Avantura jednog Mostarca koji je odlučio s obitelji provesti dan na moru mogla bi poslužiti kao podloga za neki film. Nekada je odlazak na more iz Mostara bio rutina, a ove godine je to postalo luksuz koji mnogi ne mogu priuštiti. Sve je počelo tako bezazleno jer su djeca našla na internetu film o Lepoj Breni koji se snimao na moru. Te večeri naš junak je uživao u hladovini dnevnog boravka i gledao utakmicu Zrinje u San Marinu. Djeca su se prvo majki umiljavala i izrazila želju da odu malo na more.
-Mama znaš kako je sada lijepo na moru, reci tati da nas vodi sada u nedjelju.
Znam ja da je lijepo, ali pustite ga sada eno gleda Zrinju. Ako bude dobar rezultat možemo ga i pitat, pa možda i popusti.
Utakmica završila i žena i djeca odoše u dvevni da bare našeg junaka,
-Tata kako je igro Zrinja?
Dobro je dobili 2:0.
-Jeeeeeee povikaše u glas i žena i djeca, ko da su na lotu dobili.
Šta ste se razgalamili, mora da vam nešto treba?
-Ma mi bi malo na more otišli.
Kakvo crno more? Nisam ja Dika da mogu na more ić samo tako!!!
-Ali tata i mama bi išla malo da se okupamo i osunčamo.
Evo što djecu ne zanima što je sve poskupilo, a gdje je tebi pamet?
Žena jadna šuti, zna da je sve skupo, ali žao joj djece.
-Tata ajde molim te samo na jedan dan. Ne igra ti Zrinja sad u nedjelju provjerili smo.
Čovjek popusti i reče da će otić i to samo što još je dobre volje nakon utakmice.
Ok idemo na more, ali nemojte me više nakon toga morit.
Kada je to rekao nasta oduševljenje u kući ko ono kad je Kiš zabio Veležu u 95. minuti.
I da znate ove godine se ne smiju paštete nosit, neću da me oderu na granici. Otkako su ušli u Šengen i uveli euro glume da su Europa.
-Jes vala dobro si to reko. Niđe veze, Makarska i sad gdje je i bila prije tog Šengena, nadoveza se žena.
Na more ponijet samo osnovno, što god ćemo pojesti na plaži iskupati se i curik u Mostar i da znate nema vam ponovo tamo do devetog mjeseca na more.
-Ma bola sve ok, neka se djeca osole, a imamo mi đe i ovdje na kupanje.
Normala da imamo mogli smo i sada tu neđe, ali jok vi bi da vam guzice vide more.
-Bola ja zbog djece, ta znaš da meni nije do mora.
Aj bona ko te ne zna na rane bi te previjo.
-Šta je bola što si tako grozan?
Da se tebi ne ide ne bi te puškom natjero, pa pusti mi šupljake.
-Normala, pa ko tebe može zaustavit kada igra Zrinja?
Ne može i neće niko. To mi je sva zabava u životu.
-Bola u kući nam u kalendaru ne stoje dani i datumi: Nego prvo pretkolo, drugo pretkolo, početak lige, kup BiH…
Aj dobro je više, nemoj da se predomislim ioanko nemam para za bacanje.
Ženi vidi da je đava odnio šalu i ušuti. Ode u sobu da proba kostim. Neugodno se iznenadi kada vidi da joj je okračao. E sada će morati opet čojeku na oči da izmami pare za novi. Ode opet do dnevnog i ponese novu hladnu žuju.
Šta je ovo šta ti sada treba?
-Okle znaš da mi nešto treba?
Jes eto tako bezzze mi ti donijela ladnu pivu.
-Aj dobro kostim mi mal pa bi trebala novi.
-bona kakav kostim, lani ti kupio u Mepasu pogodine ga otplaćivao na rate.
-Ta ću bola kad sam se ugojila preko zime.
Sto sam ti puta govorio okani se čipsa i smokija po noći.
-Džaba ti sad krečit. Moram kupiti kostim ta neću ko one kume na plažu u starom kostimu?
Jadan ja šta li sam bogu zgriješio, idi sutra i kupi taj kostim i kani me se više.
-Jesi li siguran da ništa nećemo nosit od hrane?
Normala da sam siguran, ta neću da me kazne zbog paštete i zdenke i u nedelju da ste u pola 7 spremni.
I dođe Dan D. Djeca od nervoze slabo spavala. Žena oprobavala kostim dva sata i na kraju zaspala u njemu. Nije ni muž dobro spavo, cijelu noć prebiro u glavi troškove. Sve nervozno zorom, ali valja krenut.
Ušli tako svi u golfa peticu gologuzi bez onog frižidera sa namirnicima i samo sa morskim krpicama.
Vagali odma gdje će na graniicu i odma prekrižili Doljane, pa i Gabelu pa je odluka pala na Grude pa kroz tunel u Makarsku. Manje-više dobro su prošli jer nisu se načekali, a u autu cijelim putem pjesme Zrinje. Ćaća se isprsio i djeci kupio one majice Kiša, a on se šepurio novom dresu. Skoro dvi stoje ga koštalo, ali neka neka vide ko gazi sve pred sobom.
