako Instagram, naletjeh na zanimljiv profil ” coeur_pour_benin”. Na tom profilu zastah i vidjeh tri mlade djevojke iz Hercegovine koje su otišle u misiju u daleki Benin(Afrika).

One su tri mlade studentice iz Hercegovine koje studiraju u Zagrebu i odlučile su se na veliku pustolovinu na zapad Afrike. Mjesto Porto-Novo, ujedno i glavni grad države Benin. Benin nekadašnja francuska kolonija postao je samostalna država 1. kolovoza 1960. Demokratsku vladu između 1960. i 1972., zamijenila je marksističko-lenjinistička diktatura od 1972. sve do višestranačkih izbora 1991. i ponovne uspostave demokracije.

Tri mlade Hercegovke sam kontaktirao i porazgovarao s njima, da javnost u Hercegovini i Hrvatskoj upozna cure koje nisu izabrale egzotična mjesta za odmor nakon duge i teške akademske godine, već su izabrale Afriku gdje će volontirati i svjedočiti svoju vjeru.

Tri hrabre djevojke su: Karla Petric(Posušje), Margareta Mandurić(Posušje) i Katarina Galić(Široki Brijeg). Evo što su nam rekle o svom putovanju u daleku Afriku:

“Pozdrav svim čitateljima iz Porta-Nova. Mi smo smještene kod časnih sestara “Marijne sestre čudotvorne medaljice”, koje su više od trideset godina u misiji. U samostanu su nas primile Dorotea Dunđer, Maristela Galić, Jacinta Petrović koje ovdje rade dugi niz godina i one su ovdje naša obitelj. Časne sestre su novicijat otvorile u glavnom gradu Porto Novo, te su tu pokrenule dva sirotišta, a u jednom od tih sirotišta volontiramo i mi. Sestre rade u dispanzeru, u centru “Majka i dijete”, pomažu i bolesnicima i onima koji nemaju baš ništa i bore se za goli život.

Posebno se brinu za školovanje djevojaka i djece potpomognute dobročiniteljima iz cijele družbe. Sestre šire svoju karizmu i apostolsko poslanje gdje god mogu bez obzira na kojem se polju rada nalaze. Nas tri u sirotištu “Affame” pomažemo časnim sestrama oko rada u zemlji, kućanskim poslovima i naravno s djecom.

Slobodno vrijeme provodimo u kreativnim radionicama i zabavljamo se kroz različite aktivnosti s djecom te im pomažemo u svim nedaćama koje ih prate. Nevjerojatna radost vlada među djecom i teško nam je to i opisati, takvu radost je zaista potrebno doživjeti. Njihov srdačan doček i pozorno slušanje svake naše riječi, tako su topli i izmamljuju osmjeh na lice malog čovjeka. Iskustvo koje se ne može platiti i doživljaj koji se jednostavno ne može opisati, ali najbolje je da pogledate slike susreta s djecom. Možda vam riječi koje smo iznijeli do sada bude barem malo jasnije i možda se baš vi odlučite na ovu veliku pustolovinu.

Posuski.info

Aluminij Mostar: Moj stric je otvorio ovu firmu 77. godine…Fuj, sramite se!

Radnici treće smjene Aluminija napustili su jutros objekt ove kompanije nakon što je sinoć nekoliko minuta iza ponoći ovom nekadašnjem gigantu isključena struja što je značilo prestanak rada.

Radnicima treće, posljednje smjene Aluminija, poručeno je da idu kući nakon posla. Sa kesama u rukama i vidno razočarani situacijom u kojoj su se našli, napustili su kombinat, prenosi N1.

“Moj stric je ovu firmu otvorio ’77. godine, imam svašta za reći. Ne osjećam se nikako, imam milion i jedan problem. Aluminij je bio ponos svega, ovo je sramota političara hrvatskih i svih političara u BiH. Mogu im samo poručiti: Fuj, sramite se, g…. jedna”, kazao je jedan od radnika Aluminija, Sandro Musa.

Njegov kolega je kazao da je “sudija odsvirao kraj i da je gotovo”.

“Kraj je, sudija je odsvirao kraj. Povratka nema, kući i idi i gotovo. Možemo mi očekivati, ali neko je davno to riješio, ovo je samo finale. Navodno bi nam neko trebao platiti zaostatke, mi nemamo novaca”- rekao je radnik za N1.

FOTO: N1

Tri prvaka Balkana, a šest medalja ukupno iz Judo kluba Hercegovac Mostar

Foto: JK Hercegovac

Proteklog vikenda održano je prvenstvo Balkana za uzrast do 13 godina u Temišvaru u Rumunjskoj u judou. Pravo nastupa na ovom turniru imaju prvaci i viceprvaci država Balkana i to Turska, Albanija, Kosovo, Rumunjska, Bugarska, Crna Gora, Grčka, Cipar, Makedonija, Srbija i Bosna i Hercegovina.

Iz redova mostarskog Hercegovca nastupilo je čak 8 članova a osvojeno je 6 medalja i jedno peto mjesto. U iznimno jakoj konkurenciji Hercegovci su se izborili za čak 3 prvaka, jednog viceprvaka te dvije brončane medalje. Na borilište Hercegovci su izašli ukupno 24 puta a kao pobjednici izlazili čak 17 puta.

