Naslovnica Hercegovka godine Predstavljamo finalistice Hercegovke godine: Heroji svakodnevice-primjer su neprekidne čovjekove borbe.

Predstavljamo finalistice Hercegovke godine: Heroji svakodnevice-primjer su neprekidne čovjekove borbe.

Apsolutno sve kategorije projekta “Hercegovka godine”,imaju svoj značaj i potvrda su vrijednosti, stručnosti i ponosa naših Hercegovki.

Međutim, kategorija “Heroji svakodnevice”,nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Osjećamo veliko poštovanje i divljenje na snazi koja krase te Hercegovke.

Njihova čvrsta volja i ustrajnost da pobjede i izbore se sa životnim nedaćama budi emocije i u najhladnijima.

Četiri Hercegovke koje su ušle u finalni krug “Hercegovka godine”-svaka svojom pričom i snagom koja iz njih izvire -primjer su neprekidne čovjekove borbe.

Mariana Jurković iz Čapljine,mlada majka i supruga koju život nije mazio.
Iskusila je na svojoj koži mnoge boli, počevši od gubitka djeteta do teške bolesti koja joj je ograničila mnoge stvari u životu.

Međutim, Mariana je čvrstom vjerom u Boga i velikom željom savladala mnoge teškoće.
Njene prekrasne priče koje piše na svojoj fb stranici,nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Ponosni smo na tu snagu i volju koja izvire iz Marijane.

Stočanka Alma Kovačić je žena koju mnogi nazivaju heroinom i kraljicom.
Žena čijoj se čeličnoj volji dive svi bez izuzetka.
Teška bolest ne dopušta Almi da poput drugih čini sve ono što bi željela, ali na toplini i vedrini koju ona ima i širi je oko sebe-mogu pozavidjeti mnogi.
Alma je zasigurno heroj koji godinama vodi svoju bitku.
Ponosni smo na njenu snagu i ustrajnost.

Zora Mikulić iz Širokog Brijeg, spada u osobe s invaliditetom.
Međutim, na nadnaravnoj volji i snazi koju posjeduje Zora ,mogu se postidjeti mnogi.
Njeno zalaganje i djelovanje ima velikog odjeka u Zorinoj zajednici.
Ponosni smo na Zoru i na osobe poput nje koje nas inspiriraju snagom i upornošću.

Konjičanka Miranda Blažević Zvonić, zaljubljenica u svoj posao medicinske sestre je iskusila težinu života na svojim plećima.
I sama preživjela tešku bolest,i dalje radi na dječjem odjelu u konjičkoj bolnici za koju dječica i njihovi roditelji imaju samo riječi hvale.
Preko stotinu djece je volonterski ova hrabra žena naučila plesnim koracima.
Ponosimo se njenom snagom i dobrotom.

Zbog pravila kako nalažu sva natjecanja ,u ovom slučaju pristiglih glasova, u finalni krug nisu prošle sve nominirane,ali podjednako se divimo njihovoj snazi i svakodnevnoj borbi iz koje izlaze kao heroji.
Divimo se njihovim dobrim djelima koje čine i pozitivnošću kojom zrače.

Pomenut ćemo neke od njih, poput Ljubušanke Emanuele Rašić, Posušanki Sanje Đerek i Slavice Đerek, Mostarki Sanje Vrcić Milas i Jadranke Puce.