Došli tako u Makrasku sveto mjesto Hercegovaca za kupanje i sunčanje. Našli parking i uzeli onu kartu pa će platit kad se vraćali.
-Ajmo na fuka, reče žena, pa ćemo naći negdje hlada.
Kakav crni hlad, pa mogla si i kući sjedit u hladu. Pravac plaža i kupanje, pa ćemo onda na fuka.
-Bola slabo sam spavala, glava mi ko Rondo moram negdje popit fuka.
Dobro li me heklaš, znao sam ja da ću iskihat ovo more i krenu ka obližnjoj bašti.
Naručili dvije duže s mlijekom i vode, a djeca cedevite.
Donose konobar sve, a umjesto čaše vode donio im Jane, ne valja kaže voda iz česme za pit. I tako uživali oni u kavi i pozdravljali ljude koji su ko i oni došli na dan na more.
Hebo ja sebe, ako nije pola Mostara došlo u Makarsku.
-Jes vala kud ih đavo nosa?
Bona ko i nas. Tako da nemoj ti komentirat ko je i što je došo.
Konobar aj naplati.
-Gospodine 16 eura molim.
Šta bola. Kakvih crnih 16? Nismo bola ručali?
-Evo izvolite račun 16 je eura ovo sve.
Dade on 20 eura i vrati mu konobar 4, i sve do plaže je rojio i nabrajao .
Sreća našli mjesto na plaži. Zauzeli pola plaže s peškirima. On ponio one lanjske sa Zrinjskim, u nje neki ljetni motivi. Kupala se djeca sve u 16 i poželila sladoled.
-Tata daj nam za sladoled.
Kakav sad sladoled, jutros ste pili cedevitu.
-Ali tata to je davno bilo, sada smo žedni, a nisi nam ništa ponio.
Aj eno 4 eura i idite kupite ali samo po dvi kugle.
Odoše djeca i vraćaju se. Mala liže, mali se krivi ko bodenik.
Šta je sada?
-Ti nam reko po dvi kugle i mi tako naručili i trebalo platit 8 eura, a mi imali 4 pa on nam dao samo jedan sladoled.
Jadan li sam, reče i uze još para i dade da i mali uzme sladoled.
I dan je teko ko po loju. Red kupanja, red sunčanja i onda dođe red za ručak.
Otišli do obližnjeg restorana i normala naručili malo ćevapa, malo fileta, pomfrit i salata. Dvi pive i dvi kole za zaliti.
Lijepo su se najeli i valjalo je sad uživat do kraja dana.
Tražili račun i donese konobar na tacni onu malu tekicu.
Otvori on onu tekicu i mal ga šlag ne udari. Pocrvenio ko čivit a oči mu se iskolačile.
-Šta je bola, šta je bilo?
Šta će bit. Nije mi dobro od računa.
-Aj bola ta nije milion maraka?
Nije al ovo malo ručka košta više nego mjesec dana struje.
-Aj ne loži bola.
Dat ću ti ja loženje, neš više na more ni pod razno ni u devetom.
-Sad ti ja eto kriva?
Jok ma đeš ti bit kriva, ti si svetica.
-Sam si reko da ne nosimo hranu.
Jesam, kriv sam što sam pristo doći i da me ovako oderate. Idite sad u more i zapamtite ga dobro.
I kupali se oni do zalaska sunca i krenuli nazad. Došči na parkimg i dade on onu karticu i pripremio sitne od kusura da plati.
-Gospodine 36 eura!
Kakvih crnih 36? Nisam bola na pumpi i nisam ga nalio do vrha?
-Bili ste 9 sati, puta 4 eura to je 36.
Uhvati se za novčanik, a on prazan ko da je kraj mjeseca. Sreća primali karticu i on je ispegla.
U povratku djeca zaspala ne more njih brige oko para. Žena mudro šutila, a muž je čekao ne bi li progovorila.
-Haj bola nije nam ni bilo loše.
Normala da tebi nije. Tebi je i onako svaka nedjelja neradna, a ja ću ovo kihat cijeli mjesec.
-Aj ta nije bola ljeto svaki dan.
Jašta nego nije, jer da jeste davno bi završio u recesiji.
-Bola stegnut ćemo malo kaiš.
Jašta. Misliš ja ću ga stegnuti. Već sam tri put rupu pomjero, a tebi kostim od lani manji za dva broja.
-Mrš bola počeo si mi i zalogaje brojit.
Nisam jer nisam išo dovoljno dugo u školu da dođem do tih brojeva.
-Stvarno si stoka. I to mi je hvala za sve.
Pusti mi sada te šuplje i emocije. Za tvoj ćeif me ogulili ko bananu, mogo sam za ove pare tri dana u Bratislavu kada bude igro Zrinja.
-A u tom grmu znači leži zec?
Šta me briga ko đe leži, ali mi je na vrh glave i eura i ugostitelja i one žute kuće na plaži.
-Aj bola vozi još ćeš negdje svratati u kanal.
Hoću, hoću a ti dobro gledaj kroz prozor more ko zna kad ćeš ga opet vidit…
HERCEGOVINA.in
PS.Tekst je satriričnog karaktera