„Ovo je povijesni rezultat za naš klub. Znali smo da nas čeka jaka konkurencija no pripremili smo se dobro za ovaj turnir i rezultat je tu. Ovo je zasigurno jedan od najboljih rezultata iz jednog kluba u povijesti Balkanskih prvenstava ako ne i najbolji. Činjenica da smo mi kao klub bili bolji od većine reprezentacija na ovom natjecanju je impozantna i govori nam ono što već dulje vremena znamo a to je da imamo zlatnu generaciju i u kombinaciji sa sustavnim i predanim radom dajemo ovakve rezultate. Nadamo se kako ćemo u budućnosti raditi dobre rezultate na i Europskoj razini ali za to nas čeka još dosta rada, no ovo je sigurno poticaj za nas i za naše članove te nam ovaj rezultat govori kako smo na dobrom putu da napravimo velike stvari. Da je bilo malo više sportske sreće vjerujemo kako smo mogli imati još i istaknutiji rezultat no nema razloga za nezadovoljstvo jer ovakav rezultat na ovakvom natjecanju se još uvijek čini kao nestvaran. Moramo Vas podsjetiti kako je ova generacija proglašena i najboljom ekipom u Bosni i Hercegovini a sada s pravom možemo reći kako su dječaci i djevojčice iz našeg kluba jedna od najboljih ako ne i najbolja ekipa Balkana. Jako smo sretni i ponosni na naše članove “ rekli su iz kluba

Prvaci balkana postali su Nika Zovko, Lana Čović Stanić i Nina Grubišić Čabo
Viceprvakinja Ivana Buntić
Brončani Ivan Miličević i Gabriela Raič

Peto mjesto uz dvije pobijede i dva poraza osvojio je Mario Novak. Za Hercegovac još je nastupila i Ljiljana Džeba.

Džidić i Vrljić osvojili medalje na prvenstvu Balkana u Rumunjskoj

Foto: JK Neretva

Protekli vikend za JK Neretvu bio je rezerviran za Balkansko judo prvenstvo za djecu do 13 godina u Temišvaru i za Europski Cup za juniore u Sarajevu. Klub je na oba turnira imao po tri predstavnika reprezentacije BiH.
Balkansko prvenstvo u Temišvaru

U Temišvaru se održalo Balkansko prvenstvo za djecu do 13 godina gdje je trener Neretve poveo svoja tri člana koja su se na prethodnim kvalifikacijama odnosno državnom prvenstvu plasirali na prvenstvo Balkana. Napominjemo kako su sudionice balkanskih prvenstava inače Albanija, Bugarska, Bosna i Hercegovina, Grčka, Rumunjska, Turska, Srbija, Cipar, Kosovo, Crna Gora i S. Makedonija. Na žalost i ove godine na Balkanskom prvenstvu nije nastupila reprezentacija Srbije.

U veoma jakoj konkurenciji članovi mostarske Neretve su na najbolji način predstavili svoj grad, ali i BiH, te dokazali kako se mogu nositi i sa mnogo boljim, organiziranijim i više milijunskim državama.

Najuspješnijom ovoga puta iz redova Neretve bila je Korina Džidić koja je jednostavno pomela svoju konkurenciju u kategoriji do 44 kg i tako se plasirala na najviše pobjedničko postolje. Džidić je imala za prvu protivnicu reprezentativku Crne Gore Šćekić Slađanu, koju je pobijedila na čisti Ippon. U drugom kolu čeka je vrlo oprezna i jaka reprezentativka Turske, Demir Rumeysa koju je Džidić savladala u parteru i zahvatom držanja došla do ippon-a. U finalnom bloku Džidić za protivnicu ima Ivanu Buntić, inače prijateljicu i krasnu djevojčicu iz JK „Hercegovac“ od koje gubi borbu skoro do samom kraja na dva shida i jedan waza-ari. U posljednjim sekundama borbe, točnije u sedmoj sekundi Džidić izjednačava borbu bacanjem na waza-ari, a u četvrtoj sekundi prije kraja borbe baca na još jedan waza-ari i time osvaja prvo mjesto i zasluženo odnosi titulu najbolje na Balkanu u toj kategoriji.

Naš drugi predstavnik Neretve, reprezentativac BiH u kategoriji do 46 kg, Rino Vrljić u prvom kolu dobiva za protivnika reprezentativca Grčke, Kotsopoulos Evangelos kojeg u prvoj minuti Vrljić baca na sjajan ippon. U drugom kolu dočekuje ga reprezentativac Bugarske, Glushkov Stiliyan kojeg mostarski šampion baca na odličan ouchi-gari i time se plasira u polufinale samog natjecanja. U polufinalnoj borbi za protivnika ima reprezentativca Turske, Demirtas Oguz sa kojim je u samom početku borbe imao bacanje na waza-ari, ali koji mu nisu htjeli priznati suci iz Rumunjske i Turske.

U nastavku borbe Vrljić i dalje aktivno radi borbu gdje svojom tehnikom ugrožava sebe i tako turski predstavnik prelazi u vodstvo, ali nakon pola minute Vrljić baca protivnika na čisti ippon, tehnikom ura-nage na koji turski i rumunjski suci okreću u korist Turskog predstavnika i daju samo waza-ari za reprezentativca BiH i tako samo izjednačavaju borbu. Na isteku vremena donose jako lošu odluku po BiH reprezentativca, Rina Vrljića i sudačkom odlukom proglašavaju za pobjednika predstavnika Turske, na što se cijela dvorana bunila, na loše donesenu odluku, ali popravke nije bilo. Sljedeća borba je bila presudna za mostarca, kako bi osvojio barem brončanu medalju iako je zaslužio u najmanju ruku finale u svojoj kategoriji. U borbi za treće mjesto Vrljić za protivnika dobiva opet drugog reprezentativca Grčke, Simeonidis Stavrosa kojeg pobjeđuje svojom aktivnošću i tako osvaja treće mjesto na Balkanu, zlatnog sjaja.

