Španjolsko-urugvajska spisateljica, dobitnica španjolske književne nagrade Premio Planeta Carmen Posadas intervjuirala je za katoličku televiziju Mater Mundi TV svoju kćer Sofíju Ruiz de Cueto o njezinu putovanju u Međugorje, objavio je Aleteia.org, prenosi Međjugorje-info.com.
Otvoreno o vjeri
Nakon majke katolkinje, koja otvoreno govori o vjeri, sada to može reći i njezina kći. U zanimljivu intervjuu razgovarale su o Sofijinu preobraćenju, njezinoj prošlosti, trenutku kada je Bog ušao u njezin život te o tome kako živi sada kada voli Krista. Sofia je doživjela potpuno preobraćenje u Međugorju kada je prolazila kroz vrlo teško životno razdoblje, a za to je najviše zaslužan njezin prijatelj koji je mjesecima inzistirao da ode na hodočašće koje joj je naposljetku promijenilo život. – Nisam željela ići jer sam tada prolazila kroz loše razdoblje u životu, razvodila sam se. To je bio razlog zbog kojeg sam se udaljila od vjere, bila sam vrlo gnjevna – ispričala je Sofia. Usred kaosa s poslom, rastavom i malom djecom, Sofijin je prijatelj inzistirao na hodočašću, no ona je odbijala. – Imam djecu, pacijente, moram ići na kongres, a osim toga, danas je Majčin dan i razvodim se – govorila je. – Djevica te zove – rekao joj je prijatelj.
– Nisam znala što odgovoriti pa sam mu rekla da ću ići – rekla je. No, i dalje je bila ljutita. Na kraju se sve posložilo za putovanje. Djeca nisu bila problem, raspored na poslu se ispraznio, no ona i dalje nije bila sretna, čak ni kad je stigla u Međugorje. Prvi trenuci nisu bili jednostavni. Kada su stigli, otišli su na misu i klanjanje. – Bijesna sam izašla iz crkve, otišla u krevet bez večere – ispričala je. No, sljedeći je dan bio početak njezina novog života. Počeo je povijesnim razgledavanjem Međugorja, a zatim je došlo vrijeme za Brdo ukazanja. Popela se moleći krunicu, svaka je osoba molila po otajstvo. Kada su izmolili peto otajstvo, prijatelj joj je pružio krunicu i nije znala kako odbiti. – Molila sam i počela plakati, nisam se mogla zaustaviti. Od tog me trenutka preplavio mir. Nestao je gnjev i ostalo je samo olakšanje – priča Sofia. Kaže da joj se velika promjena u životu dogodila poslije u Madridu, gdje je morala održavati spokojnost. Svećenik ih je tijekom križnog puta upozorio o povratku u svakodnevicu jer je na hodočašću jednostavno održavati stanje mira, no jednom kad se vratiš u Madrid i na semaforu naiđeš na crveno svjetlo, vrlo lako izgubiš taj mir. – To mi je puno pomoglo. Svakog puta kada bih vidjela crveno svjetlo na semaforu, sjetila bih se Boga – rekla je i objasnila da – jednom kad pronađeš molitvu, u tebi se stvara čežnja i počneš voljeti i moliti sve više. U Međugorju sam naučila kolika je moć molitve – kaže Sofia.
Bog je uvijek bio tu
Njezin se život, priznaje, promijenio. Prije hodočašća cijenila je samo ono “opipljivo”. Sada je shvatila da je On uvijek bio tu, spreman pomoći joj. – Kada vidiš da Bog postoji, da je tu i da se možeš osloniti na Njega, stres i tjeskoba nestanu. Možeš biti u kaosu i imati puno posla, no nećeš se s tim nositi pod stresom jer On više ne upravlja tobom – tvrdi. Kao liječnica i voditeljica klinike podržava citat L. Pasteura: “Malo znanosti udaljava nas od Boga, mnogo znanosti nas vraća Bogu”. Smatra da “što si bliži znanosti, bliži si Bogu” i sigurna je da u medicini, gdje se svakodnevno svjedoči patnji, “kada osoba upozna Boga, ta patnja nestaje. Kada je Bog uz tebe, pomaže ti da patnja i bol iščeznu. Možeš osjetiti Njegovu ruku”.
Vecernji.ba