Martina Rogić, naša treća reprezentativka u kategoriji plus 57 kg ovoga puta nije uspjela da dođe do pobjedničkog postolja. Ona je izgubila prvu borbu od reprezentativke Rumunjske, Micas Adina, koja je na kraju i povukla mostarsku galebicu u borbu za treće mjesto. U borbi za treće mjesto gubi od reprezentativke Bugarske i tako se plasira među pet najboljih na Balkanu u toj kategoriji gdje su njene protivnice bile teže i po 15 kg.

Europski Cup za juniore, Sarajevo

Prvog dana klub je imao jednog predstavnika, reprezentativca Srđana Ajvaza u kategoriji do 90 kg koji je u prvom kolu imao za protivnika reprezentativca Hrvatske koji je inače 116 na svjetskoj rank listi za juniore. Ajvaz ga u trećoj minuti pobjeđuje na fantastičan ippon i time se plasira u drugo kolo. U drugom kolu zapada ga reprezentativac Izraela, 57 na svjetskoj rank listi od kojeg Ajvaz gubi nespretnim potezom, polugom na laktu u 2 minuti i time završava svoj nastup. Izraelac, nije došao do pobjednika skupine, ali je na kraju kroz repasaž ipak stigao do pobjedničkog postolja, osvojivši treće mjesto.

Drugog dana EU Cupa klub je imao još dvoje reprezentativaca, Ivana Marijanovića u kategoriji do 60 kg koji ima za protivnika reprezentativca Švedske, Dahlin Alexander i od kojeg gubi na ipoon u drugoj minuti. Reprezentativac Švedske gubi sljedeću borbu i time predstavnik Neretve i BiH više nema priliku za popravnu borbu.

Jedina reprezentativka BiH iz reda Neretve, Antonija Jozeljić u kategoriji do 63 kg ima za protivnicu reprezentativku Nizozemske, Den Hartog, od koje gubi, a potom gubitak opet od druge reprezentativke Nizozemske, Hooi Noa te tako osvaja 9. mjesto u konkurenciji od 21 natjecateljice, priopćili su iz Judo kluba Neretva.

Danas je dan žalosti: Noćas u 00:04 nije ugašen Aluminij, ugašen je Mostar

Mi nismo ni svjesni koje će posljedice na društvo imati uništavanje mostarskog giganta. Zato ovo nije propast ovog poduzeća, nego propast politike koju vodimo i koja nas vodi posljednjih dva desetljeća.
Ne postoji građanin Mostara koji nije bio povezan sa Aluminijskim kombinatom, izravno ili neizravno, gigantom koji je bio srce i duša Mostara i Hercegovine. Današnji dan, 10.07.2019.g., ostati će upisan kao dan kada je ugašen istinski simbol Mostara, kada je prerezana naša žila kucavica. Ono sto nisu uspjeli agresori od 1990-1995, uspjeli su tzv. “Hrvati”, koji to nikada nisu bili. Nije ovo prvi, a ni posljednji gigant u Mostaru koji se gasi. SOKO, Hotel Ero, Žitopromet, Aluminijski kombinat…na redu je HT Mostar. HDZ BiH je uništio sve što vrijedi u ovom gradu, oduzeo je ovom narodu dostojanstvo. Izborni rezultati to ne pokazuju i to dovoljno govori o nama samima. Palili smo svijeće zbog Komšića, mimohodali gradom „RIP Democracy”, gdje je sada stranačka omladina i rodbina sa natpisima „RIP Hrvati u BiH”?

Danas je dan žalosti. Dan žalosti za onima koji će biti primorani spremati kofere, pozdravljati se s prijateljima, kumovima, rodbinom, dan žalosti za one koji objašnjavaju djeci da moraju otići. Dan žalosti za one koji su sinoć do kasnih doba čekali u poduzeću nadu kako se Aluminij neće ugasiti, a onda u suzama i bijesu dočekali ni u snu neočekivano. Dočekaše kako se uistinu u Mostaru ostvaruju snovi, ali oni najgori. Dođite sada premijeru i gradonačelniče u svojim vozilima od 150 000 KM i skupim odijelima i košuljama, pa recite djelatnicima koji danas ručno popisuju imovinu u Aluminiju (što se ni u ratu nije dogodilo) kako bi se spasilo što se spasiti da i recite im kako „mislite da se neće Aluminij ugasiti”.

Povedite i svoga šefa Dragana sa sobom, koji je jučer onako usput rekao kako je blizu na ulicu otjeranim radnicima, kako im je blizu u Bihaću, ali eto, ovo je ipak „zakon tržišta”. Zakon tržišta koji vrijedi za Aluminijski, ali ne vrijedi za rudnike po Bosni u što se godinama utrošilo milijarde naših novaca ili Blok 7, u većoj vrijednosti nego kompletan proračun Federacije, za kojeg su uredno digli ruku „bez izbornog zakona”. Povedite i ministricu Jelku Miličević i druge ministre iz Vlade Federacije, u kojoj tobože ne sudjelujemo bez izbornog zakona, a koji su uredno bili s druge strane u pregovorima za predstavnicima Aluminija. Zaboravili negdje na Bradini tko ih je izabrao i koga predstavljaju.
Hvala vam dobročinitelji! Uspjeli ste u onome što nije uspjelo ni agresorima. Aluminij je riješen, hajdemo sljedeći neka se pripremi!

Silvio Bubalo
Predsjednik GO Mostar HRS-a

Ljetnja šetnja dubrovačkim ulicama

Danas će se u Dubrovniku otvoriti 70. jubilarne igre, a naša ekipa prije otvaranja istih prošetala je ovim gradom i napravila video prilog koji možete pogledati na našem portalu.

Danas presuda Živku Budimiru

U Općinskom sudu u Sarajevu danas će biti izrečena presuda bivšem predsjedniku Federacije BiH Živku Budimiru, kojeg Tužiteljstvo Sarajevske županije tereti za krivična djela zloupotreba položaja ili ovlasti, primanje odnosno davanje dara ili drugih oblika koristi.

Presuda je zakazana za 11 sati.

Budimir se tereti da je, djelujući s drugim optuženim, kao predsjednik Federacije BiH, samoinicijativno ili nakon intervencija različitih osoba, među kojima i osoba iz političkog života, kao i osoba iz kriminalnog miljea, zloupotrijebio položaj i ovlasti predsjednika FBiH, na nezakonit način izvršio pomilovanja, oslobađanja od kazni zatvora, te brisanja iz kaznene evidencije za osobe osuđene na različite zatvorske kazne.

Riječ je o predmetu koji je prvobitno vodilo Tužiteljstvo BiH, nakon čega je on prebačen na županijski nivo. Suđenje u ovom predmetu traje već skoro četiri godine.

Evo kakvo nas vrijeme očekuje u narednim danima

Pad temperature, kiša i pljuskovi uslijedili su nakon toplotnog vala, a jutrošnje temperature, prema Federalnom hidrometeorološkom zavodu, nisu prelazile 16 stupnjeva u Bosni i 22 stupnja u Hercegovini. Najniža temperatura 9 stupnjeva izmjerena je jutros na Bjelašnici.

Temperatura izmjerena na Bjelavama u Sarajevu jutros je iznosila 16 stepeni i puhao je vjetar brzine četiri kilometra na sat. Relativna vlažnost je 85 posto. Ista temperatura i jačina vjetra izmjereni su u Banjoj Luci.

U Mostaru je temperatura jutros iznosila 21 stepen. Najviša temperatura izmjerena je jutros u Neumu i Stocu – 22 stepena. U Grudama je izmjereno 18 stepeni.

Najniža temperatura je, prema Federalnom hidrometeorološkom zavodu, izmjerena jutros na Bjelašnici i iznosila je 9 stupnjeva. Nešto toplije bilo je u Han-Pijesku, gdje je izmjereno 13 stupnjeva.

Prognozira se da će 11. srpanj biti sunčano vrijeme, uz malu do umjerenu oblačnost. Najniža jutarnja temperatura zraka većinom između 8 i 13 stupnjeva, na jugu zemlje od 14 do 18 stupnjeva. Najviša dnevna temperatura zraka uglavnom između 22 i 26 stupnjeva, na jugu do 29 stupnjeva.

Slične temperature bit će i narednih dana, 12. i 13. srpnja, pa će se najniže jutarnje temperature kretati između 9 i 15 stupnjeva, na jugu zemlje do 19 stupnjeva. Najviša dnevna temperatura zraka će u petak biti između 23 i 27 stupnjeva, na jugu do 29 stupnjeva. U subotu se prognoziraju temperature između 18 i 23 stupnja, na jugu do 30 stupnjeva.

U romskom kampu Banlozi: Ubio nevjenčanu suprugu

U Banlozima kod Zenice rano jutros pronađeno je tijelo Zeničanke R. F. Na licu mjesta nalaze se policijski i tim za očevid MUP-a ZDŽ, a cjelokupnim očevidom rukovodi dežurni tužitelj.

Potvrdu o ubojstvu Zeničanke nismo mogli dobiti u Operativnom centru MUP-a ZDŽ, a dežurni službenik ističe da su na licu mjesta ekipe za očevid, međutim, da mu nije poznato kojim povodom su tamo.

Kako se doznaje, ubojstvu su prethodile razmirice supružnika, inače Roma, da bi potom nesretnu Zeničanku jutros ubio njen nevjenčani suprug, koji je i uhićen.

Dan kada su Mostar i Hercegovina zavijeni u crno: Prazne hale Aluminija

Radnici prve smjene Aluminij u Mostaru jutros su redovito došli na posao. U tuzi i nevjerici gledali su ugašena postrojenja.

– Sve se već “smrznulo”, nema ni struje ni vode – kazali su neki od njih za Poslovni global.

Prvi put nakon nekoliko desetljeća postrojenja i hale u Aluminiju zloslutno su prazni.

Mostar: prometna nesreća sa materijalnom štetom

Foto: hercegovina.in | Prometna nesreća na Vrhu Avenije u Mostaru

Jutros oko 07:30 sati na Vrhu Avenije došlo je do prometne nesreće u kojoj nije bilo povrijeđenih, ali je zabilježena veća materijalna šteta na vozilima.

Foto: hercegovina.in | Prometna nesreća na Vrhu Avenije u Mostaru

U BiH danas oblačno vrijeme s kišom, pljuskovima i grmljavinom

U Bosni i Hercegovini jutros preovladava oblačno vrijeme. U većem dijelu zemlje pada kiša.

Temperature zraka u 08.00 sati: Bjelašnica 9 stupnjeva, Ivan-sedlo i Sokolac 13, Gradačac i Tuzla 14; Bugojno i Srebrenica 15, Banja Luka, Bihać, Bijeljina, Brčko, Doboj, Drvar, Livno, Prijedor, Sanski Most, Sarajevo i Zenica 16, Zvornik 17, Grude, Stolac i Trebinje 20, Mostar 21 i Neum 22.

U BiH danas će preovladavati pretežno oblačno i nestabilno vrijeme s kišom, pljuskovima i grmljavinom. Postepeno razvedravanje sa sjevera prema jugu zemlje doći će od poslijepodnevnih sati prema kraju dana.

Vjetar će biti slab do umjerene jačine sjevernog i sjeveroistočnog smjera. Najviša dnevna temperatura zraka uglavnom između 17 i 22, na jugu zemlje do 25 stupnjeva, priopćeno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda BiH.

Sustav Blitzortung zabilježio više od 25 tisuća udara munja u Hercegovini

Grmljavinsko nevrijeme poharalo je Hercegovinu i obalu Jadrana, gdje je u pojedinim dijelovima pala velika količina kiše. Prema stranici lightningmaps.org u vrijeme kada je veliko nevrijeme zahvatilo i Hercegovinu, zabilježeno je oko 450 munja po minuti.

Index navodi kako je iza 19 sati nad srednjim Jadranom došlo do daljnje destabilizacije pa se stvorila golema linija nestabilnosti od Italije sve do srednjeg Jadrana. Sustav Blitzortung je u 120 minuta zabilježio više od 25 tisuća udara munja.

Veliko nevrijeme oko 22 sata je potopilo ulice Mostara, ali i drugih gradova Hercegovine, jer kanalizacijski otvori nisu mogli primiti ogromno količinu vode u kratkom vremenskom periodu. Nevrijeme se nakon Hercegovine i Dalmacije ‘preselilo’ dalje prema Crnoj Gori i Albaniji.

Radnici Aluminija snimili trenutak kad je u pogonu isključena struja

Točno u 00:01 sati Aluminij je isključen s visokonaponske mreže, čime su se ostvarile najgore prognoze po pitanju ove kompanije koja je nekad bila ponajveći izvoznik iz BiH.

Eventualno ponovno pokretanje proizvodnje zahtijeva ogromne troškove, a pitanje je postoji li netko tko je spreman uložiti toliku svotu novca koja bi najprije pokrila postojeće dugove pa pokrenula proizvodnju.

Nagli prestanak rada prouzročit će hlađenje i stvrdnjavanje tekućeg metala u proizvodnim ćelijama što će prouzročiti ogromne štete na pogonu.

Radnici Aluminija koji su s neizvjesnošću iščekivali što će se dogoditi s njihovom kompanijom, mobilnim telefenom zabilježili su trenutak kada je počelo gašenje proizvodnje, odnosno kada je nestalo struje u pogonu.

Radnicima nekadašnjeg hercegovačkog giganta ovaj trenutak zasigurno neće ostati u nimalo lijepom sjećanju, ali ostaje za vidjeti je li to konačan kraj ili će se stvarno pojaviti netko tko bi resetirao sve iz temelja i ponovno pokrenuo proizvodnju.

(www.jabuka.tv)

Hercegovac od 28 milijuna dolara: Zle cure ne mogu mu ni blizu jer ga čuva Slavonka

Obvezavši se da će mu za četiri godine isplatiti 28 milijuna USD, LA Clippersi učinili su Čitlučanina Ivicu Zupca četvrtim najbolje plaćenim hrvatskim sportašem. Veću godišnju plaću od 22-godišnjeg centra, izraslog do 216 centimetara, imat će jedino Bojan Bogdanović, Luka Modrić i Ivan Rakitić.

O tome koliko mu znači ta činjenica i o nekim drugim sportski okolnostima, popričali smo s Ivicom u Las Vegasu, u dvorani u kojoj je zajedno sa zaručnicom Kristinom došao bodriti kolege iz hrvatske reprezentacije koji igraju Ljetnu ligu. – Znači mi puno. Bez obzira na to što igram košarku jer mi je to bio san, ja sada znam koliko ću u četiri godine zaraditi. Ako budem pametan, mogu se osigurati za cijeli život. Ta mi okolnost daje samopouzdanje jer sada se više ne trebam brinuti hoću li dobiti ugovor i koliko ću dobiti. Čemu se više raduje? Količini novca dovoljnoj za miran život više pokoljenja Zubaca, ili pak 28 milijuna kao priznanje njegovoj sadašnjoj igračkoj kvaliteti, ali i perspektivi?

– Više mi je to priznanje da sam nešto vrijedno postigao kroz sve ove godine treniranja. Jer, kada meni istekne taj ugovor, ja ću imati tek 26 godina i bit ću, nadam se, pred još većim ugovorom. I da sam dobio manje novce ja bih bio zadovoljan. Meni je puno bitnije da sam cijenjen u očima onih koji procjenjuju moju vrijednost. Rijetki su danas igrači njegove dobi koji dobiju ugovor na četiri godine.

Lakše doći nego se zadržati

– Moji agenti i ja tome se nismo nadali. Mi smo mislili da će nam ponuditi dvije-tri godine, no oni su od prvog dana htjeli četiri. Ništa manje. Četiri dana se pregovaralo i ja sam bio sve nervozniji jer sam gledao druge kako potpisuju. Nisu oni odmah ponudili 28 za četiri godine nego je do toga došao moj agent Jeff Schwarz, možda i najjači pojedinačni agent u NBA ligi. Svi spominju LeBronova agenta Richa Paula, no ako se gleda broj ugovora njegovih klijenata, onda je Schwarz najveći.

Clippersi su mu najprije ponudili oko dva milijuna za sezonu, a stiglo se do sedam po sezoni.

– Ako vas momčad za koju ste igrali želi zadržati, onda vam moraju nešto ponuditi da ne postanete posve slobodni igrač, nego slobodnjak na kojeg pravo prvenstva ima njegov dotadašnji klub.

Ono što njegovu ugovoru daje dodatnu težinu, svakako je to što će igrati u momčadi koja će se boriti za NBA naslov. Osim veličina kakve su Kawhi Leonard (najbolji igrač ovosezonskog finala) i Paul George.

– Kad sam to vidio, nisam mogao doći k sebi. Osjećao sam se jednako ushićeno baš kao i kada sam potpisao ovaj ugovor. S obzirom na to da su i Lakersi složili jako dobru momčad, bit će to možda i nikad veće gradsko rivalstvo između mojih Clippersa i Lakersa.

Kada su ga Lakersi izabrali kao 32. pick drafta 2016. godine, Ivica je mislio da je iza njega ono najteže i da će od tada sve ići lakše.

– Mislio sam tada da je najteže iza mene, no od bezbroj igrača čuo sam da je puno lakše doći u NBA nego se u njoj i zadržati. Moraš puno raditi, uvijek biti spreman iskoristiti priliku, no mora se i dosta toga posložiti. Moraš imati i sreće. Ja sam isti igrač sada kao i prije sedam mjeseci, ali ljudi će sada misliti da sam ja odjednom napredovao.

A prije sedam-osam mjeseci svakakve ideje vrzmale su mu se po glavi.

– U Lakersima sam malo igrao pa sam razmišljao čak i o povratku u Europu. Na dvije godine da se dokažem pa da se vratim nazad, da dokažem da tu pripadam. Zapravo, ne mogu vjerovati da sam prije 7-8 mjeseci mislio da ću morati nazad u Europu, a sada sam potpisao veliki ugovor.

A on će mu omogućiti puno toga, pa tako i kupnju kuće u Los Angelesu.

– Već sam počeo gledati kuće. Dakako, u te četiri godine uvijek se može dogoditi da me moj klub nekamo razmijeni, no sada barem znam da si to mogu priuštiti i da će ta nekretnina uvijek imati svoju vrijednost pa makar ja morao igrati u nekom drugom klubu iz nekog drugog grada.

Igrao ili ne za klubove iz “Grada Anđela”, nekretnina će mu ostati.

– U L.A.-u tržište nekretnina intenzivno raste i cijene idu do neba i nitko ne predviđa kada će početi padati. Čak i u Las Vegasu je jeftinije.

Hoće li kupovati kuću na atraktivnoj lokaciji ili će ju tražiti u blizini trening-kampa LA Clippersa?

– Nisam ja za te elitne dijelove. Možda jednog dana kada završim karijeru, no sada mi je najbitnije da sam što bliže dvorani, da mogu stići na vrijeme na svaki trening, ali i da mi nije daleko kada navečer odlučim dodatno trenirati, da sam za 10-15 minuta u dvorani.

O tome koliko mu se sviđa stil života u Los Angelesu pričali smo proljetos, kada je stigao na godišnji odmor i kada je trenirao šut i dribling pod paskom Cibonina eksperta za individualni rad Damira Meštrovića. Za tog razgovora u hotelu “Laguna” ispričao nam je koliko je za njegovu prilagodbu na novi način života bilo važno da prođe takozvani “rookie transition” program.

– Svi mi novaci tri-četiri dana bili smo zatvoreni u jednom hotelu, sat vremena vožnje izvan New Yorka. Imali smo predavanja od osam ujutro do osam navečer i ništa od toga nisi smio propustiti. Predavanja su nam držali psiholozi, bankari, ljudi iz osiguranja, ljudi iz medija, pripremali su nas na sve što nam se može dogoditi u životu kao NBA igračima. Govorilo se i o higijeni tijela pa tako i o banalnim stvarima tipa kako rezati nokte da ti se ne dogode zanoktice. Sigurnjaci su nam pak govorili o tome iz kakvih su sve situacija vadili igrače kako se to nama ne bi dogodilo. Bivši igrači i bankari pričali su koliko je bitno voditi brigu o novcu, kako ulagati. U nedavnoj prošlosti dosta je NBA igrača bankrotiralo zbog loših investicija ili rastrošnog načina života pa sada žele da svi prođu taj trening da znaju što smiju, a što ne bi smjeli činiti.

A NBA igrači ne bi smjeli imati posla ni s “groupies”, s djevojkama koje se bave lovom na bogate sportaše.

– Postoji ta skupina djevojaka, njih 50-ak kažu, koje kruže po NBA ligi i traže prigodu kako bi nekoga na koncu mogli ucijeniti, a takve posebno ciljaju igrače koji su u vezama ili su oženjeni. I one uvijek nađu poneku žrtvu. Ima i situacija da opljačkaju igrače kada zaspu. Zato je uvijek svoju bolju polovicu imati uz sebe.

Bez rizičnih aktivnosti

A Ivičina ljepša polovica Kristina Prišć, danas njegova zaručnica, uz njega je od njegova prvog NBA dana.

– Život mi je s njom puno lakši. Sam ne bih mogao izdržati. Ona mi sve olakša. Kristinu sam upoznao godinu dana prije odlaska u NBA ligu i znao sam da će biti uz mene gdje god da ja završim. Znao sam da je ona ta.

Kristina mu je potpora i kada mu na košarkaškom parketu ne ide najbolje.

– Kada me doma dočekaju Kristina i naši psi, ja zaboravim na sve što se dogodilo i kako sam igrao. Osim toga, s obzirom na to da po cijele dane govorim engleski, dobro je da kod kuće mogu hrvatski. Povrh svega, ona je odlična kuharica. Iz Slavonije je i zna kuhati sva domaća jela. S obzirom na to da često jedem u klubu, ona kuha 4-5 puta tjedno jer ponekad odemo na večeru u restoran. Kod nas, kada ideš u restoran na večeru, onda je to posebna prigoda, a za Amerikance je to izlazak.

A Ivici je najbolji izlazak svaki odlazak u Universal Studios.

– Prošlo ljeto bio sam dva ili tri puta. Najbolje se zabavim u noći vještica, u kućama strave. Dok prolaziš kroz njih, iskaču ti kojekakva strašila. Ne smiju te dirati, no baš te prepadnu. Ima desetak takvih kuća na temu desetak različitih horora. Veliki sam ljubitelj filmova pa odemo pogledati neki novi film. Na kupanje odlazimo na manje poznatu Playa Del Rey. Bliže nam je, a ja imam tamo puno više mira.

U tom istom Universal Studios Ivica ne smije koristiti rollecoaster jer bi to bilo u suprotnosti s njegovim ugovorom. Uostalom, nitko od NBA igrača ne smije se voziti na motociklu, ići na skijanjem niti se baviti preostalim rizičnim aktivnostima.

– Ne znam ni jednog NBA igrača koji ima motocikl. Ne smijemo se mi voziti čak ni na električnom skuteru. Suigrači su mi rekli da i ne pokušavam jer ako bi me vidjeli ljudi iz kluba, mogli bi mi ugovor poništiti.

Ne smije Ivica ni na konja, mogao bi se ritnuti i ozlijediti ga. Šteta, jer Kristini je to najdraži sport.

– Kristina se bavi preskakanjem prepona i to ozbiljno trenira. Mora paziti na liniju, dosta je to zahtjevan sport. Bavi se time otkad je bila dijete, a to je najbolji način da joj prođu dani dok sam na gostovanjima. Provede ona u klubu i cijeli dan, čisti oko konja, brine se o hranjenju svog konja. Imala je ona svog konja i dok smo bili u Hrvatskoj, no kad smo išli u SAD, morala ga je prodati, što joj je tada teško palo. S obzirom na to koliko to voli, odlučili smo joj kupiti konja u L.A.-u. Drago mi je da ima takvu zanimaciju jer u Americi je puno teže naći prijateljice nego u Hrvatskoj. Oni imaju takav mentalitet, nisu za odlaske na piće, već uzmu kavu “to go”. Stoga se Kristina većinom druži s curama ili suprugama mojih suigrača – kazao nam je Ivica.

vecernji list

U Mostaru snimane scene filma o Srebrenici

Foto: Dnevni avaz

Titova ulica u Mostaru, u staroj gradskoj jezgri, u kojoj su više od dva desetljeća nakon rata, na brojnim objektima vidljivi tragovi razaranja i bombardiranja poslužila je kao sjajna scenografija našoj redateljki Jasmili Žbanić ,koja u Hercegovini već skoro dva mjeseca snima film o strahotama Srebrenice pod nazivom „Quo vadis, Aida“.

Iako je Žbanić svoju filmsku priču kada je riječ o snimanju, uglavnom, smjestila u Stolac, ipak, i na području Mostara su urađene brojne scene, kao što je to nedavno bio slučaj gdje je nekoliko dana ekipa boravila na prostoru nekadašnjeg Heliodroma.

Snimanje je danas trajalo do poslijepodnevnih sati, a Titova ulica je potpuno bila zatvorena od Kuluka do Narodnog pozorišta Mostar, nakon čega se ekipa ponovo vratila u grad na Bregavi.

Tako će u Stocu biti nastavljen rad na ovom filmskom uratku. Za 11. srpanj, doznaje se , snimanje će biti prekinuto. Navodno, neke scene bi trebale biti snimljene i u Čapljini te u Sarajevu, a predviđeno je da kompletan proces snimanja bude završen do 15. srpnja.

U filmu igraju Izudin i Dino Bajrović, koji , kao i u životu, u ovoj priči imaju uloge oca i sina. U glumačkoj postavi je i Emir Hadžihafizbegović, kao i Minka Muftić, a značajne uloge imaju Boris Ler, Boris Isaković i Jasna Đuričić. Ona je, inače, Isakovićeva supruga, piše Dnevni avaz.

Obustavlja se proizvodnja bube nakon 80 godina

Foto: Ilustracija

Njemački Volkswagen (VW) ovaj tjedan obustavlja proizvodnju posljednje verzije čuvenog modela bube (beetle) u svojoj tvornici u gradu Puebla u Meksiku.

To će označiti kraj puta za vozilo koje je bilo simbol mnogih stvari tokom svoje 80-godišnje povijesti, točnije od 1938. godine kada je prva buba sišla sa proizvodne linije, prenosi Tanjug.

Taj automobil bio je dio najmračnijeg perioda Njemačke i nikada ostvarenog nacističkog projekta. Bio je simbol poslijeratne ekonomske renesanse i rastućeg prosperiteta srednje klase, ali i primjer globalizacije, jer je prodavan svuda, postavši prepoznatljiv u cijelom svijetu.

Također je postao simbol kontrakulture 60-ih godina prošlog vijeka u Sjedinjenim Američkim Državama. Ali povrh svega, buba ostaje putokaz u povijesti dizajna, prepoznatljiv kao i flaša od Coca Cole.

Originalni dizajn – zaobljena forma sa sjedištima za četvoro ili petoro, skoro vertikalno vjetrobransko staklo i motor sa zračnim hlađenjem montiran pozadi – osmislio je austrijski inženjer Ferdinand Porsche, koji je angažiran da realizuje projekt njemačkog diktatora Adolfa Hitlera i napravi ‘narodni automobil’ po uzoru na ford model t u Americi.

Masovna proizvodnja bube, koja u to vrijeme nosi službeni naziv KdF-vagen, otkazana je zbog Drugog svjetskog rata, a umjesto toga se u velikoj novoj tvornici istočno od Hanovera počelo sa proizvodnjom vojnih vozila, koristeći prisilne radnike iz cijele Europe koji su radili pod mizernim uvjetima.

Ipak, 1949. godine, Volkswagen ponovo postaje proizvođač civilnih automobila pod nadzorom britanskih okupacijskih snaga, a VW-ova tvornica je prenijeta u vlasništvo njemačke vlade i pokrajine Donja Saksonija, koja je i danas djelimično vlasnik kompanije.

Do 1955. godine proizvedena je milijunita buba u Volfsburgu, a najvažnije strano tržište za taj model postale su SAD, gdje je 1968. godine prodato 563,52 tisuće primjeraka, odnosno 40 posto godišnje proizvodnje.

Proizvodnja u Volfsburgu okončana je 1978. godine sa dolaskom novih modela, poput golfa. Ali buba nije nestala, pošto je njena proizvodnja u Meksiku trajala od 1967. do 2003. godine, što je duži period od onoga koliko se proizvodila u Njemačkoj.

Nova buba, modernizovana verzija u retro stilu, napravljena na platformi golfa, stigla je na tržište 1998. godine pod nadzorom direktora VW-A Ferdinanda Piecha, unuka Ferdinanda Porschea.

Posljednji primjerak iz završne serije od 5,96 tisuća automobila završiće u muzeju poslije ceremonije kada će biti obilježen kraj proizvodnje.

Plakalo je nebo i čovjek nad Mostarom!: Nije se noćas ugasila “samo”tvornica-ugasio se grad!

Noćas u tri minute iza pola noći ugasilo se svijetlo za 900 obitelji.
Od noćas je cca. 3000 obitelji ostalo bez kore kruha.
Od noćas će biti pogođeni manjkom prometa mnogi super marketi, ugostiteljski objekti, butici i trgovine u cijeloj Hercegovini.
Tako da će se naknadno zbrajati štete i znati konačna brojka onih koji su pogođeni gašenjem Aluminija.
Jer novac koji su trošili radnici Aluminija donosio je plaću drugima.
Koliko štetnih posljedica će biti po cijelu regiju nakon gašenja tvornice teško je predvidjeti.
Koje će sve zdravstvene teškoće izazvati zaustavljanje rada tvornice za sada se može samo pretpostavljati.
Osim finansijskog ugrožavanja ljudi iz regije,ovim će biti pogođen biljni i životinjski svijet.
Toliko razloga za brigu da čovjek gubi razum.

Međutim ,ova katastrofa je na vidjelo ponovno izbacila i ogromne količine izlijeva mržnje i radovanja tuđoj nesreći što je podjednako katastrofalno kao i samo gašenje tvornice.

Zar se već toliko toga nije dogodilo, da ljudi shvate koliko je mržnja razarajuća!?
Zar se bilo tko može nazivati ljudskim bićem, a ujedno se radovati bilo čijoj propasti i bolu!?

Čitajući komentare po društvenim mrežama i radost ljudi zbog gašenja aluminija, ne može čovjek da se ne zapita čemu to sve vodi!?
Jedno je sigurno, a to je da to nikomu ne donosi dobro!
Put za potpunu propast!

Radnici Aluminija na blokadi prometnica su s pravom ogorčeni što im se nitko od hrvatskih ministara nije obratio.
Izostala je podrška iz Vlade HR koja osim što je dioničar dijela Alumnija, i koji su isto tako nebrojeno nebrojeno puta i svojim govorima, a naročito predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković najavljivali podršku ljudima ovoga kraja.
Naravno to je samo pred izbore jer “za glas” se sve istrpi i kaže.
To su bili trenutci u kojima su radnici očekivali da će “netko ” stati uz njih.
Nažalost to se nije dogodilo. Svijetlo se u potpunosti ugasilo u pogonima.
Zakazalo je sve što nije trebalo zakazati, a pogotovo ljudskost.
Koliko god se neki radovali i pogrešno interpretirali ovu vrlo tešku situaciju ,ovo nije udar samo na radnike Aluminija već na kompletnu regiju.
Nije se noćas ugasila “samo”tvornica-:ugasio se grad!

Plakalo je noćas čovjek i nebo nad Mostarom!
Zbog neizvjesne sudbine 900 obitelji!
Zbog svega ružnog i tužnog što to neminovno donosi sa sobom!
Zbog radovanja u tuđoj nesreći i nevolji!
Zbog pomanjkanja ljudskosti!
Zbog….zbog….što će mnogi, kao i njihovi sugrađani ne tako davno reći ZBOGOM HERCEGOVINI!

Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in